SRBI - INAT, BOMBE I ZRTVE
Aleksandar TIJANIC
Poslije tri nedjelje bombardovanja kakvo Evropa nije vidjela od polovine
vijeka, na jednom od dva fronta vide se oziljci - i to strasni - ali,
nema pukotina. To je srpska strana. Na drugom kraju, nema oziljaka, ali
su pukotine dublje od raseline Sent Andreas koja prijeti da razori San
Francisko.
Ameri ne brinu zbog mrtvih Srba, a nisu bas zabrinuti ni zbog troskova
rata. Ono sto ih muci, i sto se vidi iz sve brojnijih tekstova njihovih
najboljih komentatora u medijima, jeste trazenje odgovora na pitanje:
gdje je sve Klinton pogrijesio u racunici da ce 600 aviona "dresirati"
Srbe i donijeti rjesenje za Kosovo?
Dva su izvora iz kojih se Srbi natapaju energijom potrebnom da se izdrze
bombe, ne pokazuje strah da se ostane priseban i normalan pri pomisli da
je u pitanju rat sa planetarnim gospodarima. No, prije nego sto ih
imenujem, odmah da odbacim ono sto ti izvori nisu. Nije u pitanju
genetika, jer mi nismo ni Stari Sloveni niti Stari Srbi, koji su bili i
pametniji a i hrabriji od nas. Nije u pitanju ni uvjerenje kako je Sloba
reinkarnacija Cara Lazara. Objektivno, on jos to nije. A nije, bez obzira
sto se to koristi u domacoj propagandi, ni sukob Srba u borbi protiv
Novog svjetskog poretka. Nisam, naime, siguran da bi i jedan jedini
srpski domacin dobrovoljno zrtvovao svog sina ne bi li time sprijecio
americku planetarnu dominaciju. Jeste da mi pocesto patimo od manije
velicine, ali bi ta manija stvarno bila prevelika.
Suprotstavljanje, prakticno cijelom svijetu - jer od ruske, kineske ili
bjeloruske price nema, za sada, velike koristi - proistice iz kolektivnog
srpskog osjecaja nepravde koju je svijet nanio ovom narodu ne tako davno.
Tada je, ovaj isti svijet i gotovo svi sadasnji svjetski lideri, hladno i
gotovo bez ikakve reakcije, gledao kataklizmu 300.000 Srba koji su se
povlacili pred Hrvatima, novim "Prusima" Balkana. Nije bilo zastite za
nejac, niti za tri stotine staraca koji su ubijani (po hrvatskim
izvorima) mjesecima posto je takozvana "borba" za Krajinu okoncana. Ta
svjetska licenca, data Tudmanu, da protjera pravoslavce iz svoje
Kroatanije, bez obzira na svjetski stvoreni imidz srpskih "losih momaka",
okrenula je srpsko javno mnijenje od Zapada. Ovo bombardovanje dovrsava
ostatke "rimske" civilizacije unutar ove nacije.
To je prvi izvor mentalne snage: ogorcenje zbog neobjektivnosti svijeta.
Drugi izvor, jednako vazan, jeste srpsko preovladujuce ubjedenje da smo -
uprkos etiketi agresora - u svim sukobima nastali raspadom
Ex-Jugoslavije, zapravo bili zrtve. Pogotovu se ta invazija odnosi na
Kosovo i fakat da pola vijeka niko ni jednu rijec, ni u svijetu a ni u
rukovodstvu ondasnje Velike Jugoslavije nije progovorio o etnickom
ciscenju Kosova od Srba. Ta neosjetljivost drugih nacija prema srpskom
nacionalnom pitanju, srusila je - uz veliki prasak - zajednicku zemlju.
Istovremeno je otvoren veliki duznicki racun izmedu Srba i Albanaca. Ovo
sto se sada desava izmedu dvije nacije jeste, bez obzira sto o tome
mislili istoricari, sociolozi ili politicari - provala zagnojenog tkiva,
odusak visedecenijskog uzdrzavanja, laznog mira i neiskrenog paralelnog
zivota.
Drugi izvor srpske snage, dakle, lezi u svijesti o tome da je zrtva
prikazana kao agresor. Govori, naravno, o periodu od 25 godina kada je, i
u samoj Srbiji, postojalo uvjerenje da se na Kosovu vise nema sta traziti
u takvoj brojcanoj nesrazmjeri sa Albancima i njihovom, ponekad
sofisticiranom pritisku a ponekad pritisku sa nozem, za iseljavanje.
Nacija, koja je vecinski ubijedena u neobjektivnost Zapada, a sa druge
strane od tog Zapada proglasena "viskom" na Kosovu, nije mogla da uradi
nista drugo no da - stavljena pred ultimatum papira iz Rambujea tipa
"uzmi-ili-ostavi" - izabere ulogu svjesne zrtve. Sta god da zamjeram
Milosevicu, on zaista poznaje vecinsko misljenje Srbije i bio je ubijeden
u spremnost nacije da plati sta smo duzni.
Racun je strasan. Ne znam sta jos u Srbiji nije srusio general Klark?
Ali, na racunu NATO snaga nema nijednog profita. Sloba nece da potpise
Rambuje; nema ni drugih Srba koji bi to ucinili, pogotovu sad. Na Kosovu
je manjak, kazu, od 500.000 Albanaca. Srpsko javno mnijenje, zasto to
skrivati, uzima taj podatak kao dovoljan za isplatu racuna rusenja.
Vojska Jugoslavije je vratila samopouzdanje, generali koji su dvije
decenije trazili vrhovnog komandanta sada su ga nasli i ne kriju srecu
zbog toga.
Upornost Srba, koja istorijski ide do "sta-kosta-da-kosta", cini se
nelogicnim za cijeli svijet.
Sustinski, svijet je u pravu; Srbi ce se, poslije svega naci, sa
srusenom zemljom, u svijetu gdje ce opet vladati dolar, marka, Klinton i
NATO. Jos uvijek mi je tesko da zamislim rublju kao svjetsku valutu broj
jedan. Ali, gledano sa srpske racunice, niko ovdje ne spori da svijet
nije jaci, ili da nije u stanju da zaravna Sumadiju. Rijec je o drugoj
vrsti takmicenja: svijet ne moze da nanese toliko zla naciji koja je
vecinski uvjerena da trpi zlo zbog ispravne stvari i zato se miri sa
ulogom zrtve.
Klark je nocas trazio jos 300 aviona. Sa 600 koliko vec ima, to je skoro
hiljadu borbenih aparata. Kad ih upotrijebi i kad iscrpi listu ciljeva,
vidjece da je na pocetku: ovdje nema nikoga da potpise Rambuje. Neki zato
sto znaju sta znaci, drugi zbog straha a treci od sramote. Tek, nema
nikoga. Izbor generala Klarka zato ce biti veoma suzen: totalni rat sa
kopnenim trupama sa rizikom, i ako ude u Beograd, hoce li ovdje ikoga
naci da potpise bilo kakav papir? Upad sa trupama na Kosovo, uz rizik
stvaranja protektorata sa kojim ni sami Amerikanci ne bi znali sta da
rade? Naoruzavanje OVK i slanje nazad na Kosovo? Kao sto se vidjelo, oni
nemaju nikakvih sansi u sudaru sa regularnom armijom. Da rizikuju
regionalni rat ili svjetski - nisam siguran u njihovu spremnost na to.
Sta onda ostaje? Ako Klinton ovo nije podigao na nivo licnog rata sa
Slobom; ako NATO nije srpsku izdrzljivost na bombe primio kao licnu
uvredu i nasrtaj na njihov integritet; ako pola miliona Albanaca, po
stranim izvorima, u izbjeglistvu izabere Srbiju kao definitivnu domovinu;
ako Rusi na Kosovo manje gledaju kao na stvar pogodnu za
unutrasnjopoliticke dvoboje Jeljcina i Dume; svijet mora da iscijepa
papir iz Rambujea i da sjedne za sto sa Srbima da se pravi novi dogovor.
Onda neka sve bude u igri; od podjele Kosova do vracanja u sistem Srbije.
Bombardovanje bez kraja nece dresirati Srbe. Posto ovo nije Drugi
svjetski rat, Ameri ne mogu ni da insistiraju na necemu sto lici na
bezuslovnu predaju. Tome Srbi nisu skloni. Niti Vasington moze da ocekuje
da se u Beogradu moze napraviti protektorat nad deset miliona ljudi,
pored tri njihova protektorata na Balkanu: Makedonije, Albanije i Bosne.
Znajuci razmjere americkog neznanja o Balkanu, Slobi, Srbima i Albancima,
ocekujem strasnih deset dana za Srbiju. Neko ce preteci, sto su govorili
starci. Ali, ta cijena koju smo natjerani da platimo - ne bi li priznali
da je NATO veliki, da ima hiljadu aviona, te da Kosovo treba da postane
strani protektorat, dok kroz tri godine ne izglasa nezavisnost, ta
cijena, predstavlja vatru na koju je Srbija dobrovoljno prilegla.
Volio bih da nismo dosli u situaciju da ispitujemo sta su nam krajnje
granice trpljenja i zrtvovanja. Ali, ni ja nemam izbora!
PROSIRITE LISTU U JUGOSLAVIJI I SVETU.
-----------------------------------------------------------------
Kosovo@yurope.com mejling lista
WWW: http://www.yurope.com/kosovo/
-----------------------------------------------------------------