HRVATSKA UOCI IZBORA

Odustajanjem od ponovne kandidature za predsednika Republike, predsednik Tudjman bi otvorio put izboru svog naslednika, s tim sto bi zadrzavanjem polozaja predsednika svoje stranke doprineo sto laksem ulasku Hrvatske u mirno doba

Pise: Krsto Cviic

U naroda koji svoju drzavu tako dugo imaju da je uzimaju pod gotovo, postoji cak i strancu prepoznatljiva svijest o tome sto je u danom povijesnom trenutku visi drzavni interes - ono sto Francuzi nazivaju raison d'Etat. On u sebi utjelovljuje individualne, lokalne, regionalne, klasne i druge parcijalne interese, ali ih i nadilazi, a formuliraju ga kroz javnu debatu i promicu - prema danim mogucnostima i svojima vlastitim sposobnostima - politicke garniture koje se smenjuju na vlasti. Poljska iza 1945. primjer je kako se cak i pod tudjom vlascu - u slucaju Poljske ta je vlast bila u Moskvi, a njezini mjesni izvrsitelji u Varsavi - mogu promicati vitalni nacionalni interesi. Nakon sto je izgubila trecinu svog teritorija na istoku, Poljskoj je bilo vazno dobiti medjunarodno priznanje za nove zapadne granice, koje joj je rat dao na stetu Njemacke. Za to priznanje borili su se - i izborili ga, svaki na svom terenu, i poljski komunisti i Katolicka crkva. Poljski raison d'Etat pokazao se jacim i od ideologije i od dnevne politike.

I u Hrvatskoj, poslije dolaska komunista na vlast 1945, za Istru, otoke i gradove koji su prije bili pod Italijom, borili su se na mirovnoj konferenciji u Parizu, zajedno s tadasnjim komunistickim vlastima, i katolicki svecenici poput, npr., Msgr. Boze Milanovica, iako je tadasnja vlast Crkvu ostro progonila. Medjutim, kod Hrvata je formuliranje i promicanje hrvatskoga nacionalnog interesa uvijek otezavala i usporavala cinjenica da su Hrvati stoljecima zivjeli u drzavama cija su sredista moci bila izvan Hrvatske - u Becu, Budimpesti, Istambulu i, u nase vrijeme, u Beogradu. Cak i kada su onima koji su Hrvatskom upravljali na srcu bili hrvatski interesi i htjeli su ih promicati, morali su to ciniti diskretno, pa cak i krisom - uz mnoge kompromise koji su ih cesto diskreditirali u ocima sunarodnjaka.

Ispitivanje opcija

Hrvatska je na pragu mirnodopskog razdoblja. Proces prelaska u to razdoblje, koji je vrlo zahtjevan, vec je zapravo i poceo. On trazi pomno ispitivanje opcija koje se Hrvatskoj pruzaju na politickoj, gospodarskoj, vojnoj i diplomatskoj razini, i rjesavanje cesto vrlo slozenih dilema, s kojima se ona vec suocava. Kako bi Hrvatska taj svoj ulazak u mirnodopsko razdoblje - a nadasve svoje sudjelovanje u medjunarodnim integracijama (posebice u NATO- u i Evropskoj uniji) - uspjesno apsolvirala, nadasve joj je (uz mnogo cega drugog) potrebna stabilnost. Kako bi cijeli drzavni i gospodarski aparat mogao djelovati na duge pruge, a partneri Hrvatske u svijetu znali s kime ce iducih godina suradjivati, prijeko je potrebno da nestane sadasnjega opcega osjecaja neizvjesnosti koji dolazi od samog vrha drzave.

Moguca kriza

Odustajanjem od ponovne kandidature za predsjednika Republike, predsjednik Tudjman otvorio bi put izboru svog nasljednika, s time da bi i dalje mogao zadrzati polozaj predsjednika svoje stranke i tako pridonijeti sto gladjem ulasku Hrvatske u mirno doba. Bio njegov nasljednik iz redova opozicije ili pak sadasnje vladajuce stranke, Hrvatskoj bi bilo neizmjerno korisno to sto bi znala da u njemu (ili njoj) ima sefa drzave u sljedecih presudno vaznih pet godina. Odluka da se ne kandidira ovoga ljeta ne bi ni u kojem pogledu umanjila povijesne zasluge koje je predsjednik Tudjman stekao kao upravljac Hrvatske u njezinim zeljeznim vremenima i koje ce mu povijest zasigurno priznati, a cak mu ih ni sada njegovi najkriticniji suvremenici ne mogu zanijekati.

Odluku da odustane od kandidature trazi od predsjednika Tudjmana upravo hrvatski raison d'Etat, u cije je promicanje vec ulozio - i jos uvijek ulaze - sve svoje snage.