Petak, 11. april 1997.

STA SADRZI MANIFEST UNIVERZITETSKIH RADNIKA "ZA SLOBODNU I DEMOKRATSKU CRNU GORU"

Samostalnost bez ucena

"Neka Crna Gora sama odlucuje o svojoj sudbini, bilo u federaciji, bilo samostalno, ali na demokratski nacin. Nedopustivo je da o sudbini nase djece odlucuju Slobodan Milosevic i Momir Bulatovic", kaze Nebojsa Vucinic, jedan od potpisnika Manifesta

"Duboko nezadovoljni sadasnjim stanjem i uvidjajuci da zbivanja poprimaju sve dramaticnije tokove, uvjereni da izvrsavamo svoju gradjansku duznost i da cinimo ono sto nam nalaze savjest univerzitetskih radnika, dizemo glas protiv politike koja Crnoj Gori i njenim gradjanima zatvara svaku perspektivu" - kaze se na pocetku Manifesta univerzitetskih radnika, pod naslovom "Za slobodnu i demokratsku Crnu Goru", koji je inicirao Univerzitetski demokratski forum.

Slijepi sljedbenik nastrane politike

"Crna Gora je slijepo i bespogovorno vezana za politiku aktuelnog rezima u Beogradu, koji je i samu Srbiju doveo na rub katastrofe. Cak i da hoce, Crna Gora ne moze da sprijeci taj rezim u vodjenju njegove nastrane politike, niti da izbjegne teske unutrasnje i medjunarodne posljedice ratovanja, inflacije, kradje stednih uloga gradjana i glasova na izborima... Zahvaljujuci tom i takvom partnerstvu, Crna Gora je ne samo izgubila moc da bilo sta samostalno preduzme, vec i pravo na finansijsku i drugu pomoc medjunarodne zajednice u rjesavanju njenih nagomilanih ekonomskih, socijalnih i drugih problema, stoji u Manifestu.

Tri su kljucna zahtjeva ovog dokumenta. Prvi je da se u Skupstini Crne Gore odmah pristupi konsenzualnom utvrdjivanju "takvih drustvenih reformi, kojima bi se, u periodu od najvise dvije godine, prevazislo stanje jednopartijske vladavine, stvorila realna osnova za demokratsko rjesavanje osnovnih ekonomskih, socijalnih, politickih i drugih problema i otvorili putevi za integraciju Crne Gore u medjunarodnu zajednicu". Smatra se da bi taj program mogla realizovati medjustranacka vlada "sastavljena prvenstveno po kriterijumima strucne sposobnosti i moralnog digniteta".

Svoji i otvoreni

Trazi se, takodje, i "uspostavljanje takvih odnosa izmedju Crne Gore i Srbije koji ce svakoj od njih omoguciti da samostalno, ne ometajuci onu drugu, ali i ne zaviseci od nje, ostvaruje vitalne interese svojih gradjana, odnosno svoje drzavne interese".

Potpisnici Manifesta, njih oko pedeset, hoce, kako kazu, "nesto drugo i drugacije od onoga sto sada imaju". "Hocemo osamostaljenu, slobodnu, demokratsku Crnu Goru, otvorenu prema svima i nikome potcinjenu. Hocemo Crnu Goru odgovornu za sebe, pomirenu sa susjedima i sa citavim civilizovanim svijetom. Hocemo Crnu Goru slobodnog preduzetnistva i konkurencije, a ne drzavnog kontrabanda i sive ekonomije" - istice se u Manifestu.

Jedan od njegovih autora, dr Svetozar Jovicevic, kaze da je danas Crna Gora "vise nego u vrijeme formalnog jednopartizma suocena s monopolom jedne partije". "Najveci dio privrede radi sa krajnje ogranicenim kapacitetima, ili uopste ne radi, a ne vidi se ni perspektiva da se mogu stvoriti uslovi za njenu revitalizaciju. Proces privatizacije odvija se u krajnje nepovoljnoj politickoj klimi, bez stranog kapitala i prave trzisne konkurencije", ocjenjuje dr Jovicevic i dodaje da u Crnoj Gori "niko i ne pominje rjesavanje problema devizne i dinarske stednje", da se zdravstveni sistem odrzava "u stanju privida" ("nominalno je besplatan, a u sustini gradjani su primorani da sami snose veliki dio troskova zdravstvene zastite"), da ne postoji sistem finansiranja stambene izgradnje, niti se o tome razmislja, da se u sistemu informisanja "uporno odrzava rigidni partijski monopol".

Snaga jednopartijskog interesa

U Manifestu univerzitetskih radnika se navodi da "uski jednopartijski interes neprikosnoveno dominira u procesu privatizacije i u svemu sto se desava u oblasti socijalne i zdravstvene zastite, obrazovanja, zaposljavanja, stambene gradnje, javnih radova" i da su posljedice toga svuda iste - "na jednoj strani se izdvaja ogroman broj siromasnih, lisenih cak i prava da ucestvuju u koriscenju i diobi drustvenih dobara sto su ih sami stvarali, a na drugoj nova elita, sastavljena od malog broja porodica bliskih vladajucoj strukturi, u cijim rukama se koncentrise svekolika ekonomska i politicka moc".

Podredjena ravnopravnost

Profesor Jovicevic smatra da je "stanje privida najizrazenije u pogledu drzavnog statusa Crne Gore". On misli da "Crna Gora jeste nominalno ravnopravna u postojecoj federaciji", ali da je ta njena pozicija "u potpunosti odredjena ne njenom voljom i interesom, nego voljom i politikom aktuelnog rezima u Srbiji, bolje reci njenog neprikosnovenog vodje".

"Moze taj vodja povesti rat, ili zakljuciti mir, moze on izazvati nekontrolisanu inflaciju, lazirati izbore, vrsiti represiju nad svojim gradjanima i izopstiti nas iz citavog civilizovanog svijeta", kaze dr Jovicevic, ocijenjujuci da "Crna Gora, cak i kad hoce, na to prakticno ne moze uticati" i da zbog toga "trpi sve posljedice koje iza takve politike neminovno slijede."

"Ovdje plediramo na zastiti principa da Crna Gora sama odlucuje o svojoj sudbini, bilo u federaciji, bilo samostalno, ali na demokratski nacin. Nedopustivo je da o sudbini nase djece odlucuju Slobodan Milosevic i Momir Bulatovic", tvrdi dr Nebojsa Vucinic i podvlaci da se Manifestom ne prejudicira drzavno-pravni status Crne Gore. "Misli se na njenu osamostaljenu poziciju sto znaci da sama odredjuje svoju sudbinu prema sopstvenom interesu", naglasava on.

B. I. Milicic

Posaljite nam vas komentar! Izbor vasih reagovanja i misljenja objavljujemo.
© 1997 Yurope & ,,Nasa Borba" / Sva prava zadrzana /