Portret: Svetozar Marovic, predsjednik Skupstine Crne Gore

Hazarder sa otvorenim kartama

On u politici nije naucio da gubi. I u najtezim trenucima polarizacije imao je njuha da izabere "pravu stranu" i da na njoj zauzme jednu od boljih pozicija. Ipak, ovog puta zaigrao je na otvorenu kartu i tesko je reci hoce li uspjeti da sacuva DPS i Vladu Mila Djukanovica. Pitanje je koliko ce mu u tome pomoci politicka tolerancija ("tolerancija je drugo ime slobode") i politicka kultura ("politicka kultura podrazumijeva moralnost govora") koje inace uspjesno demonstrira kao predsjednik Skupstine Crne Gore, sto znaju da cijene i njegovi najzesci oponenti

Bozidar I. Milicic

Svetozar Marovic

Svetozar Marovic se na politicku pozornicu popeo uz omladinske stepenice da odradi jednogodisnji mandat predsjednika RK SSO Crne Gore. Oni koji su budno brinuli o partijskom podmlatku nijesu ga primili s odusevljenjem: prigovorili su mu zbog nejasnog izrazavanja i "strane terminologije", koju je ovaj rodjeni Budvanin obilato koristio, a u njemu su prepoznali i ostrog kriticara njihove sablonizirane i uljuljkane partijske birokratije.

I, stvarno, Marovic ih je odmah otvoreno prozvao za izborne mucke (stampao je brosuru "Prestanite sa izbornim prevarama") i na sastancima organa i tijela Saveza komunista trazio smjenu nesposobnih starih kadrova. "Ko nije u formi mora na klupu", izjavio je u svom, vjerovatno, prvom intervjuu, najavljujuci urusavanje socijalizma i istorijska gibanja sirih razmjera. Marovic je jedan od rijetkih kumrovackih djaka koje je partija skolovala da joj budu opozicija u vlastitim redovima. I pored toga je sve do danas ostao vjeran Savezu komunista Crne Gore, koji ce (i njegovom zaslugom) promijeniti ime u Demokratsku partiju socijalista.

Sjednica na livadi

Maroviceva kritika zatvorenih partijskih sastanaka i uparlozenosti "avangarde radnicke klase" kulminirala je sazivanjam sjednice Predsjednistva RK SSO Crne Gore na Skalinama (usce Ribnice u Moracu) pod vedrim nebom i to na temu stambena politika. "Neka narod vidi kako mi to radimo", rekao je Marovic i trazio od radoznalih gradjana da se ukljuce u raspravu. Taj njegov potez razlicito je komentarisan; dok su neki smatrali da se radi o omladinskom egzibicionizmu ili "mladalackim nestaslucima", oni u partijskim forumima su ga, u stilu tadasnjeg najboljeg etiketiranja, ocijenili kao "socijalnu demagogiju mladog demokrate i liberala" kojom se "zeli udariti na temelje samoupravnog socijalizma".

Mladi pravnik iz Budve je, cini se, prosto uzivao u provociranju partijskih funkcionera, kao da mu nije bilo stalo do politicke karijere, stvarajuci o sebi u javnosti sliku ostrog kriticara i reformiste. Poslije jednogodisnjeg svakodnevnog putovanja iz Budve u Podgoricu Marovic je sluzbu dobio u opstini, prvo kao nacelnik Uprave prihoda, a kasnije i kao predsjednik gradske vlade. Iako na malim funkcijama i u malom gradu, on je za nekoliko godina dao vise intervjua jugoslovenskim i stranim novinarima nego svi crnogorski opstinski funkcioneri od Drugog svjetskog rata naovamo. Predstavljen je kao "covjek koji se ne uklapa u preovladjujuci stereotip", kao "intelektualac medju politicarima, razlozan i tolerantan, ucen i meditativan".

Tada je Marovic javnosti uglavnom tumacio svoju ideju o Budvi - gradu teatru i to ovako: "Cinjenica da se Kripodonfova anticipacija o humanitarnom turizmu sve vise opredmecuje u zahtjevima realnog turistickog trzista, pokazala je na nasem primjeru da je proizvodnja turizma sa viskom duhovnosti bila blagovremeno citanje nove turisticke aksiologije". "Detronirajuci vladajuce obrasce zivljenja u prostoru i vremenu lokalnih desavanja i globalnih ambicija", Marovic je svojim sunarodnicima, bez obzira na to koliko su ga razumjeli, podario Grad teatar.

Slicno ce Marovic objasniti i pokretanje "Pro bic sokera" u Budvi, koji od prosle godine daje novi pecat glavnom gradu crnogorskog turizma. Moglo bi se reci da je upravo njegovom zaslugom u Budvi pocela da ljetuje kulturna i umjetnicka elita Beograda; Dobrica Cosic, Matija Beckovic, Milorad Pavic... Poneko Budvu sada zove "Beogradom na moru".

Biografija
Svetozar Marovic je rodjen u Kotoru 31. marta 1955. Zavrsio je Pravni fakultet u Titogradu. Zivi u Budvi, izjasnjava se kao Crnogorac, ozenjen je i ima dvoje djece.
Radio je kao pravnik u SO Budva, zatim je bio direktor opstinske Uprave prihoda, a onda i predsjednik IO SO. Na nivou Republike obavljao je niz visokih politickih duznosti, pored ostalog, bio je predsjednik RK SSO Crne Gore, clan Predsjednistva SK Crne Gore i clan Predsjednistva SR CG. U jednom periodu bio je i generalni sekretar vladajuce partije u Crnoj Gori, a sada je jedan od tri njena potpredsjednika. Savezni je poslanik u Vijecu gradjana i predsjednik Skupstine Crne Gore. Govori engleski, ruski i italijanski. Bavi se publicistikom - objavio je knjigu "Vrijeme iskusenja".

"Mladi, lijepi i pametni"

Svetozar Marovic je prezivio "kadrovski zemljotres" koji je izazvala tzv. antibirokratska revolucija. Podnio je ostavku na funkciju predsjednika gradske vlade u Budvi i prikljucio se grupi "mladih, lijepih i pametnih", koja je najavljivala i obecavala "novu razvojnu filozofiju". U Savezu komunista dobio je vazna zaduzenja, postao je clan Predsjednistva CK SK Crne Gore, a zatim i generalni sekretar partije. Bio je glavni u pripremi Desetog vanrednog kongresa SKCG, nazivajuci ga "kongresom velike prekretnice". Iako poznat po predvidjanju dogadjaja, Marovic se u nekim procjenama prevario. Pod uticajem dogmaticnih drugova u vrhu SK CG na pocetku je mislio da se "SK CG mora prestrojiti tako da bude sastavni dio i aktivni cinilac politickog sistema kojem ce osnovno obiljezje biti socijalisticki politicki pluralizam unutar Socijalistickog saveza", ali ga je politicka praksa brzo demantovala, pa ce izjaviti da "bez visestranacja politicki pluralizam predstavlja impotentan politicki torzo".

U predvodnickoj grupi "antibirokratske revolucije" Marovic se sve do 14. kongresa SKJ zalagao za reformu SKJ na dvije stranke lijeve orijentacije: komunisticku i socijalisticku. Ali, kada je doslo do ostrije polarizacije oko toga u vrhu partije, okrenuo je ledja svojim istomisljenicima - dr Ljubisi Stankovicu i Srdji Darmanovicu (koji ce kasnije formirati Socijalisticku partiju) i podrzao Momira Bulatovica i Mila Djukanovica. Iz tog vremena nastace i "Vrijeme iskusenja", zbirka politickih i filozofskih eseja koja upecatljivo odslikava ideolosku i duhovnu poziciju njenog autora u doba "najgrubljih politickih previranja".

Trijumvirat DPS

Kad je bivsa Jugoslavija pocela da se raspada u ratnom vihoru, Marovic ce plasirati parolu "Rat za mir", koju ce podgoricka "Pobjeda" iskoristiti kao naslov za propagandnu zbirku tekstova svojih reportera sa ratista sirom Jugoslavije vodjenim za "spasavanje srpskih velikodrzavnih i nacionalnih interesa". Taj politicki kiks Marovic je pokusao da objasni rijecima da se "u ratu narodi nadju i mimo svoje volje". "Time ne prestaju njihove obaveze, niti se gubi znacaj njihove duznosti u ratu. U ime naroda nastupaju samo neke generacije. Ali ratom se cuva duh i vitalnost cjelokupnog naroda", pise u "Vremenu iskusenja" i naglasava da je "mir potreban svima. Nasoj opoziciji i nama, koji vjerujemo da mir treba braniti. Ne samo apelima, politikom poze i etikom artefekata. Braniti ga treba istinom, pravdom i zajednistvom naroda."

Trijumvirat DPS funkcionisao je skladno godinama: pojacane su u okviru njega porodicne i licne veze kumstvima i intenzivnim druzenjima na sportskim i kulturnim priredbama. Pojedinacne neocekivane izjave u javnosti su tumacene kao osvojeno pravo na vlastito misljenje u DPS-u koji "pociva na demokratskim principima". Tako je bilo do izborne kradje u Srbiji. Tada se, prema Marovicevim navodima, "u vrhu DPS-a krenulo sa stvaranjem atmosfere ocekivanog razjasnjenja pojedinacnih misljenja, definisanja razlika, prizeljkivanja vecine ili poraza manjine, disciplinovanjem misljenja, kako su mislili jedni, odnosno potrebe preciziranja javnog stava, kako su objasnjavali drugi". Medju njima se, osim Djukanovica, nasao i Marovic jer je i on za izbornu kradju u Srbiji kao glavnog krivca naznacio Slobodana Milosevica i te su se njegove izjave morale staviti na dnevni red stranke kojoj pripada.

Dok je u dijelu srbijanskih medija protiv Djukanovica pokrenuta prava hajka kao protiv "crnogorskog separatiste", takva etiketa se nikako ne moze prilijepiti i Marovicu, koji se kao Crnogorac iz Grblja ne odrice ni svoje srpske tradicije. On vjeruje u Jugoslaviju. "Mi zelimo modernu, demokratsku, naprednu SRJ, koja nije nicije pojedinacno vlasnistvo. Postujuci zakone i demokratska pravila, boricemo se protiv svih onih politickih tendencija koje hoce da nas zadrze u balkanskoj proslosti, u stalnoj nesigurnosti i ciklicnim nemirima", naglasava Marovic.

On u politici nije naucio da gubi. I u najtezim trenucima polarizacije imao je njuha da izabere "pravu stranu" i da na njoj zauzme jednu od boljih pozicija. Ipak, ovog puta zaigrao je na otvorenu kartu i tesko je reci hoce li uspjeti da sacuva DPS i Vladu Mila Djukanovica. Pitanje je koliko ce mu u tome pomoci politicka tolerancija ("tolerancija je drugo ime slobode") i politicka kultura ("politicka kultura podrazumijeva moralnost govora") koje inace uspjesno demonstrira kao predsjednik Skupstine Crne Gore, sto znaju da cijene i njegovi najzesci oponenti.

OGLEDALO

Podjele
"Nije DPS podijelio Crnu Goru, nego se DPS susreo sa podijeljenom Crnom Gorom. Tako podijeljenu Crnu Goru DPS je nastojao da nekako priblizi jednu drugoj. Nije problem u DPS-u, vec u cinjenici da postoje neke tendencije i s jedne i s druge strane koje su iskljucive. Jedna strana hoce apsolutno suverenu, nezavisnu, evropsku Crnu Goru, a druga hoce da zaboravi na crnogorsku drzavnost, na njenu vaznost u federalnoj zajednici i hoce jednostavno da eliminise njenu samosvojnost i posebnost."
("Duga", januar 1995)

Losi znaci
"Ako iz vladajuce partije Srbije, na primjer, dobijete javno upozorenje da ce treca Jugoslavija vjerovatno biti Jugoslavija u kojoj ce se upravljati Crnom Gorom iz Srbije, ako saznate da predsjednik Srbije kaze da je Srbija 95 odsto Jugoslavije, a predsjednik srpske vlade da je za Srbiju veca steta postojanje ovakve savezne drzave nego sankcije - ja se intimno bojim da iza toga stoji jedan doktrinirani nacionalni program koji Jugoslaviju shvata kao prosirenu Srbiju."
(V. novosti, 26. oktobar 1992)

Drzavnost
"Nije Haski dokument definisao nas odnos prema crnogorskoj drzavi. Upravo, svijest o definisanom odnosu prema sopstvenoj drzavi odredjuje nas odnos ne samo prema Mirovnoj konferenciji u Hagu, nego uopste prema rjesavanju jugoslovenske krize. Ne znam zasto se zeli proizvesti utisak da je ta odluka uperena protiv srpskog naroda i njegove politike... Crna Gora nema potrebe da posebno proglasava svoju drzavnost. Drzavnost je dio kolektivne svijesti identiteta Crnogoraca. Dakle, ona je sastavni dio javnog i politickog zivota naseg naroda."
("Borba", 1. novembar 1991)

Idealno i realno
"Iako smo i mi znali da Haski dokument nije idealan, nijesmo smjeli gubiti pregovaracku poziciju. Jer, mi necemo sami odlucivati o svojoj sudbini. Izolacija je samoubistvo naroda, a suprotstavljanje bez vizija fatalizam i avantura. Bili smo "izdajnici" onda kada smo trazili potpisivanje Vens-Ovenovog plana. To smo trazili ne zbog pravednosti nego zbog realnosti tog rjesenja. Zbog toga smo izgubili dosta mjeseci mira i, na zalost, mnoge ljudske zivote. Danas kazu da smo izdajnici nakon Dejtona iako je Dejton zaustavio rat. Ne mislim da je to idealno, ali to je realno i najbolje za nas narod. Idealni koracaju nebom, zemljom idu gresni ljudi."
("Dnevnik", 12. 10. 1996)

Zajednistvo
"Mi nemamo tajni kada je Jugoslavija u pitanju, zato vjerujemo u zajednistvo Crne Gore i Srbije. Mi vjerujemo u zajednistvo koje garantuje potpunu ravnopravnost gradjana i federalnih jedinica i nijesmo pristalice promjena u tom osnovnom temelju. Nikakav apsolutizam, nikakav totalitarizam, nikakav autokratizam ne moze biti rjesenje za Jugoslaviji."
(TV Crne Gore, 2. 12. 1996)

Izborna kradja
"Milosevicev predlog da se posebnim zakonom priznaju rezultati izbora dobar je, ali zakasnjeli potez. Jos uvijek ne znam zasto je trebalo cekati skoro tri mjeseca da se takva odluka donese, jer nije dobro ostavljati utisak nepovjerenja u demokratska nacela i volju biraca. Sve ovo vrijeme SRJ nijesu ugrozavali oni koji su upozoravali da se demokratska volja biraca mora postovati, vec oni, koji ne vjeruju u demokratiju, koji zaboravljaju da se na taj nacin trosi dragocjeno vrijeme, da se udaljavamo od svijeta."
(Radio "Slobodna Evropa", 9. 2. 1997)

Ante Markovic
"Razloge za raniji odlazak Markovica ne treba traziti u argumentima strasti. Ljudi se mogu obmanuti rijecima i emocijama, ali ne i cinjenicama. On je bio predsjednik koji je tvrdio da donosi racionalizam, vladavinu razuma, a donio je nacionalizam i religiju pseudomodernog. Njegova politika bila je politika iskljucivosti, medijskog erosa i eshatoloske samouvjerenosti."
("Vrijeme iskusenja", str. 121)

Vlada
"Svako ko nanosi stetu vladinoj politici treba da snosi odgovornost. Ali do toga treba doci ozbiljno, dijalogom i razmjenom argumenata, jer ljudi nijesu stvari i ne moze se sa njima postupati kao sa igrackama na privatnom polju moci... Pojedince, prirodno, treba mijenjati i u vladi, ali ne na osnovu pojedinacnih ultimatuma bilo koga, vec na osnovu ozbiljnih argumenata o njihovom radu i analizi stetnosti posljedica njihovih izjava. Tu uvijek ostaje pitanje: Sta je stetnije za jedan narod i drzavu, tri i po mjeseca upornih demonstracija, kojima je kumovao i dio vlasti druge federalne jedinice sa svim ekonomskim i politickim posljedicama za zemlju u cjelini, ili moguce nepotrebna izjava jednog resornog ministra o dogadjajima u drugoj federalnoj jedinici?"
(Izjava povodom najnovijih desavanja u vrhu DPS-a)

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /