VOJNI ASPEKTI RUSKO-BELORUSKOG SAVEZA

Rusija i Belorusija su u brojcanom smislu zajedno svakako jace, ali vojne planove potkopavaju lose ekonomske prilike

Bojan Davidovic

Raspad bivseg Sovjetskog Saveza zatekao je veliki arsenal oruzja u Bjelorusiji, a razvoj dogadjaja je htio da tamo pristigne i dio oruzja povucenog iz baltickih drzava, i dio snaga povucenih iz bivse Istocne Njemacke. Sve u svemu, naoruzanja dovoljno za stajacu vojsku od nekoliko stotina hiljada ljudi.

Ostavljen je i nuklearni arsenal. On je iznosio 81 projektil sa jednom bojevom glavom, tipa SS-25, i 192 projektila koji se mogu lansirati iz vazduha sa 16 strategijskih bombardera najviseg kvaliteta, tipa TU-160 (NATO oznaka: "blekdzek"). Prilikom raspodjele naoruzanja, za vrijeme raspada Sovjetskog Saveza, vladi u Minsku je pripao jedan broj lovaca - bombardera SUHOJ-24 cija je specijalnost napad iz niskog leta, i MIG-27 koji moze da nosi i atomsku bombu. Od lovaca presretaca zateceni su MIG-23 i noviji modeli MIG-29. Nije poznato koliki broj ovih aparata je operativan, kao ni izvjestan broj jurisnih aviona tipa SUHOJ-17, koji se recimo u ruskoj armiji spremaju za otpis, mada ih je moguce modernizovati. Posto nema izlaz na more, sledeci segment je svakako kopnena vojska gdje je ostalo skoro dvije hiljade tenkova, od cega su cak 1.644 ubojita modela tipa T-72, dok ostatak cine kvalitetni tenkovi starije generacije tipa T-62, i svega dvadesetak starih T-54, sto je po vatrenoj moci nesto jace nego oklopne snage francuske ili italijanske vojske. To bi bio kratak raport bjeloruskog potencijala poslije raspada Sovjetskog Saveza.

Kako se ovaj novi savez izmedju Rusije i Bjelorusije odrazava na poziciju Moskve?

Prije svega, poznato je da obije vojske imaju problema sa novcem, ne samo za nove programe naoruzavanja, vec i za programe modernizacije postojeceg, pa cak i kada je rijec o smjestaju oficira i njihovih porodica, tako da im impresije o zajednickom potencijalu potkopavaju ekonomski problemi.

Dobro raspolozenje zvanicne Moskve proizilazi iz dva razloga koja im ovo ujedinjenje cini lagodnijim. Blizi su potencijalnim granicama NATO (poljsko-bjeloruska granica), a istovremeno NATO je dalji od Moskve. Nije tesko shvatiti da su se svi napadi kroz istoriju koji su iz pravca Evrope izvodjeni na Rusiju "topili" u Ukrajini, a sada bi to moglo da se pretpostavi u Bjelorusiji. Dakle, Rusi su se rukovodili doktrinom koja bi mogla da se sazme u recenici "ako dodje do sukoba, neka bude van ruske teritorije".

Koliko ruska vojska moze da pomogne bjeloruskoj? Rusi imaju velik potencijal, ali i velike probleme. Jedan dio oklopne tehnike u stanju je neophodnog remonta, a objelodanjena su dokumenta o losem stanju tehnike u vazduhoplovstvu zbog nedostatka rezervnih djelova, i problema spremnosti pilota zbog malog broja casova naleta koji kod vecine u prosloj godini nije premasivao 40 sati leta godisnje sto je izuzetno malo. Rusi imaju jos i problem zastarele tehnike koji planiraju da otpisu. Popune sopstvenih snaga lovcima - bombarderima SUHOJ-24 ili jurisnim helikopterima MI-24 iz Bjelorusije bile bi dobrodosle. Slicno je i sa tenkovima. Najnoviji podaci govore da jedan manji broj bjeloruskih pilota helikoptera MI-24 i transportnih aviona sada novac zaradjuje leteci za jednu juznoafricku agenciju profesionalnih placenika. Aerodromi moraju takodje biti generalno sredjeni, a tesko da ce ruska komanda prvo sredjivati bjeloruske pa svoje, tim prije sto je raspad Sovjetskog Saveza u svjezem pamcenju. Tako su, u nacelu, saveznici dobrodosli za obje strane, a kolika je debljina saveznickih "kesa", u ovom slucaju i spremnost da se one otvore - drugo je pitanje, u vojnom smislu.

Jedno je sigurno - Rusima je potrebno predpolje i dodatni vojni potencijal, a Bjelorusima kakva-takva tranzicija privrede i iznad svega, i to prijeko - novac.