CRNOGORSKI PREMIJER U KONTRAOFANZIVI

Miting podrske Djukanovicu primljen je u Beogradu kao signal upozorenja da se sa premijerovom rezervnom strategijom mora racunati sto pojacava nervozu srpskih vlasti

BLIC-KRIG: Kada je prije dvije nedjelje - mada izgleda kao da su vec mjeseci prosli - Glavni odbor DPS uskratio povjerenje Milu Djukanovicu, cinilo se da ce rusenje "crnogorske struje u DPS" (citat iz "Vecernjih novosti") proci u skladu sa beogradskim ambicijama - tiho, iza kulisa i bez neprijatne galame. Ono sto se smatralo uspjehom "srpske struje u DPS" (opet "Vecernje novosti") ostalo je pomuceno cinjenicom koja je privatnim kanalom, a preko Milorada Vucelica, krajem prosle nedjelje dospjela do Dedinja: premijer Djukanovic nema namjeru da se povuce, uprkos prijetnjama o otvaranju "kriminalnog dosijea" i obecanjima kako do toga doci nece ako se sve obavi u tisini. Ta druga Vuceliceva posjeta Crnoj Gori, u intervalu od sjednice GO DPS, ujedno je razbila navodne kombinacije premijera Djukanovica sa procjenom kako u srpskim vlastima postoji izvjesna struja koja je spremna da Slobodanu Milosevicu "uskrati pretjerane ambicije".

Medjutim, kako se ispostavilo da u "beogradskom stabu" sjede upravo neki iz redova navodnih "zavjerenika", ukljucujuci Vucelica i sefa DB Srbije Jovicu Stanisica, tikva je pukla i sada je izvjesno da ce sukob u crnogorskoj vlasti dobiti po zvanicni Beograd nezeljeni finis - gora ce se tresti, i to javno. Paralelna taktika vrbovanja bila je samo na prvi pogled uspjesna: Nikola Sainovic je obecavao Vojinu Djukanovicu brda i doline, carinske olaksice za niksicki celik i kooperaciju sa "Sartidom 1913", iz Smedereva, ukoliko ulozi napor da se klima u Zeljezari Niksic usmjeri u potrebnom pravcu. Ali, igrao je tropa. Jedan poznavalac andergraund prilika kaze "da se sve vidi i sve zna", a u takvim okolnostima manevar srpske policije postaje ocigledan, i tako nedovoljan, sveden na kompromitovane kadrove kalibra Pavle Bulatovic, Mile Kodric, Jovan Strikovic, Rade Brajovic...

Mocna srpska tajna policija tako je u prvom naletu ostala ispod svih ocekivanja, premda je njen tzv. crnogorski odsjek bio predvodjen iskusnim poznavaocima prilika: sef analitike DB Srbije, gospodja Olga Resetar- Ljumovic, zvanicni pomocnik Jovice Stanisica, jeste rodom iz Bjelopavlica ali nije u stanju da shvati da niksicki zeljezarci nemaju namjeru da kao '89. krenu da ruse vlast.

DOSIJE: Pocetna nervoza zbog takve cinjenice osjetila se kada je, paradoksalno, dobila potvrdu kao sasvim tacna: ad hoc miting podrske premijeru Djukanovicu u Beogradu je primljen kao signal upozorenja da je "narod na ulici" strategijska rezerva crnogorskog premijera sa kojom moraju da racunaju. Slanje specijalne televizijske ekipe u Crnu Goru i tekstovi rezimske stampe u funkciji budjenja crnogorske klasne svijesti pokazuju da takve ambicije srpskih vlasti ostaju u igri, ali su dometi njihove sada anatemisane stampe i televizije pod znakom pitanja. Bas takva je pozicija i Momira Bulatovica, koji 7. aprila podnosi sumoran izvjestaj Milosevicu; on u ovom trenutku znaci da ce biti novih ideja, mozda i "kompromisa", ali ambicije ostaju iste.

Bulatovic se jos jesenas saglasio sa novim federalnim zakonom o reorganizaciji organa unutrasnjih poslova, a medju nezavisnim posmatracima tvrdi se da napad na crnogorsku tajnu policiju dolazi iz tih pobuda. Prema slicnim tumacenjima, Momir Bulatovic takodje je bio suocen sa pritiskom famozne "vojne linije", koja se potrudila da na Vrhovnom savjetu odbrane podnese izvjestaje o MUP Crne Gore ciji se vrh u njima opisuje najtezim kvalifikacijama: scena iscitavanja ovih izvjestaja bila je na dramaturskom vrhuncu kada su "sablaznuti" ostali clanovi Savjeta zatrazili hitnu akciju ciscenja u vrhu crnogorske policije.

Predsjednik Bulatovic bio je odlucan kada je postavio ultimatum premijeru Djukanovicu, napomenu kako nece biti promjene federalnog Ustava. Kako stvari stoje, njega u narednom periodu zaista i nece biti, posto Milosevic sada i nema takvih ambicija: njega zanima iskljucivo kontrola svih jedinstvenih policija u zemlji, oruzanih snaga i monetarnih tokova.

Problem Milosevicevog radnog mjesta, sticajem prilika i ironijom sudbine, rjesava se u Podgorici, pri cemu Crna Gora postaje opasan primjer i podsticaj za srpsku demokratsku opoziciju. Procjenjuje se da Milosevic, cak i ako ne slomi Djukanovica, moze postati federalni predsjednik, ali bi kao sef "Jugoslavije" bio u praksi samo sef Srbije. Plan o razbijanju koalicije "Zajedno", cime favorizuje Vojislava Seselja, nije moguc bez jedinstvene podrske njegovoj politici iz "RS" i Crne Gore, dok crnogorsko insistiranje na monetarnoj disciplini ostaje u direktnoj korelaciji sa ogranicenjem Milosevicevog politickog manevra.

PREVLAKA: A sto ostaje Momiru Bulatovicu? Nominalni crnogorski predsjednik, u pohodu na funkciju federalnog premijera preko glava svojih partijskih drugova, mogao bi ostati bez baze. On zna, posto je to u Beogradu javna tajna, da je poluostrvo Prevlaka definitivno izgubljena teritorija za Crnu Goru, ali svjesno pristaje na ujdurmu oko izgradnje tzv. transjugoslovenskih auto-puteva, iako zna da ona obuhvata dogradnju jedino postojecih u Srbiji; Milosevic zeli sto prije da se otarasi istocne Slavonije i da normalizuje odnose sa Zagrebom, kako bi otvorio Auto-put "Bratstvo-jedinstvo", izdao zapadnim firmama (spominje se SEL) benzinske pumpe u najam i ubirao putarine, dok pitanje Prevlake jednostavno ne postoji.

Vladimir Jovanovic