Rakova djeca

GLAVA PRVA

Vijest je bila tako kratka i toliko beznaèajna da ju je Ivo Remetin jedva opazio. A i kad ju je primijetio, nije znao je li mu to drago, ili bi vi¹e volio da mu je promakla.

Zaustavio se na toj vijesti zato ¹to ga je iskustvo nauèilo da treba proèitati svako slovo prije nego ¹to ga èovjek pusti u novine; pa, premda je u pridr¾avanju toga principa bio prilièno osamljen meðu svojim kolegama, on je sve èitao: nervozno, preko volje, ali je èitao. Osim toga, jedva da je toga dana i imao ¹to drugo osim kratkih i beznaèajnih vijesti: po onome pasjem vremenu malo je tko uopæe mrdao iz kuæe, malo se ¹to dogaðalo, i samo su gradski reporteri, balavci puni velikih ideja, bili vani.

Bio je to jedan od onih dana kad je èovjeku dosta svega, pa premda ne zna ¹to bi zapravo htio, zna toliko da bi htio ne¹to drugo, da ne bude to ¹to jest i da ne radi to ¹to radi. Zagreb je bio zatrpan snijegom, padalo je tri dana i tri noæi, pa se prvo stvorila bljuzgavica i vodurina koju lo¹a gradska kanalizacija nije mogla popiti, potom je steglo i zatrpalo i sve je krenulo naopako: vozila su se sporo kretala, ralice su bile spore i bilo ih je malo, a i kad bi radile, prebacile bi sav snijeg s kolnika ili na ploènik, ili na ionako malobrojna parkirali¹na mjesta. Bilo je problema s grijanjem, s plinom, sa strujom, ni¹ta nije ¹timalo, i sve ¹to je urednik crne kronike mogao, bilo je da objavljuje gnjevne komentara o tome kako ni¹ta ne ¹tima i kako je to ¾alosno. A onda je tog jutra snijeg poèeo opet padati, i iza redakcijskih prozora vidjela se neprozirna èipkasta zavjesa kao iz bo¾iænih bajki, a negdje iza te zavjese bio je zimski Zagreb, mjesto veoma nalik na èistili¹te koje ne donosi nikakvo iskupljenje.

Kad doðu takvi dani, èovjek se poène pitati o smislu ¾ivota. Remetin se, doista, pitao ¹to da se misli o novinaru koji je za¹ao u èetrdesete, ureðuje crnu kroniku i zna da æe je vjerojatno ureðivati i dalje, prije svega zato ¹to ne ¾eli ni¹ta drugo. A ne ¾eli ni¹ta drugo zato ¹to je bolno svjestan da se ni¹ta bolje i ne mo¾e postiæi, da se nema ¹to ¾eljeti. Pitajuæi se o smislu ¾ivota, osamljen za svojim stolom, Remetin je sam sebi bio pomalo smije¹an, i pribojavao se da se i izvana nekako vidi ¹to mu se vrzma po glavi; kolege ¹to su besposlièarili u jednom katu pijuæi kavu pogledavali su prema njemu slije¾uæi rameninma. Oni su dolazili u redakciju oko devet, premda nisu imali nikakva posla prije jedanaest, jer im je to davalo osjeæaj va¾nosti i moguænost da kukaju. Mo¾da je u tome bio smisao ovakvog ¾ivota?

Ili je taj smisao upravo u onakvoj vijesti kakvu je Remetin sad dr¾ao u ruci, buljeæi u onih nekoliko redaka i ne znajuæi ¹to da misli i ¹to da poène. Takve vijesti, koliko god bile iznenadne, uvijek poslije izgledaju kao ne¹to ¹to se veæ dugo pripremalo i ¹to se moralo dogoditi ba¹ onako kako se dogodilo. Vijest je glasila:

Zagreb, 6. veljaèa. Juèer u kasnim poslijepodnevnim satima stradao je pje¹ak Radovan Sedlaèek (44). Prelazeæi cestu, zavr¹io je pod kotaèima kombija, vlasni¹tvo RO "Metalimpex", kojim je upravljao Milan Abramoviæ (51). Pje¹ak je zadobio te¾e ozljede, te je prebaèen u obli¾nju Gradsku bolnicu. Istraga je u toku.

Kad je podigao glavu s teksta, ugledao je svoga pomoænika Luju Katiæa, zvanog Luka, kako se pribli¾ava kroz golemu redakcijsku sobu zvi¾duèuæi koraènicu i koraèajuæi u njezinom taktu. Onda je domar¹irao do Remetinova stola i sjeo suèelice njemu.

- Bogdaj, gazda - rekao je.

- Otkud ti tako rano? - upita ga Remetin.

- Poltronska du¹a. Htio bih se dodvoriti ¹efu - rekao je Luka, a onda dodao ne¹to ozbiljnije:

- Nisam ni legao noæas.

Doista, na sebi je imao juèera¹nje odijelo. Ali, to je moglo znaèiti sva¹ta: Luka je stalno ne¹to petljao s nekakvim ¾enama, znao se i zapiti, ali isto tako i èitati cijelu noæ. Ali, Remetin nije imao volje da se sad time bavi. Upitao ga je mrko:

- Tko je M. D.?

- M. D.? - zamislio se Luka, a onda se sjetio: - O, hvala na pitanju, to je jedna mala iz gradske, da je samo vidi¹, plave okice, a noge do vrata...

- Hajde, vidi je li tamo - zare¾ao je Remetin.

- A vi to bez pardona? - upitao je Luka, pa je otpra¹io prema sobi gdje je bila gradska rubrika.

Ubrzo se vratio s djevojkom, kreveljeæi se iza njezinih leða. Bila je lijepa, i bila je toga svjesna. Nije koketirala, ali se osjeæalo da misli kako ima veæa prava nego ostali svijet. Bilo je jasno da neæe dugo ostati u gradskoj: ili æe se udati, ili æe brzo napredovati, ili æe postati neèija ljubavnica.

- Je li ovo va¹a vijest? - upitao je Remetin jedva digav¹i glavu.

- Jest, za¹to, ne¹to nije u redu?

- U redu je - ¹kiljio je Remetin od cigarete koju nije ni vadio iz usta. - Zanimaju me pojedinosti.

- O ga¾enju pje¹aka? - zaèudila se djevojka, a reka je naæulio u¹i. - Ali, nas su uèili da takve vijesti moraju biti...

- Kratkoæa je u redu - prekinuo ju je Remetin. - Mislio sam da ste mo¾da bili tamo i da znate vi¹e.

- Ne - rekla je djevojka, i dalje zaèuðena i Remetinovim tonom i njegovim pitanjima. - To je stiglo telefonom. Ja sam bila de¾urna. Znate kako to ide: mi nazovemo miliciju, a oni nama onda...

Djevojka se rasprièala kao turistièki vodiè, a Luka se cerekao. Onda je rekao:

- Du¹o draga, ti upravo sve to tumaèi¹ izumitelju trika s tim telefonom.

Doista, stvar je bila stara dvadesetak godina, mo¾da èak i starija od djevojke M.D. Bilo joj je neugodno, pa je pocrvenjela. Zbog toga je Remetinu bilo neugodno, pa se navrat-nanos poèeo zahvaljivati. Èak je ustao da pozdravi djevojku i na kraju dodao:

- Hvala vam, ipak.

Onda je sjeo i gnjevno pripalio novu cigaretu, osjeæajuæi na sebi podsmje¹ljiv Lukin pogled. Poèeo je po d¾epovima tra¾iti olovku, da redigira taj tekst i da se neèim zabavi, premda jo¹ nije bio odluèio hoæe li ga uvrstiti u list ili neæe. Bio mu je suvi¹e va¾an. Buduæi da nije nalazio olovku, Luka mu je pru¾io svoju, jer je u njega gornji d¾ep na sakou uvijek bio pun olovaka. Onda je rekao:

- Ga¾enje, a? - A kad je Remetin samo kimnuo glavom, on je dodao: - Mogu li ja to malo vidjeti, ako vam se ne gadi? Remetin mu je preko stola dobacio tekst i samo promrsio:

- A, gledaj.

Jo¹ nije Luki rekao ni¹ta, jo¹ ni sam nije znao ¹to æe i kako æe. Mo¾da je sve to odvi¹e privatno da bi o tome govorio Luki, mo¾da æe mu biti jo¹ te¾e ako bude morao obja¹njavati sve okolnosti. Mo¾e li Luka sve to razumjeti, s obzirom na generacijsku razliku? Onda je zaèuo Lukin glas:

- O, pa to je to!

- Kako to misli¹? - pogledao ga je Remetin kroz dim.

- Znam taj sluèaj. I, moram priznati da sam impresioniran tvojim novinarskim nosom, ako se smijem tako izraziti. - Pri tome se èak i uhvatio za nos. - Iz vijesti se ni¹ta ne vidi, a ti si odmah na¹njofao da tu neèega ima.

Tako je to i¹lo s Lukom. Nikada èovjek nije mogao znati odakle æe on, i kad, izvuæi neki podatak. Ako se u onome ¹to je upravo rekao odbaci glumatanje i kreveljenje, to je znaèilo da on ima Ivi Remetinu kazati ne¹to va¾no.

- Odakle ti zna¹ za taj sluèaj? - upitao ga je urednik.

- Iz birtije - reèe Luka veselo. - Zna¹ moje polje rada. Sinoæ sam sjedio s nekim deèkima iz policije, pa su mi to isprièali. Zanimljivo, zanimljivo, èast.

Naravno, to je bio izvor. Nije u Zagrebu bilo policajca s kojima Luka nekada nije pio, ganjao ¾enske ili bistrio politiku. Ali, Remetin je bio odvi¹e zabrinut da bi sad o tome mislio. Zanimalo ga je ¹to se to tako neobièno dogodilo prilikom toga ga¾enja koje je njega osobno toliko zabrinulo.

- I ¹to ka¾u? - upitao je. - Ne muljaj, nego prièaj. ©to u tome ima neobièno?

Luka je uzeo jednu od Remetinovih cigareta, pripalio je, pa je demonstrativno pljunuo mrvice od duhana, jer je cigareta bila bez filtera. Onda je rekao:

- Neobièno je to ¹to su se svjedoci skoro potukli. - Svjedoci? Za¹to?

- Zbog iskaza. Iskazi su bili posve proturjeèni. Ima ravno èetiri oèevica, tri ¾ene i jedan mu¹karac, i dvoje tvrde jedno, a dvoje drugo. I svi su sigurni u ono ¹to govore, nitko neæe da popusti ili odstupi.

- Nikad jo¹ nisam èuo da se svjedoci svaðaju oko iskaza - uzdahnu Remetin. - Pogotovo ne u Zagrebu.

- Toèno - kimnu Luka. - Obièno su spremni potvrditi da je onako kako ka¾e prvi milicajac koji naiðe. Ali, ovo je ne¹to drugo, tu je u pitanju pravda, ili ne¹to slièno, jer to nije bilo obièno ga¾enje, shvaæa¹.

- Nego?

- Nego neobièno - naceri se Luka. - Dva svjedoka optu¾uju vozaèa, a dva pje¹aka. Ali, nije to ono neobièno, zna¹, u smislu: mogao je zakoèiti, nije mogao zakoèiti, bio je na zebri, bio izvan zebre, i ¹ta ti ja znam. Ovo je ne¹to specijalno. Ovako: dvoje svjedoka, ¾ena i mu¹karac, tvrde da je vozaè namjerno pregazio pje¹aka.

- Kako to mogu znati?

- Fino. Tvrde da je vozaè, kad je do¹ao blizu, naglo zaokrenuo volan, a onda je bubnuo u èovjeka koji je prelazio. Tvrde da su to jasno vidjeli.

Luka je valjda osjeæao da ga Remetin pa¾ljivo slu¹a, pa je zato prièao sve bolje, i sve ozbiljnije. Njegovo vjeèno veselje bilo je zapravo obrana protiv tuge, ali ga je Remetin znao brzo uozbiljiti.

- A drugo dvoje? - upita urednik. - Dvije ¾ene?

- Te dvije ¾ene - kimnu Luka - tvrde da je pje¹ak zapravo pao pod auto.

Remetin je osjetio nekakvo peckanje u zatiljku. U isto vrijeme, val muènine krenuo je iz utrobe prema glavi. Nije to bilo ni od kave ni od cigareta. Bilo je to od Lukine prièe.

- Kako pao? - upitao ga je.

- To i jest ono - reèe Luka. - Èudno pao. Nije bio pijan, kao ni vozaè, uostalom, nije se okliznuo na poledici. Jednostavno je pao. Veæ je bio skoro pre¹ao cestu, a onda, kad je kombi nai¹ao, on je odjednom pao unatrag, tako da ga je bubnulo i odbacilo. Sreæa njegova da su tamo one hrpe snijega inaèe, zbogom, diko!

Remetin je sad veæ sasvim jasno vidio da se tu uopæe vi¹e ne radi o pitanju pustiti ili ne pustiti vijest u novine. Bilo je to mnogo ozbiljnije i od njega se oèekivalo vi¹e.

- A kolnik? - upitao je jo¹.

- Èist - reèe Luka. - Samo tamo jo¹ èiste. To ti se dogodilo tako reæi pred samim bolnièkim vratima.

Ispadalo je da je pje¹ak Radovan Sedlaèek imao sreæu ¹to mu se to dogodilo ba¹ pred bolnicom. Jer, da je stradao bilo gdje drugdje, uz toliki snijeg, mogao je i umrijeti dok ga nekamo ne prevezu. Val muènine je pro¹ao, ali u potiljku je i dalje peckalo. Remetin je pogledao prema prozoru, u mutnu zavjesu snijega iza prljavih stakala, u nastojanju da sam sebe uvjeri kako je sve to obièan ¾ivot, a obièan se ¾ivot sastoji od samih sluèajnosti koje same po sebi nemaju nikakvog osobitog smisla, a pogotovo nemaju nikakvo simbolièno znaèenje.

- ©to ka¾u na policiji? - upita Luku.

- Njima je to anegdota - sle¾e Luka ramenima. - Svaða meðu oèevicima, ku¾i¹, tako da ih je pajkan morao umirivati. A inaèe, ka¾u da vozaè kombija nije imao putnog naloga i da je otraga vozio nekakvu golemu kolièinu bakra, kojem nije znao objasniti porijeklu.

- Bakra? - zinu Remetin. - Odakle bakra?

- To se i oni pitaju - sle¾e Luka ramenima. - Ukraden, nego ¹ta.

- Da - uzdahnu Remetin. - Nego ¹ta.

Zapali novu cigaretu i zagleda se u prozor. Redakcija je postajala sve buènija i sve smrdljivija. Bio je to dan kad nitko ne ¾eli biti ono ¹to jest, pa je zato ono ¹to jest jo¹ vi¹e nego inaèe. Urednik je na sebi osjeæao upitni Lukin pogled. Napokon pomoænik reèe:

- Onda?

Remetin povuèe jo¹ dva dima, pa onda rcèe:

- Radovan Sedlaèek je moj prijatelj. Ne viðam ga dugo, dodu¹e, to je komplicirano, ali on je moj prijatelj. Skupa smo odrasli.

- I ti se osjeæa¹ odgovornim za njega? - upita ga Luka iznenada, a to je zvuèalo èudno iz njegovih bogohulnih usta.

- Da - kaza Remetin. - Osjeæam se odgovornim. Jako.

GLAVA DRUGA

Bolnièki hodnici zaudarali su po hrani: po kuhanom zelju, po ribi pr¾enoj na starom i u¾eglom ulju, po iznutricama. Bilo je kasno popodne i po hodnicima je bila polutmina, samo se daleko u dnu vidio prozor i iza njega snijeg. Sa stropa su visile ploèice s natpisom MIR, kao firme nekakve tvornice koja se bavi proizvodnjom mira, a na vratima su se na crnim ploèicama koèili ¾uti natpisi - ÈAJNA KUHINJA, MEDICINSKE SESTRE, WC. Na mjestu gdje se hodnik pro¹irivao, pa je tu bio kao neki mali trg, bile su poslagane plastiène stolice i dva stoliæa. Na stolicama su sjedile dvije ¾ene u bolnièkim ogrtaèima. Jedna je bila mlada i uplakana i oko nje se uzmuvalo dvoje starijih ljudi, valjda roditelji. Druga ¾ena bila je postarija, debela i vrlo blijeda; kraj nje je sjedio mlaði èovjek, mo¾da sin, dr¾eæi u rukama mnogo malih papira koji su nalikovali na nalaze i povijesti bolesti, a stara ¾ena mu je ne¹to obja¹njavala upiruæi prstom u papire. Miris medikamenata mije¹ao se s mirisom odvratne bolnièke hrane.

Remetin je hodao polako, dok su njegovi gumeni ðonovi proizvodili neugodan ¹um po uglaèanom podu. Koraci su odjekivali i tako potcrtavali turobnost toga mjesta. Namuèio se dok se uspeo uzbrdo do bolnice svojim autom, namuèio se dok je parkirao, namuèio se dok je na¹ao odjel. A sve to samo zato da bi vidio kako postoji i stra¹nije mjesto od njegove redakcije i kako postoje ljudi koji, pored svih drugih muka koje imaju i ostali, moraju podnositi jo¹ i bolest. Meðu tim ljudima bio je i njegov prijatelj Radovan Sedlaèek, i Remetina je gnjavila spoznaja da je u bolnicu do¹ao samo po du¾nosti. Samo po du¾nosti.

Najprije je posjetio doktora. Doktor se zvao Senèar, bio je onizak i imao posve sijedu kosu, ali se naziralo da mu je kosa nekad bila plava. Nosio je èetvrtaste naoèale i ¹u¹kao kroz razmaknute prednje zube.

- Jeste li vi novinar? - upitao je on Remetina èim su se upoznali. A kad je Remetin potvrdio, dodao je: - Èuo sam ja za vas. Znate Josipa Pavièiæa? Njega sam ja lijeèio.

Remetin je znao Pavièiæa i tako je neko vrijeme tekao razgovor o Pavièiæu. Potrajalo je to dok nisu napokon stigli i do Radovana Sedlaèeka, dok se Remetin nije mogao raspitati o njemu. Doktor je o bolesnikovim ozljedama govorio kao o kvarovima na mehanizmu.

- Nije stra¹no - rekao je. - Iz poèetka smo mislili da je gore, ali nije stra¹no. Slomljeno je ¹est rebara, nijedno nije oti¹lo u pluæa. Krasno! Lom ruke na dva mjesta, ali je samo jedan prijelom vanjski. Dobro. Ozljede po glavi, ali nema potresa mozga ni unutra¹njeg krvarenja. Savr¹eno! - Odmah zatim je dodao: - A Mandiæa? Poznajete li Mandiæa? A Golu¾u s televizije?

Doktor je bio lud za poznatim ljudima i trebalo je opet malo èaskati, ¹to je Remetinu toga dana bilo osobito te¹ko. Èekao je da proðe onoliko vremena koliko pristojnost nala¾e, a onda je upitao:

- Onda vi mislite da æe on brzo...?

- Pa sad, ovisi ¹to vi podrazumijevate pod brzo, je li tako - kazao je doktor. - Koji mjesec æe to potrajati. Ali, on je odlièan pacijent. Odlièan. Suraðuje.

- Suraðuje? - uzvio je Remetin obrvama.

- Pa da - reèe doktor va¾no. - Obièno se ljudi, znate, s opro¹tenjem, useru. I onda to psiholo¹ko stanje, je li tako, usporava oporavak. A on, vidite, ne. Dobre je volje, uzima lijekove, ¹ali se... Zgodan èovjek. Da nije i on novinar?

Radovan Sedlaèek se ¹ali? To je Remetinu bilo posve novo i nevjerojatno. Da mu nije ipak stradala glava, pitao se dok je hodao niz dugi hodnik, jedva se oslobodiv¹i pratnje napasnog doktora. Radovan Sedlaèek se ¹ali? Ta, zar nije njihovo prijateljstvo i prestalo zato ¹to Radovan Sedlaèek nije imao sposobnosti da se ¹ali niti da i¹ti vidi vedro, i zato ¹to je svima uvijek kvario raspolo¾enje? Remetin je bio zaèuðen i boja¾ljivo je pokucao na vrata.

U sobi su bila dva kreveta. U dnu, uz prozor, bio je neki èovjek prikljuèen na nekakve aparate, premda je u prvi mah sve izgledalo kao da se tu smjestio varilac: boca s kisikom, ofarbana u plavo i pomalo zarðala, stajala je kraj kreveta. Cijevi su vodile u èovjekov nos i èulo se stra¹no ¹i¹tanje. Imao je sklopljene oèi.

Odmah do vrata bio je krevet Radovana Sedlaèeka. On je bio budan i smjesta je spazio Remetina. Nasmije¹io mu se. Zbilja je izgledao vedar.

- O, Ivo - rekao je. - Otkud ti?

Pru¾io je Remetinu lijevu, zdravu ruku, pa su se tako rukovali. Remetin je iznenada odluèio da poku¹a razgovarati na stari naèin, veselo i zafrkantski. Mo¾da to upali; mo¾da se Radovanu ne¹to dogodilo, ne¹to dobro, usprkos svemu?

- Stigla mi je vijest da si dobio po piksi - rekao je. - "Prega¾en pje¹ak, osobeni znaci: proæelav", i te stvari.

Radovan Sedlaèek bio je proæelav od svoje dvadeset i pete godine i mnoge su ¹ale napravljene na raèun toga. Ali, mnogi od onih koji su te ¹ale pravili sad su veæ bili sasvim æelavi, a Radovan Sedlaèek je jo¹ uvijek bio proæelav.

- Je li to iza¹lo? - upitao je bolesnik ozbiljno. Remetin je znao da od ¹ale i prijateljskog tona neæe biti ni¹ta. Ipak, poku¹ao je jo¹ jednom.

- Nisam uvrstio - rekao je. - Za¹to da sramotim starog èovjeka?

- To je dobro - rekao je Radovan Sedlaèek, ali nije prihvatio ¹alu.

Sjedajuæi na krevet, Remetin se upitao za¹to je Radovanu toliko va¾no ¹to vijest nije iza¹la. Ta, on barem nema nikakvih neugodnih roðaka ili znanaca koji bi dojurili da ga posjete. Vani je bio snijeg, kroz prozor su se vidjele dvije jele pretrpane snijegom, kao na novogodi¹njim èestitkama. Sa svom tom crnogoricom, sve je to pomalo nalikovalo na sanatorij, samo da nije bilo onih varilaèkih boca s kisikom i jezivog krkljanja u kutu.

- Kako se to dogodilo? - upitao je Remetin ¹to je mogao nedu¾nije, jer je odluèio da prijatelju ni¹ta ne govori o proturjeènim iskazima svjedoka.

- Da ti pravo ka¾em, ne znam - odgovorio je Radovan Sedlaèek. - Prelazio sam ulicu, i odjednom kao da me ne¹to bacilo unatrag, kao da me ne¹to gurnulo, ili ¹ta ja znam. Mo¾da sam se i okliznuo... Tek, auto me odjednom bubnuo. Vozaè nije kriv, to je sigurno. Èekam da netko doðe i da dam iskaz o tome. Neæu da nedu¾an èovjek strada.

Nedu¾an èovjek s punim kamionom ukradenog bakra! Osim toga, cijela Radovanova prièa zvuèala je nekako suvi¹e glatko, suvi¹e jasno i prozirno, a bila je utemeljena na "neèemu" ¹to je "nekako" gurnulo Radovana pod auto. Ni¹ta nije znao, samo to da vozaè nije kriv. Osim toga, doista, bio je tako vedar, tako vedar...

- ©to si ti uopæe tra¾io u ovom kvartu? - upita ga Remetin iznebuha, gledajuæi mu u oèi.

Radovan Sedlaèek gledao je Remetina donekle odsutno, vedro i nedu¾no. Izgledao je kao zaljubljen mladiæ, miran i pun neke unutarnje vatre.

- Da ti pravo ka¾em - reèe - ne znam. Mora biti da mi se ipak nekako ne¹to pomije¹alo u glavi. Mo¾e biti da sam ¹etao...

- Po tom vremenu?

- A za¹to ne? - nasmlje¹i se Radovan Sedlaèek. - Zna¹ ti mene.

Da, Remetin ga je znao. Toènije, znao ga je prije ovog dogaðaja. Sad mu se èinilo da ga vi¹e ne zna. Ali, prije ga je znao, to da, i predobro. Skupa su odrasli, i¹li su u istu gimnaziju, dru¾ili se za vrijeme studija, poslije skupa i¹li u ribièiju sa ©o¹tarom, policajcem s Odjela za krvne delikte, s Ga¹parcem, advokatom, i s Bimbom, veterinarom, posjeæivali se s obiteljima. Sve dotle dok se Radovan Sedlaèek nije razveo od Nade, ili, toènije, jo¹ koju godinu prije toga. Radovan je tada postao èudan, ¹utljiv, izbjegavao je dru¹tvo, svima kvario raspolo¾enje, bio zao i zajedljiv. Èinilo se da se on i Nada izgrizaju, da jedno drugome govore najgore stvari kad su sami (tako je ne¹to Remetinu spomenula njegova vlastita ¾ena), a na kraju su se i razveli i onda Radovan vi¹e nije bio nièiji prijatelj.

Svi su mislili da æe to proæi za koji mjesec, za godinu-dvije. Èudna mi èuda, ljudi se razveli, u redu, ali ¾ivot teèe dalje, ¹to se tu mo¾e? No, za Radovana Sedlaèeka ¾ivot kao da nije tekao dalje, ili kao da je tek sad iznova poèeo. S njim se vi¹e nije dalo razgovarati, izbjegavao je dru¹tvo, otaljavao svoj posao profesora francuskog i bio vidljivo nesretan. Svoju je nesreæu nosio kao zastavu, kao odlièje, kao neku vrstu plemstva: svi oni, obièni, njegovi prijatelji, ni sretni ni nesretni, nisu vi¹e bili dru¹tvo za njega, jer on je imao svoju muku, imao je ne¹to vi¹e. Nije to bila ni poza ni slabost, nego opredjeljenje, i to je bilo ono najgore.

Èinilo se da ne mo¾e biti gore nego ¹to jest, ali je postalo jo¹ gore onda kad se Nada preudala za èovjeka petnaest godina starijega od sebe, i kad se poèelo èiniti da joj je dobro. Tada je Radovan Sedlaèek postao jo¹ turobniji, ju¹ nepristupaèniji, jo¹ nesretniji. Nije pio, nije i¹ao sa ¾enama, nije radio ni¹ta; èinilo se kao da ¾eli svaku sekundu svoje nesreæe pro¾ivjeti pri punoj svijesti.

Prijatelji su neko vrijeme poku¹avali da mu se pribli¾e, da uèine ne¹to za njega, ali to nije i¹lo. Na kraju vi¹e nisu imali ni vremena ni ¾ivaca, i premda ih je bilo pomalo sram, digli su ruke od svega. Postao im je neugodan, stali su ga izbjegavati. I zato se Remetinu cijelog toga dana èinilo da ima i neke njegove krivice u tome ¹to je Radovan Sedlaèek dospio pod kombi zbog svoje rastresenosti i nesreæe. A na¹ao ga je vedrog, mirnog, kao da je sad sve pro¹lo.

- Jesi li ti ikada èuo za firmu "Metalimpex"? - upitao ga je Remetin.

- Nisam, za¹to? - uzvio je Radovan obrvama.

- Njihov te auto pregazio - Remetin je promatrao reakcije na prijateljevu licu.

Ali, to je lice pokazivalo puku nedu¾nost i iskreno èuðenje. Ipak je ono ¹to je Radovan Sedlaèek potom rekao bilo donekle èudno.

- Za¹to? - rekao je. - Pa, mogao je biti bilo koji auto.

Remetin je promatrao jele pred prozorom, po kojima je padao sumrak skupa sa snijegom, pa je izgledalo kao da ondje pr¹e bijele pahulje snijega i crne pahulje tame. U zgradi s druge strane dvori¹ta, koja se nazirala iza jela, veæ su gorjela svjetla i vidjelo se kako bolesnici ¹eæu po hodnicima i kako bolnièarke u bijelom guraju kolica s veèerom.

- I, ¹to æe¹ sad? - upitao je Remetin. - Hoæe¹ li da ti donesem knjige, novine, ¹ah, ¹ta ja znam, ne¹to da se zabavi¹?

Radovan Sedlaèek se nasmije¹io. Bio je to onaj njegov smije¹ak èovjeka koji je ne¹to va¾no shvatio, pa pomalo sa¾alijeva priprosta pitanja svojih bli¾njih.

- Neka - rekao je. - Nije meni dosadno. Veæ odavno sam ¾elio uèiti ¹panjolski, a priruènik sam ba¹ sluèajno imao u d¾epu kaputa. Osim toga, gledam zgradu preko puta. Ljudi prolaze, mièu se, ne¹to rade... Nije dosadno.

- A ¹to je to preko puta? - upita Remetin.

- Ne znam, neki drugi odjel - reèe Sedlaèek. - A nije ni va¾no.

Netko je kucnuo na vrata i pojavila se medicinska sestra. Èudno je pogledala Remetina, pa se iskosila na njega:

- A vi ste jo¹ tu?

Stoga je krenuo. Pru¾io je prijatelju ruku, ovaj je njemu dao ljevicu. Remetin je obeæao da æe opet doæi, ali nije bio u to siguran. Bilo je neèega èudnoga u Radovanu Sedlaèeku. Mo¾da zato ¹to je smisao ¾ivota na¹ao u nesreæi? Ili zato ¹to se ta ljubav za nesreæu sad, izgleda, promijenila? Remetin je od¹kripao niz hodnik na svojim gumenim ðonovima. Na onom pro¹irenju, na plastiènoj stolici, jo¹ je sjedio samo onaj mladiæ koji je do¹ao da posjeti majku. Nije èinio ni¹ta: dr¾ao je ruke u krilu i buljio preda se u polutamu, kao da ne¹to èeka.

Vani, na hladnom zraku koji je mirisao na snijeg, Remetin je duboko uzdahnuo. Njegov novinarski posao èesto se sastojao u tome da zaviruje u privatni ¾ivot drugih ljudi, ali tek onda kad ta privatnost postane ne¹to javno, zato ¹to su ti ljudi postali zloèinci ili ¾rtve. Mo¾da mu je zato zavirivanje u tuði privatni ¾ivot bilo tako te¹ko onda kad je taj ¾ivot jo¹ doista bio privatan. Nije mogao da se ne pita ¹to se dogodilo s Radovanom i za¹to. Poku¹aj samoubojstva? Je li dotle do¹lo? Bilo mu je dosta svega za taj dan.

Prolazeæi kroz bolnièko dvori¹te, u prvi suton, podigao je pogled prema onoj zgradi u koju je njegov prijatelj Radovan Sedlaèek gledao sa svoje bolnièke postelje. Niz osvijetljenih prozora, dugi hodnik, siluete ljudi.

S jednog prozora netko mu je mahao.

Osvrnuo se oko sebe, ali nikoga drugog osim njega nije bilo u dvori¹tu. Bio je siguran da ne poznaje osobu koja mu ma¹e. Mora da je seljanka, jer na glavi ima maramu vezanu ispod brade. Ipak, bilo je neèega poznatog u njezinim kretnjama, u naèinu kako mu rukom pokazuje da uðe u zgradu, a ona da æe siæi u prizemlje.

Na kraju, kad je vidjela da ne shvaæa, naèinila je prstima znak V, pa onda prste savila. On je shvatio.

Bila je to Nada, biv¹a ¾ena Radovana Sedlaèeka.

Na ulazu zgrade iz koje mu je mahala pisalo je na crnoj ploèi ¾utim slovima: ONKOLOGIJA.

GLAVA TREÆA

- Jesi li ti znala za to? - upitao je Remetin svoju ¾enu.

- Ne¹to sam naèula, ali to je bilo u poèetnoj fazi, nisam mogla vjerovati, mislila sam da je mo¾da ne¹to bezazleno...

- Nije - uzdahne Remetin. - Nije bezazleno.

- Onda je to i¹lo stra¹no brzo?

- Tri mjeseca - reèe Remetin.

Bili su u kuhinji i Remetin je pu¹io dok je njegova ¾ena prala posuðe nakon veèere. Bilo je tiho i mirno, ugodno, èak je i snijeg vani sad izgledao sveèano i lijepo, a ne kao tegoba koja izaziva ¾alost i gnjev. Velika kuhinja, ugodno topla, mo¾da èak pomalo i gospodski: njihov je sin upravo iza¹ao da pro¹eæe psa, èudnoga kudravog mje¹anca dobrog srca i pametnog pogleda. Remetin se osjeæao za¹tiæen od mnogo èega, samo ne od nesreæe, jer upravo je nesreæa bila ono o èemu je razgovarao sa svojom ¾enom. Ona je nesreæu uvijek osjeæala kao ne¹to vrlo blisko i moguæe, i zato je sad pomalo plakala i suze su joj kapale u sudoper dok joj je Remetin prièao o svom susretu s Nadom.

Jer, kad je napokon shvatio da je to ona, odjednom je opet osjetio ono peckanje u potiljku i val muènine iz ¾eluca: ne¹to se stra¹no dogaðalo, osjeæao je to, ali nije znao ni ¹to ni kako, a najmanje za¹to. Nije pomogao ni Nadin smije¹ak kroz prozor, ni onaj znak prstima (to je njima, u dru¹tvu, prije mnogo godina, znaèilo vampir, sebe su zbog neèega zvali vampirima, a svijeni prsti bili su vampirski zubi), ni¹ta nije pomagalo: dogaðalo se ne¹to stra¹no.

Kad je u¹ao u zgradu, zastao je u prizemlju, blizu vrata, èekajuæi da se Nada pojavi. Sve je bilo isto kao i u zgradi preko puta, samo malo vi¹e bolnièki, s malo vi¹e zadaha nesreæe. Jer, preko puta su bili pluæni bolesnici (Radovana su smjestili onamo valjda zbog rebara), a ovdje su bili ljudi koji imaju rak. Zato se tu vonj hrane gotovo uopæe nije osjeæao, samo zadah lijekova i drugi mirisi koje nije bilo moguæe razabrati, pa su zato izgledali kao objava neèega stra¹nog. Remetin je morao dugo èekati dok se Nada nije pojavila. Kad ju je ugledao, silazila je niza stube posve polagano, stepenicu po stepenicu, dr¾eæi se za ogradu i pomalo zastajkujuæi. Nije mogao vjerovati da je to doista ona. Bila je mr¹ava, ispijena, bolnièki ogrtaè visio je na njoj kao na vje¹alici. Remetin je nije vidio mo¾da dvije godine, i nije mogao vjerovati da promjena ide tako brzo. Prsni ko¹ bio joj je uleknut kao u pluænog bolesnika, a kad mu je pru¾ila ruku, ruka joj je bila tanka i bijela, pro¹arana plavim ¾ilama i modricama, valjda od igala.

- Ivo - rekla je.

On ju je zagrlio i poljubio u oba obraza. Obrazi su joj bili hladni i vonjali su po lijekovima. Nosom je dotakao krajièak njezine marame. Kao da sluti ¹to njega zbunjuje, Nada je polako, kao stidljiva osoba kad se svlaèi pred lijeènikom, podigla ruke i smaknula maramu s glave. Kosa joj je bila duga mo¾da pola centimetra. Izgledala je kao zbunjen djeèak s malom, ko¹tunjavom glavom.

- Od èega ti je to? - upitao je Remetin, zbunjen, jer se iznenada sjetio ¾ene koju je viðao dok je bio dijete, a koja je imala istu takvu kosu; ona je imala tifus.

Nadine vla¾ne, upale i jo¹ uvijek lijepe oèi pratile su ¹to se zbiva na njegovu licu. U tim oèima kao da je bilo i nekoga sa¾aljenja prema zdravome èovjeku koji sve to ne mo¾e razumjeti.

- Od citostatika - rekla je. - Imam rak.

Kad èovjeku netko tako ne¹to ka¾e, onda nu doðe da zaplaèe. Jer, da je Nada Remetinu tako ne¹to rekla na ulici, ili u neèijem stanu, ili bilo gdje drugdje, on bi je mogao tje¹iti, mogao bi reèi da mo¾da sve i nije tako stra¹no, da ima nade. Ali, nalazili su se u bolnici, tu je bila ta njezina kosa, i citostatici i sve ostalo. Remetin je osjetio vrhunac oèaja za taj dan i samo je buljio u Nadine ispucane usne koje su to izustile.

- Gdje? - upitao je.

- Dojka, pa metastaza na maternici. - Ka¹ljucnula je i nasmije¹ila se. - A izgleda da su i pluæa dobila svoje.

Osvrnula se i pogledala prema klupi kraj telefonskog aparata pod stubi¹tem. Krenuli su onamo, Nada se pridr¾avala za Remetinovu podlakticu. Kad su sjeli, odahnula je. Remetin je znao da je mora sve pitati i da ne smije pokazivati sa¾aljenje niti gaðenje prema bolesti. Upitao je:

- Jesu li ti...? - pa je za¹utio.

- Jesu - rekla je. - Prvo lijevu, pa desnu. Sad vi¹e nemam ni¹ta. - Nasmije¹ila se. - A nisu bile lo¹e. Bar su mi deèki govorili... Ali, bilo je suvi¹e kasno. Prekasno sam do¹la, zna¹.

Bila je to stara prièa, tako obièna, toliko puta èuvena, a ipak uvijek nova. Èovjek vjeruje u svoje zdravlje, vjeruje da æe tegobe same proæi ako se na njih ne obazire, a kad odluèi da ne¹to poduzme, veæ je kasno. Remetin je znao barem dva takva sluèaja u svojoj redakciji. Luka je mo¾da znao i vi¹e.

- Zraèenje? - upitao je.

- Ima i toga, sva¹ta poku¹avaju. Ali, ja mislim da sve to nema vi¹e nikaog smisla.

Remetin je znao da bi trebalo da ¹uti, ali je konvencija zahtijevala da joj se suprotstavi, da joj ka¾e kako uvijek ima izgleda. I konvencija je bila jaèa od srca. Rekao je:

- Ne mo¾e¹ znati. Tako reæi svaki dan se pojavi neki novi lijek. Mo¾da æe koji biti dobar za tebe?

Ali, ona se nije obazirala na to. Tu¾no se smije¹eæi, gledala je preda se i govorila vi¹e sebi nego Remetinu:

- Rekli su mi da sam do¹la ¹est mjeseci prekasno. ©est mjeseci. I sve vrijeme ¹to sam tu, poku¹avam se sjetiti ¹to sam radila u tih ¹est mjeseci, i nikako da se sjetim. Èini mi se da nisam radila ni¹ta. Kao da nisam ni ¾ivjela.

Remetin se pitao kojih je to ¹est mjeseci. Za tih je ¹est mjeseci stalno bila udata za èovjeka petnaest godina starijeg od sebe, ¹to znaèi sasvim blizu ¹ezdesetoj. Mogao je zamisliti da se Nada ne sjeæa ni tih ¹est mjeseci ni mnogih drugih stvari, bit æe da je sve i¹èezlo pod operacijama i lijekovima. Upitao je oprezno, ¹to je mogao opreznije:

- Zar nije nezgodno ¹to hoda¹ okolo? Mislim, mo¾da bi morala biti u krevetu?

Pitao se kako æe se ona uspeti ona dva kata do sobe, i zar je on, Remetin, toliko va¾an da silazi samo radi njega? Ili je to bilo zbog starih vremena? Jer, ka¹ljucala je, bila je slaba, kapci su joj bili napol spu¹teni. Ali bila je nekako èudno mirna i vedra. Mo¾da zbog lijekova? Ili mo¾da ona zna ne¹to ¹to zdravi ljudi ne mogu znati? Rekla je:

- Meni vi¹e ni¹ta ne brane. Ni¹ta. Ni hranu, ni nespavanje, ni ni¹ta. Po tome znam na èemu sam. Propisuju pone¹to, prave se da im ne¹to smeta, ali ne suvi¹e energièno. Tako ti je tu sa mnom, Ivo.

Odjednom je Remetinu palo na pamet da mu Nada mo¾da ¾eli ne¹to va¾no reèi. Jer, zar bi inaèe uèinila tolik napor, zar bi se muèila bez ikakva razloga? Ili, mo¾da nikome na svijetu, ni svome mu¾u, ne mo¾e govoriti ovako kako sad govori njemu? Mo¾da i pred mu¾em mora hiniti da vjeruje, da se nada? Rekao je:

- Nikad ne zna¹ na èemu si. Nikad. Pogotovo u bolesti. Ima toliko sluèajeva...

Ona se nasmije¹ila i tiho rekla:

- Ovo nije sluèaj, Ivo. Ovo je moj ¾ivot.

Nije u tome bilo ni prijekora ni ¾alosti, samo upozorenje, kao da se radi o posve naèelnom razgovoru. Ona se nije bojala. Nije se bojala èak ni patnje, kao da na sve ima odgovor. Remetin se pitao kakav taj odgovor mo¾e biti. Ipak je si¹la, ipak je htjela razgovarati s njim. Iznenada i za samoga sebe, rekao je:

- Zna¹ li da je i Radovan u ovoj bolnici?

Okrenula je glavu prema njemu naglije nego ¹to joj je snaga dopu¹tala. Od toga joj se valjda zavrtjelo u glavi, pa je naèas sklopila oèi. Onda ih je opet otvorila i tada je jasno vidio da su uznemirene. Briga za biv¹eg mu¾a? Neugodnost? Ili ne¹to treæe?

- Na kojem odjelu? - upitala ga je, kao da æe joj naziv odjela odmah sve reæi.

- Tu, preko puta - rekao je Remetin. - Na Pluænom.

- Ali, za¹to? - upitala je kao da jo¹ uvijak ne vjeruje Remetinovim rijeèima. - Nisam znala da je bolestan.

Otkud bi i znala? Zar je imala kakve vijesti o njemu? Zar se o njemu i dalje brinula? Ili polagala nekakvo pravo na njega?

- Udario ga je auto - kazao je Remetin. - Tu, pred bolnicom. Ima slomljena rebra, pa su ga prebacili ovamo, na Pluæni. Nije tako stra¹no - govorio je Remetin kao onaj ludi doktor, a onda je jo¹ i nabrojao Radovanove ozljede.

Ona ga je slu¹ala pa¾ljivo i zami¹ljeno, a na njezinu blijedom i izmuèenom licu nije se ni¹ta razabiralo. Samo je sad disala na usta, a ne vi¹e na nos, kao da joj nedostaje zraka. U prostoriji je bila paklena vruæina, od centralnog grijanja, i Remetin se znojio u svom kaputu.

Mo¾da zato ¹to je Nada ¹utjela, a ti¹ina je bila te¹ka i neugodna, i zato ¹to je vjerovao da æe joj to pomoæi da ona njemu ka¾e ono ¹to ima, Remetin joj je polako opisao zagonetne okolnosti pod kojima je Radovan Sedlaèek bio prega¾en. Isprièao joj je ono o izjavama svjedoka, o dvije razlièite verzije u njihovim iskazima. Spomenuo je èak i ukradeni bakar u kombiju "Metalimpexa". Ona ga je slu¹ala vrlo pa¾ljivo, svejednako di¹uæi na usta, sve bljeða, od slabosti ili od onoga ¹to je slu¹ala. Nije ga prekidala.

Kad je zavr¹io, nastala je ti¹ina. Potrajalo je neko vrijeme, i Remetin je veæ pomislio da Nada i nema ni¹ta reæi, ili da jednostavno nema snage za dalji razgovor. Onda ga ona upita:

- Kad se to dogodilo?

Remetin se malo zbuni. Za¹to bi to uopæe bilo va¾no? Ipak, poku¹a se sjetiti.

- ©to je danas? Èetvrtak? Èekaj, da vidimo. Prekjuèer? Ne, u ponedjeljak. Da, u ponedjeljak po podne.

Nada se zagleda preda se i zbog neèega odmahnu glavom.

- U ponedjeljak - reèe. - Ja sam do¹la u bolnicu u utorak. Prije sam bila kod kuæe. Ovo æe mi valjda biti posljednji poku¹aj.

Remetin ju je gledao. Ako je ne¹to i znala, nije se odluèivala da mu to ka¾e. Mo¾da je to bilo ne¹to toliko intimno da se i nije moglo reæi. I ¾eli li on doista da to èuje?

- U ponedjeljak - ponovi on za Nadom. - Ni on sam ne zna... Razgovarao sam s njim maloprije. Ni sam ne zna kako se to dogodilo.

Nada je odmahivala glavom. Onda ju je polako okrenula Remetinu i rekla èvrsto:

- Ja mislim da znam kako se to dogodilo.

Ona je znala. Zbog bolesti, zato ¹to je dobro poznavala Radovana Sedlaèeka, ili zbog nekoga treæeg razloga. Ona je znala, nije pretpostavljala niti nagaðala, niti se ustezala. Govorila je ¹to zna. Remetin ju je upitao:

- Misli¹ da se htio ubiti? Zar je dotle do¹lo?

Ona je polako, vrlo polako opet odmahnula glavom. Iz toga je pokreta izbijala ¾ivotna te¾ina vi¹e nego iz njezinih rijeèi.

- Nije to tako jednostavno - rekla je.

Zar je samoubojstvo jednostavno? Sad tek Remetin nije ni¹ta shvaæao. A èinilo mu se da Nada od njega oèekuje da sve zna, da sve shvaæa, gotovo bez rijeèi.

- Nego? - upitao je.

- Vidi¹, on je... - zastala je, a onda je zapoèela s druge strane: - U ponedjeljak, vidi¹... - za¹utjela je opet.

- Da? - kazao je Remetin.

Ali, Nada vi¹e nije rekla ni¹ta. Prevrnula je oèima i jednostavno klonula. Da je Remetin nije pridr¾ao, bubnula bi na beton. Bila je u dubokoj nesvjestici.

Remetin je svojoj ¾eni prièao o strci koja je tada nastala, o gnjevnim pogledima medicinskih sestara koje su ga gledale kao zloèinca ¹to je sirotu bolesnicu dovukao èak u prizemlje (kad su je ondje ugledale, bile su iznenaðene vi¹e nego da su u prizemlju bolnice ugledale tramvaj), o kisiku, cijevima, kolicima, o odbijanju mlade lijeènice da razgovara o Nadinu stanju ("©to ste joj vi?" pitala ga je), o tome kako je zbunjen i smuæen iza¹ao iz zgrade i ondje se, pred samim vratima, okliznuo na poledici i tresnuo leðima o tlo, a da ni¹ta nije ni znao ni osjetio, sve dok nije stigao do auta i malo se smirio.

Njegova je ¾ena sve to slu¹ala i plakala u sudoper, okrenuta leðima njemu i kuhinji, i Remetin je znao da ona ne plaèe samo zbog Nade, nego i zbog Radovana Sedlaèeka, i zbog sebe, i zbog svih njih, zbog siroma¹tva, snijega, beznaða i zbog brige o smislu ¾ivota. On je pu¹io, ona je plakala, i tako je to trajalo.

Onda se zaèuo ¹um na vratima i ona je brzo obrisala suze i zavukla se u smoènicu, pa tobo¾e ondje ne¹to poslovala, kako sin ne bi vidio da je plakala.

Ali, sin to ne bi vidio ni da je ostala u kuhinji, ni da joj je pogledao ravno u lice. On je imao druge brige.

Na rukama je nosio svoga lijepog, pametnog mje¹anca koji je sad gledao tu¾no i neutje¹no skvièao, kao malo ¹tene. Jedna mu je noga bila sasvim mlohava i Remetinov sin ju je oprezno pridr¾avao.

- Stari - rekao je - pomozi. Treba ne¹to uraditi. Mo¾da bi me mogao odvesti na veterinarski faks?

- ©ta je bilo? - upitala je majka iz ¹pajze.

- Pregazio ga je auto - rekao je momak. - Nije mogao zakoèiti na poledici.

GLAVA ÈETVRTA

Kad je u prljavoj kancelariji zazvonio telefon, obojica su se trgli, jer je posvuda naokolo bila èudna ti¹ina: baraka je bila podalje od ceste, vani je bio snijeg, nije bilo ptica, a oni su razgovarali tiho, pa je telefon zazvuèao kao poziv u pomoæ ili, jo¹ vi¹e, kao glas opomene iz vanjskoga svijeta. Svojom te¹kom rutavom rukom èovjek je podigao slu¹alicu.

- Da? - graknuo je mnogo glasnije nego ¹to se dotada govorilo. Na trenutak je ¹utio, a onda je rekao: - Momenat - pa se okrenuo Remetinu. - Jeste li vi rekli da se zovete Remetin?

- Remetin, da - uzvio je novinar obrvama. - Tko je sad?

- Za vas - reèe èovjek, i sam prilièno zaèuðen.

- Remetin - rekao je urednik crne kronike u telefon.

Bio je to Luka.

- Ivo - rekao je, a oko njega se èula buka redakcije. - Upravo je zvao ©o¹tar.

©o¹tar je bio èovjek s Odjela za krvne delikte, Remetinov dugogodi¹nji prijatelj. Povremeno su suraðivali, a ©o¹tar je za Remetina bio i dragocjen izvor neslu¾benih i poluslu¾benih informacija. Rijetko se dogaðalo da se sam javi u vezi s nekim sluèajem. Èim je zvao u redakciju, a ne kuæi, to je znaèilo da je slu¾beno.

- ©ta ka¾e? - upita Remetin.

- On je u bolnici, zna¹ - rekao je Luka nekako èudno oprezno i polagano, posve mimo svoga obièaja.

Remetin nije ni na trenutak pomislio da je sam ©o¹tar bolestan, nego mu je odmah prostrujao kroz glavu cio niz pretpostavki u vezi s Radovanom Sedlaèekom. Da se nije bacio kroz prozor? Ili pobjegao iz bolnice? Ili progutao kakve pilule? Nada je o njemu govorila s nekom èudnom mje¹avinom podsmijeha i sa¾aljenja, i sve je to bilo sasvim neobièno. Uostalom, zbog svega toga je i Remetin sad i bio u ovoj kancelariji u kojoj zaudara po gula¹ima i paprika¹ima, po prljavim èizmama i po ljudima koji spavaju obuèeni.

- ©to tamo radi? - upitao je.

- Ka¾e da æe¹ ti veæ znati - odgovori Luka.- Rijeè je o nekoj Nadi. Va¹oj zajednièkoj prijateljici, ili tako ne¹to.

Nada, dakle. Nada.

- Mrtva?

- Da - jednostavno reèe Luka s druge strane, pa prièeka na novo pitanje.

Eto, mislio je Remetin dok mu se slu¹alica znojila u ruci, i to se dogodilo. Poèeli smo umirati. Nikako nije mogao vjerovati da se to doista dogodilo, èinilo mu se da to mora biti neka gre¹ka. Ta, bio je ponedjeljak, a on je jo¹ u pro¹li èctvrtak razgovarao s Nadom, ona je bila osoba kao i svaka druga, bila je te¹ko bolesna, ali imala je sjeæanje, probleme, ¾elje, imala je tajne, i to je najva¾nije. A sad vi¹e ni¹ta nije va¾no jer nje vi¹e nema. Ona je sad pre¹la u svijet neshvatljivoga. I odnijela tajne sa sobom.

Zbog tajni je Remetin i bio do¹ao u tu ru¹evnu baraku na kraju grada koju je jedva prona¹ao. Da nije bilo onoga razgovora s Nadom, on bi mo¾da i na cijeli sluèaj svoga prijatelja Radovana Sedlaèeka na kraju slegao ramenima, kao ¹to je slijegao i svih proteklih godina, kao ¹to su slijegali i svi ostali prijatelji, jer tom èovjeku nije bilo pomoæi. Oti¹ao bi mo¾da jo¹ koji put da ga posjeti, odnio bi mu naranèe, knjigu, malo poprièao, a èudno prijateljevo dr¾anje jednostavno bi pripisao svojoj lo¹oj procjeni. Mislio bi da je njegovo dobro raspolo¾enje samo posljedica ¹oka nakon nesreæe, i da æe se Radovan vratiti u svoje normalno, ¹to znaèi nesretno, stanje èim se malo oporavi.

A ovako, nakon ¹to je uvidio da Nada na¹to zna i o Radovanu i o razlozima zbog kojih je stradao, sve se promijenilo. Poèela su se rojiti pitanja. Ako se Radovan Sedlaèek htio ubiti, kako je muguæe da Nada to tako mirno prima? I za¹to je on tako vedar? I kako je uopæe Nada mogla znati ¹to se s njim zbiva? Sve je to muèilo Remetina prethodnih dana dok je petljao oko svoga posla, dok je slu¹ao Lukine doskoèice, dok je kod kuæe slu¹ao razgovore o bolesnom psu i o tome ima li za njega ikakvih izgleda (pas je cvilio tu¾no i neutje¹no kao da moli da mu se pomogne), i stalno je znao da ne¹to mora poduzeti. Sad vi¹e nije mogao iæi k Radovanu u bolnicu, jer bilo je jasno da ovaj ne¹to krije, a Remetin nije imao naèina da ga pita. Isto je tako bilo nemoguæe da razgovara s Nadom, nakon one nesvjestice. Ostalo je, dakle, samo da razgovara s vozaèem "Metalimpexova" kombija.

Napokon je na¹ao skladi¹te, daleko na ®itnjaku, nakon tko zna koliko kilometara lo¹e ceste i nakon tko zna koliko raspitivanja. Baraka je bila uska i dugaèka, imala je po jedna vrata na svakom kraju, a u sredini je bio hodnik niz koji su se redale kancelarije. Inaèe je tu morao vladati vjeèni polumrak, ali je sad, kad je vani bio snijeg, bilo dosta svjetla koje je otkrivalo prljav¹tinu, zapu¹tanost, i¹arane zidove i razbijene ¹altere. Èulo se tipkanje strojeva i nekakav privatni razgovor koji se vodio na sav glas.

Milan Abramoviæ bio je visok i izrazito crnomanjast èovjek, s debelim brèinama, neobrijan i s podoènjacima, u te¹kom puloveru i ogrnut bundom. Kad se rukovao s Remetinom, ruka mu ja bila hrapava i tvrda, kao da u njoj èe¹æe dr¾i lopatu nego volan. Malko se lecnuo kad je èuo da Remetin tra¾i njega; oèito, nije mu bilo do novih lica i nepoznatih ljudi.

- ©ta ste me trebali? - upitao ga je nabusito.

- Remetin - predstavio se novinar i rekao ime svoga lista.

Vozaè se namrgodio, ba¹ kao ¹to se Remetin i nadao da æe biti. Za na¹e ljude nema ni¹ta gore od situacije zvane "doæi u novine". Milan Abramoviæ je rekao:

- A to je u vezi onoga... - a onda je zastao, jer je u sobi bilo jo¹ nekoliko ljudi, mo¾da takoðer vozaèa, od kojih neki mo¾da nisu ni znali ni¹ta o nezgodi, ili su, mo¾da, znali sva¹ta o bakru.

- Da - kazao je Remetin - ali ja vas trebam privatno. Sasvim privatno. Èovjek je moj prijatelj, znate.

- A, tako - rekao je vozaè i dobacio neodreðen pogled kolegama.

Oni su se nato pokupili iz sobe, osvrnuv¹i se na vratima. Vozaè je pokazao Remetinu stolicu pokraj jedinog stola u sobi (stol je bio pretrpan masnim papirima, ko¾icama od salame, ugriscima kruha i ljuskama od luka), a sam je sjeo na klupu uza zid.

Dr¾ao se vrlo oprezno. Jedna nevolja bila je skinuta s dnevnog reda time ¹to Remetin nije do¹ao slu¾beno. Ali, èinjenica da je prega¾eni bio njegov prijatelj stvorila je novu nepriliku. Milan Abramoviæ bio je oèito iz onih krajeva gdje su ljudi kadri sve uèiniti za prijatelja, i gdje je neka vrsta osvete mo¾da i obavezna u ovakvim sluèajevima. Zagledao se u Remetina oèekujuæi ono ¹to æe doæi, i dr¾ao se èvrsto i mrgodno.

- Ovako - poèeo je Remetin oprezno. - Ja zapravo od vas trebam pomoæ. - I opet je opazio olak¹anje i oprez na vozaèevu licu, i toèno je znao za¹to: olak¹anje zato ¹to je pomoæ usluga, a oprez zato ¹to se ne zna neæe li Remetin od njega zatra¾iti da izjavi negdje ne¹to na svoju ¹tetu. - Ja sam bio u bolnici kod moga prijatelja i on mi ka¾e da se uopæe ne sjeæa kako se sve to dogodilo.

- E, da - reèe vozaè. - Oæe to. De¹ava se, de¹ava. - Napravio je mudro lice.

- Ne znam je li vam poznato - nastavio je Remetin - da su izjave svjedoka sasvim proturjeène.

Vozaè kao da je malo ¾ivnuo. Oèi su u njega bile toliko zelene da su pomalo prelazile u ¾uto. Na prstu je nosio golem zlatan peèatnjak. Rekao je:

- Poznato mi je. To su jo¹ na ulici rekli milicajcu. A poslije i istra¾nom sucu. Jedni tvrde jedno, drugi drugo.

- A ¹to vi ka¾ete? - iznebuha ga je zapitao Remetin.

I odmah za¾alio. Jer, ¹to se drugo moglo oèekivati od vozaèa nego da se usloni na svjedoke koji su svjedoèili njemu u prilog? Ako veæ netko sa strane tvrdi da je sve bilo pje¹akova krivnja, onda æe i vozaè tvrditi to isto, nije valjda lud da ka¾e ¹togod drugo? Na ovaj naèin, mislio je Remetin, neæemo do bakra nikako ni stiæi. Ali, ovoga puta se prevario. Vozaè je odjednom postao vrlo zami¹ljen, gotovo tu¾an, i jasno se osjeæalo da mu je grlo stegnuto kad je progovorio:

- Ja ne znam. - Ni vi? - ote se Remetinu.

Vozaè je zavrtio glavom. Vidjelo se da je iskren. Bio je to razgovor bez svjedoka, neslu¾beni razgovor, privatan, Remetin nije jo¹ jasno ni kazao radi èega je do¹ao, a Milan Abramoviæ je iza¹ao s ovakvom tvrdnjom.

- Ni ja - slegao je ramenima.

- Ni moj prijatelj ne zna - podsjeti ga Remetin. - Èega se uopæe sjeæate?

Vozaè podi¾e pogled prema njemu, a u tom je pogledu bilo neke stra¹ne tuge, kao da Milan Abramoviæ ¾eli reæi da je veæ ionako dovoljno ka¾njen i da nije po¹teno ispitivati ga tek tako, za vlastitu zabavu. Onda je progovorio:

- Sjeæam se ja svega. A svejedno ne znam kako se dogodilo, eto.

- Kako to?

- Tako. Ja sam u tom èasu palio cigaretu, znate - pogledao je cigaretu u svojoj ruci, veæ ionako dopu¹enu, pa ju je bacio na pod i zgazio petom. - Ima u kombiju elektrièni upaljaè - rekao je - pa se lako pali i ne traje dugo.

Grlo mu je, osjeæalo se, bilo sve vi¹e stegnuto kako se bli¾io dramatièni trenutak u prièi.

- Razumijem - ohrabrio ga je Remetin.

- Ali kad palite tim upaljaèem - nastavio je Milan Abramoviæ - ipak morate èaskom pogledati u njega, da potrefite cigaretom u sredinu, je l' tako?

- Imam i ja takav - kazao je Remetin.

- Eto - uzdahnu vozaè - ba¹ u toj sekundi kad sam ja pogledao u upaljaè, to se dogodilo.

Sad je vozaè veæ jedva govorio. Dodu¹e, moglo je to biti i od ¾aljenja zbog bakra, a ne od ¾aljenja zbog èovjeka. Ali, to mo¾da i nije bilo va¾no: bilo mu je ¾ao, i bilo mu je te¹ko. I bio je iskren. Zato ga je Remetin upitao:

- A prije toga, jeste li ga uopæe primijetili kako prelazi cestu?

- Ma, jesam - reèe vozaè ¾ivo. - Kako da nisam. Ali, veæ je bio i pre¹o, i kad sam ja svrnuo oèi s ceste, on je ba¹ digo nogu da zakoraèi preko onog smeta.

Remetin je tada upitao brzo, ne dajuæi Abramoviæu vremena da razmi¹lja:

- Onda se mogao i okliznuti, tako, s nogom u zraku?

- Mogo je, kako da nije mogo - odgovorio je vozaè turobno.

- Ali je moguæe i da ste vi vrdnuli volanom dok ste palili tu cigaretu?

Vozaè je odmahivao sagnutom glavom, ramena su mu se tresla i Remetin je na trenutak, u¾asnut, pomislio da èovjek plaèe. Ali, bio je to samo ka¹alj, te¾ak i putmuo. Pa i ka¹alj je nekako otkrivao tugu toga sumornog èovjeka. Mo¾da je morao krasti bakar, tko zna kakva mu je plaæa? Kroz ka¹alj je rekao:

- Ne znam.

- Jeste li rekli miliciji to s cigaretom?

- A, reko sam im, ¹ta sam mogo - ka¹alj je pomalo prolazio. - I svjedoci su vidjeli. Bolje mi je reæ.

Èovjek se malko smirio i Remetin je dobro znao da sad slijede protupitanja; Abramoviæa æe sigurno zanimati za¹to se on o svemu tome raspituje, ¹to hoæe i kakve su mu namjere. Zato je po¾urio s jo¹ jednim pitanjem, dok se vozaè ne osmjeli.

- Mislite li - upitao ga je - da se on namjerno bacio pod va¹ auto?

Vozaè je na trenutak ¾ivnuo i pogledao Remetina zainteresirano, kao da u tome vidi neku ¹ansu za sebe, a onda je samo odmahnuo rukom.

- Namjerno? - upitao je. - Unatrag? Tko se jo¹ unatrag bacio pod auto?

Doista, Sedlaèek je pao unatrag i bilo je to neobièno. Remetin je trenutak razmi¹ljao o tome, zaboravljajuæi da mora biti na oprezu i da æe sad uslijediti vozaèeva pitanja, da se tu radi o razmjeni, a ne o davanju: i Abramoviæa æe ne¹to zanimati jer o njemu se tu radi. Ba¹ kad je vozaè zaustio da ne¹to upita, zazvonio je telefon i tako je Luka jo¹ jedanput spasio svoga ¹efa.

Ali, kakvom vije¹æu! Nade vi¹e nije bilo. Trebat æe ne¹to poduzeti, trebat æe suæut, vijenac, osmrtnica, tko zna kako æe Radovan to podnijeti, trebat æe i na njega paziti... O svemu tome Remetin je razmi¹ljao dr¾eæi slu¹alicu u ruci i gledajuæi prema Milanu Abramoviæu koji je sad buljio kroz prozor. Luka je strpljivo disao na drugoj strani ¾ice. Onda se Remetin opet javi:

- Tko ka¾e¹ da ti je to javio?

- Vlado ©o¹tar.

Tek je sad Remetinu postalo jasno u kojoj mjeri ni¹ta nije u redu. ©o¹tar? Za¹to ©o¹tar? Upita:

- A ¹to on radi u bolnici? Kad je prije saznao?

©o¹tar se i s Radovanom Sedlaèekom i s Nadom dru¾io jo¹ manje nego on sam, jer je imao manje vremena, a i manje razumijevanja za mr¾nju, nesreæu i u¾ivljavanje u tuðe filmove. Iz slu¹alice dopre Lukin glas:

- On je tamo slu¾beno.

Remetin opet osjeti peckanje u potiljku. Eto ga. Slu¾beno. Èim je Vlado negdje slu¾beno, to znaèi da se ne¹to gadno dogodilo i da je netko nastradao. A kad su u pitanju prijatelji, makar i biv¹i...

- Kako slu¾beno? Zbog Nade?

- Da.

- Pa ona je imala rak, ja sam s njom razgovarao prije nekoliko dana, i bila je veæ sasvim...

- Ne, Ivo - reèe Luka izdaleka, tu¾no. - Nema tu nikakve sumnje. Nju je netko ubio.

GLAVA PETA

Drhtavom rukom Remetin ja odgrnuo bijeli pokrovac kojim je tijelo bilo pokriveno.

Ruka mu je drhtala od uzbuðenja, od straha, od nervoze, od duhana i kave. Cijelim putem od ®itnjaka vozio je kao manijak, a od ulice do bolnièkih zgrada je trèao, uspeo se stubi¹tem tako brzo da mu je srce tuklo kao da æe iskoèiti. Nije imao kondicije i sad je, jo¹ uvijek sopæuæi, osjeæao da bi se mogao sru¹iti. Znao je da ¾urba ni¹ta ne poma¾e, da se vi¹e ni¹ta ne mo¾e popraviti, a ipak se ¾urio. Nije ¾elio da èuje ono ¹to je morao èuti, nije ¾elio da vidi ono ¹to ja morao vidjeti, a ipak se ¾urio.

Prvo se ukazala kratka kosa i mala, ko¹tunjava, djeèaèka glava. Onda je do¹lo èelo, pa izbuljene mrtvaèke oèi zagledane nekamo u strop, u predjele onoga ¹to nitko ne razumijo. Potom su slijedile ispucane usne i onda, napokon, vrat.

Vrat je bio tanak i ¾ilav, ne deblji od mu¹ke ruke, s jasno vidljivim hrskavicama sa strane i s prstenovima grkljana. Oko tih prstenova, a i sa strane, vidjele su se modrice. Ko¾a je bila toliko tanka, ¾ile tako blizu da je podljev krvi bio vrlo jak. Toèno su se mogli pobrojati prsti.

Nada je bila udavljena.

Nije moglo biti nikakve sumnje da ju je netko ubio. U onoj ¾urbi i drhtavici, u panici, Remetin se samo pitao je li zadavljena dvjema rukama ili je mo¾da za onako tanak vrat bila dovoljna i jedna.

Spustio je krajièak plahte, a onda su tehnièari nastavili raditi. Skinuli su tijelo s bolnièkih kolica i ugurali ga u sivi, valjkasti kontejner u kakvom se prevoze le¹evi. Zatim su dvojica uhvatila po jedan sa svake strane i ponijeli sve to prema autu. Remetin je imao osjeæaj da je neèemu kraj i da s tim ru¾nim kontejnerom odlazi i dio njegova ¾ivota.

Sve se to zbivalo u prizemlju bolnice, toènije u razizemlju, kod stra¾njeg ulaza, gdje je èekao sivo obojeni auto. ©o¹tar je rukom dotakao Remetinovo rame i tako su krenuli prema stubi¹tu, a auto se uputio prema zgradama Sudske medicine. Dok su se uspinjali, Remetin je upitao:

- Kad se to dogodilo?

- Ne znam toèno - rekao je ©o¹tar. - Prvo doðe autopsija, zna¹ i sam. Ali, moralo je biti negdje izmeðu ponoæi i dva. Davali su joj injekciju svaka dva sata. U ponoæ je jo¹ sve bilo u redu. U dva ju je sestra na¹la mrtvu.

©o¹tar je govorio suhoparno i jednolièno, tonom slu¾benog izvje¹taja. Ali, Remetin je dobro znao da se iza njegova preplanulog lica (upravo se vratio sa skijanja, vidjelo se to po ¹arenom puloveru), iza pametnog èela i svijetloplavih oèiju, krlju osjeæaji o kojima ©o¹tar nikad ne govori, ali koji i te kako utjeèu na njegovo pona¹anje. Ne samo kao privatne osobe nego i kao policajca. Upravo zato ¹to je bio kadar da pone¹to osjeti, on je i bio dobar policajac, toliko je i Remetin znao.

- ©ta ti misli¹? - upitao ga je Remetin, premda je znao da takvo pitanje ne treba ©o¹taru postavljati, pogotovo ne na poèetku istrage.

- Ne znam - reèe ©o¹tar jednostavno. - Kakvog bi interesa netko mogao imati da zadavi samrtnicu? Zvuèi sasvim perverzno.

Gore je svima bilo neugodno. Po hodniku drugog kata, gdje je kroz prozore ulazio nestvaran spoj tmurnog dana i blistavog odsjaja snijega, hitale su sestre, lijeènici, bolnièarke. Ali, svatko je svakom zavirivao u lice, i po tome se vidjelo da su svi uzbuðeni i zbunjeni. Trebalo ih je i razumjeti, dogodilo se ne¹to stra¹no, jer bolesnik koji je njima bio povjeren na brigu ubijen je pod samim njihovim nosom, i netko je za to morao biti kriv, èak i u bolnici, gdje ljudi inaèe normalno umiru, èak i u dru¹tvu u kojem nitko nikada ni za ¹to nije kriv. A ¹to je jo¹ va¾nije, trebalo je sve to nekako zatajiti od bolesnika, ne dopustiti da oni odvi¹e znaju, ili, ako je neizbje¾no da znaju, ne dopustiti da se vidi kako je medicinsko osoblje zabrinuto ili kako se osjeæa krivo.

Sve je to bilo te¹ko izvesti, sa svim onim policajcima koji su se naokolo motali (svi su bili u civilu, a bilo ih je èetvorica, ukljuèujuæi i ©o¹tara), policajcima se pridru¾ilo dvoje mladih sta¾ista koje su svi ignorirali, a pristizali su - kao sluèajno - i znati¾eljnici s drugih odjela, tek toliko da vide i da èuju. Dok su i¹li hodnikom, Remetinu se uèini da je dolje, sasvim u dnu, na trenutak spazio sijedu glavu onoga istog luckastog doktora Senèara koji je patio za tim da poznaje sve poznate ljude.

Remetin se pitao treba li da ©o¹taru ka¾e da je Radovan Sedlaèek u bolnici. Bilo je malo vjerojatno da to ©o¹tar veæ zna, ali je bilo jo¹ manje vjerojatno da to neæe ubrzo saznati. Kolebao se dok su koraèali hodnikom, ali onda je u dnu hodnika ugledao Luku i tako je odluèio da zasad ¹uti.

Luka je dr¾ao ruke na leðima, stajao pred prozorom i buljio van dok su mu naoèale bljeskale. Reklo bi se da nastoji hipnotizirati prirodne sile i uèiniti da snijeg prestane padati. Ali, kad je osjetio da se oni pribli¾avaju, trgnuo se i opet poprimio svoj uobièajeni, obje¹enjaèki izraz.

- Otkud ti ovdje? - upita ga Remetin mrko.

- Vlado mi dopustio - reèe Luka. - A rubriku sam sklopio, nema¹ brige.

©o¹tar samo kimne u znak da je doista dopustio Luki da bude tu, a onda im dade znak da poðu s njim. Jedna su se vrata otvorila i kroz njih su iza¹la trojica ljudi u bijelim kutama koji su izgledali kao bolnièko osoblje, samo ¹to je jedan od njih imao fotografsku torbu, a ostala dvojica torbe s priborom za uzimanje otisaka i ostalim potrep¹tinama. Vrata koja su otvorili bila su iznutra obojana naranèastim lakom, pa su se njihove kute sablasno odrazile na sjajnoj povr¹ini. Remetin pomisli kako se u tim istim vratima jo¹ do juèer odslikavala Nadina figura i njezino lice.

©o¹tar je prupustio Remetina i Luku naprijed, kao domaæin; u¹li su u sobu. U sobi su bila dva kreveta i sve je prilièno nalikovalo na sobu u kojoj je le¾ao Radovan Sedlaèek. Razlika je bila samo u tome ¹to se kroz prozor nisu vidjele jele nego obronak bre¾uljka. Na toj strani nije bilo nikakvih zgrada.

- Ovo je bio njezin krevet - pokaza ©o¹tar na postelju do vrata, kraj koje su stajali nekakvi aparati, cijevi i ¾ice. Postelja je bila u istom polo¾aju kao i Radovanov krevet, ondje prijeko, u drugoj zgradi. Luka ode do prozora, otvori ga i pogleda van, lijevo, desno i dolje. Onda sle¾e ramenima i zatvori prozor. ©to li je to tra¾io? Po¾arne stepenice?

Drugi krevet bio je, naravno, prazan. Na zidu je visila slika na kojoj se vidio djeèak kako u ruci dr¾i klip kukuruza. Na glavi je imao ¾ut ¹e¹ir. Bila je to reprodukcija slike Miroslava Kraljeviæa. Tu, pod tom slikom, dogodilo se prije samo dvanaestak sati ne¹to stra¹no. Tu je netko ¾ivio i disao, mo¾da se neèemu i nadao, a onda je netko do¹ao izvana i uhvatio za onaj Nadin tanki, tu¾ni, neutje¹ni vrat...

- Je li bila sama u sobi? - upita Remetina stegnuta grla.

- Nije - odmahnu ©o¹tar glavom. - Bila je s njom jedna stara ¾ena. Sad su je preselili u susjednu sobu. Zove se Miroslava Premerl - doda kao da se presli¹ava. Remetin je znao da su svi dosada¹nji podaci veæ slo¾eni u njegovoj glavi.

- Je li ona ¹to èula? - upita Luka.

- Ni¹ta - odmahnu ©o¹tar glavom. - S njom sam zasad razgovarao vrlo kratko, bila je suvi¹e uzbuðena. Poslije moram i nju obiæi, rekli su da æe joj dati nekakav sedativ.

- Èudno - reèe Luka. - Davljenje obièno ne prolazi bez borbe i bez krkljanja. A to stvara buku.

©o¹tar je odmahivao glavom, u znak da je sve to mnogo te¾e i zamr¹enije nego ¹to u prvi mah izgleda. Hodao je po sobi polaganim koracima i zavirivao ovamo i onamo, kao da se trudi da zapamti svaku sitnicu, kao da nema sve one fotografije, izvje¹taje.

- Ja se tome ne èudim - reèe. - Ovdje su svi bolesnici na injekcijama i na nekakvim pilulama. I najsretniji su kad mogu zaspati, ni¹ta im nije va¾nije od toga. Tko zna èime je ta ¾ena bila nakljukana.

Na trenutak su u¹utjeli i svaki je gledao u svome smjeru, nastojeæi da shvati, da se u¾ivi, da poku¹a zamisliti kako je sve to izgledalo. Tu bi cigareta dobro do¹la, ali je to, naravno, bilo nemoguæe. Kao ¹to je bilo nemoguæe i zamisliti ¹to se zbilo, kao ¹to je bilo nemoguæe zamisliti i samu moguænost da se ne¹to takvo zbude. Remetin je prvi eksplodirao:

- Dobro - huknuo je - ipak mora postojati nekakvo obja¹njenje. Za¹to bi netko...

Ali, ©o¹tar ga je prekinuo. Iako je bio trezven, nije imao ni¹ta protiv emocija, pa èak ni protiv plaèa ili oèaja. On je samo volio da onaj tko oèajava zna i sve razloge svoga oèaja. Zato je rekao:

- Ne znam je li ti poznato, ali Nada je posljednjih dana bila vezana za krevet.

- Za krevet? - zgranu se Remetin. - ©to znaèi posljednjih dana, kad je...

- Od pro¹log petka - reèe ©o¹tar metodièno. - Izgleda da je èinila neke napore za koje nije bila sposobna. Si¹la je u prizemlje da s nekim porazgovara, i tada je pala u nesvijest...

- Taj netko sam bio ja - kaza Remetin mraèno, a Luka bljesnu prema njemu svojim debelim naoèalama.

Ali ©o¹tar je bio èudno miran. Remetin je oèekivao makar prijekoran pogled, makar nekakav znak da je ©o¹tar iznenaðen, ali nije se pojavilo ni¹ta od toga. Samo pitanje:

- Prvi put ili drugi put?

Remetin je buljio u njega. ©to sad to znaèi? ©to prvi put, ¹to drugi put? Zar nije bilo dovoljno ¹to se sve ove dane osjeæao kao zloèinac, zar treba ovo jo¹ i dalje komplicirati? Ali ©o¹tar je gledao u njega o¹tro i ispitljivo, i trebalo je ne¹to odgovoriti.

- Ne razumijem - kaza Remetin. - Ja samo znam da se ona onesvijestila na mojim rukama. To ja bilo u èetvrtak, kasno po podne.

©o¹tar malo razmisli, a onda reèe:

- Dvaput je silazila.

- I oba puta se onesvijestila?

- I oba puta se onesvijestila - kimnu ©o¹tar.

Remetin je buljio u njega. Presuda jo¹ nija bila izreèena. Mora je èuti. Morao je saznati je li on taj koji je Nadi zadao posljednji udarac!

- Je li oba puta bio posjetilac? - upita.

©o¹tar uzdahnu, a onda sle¾e svojim ¹irokim ramenima u debelom puloveru. Pogleda Remetina, pa Luku.

- Nisu nikoga vidjeli. Samo tebe. Odmah sam znao po opisu.

- Jesam li ja bio prvi ili drugi? - ne izdr¾a Remetin.

- Prvi - reèe ©o¹tar kratko.

U njegovu glasu nije bilo nièega: ni prijekora ni utjehe. On je o èovjeku mogao znati mnogo, i uvijek je bio u stanju da odvagne: ako treba, da ka¾e, ako treba, da pre¹uti. Zato se s njim nikad nije znalo.

Na trenutak je nastala ti¹ina. Luka je na¹kubio usne, kao da æe zazvi¾dati koraènicu, ali se onda predomislio. Samo je uzdahnuo i opet od¹etao do prozora. Ondje se okrenuo leðima sobi i silueta mu se ocrtavala kao mraèan obris na bijeloj pozadini snijega.

- I otada je bila vezana za krevet? - upita Remetin.

- Da - reèe ©o¹tar. - Pluæa. Poèeli su bolovi, te¹koæa a disanjem. Prikljuèili su je na aparate. Vi¹e se nije mogla kretati.

Rametin je sve to pa¾ljivo slu¹ao, ali ¹to je vi¹e podataka imao, to je manje razumijevao. I to ga je ljutilo, kao da je nedu¾an optu¾en za zloèin.

- Dobro - reèe - pa to onda znaèi... - Da - kimnu ©o¹tar. - Odr¾avali su je na ¾ivotu samo s pomoæu aparata. Raspitao sam se. Umrla bi za nekoliko sati da su je otkopèali sa svih ovih strojeva.

Pri tome je pogledao aparate u kutu, a Luka je pri¹ao i stavio ruku na jedan od njih. Pona¹ao se kao da su to bijesne zvijeri koje treba nekako pripitomiti. Jo¹ uvijek gledajuæi aparate i milujuæi ih rukom, reèe preko ramena:

- Dobro, pa ¹to su je onda trebali daviti? Bilo bi dovoljno iskljuèiti ma¹ine, nitko ne bi ni¹ta ni opazio.

To je bilo toèno i Remetinu se jo¹ jednom uèini da je sve to kao nekakvo bunilo, kao one more, one tegobe i strahovi ¹to ih èovjek ima u vruæici, kad do¾ivljava najdublji oèaj i najte¾u tjeskobu zbog slika ¹to ih proizvodi bolesno tijelo. Zaèu¹e kucanje na vratima.

- Da - odazva se ©o¹tar.

Na pragu je stajao visok èovjek èvrstih crta lica, kukasta nosa, èetvrtaste brade, s naoèalama bez okvira. Oèi su mu bile sive, a kosa sasvim sijeda i zaèe¹ljana nadolje. Izgledao je pouzdano i sigurno. Remetin je odmah znao da je to primarijus, ¹ef odjela, koga su u panici pozvali da rje¹ava probleme i kontaktira s policijom. Nije moglo biti nikakve sumnje.

- Dobar dan - reèe èovjek dubokim i mekim glasom. - Ja sam Nadin mu¾.

GLAVA ©ESTA

Dok su prolazili bolnièkim hodnikom, Remetin je bacio pogled u jednu od soba. Kad èovjek ide hodnikom, i kad su neka vrata u tom hodniku otvorena, on jednostavno ne mo¾e odoljeti a da ne zaviri. Zna da nije pristojno, zna da neæe ugledati ni¹ta osobito lijepo, a opet se ne mo¾e suzdr¾ati. Tako je Remetin (kao, uostalom, i Luka i ©o¹tar) okrenuo glavu i pogledao. Bio je to sasvim kratak pogled, kao bljesak, ali dovoljan da Remetina zbuni.

Unutra su se ¾ena i mu¹karac u bijelom motali oko neke bolesnice na postelji. Mu¹karac je zacijelo bio lijeènik, ¾ena medicinska sestra, i bili su leðima okrenuti vratima. Petljali su ne¹to oko aparata kraj kreveta uz prozor, i pri tome su tiho govorili. Ali, nisu posve zaklonili bolesnicu: njezino je lice bilo okrenuto vratima, jasno se vidio velik podbradak, sive, malko uljaste oèi i usta koja se mièu, jer je i ¾ena ne¹to govorila onima koji su joj pomagali. Izmeðu lijevog sestrina boka i desnog lijeènikovog, Remetin je na trenutak ugledao bolesnièino lice.

Bila je to ona ista ¾ena koju je prije nekoliko dana vidio na pluænom odjelu kako sjedi na plastiènoj stolici i nekom mladom èovjeku ne¹to tiho obja¹njava upiruæi prstom u nekakve papire. Remetin se pitao otkud ona sad tu, kad je prije bila u drugoj zgradi. I kako to da opet ba¹ na nju nailazi?

Nije rekao ni¹ta, jer su i¹li prema primarijusovoj kancelariji, ¹utke, ozbiljni, buduæi da je trebalo da obave razgovor s Nadinim mu¾em. Ondje, u sobi, èovjek im je rekao da se zove Tugomir Bari¹iæ i da je do¹ao na poziv policije. ©o¹tar je rekao svoje ime, ali nije predstavljao Remetina i Luku, pustio je èovjeka neka misli da su i oni iz policije. Remetin nikad prije nije bio vidio Nadina mu¾a, niti je znao kako on izgleda. Sjetio se samo da su iz poèetka, kad se Nada tek bila udala, padale obiteljske ¹ale o tome kako je ostavila Radovana da bi se udala za Tugomira.

Ispred primarijusove sobe stajao je, naslonjen na radijator, mlaði èovjek mi¹jeg lica i nablizu usaðenih oèiju. Bio je neobrijan i pomalo blijed, na sebi je imao dva pulovera i sako; jedan pulover bio je zelen i imao je izrez V, drugi je bio smeð i imao je rol-kragnu, a sako je bio plav. Prije nego ¹to æe pokucati na vrata, ©o¹tar ga je upitao:

- A koga vi èekate?

- Je - rekao je èovjek - ja vam to ne bi znal reè, gospon. Meni su rekli naj dojdem...

- Vi ste...?

- Krnic Stjepan.

- Portir?

- Je.

- Prièekajte.

Krnic je fatalistièki kimnuo glavom, a oni su pokucali i u¹li. Soba je bila velika i predstavljala je smije¹nu kombinaciju izmeðu ureda i ambulante. ©ef je, oèito, bio silom prilika administrativac, ali se inaèe osjeæao kao lijeènik. Zato su u sobi bile bijele staklene vitrine s instrumentima, ali i pisaæi stol pretrpan papirima, bijeli le¾aj za preglede, ali i sivi ormar za fascikle i kartoteku.

Sam primarijus bio je ne¹to treæe: on je imao sijede engleske brkove po¾utjele od duhana, na vje¹alici je visio lovaèki ¹e¹ir s bradom divojarca kao ukrasom, a ispod doktorova ogrtaèa virile su pumperice, ¹arene dokoljenke i niske cipele s debelim ðonom, za dugo hodanje i za snijeg. Glas mu je bio hrapav i pomalo sipljiv dok im je pru¾ao ruku i nudio im da sjednu, ne slu¹ajuæi njihova imena i ne brinuæi se tko je tko. ©o¹tara je veæ znao i najvi¹e se obraæao njemu.

- Evo, drugovi - rekao je - ja vam stojim na raspolaganju, koliko mogu. Nemam ba¹ mnogo vremena, ali shvaæam da je to situacija kad...

- Zapravo - rekao je ©o¹tar - mi i ne trebamo toliko vas koliko va¹u sobu. Nije zgodno da razgovaramo u hodniku ili u bolesnièkoj sobi. Drug je - pokazao je glavom na Tugomira Bari¹iæa - pokojnièin mu¾, pa moramo...

- U tom sluèaju - rekao je primarijus - ni¹ta lak¹e. Evo, ja æu odmah, samo da...

Ali, ©o¹tar ga je prekinuo, a Remetin je znao da æe tako biti. Nije bilo èovjeka na svijetu kojem ©o¹tar ne bi mogao - i htio - postaviti kakvo pitanje i potom iz njegova odgovora - ili iz naèina na koji ga daje - ne¹to zakljuèiti. Ni primarijus Vimpul¹ek nije u tome bio nikakav izuzetak.

- Samo trenutak - rekao je ©o¹tar. - Kad ste veæ tu... Recite mi, molim vas, kakvo je toèno bilo bolesnièino stanje?

Lijeènikove sitne oèi na trenutak su skoknule do Tugomira Bari¹iæa, a onda je slegnuo ramenima u lovaèkom sakou ispod bijelog ogrtaèa. Puhnuo je kroz brkove i rekao:

- Beznadno. Dodu¹e, kod karcinoma se nikad ne zna, vidite. Ima bolesnika za koje mislite da æe egzitirati jo¹ iste noæi, a oni po¾ive jo¹ ¹est mjeseci, pa èak i godinu dana. Ali, to je rijetko. Vrlo, vrlo rijetko.

- Dobro - reèe ©o¹tar. - Koliko vi mislite da je ovoj bolesnici jo¹ bilo ostalo ¾ivota?

Primarijus sle¾e ramenima, pa opet puhnu kao mor¾. Bila su to laièka pitanja, na koja bi inaèe mo¾da samo odmahnuo rukom, ali sad je ta pitanja postavljala policija.

- Tja - rekao je. - Mo¾da mjesec dana. Èetrdeset dana, ne vi¹e.

©o¹tar je pogledao Remetina, pa Luku, pa Tugomira Bari¹iæa. Bilo je oèito da je svima u glavi isto pitanje: tko je taj tko nije mogao ni toliko èekati?

- Hvala vam - reèe ©o¹tar.

Primarijus kimnu glavom, prièeka novo pitanje, a onda sbvati kako se od njega oèekuje da ode. Brzo ustade od stola, pokupi svoje cigarete, objesi oko vrata stetoskop i uputi se prema vratima. Na pragu se okrene:

- Ako me jo¹ zatrebate, ja sam u intenzivnoj.

Kad su se vrata otvorila, kroz njih se vidjelo kako u hodniku Stjepan Krnic i dalje stoji naslonjen na radijator i upravo se sprema da smjerno pozdravi primarijusa.

©o¹tar se okrene Tugomiru Bari¹iæu, pa ga pogleda pa¾ljivo, kao da ga prvi put vidi. To uvijek pali: èovjek se osjeæa kao da mu na nosu pi¹e da ne¹to krije. Ali, Tugomir Bari¹iæ kao da nije imao ¹to kriti: gledao je èvrsto iza svojih naoèala bez okvira i èekao pitanje. Remetin se prisjeti da je on po zanimanju pravnik, i to uspje¹an.

- Recite mi - zapoèe ©o¹tar - ¹to vi mislite o svemu ovome?

- Ne znam - reèe èovjek zami¹ljeno. - ©to se o tome uopæe mo¾e misliti? Vi æete shvatiti da u ovoj situaciji ja ba¹ i nisam osoba koja je u stanju da najtrezvenije prosuðuje. Meni je stra¹no, ¹ta da vam drugo ka¾em? Ja sam se, dodu¹e, veæ i pomirio s tim da æe Nada umrijeti, premda je bila toliko mlaða od mene, sve su dijagnoze tako govorile, ove posljednje naroèito, ja sam i s primarijusom o tome razgovarao, prije... Ali da je netko mogao... Mislim, valjda je imala pravo da mirno umre, barem to.

Bile su to te¹ke rijeèi koje su dolazile od ozbiljnoga i èvrstog èovjeka, koji ne¹to zna o ¾ivotu, pa su zato zvuèale jo¹ te¾e. Nakon tih rijeèi jasno se osjetilo kako je zrak u sobi postao gu¹æi, kako je blizina ozbiljne i prave patnje sve ispunila elektricitetom.

- Spominjete dijagnoze - reèe ©o¹tar. - Kad su one postavljene?

- Pro¹log tjedna - reèe Bari¹iæ. - U srijedu. Èim je stigla, odmah su napravili sve pretrage. Primarijus je meni rekao otprilike isto ¹to i vama maloprije, samo uvijenije, ne tako odreðeno. Tra¾io je da djelujem na nju, jer je kod takve bolesti volja najva¾nija, tako je rekao.

- A je li ona imala volje? - To je pitao Remetin, nije mogao odoljeti da ne upita.

Tugomir Bari¹iæ je pogledao Remetina kao da ga prvi put vidi, a onda je rekao, razmisliv¹i:

- Ne. Mislim da nije imala.

Nastala je kratka ti¹ina. Opet su rijeèi bile suvi¹e te¹ke. Ili, ako ne rijeèi, onda naèin na koji su bile izreèene, uvjerenje i gorèina iskustva koje je iza iskustva stajalo. Tako, dakle. Nada vi¹e nije imala volje. Remetin se pitao je li on sam to osjetio onoga dana kad je s njom razgovarao. Je li odatle, od nedostatka volje za ¾ivot, dolazila i ona njezina èudna vedrina? ©o¹tar iznenada promijeni temu, kao ¹to mu je i inaèe bio obièaj. Upita:

- Kakva je bila va¹a obiteljska situacija?

Tugomir Bari¹iæ ga pogleda malko zaèuðeno. Zbog promjene teme ili zbog naravi pitanja?

- Ne razumijem - reèe. - Kako to mislite?

- Pa, tako - reèe ©o¹tar, pomalo mrzovoljno. - Vi ste pravnik, mogli biste znati. Ina li u obitelji nekoga tko bi mogao ¾eljeti njezinu smrt? Brzu smrt, mislim? Ili na poslu? Ima li nekoga kome bi odgovaralo da ona udmah umre, radi novca, nasljeða ili slièno?

Tugomir Bari¹iæ je podigao ruku i ka¾iprstom gurnuo naoèale koje su mu bile spuznule niz nos. Onda je poèeo govoriti polako, kao da pripovijeda prièu, nastojeæi, vjerojatno, dati ¹to vjerniju sliku, kako bi policija mogla sama zakljuèiti kako stvari stoje.

- Mi smo se kasno uzeli - rekao je svojim mekim baritonom. - Ja sam bio udovac, bez djece, Nada je bila razvedena, takoðer bez djece. Njezini roditelji su umrli dok je jo¹ bila dijete, odrasla je kod neke tetke u Delnicama, poslije je i ta tetka umrla. Djece nismo imali. Ja sam pravnik, ona je radila u biblioteci. Sasvim obièna situacija. Ne mogu zamisliti da bi netko...

- ©ira obitelj? - upita ga ©o¹tar poslovno.

- Gotovo da je nemamo, ni ona ni ja. Imala je samo neke prijatelje, o njima je ponekad govorila, jo¹ iz mladosti, ali njih nismo viðali. Ja imam brata u Americi i nikoga drugog. Ona je samo, koliko znam, imala nekog bratiæa koji... - zastao je. - Da? - potaèe ga ©o¹tar.

Tugomir Bari¹iæ je malko oklijevao, kao da mu nije drago ¹to nekoga treæeg uvlaèi u sve to, i kao da mu je to palo na pamet toga istog èasa.

- Ma - rekao je - ja mislim da to nema veze, ali mogu vam reæi... Bilo je nekih preblema s tim bratiæem, to je èovjek otprilike Nadinih godina, èetrdeset i ne¹to... On je sin druge Nadine tetke, koja je takoðer umrla... Tetkina kuæa u Delnicama pripala je nakon tetkine smrti Nadi, a on je onda pobijao oporuku, tra¾io nu¾ni dio i tako... Izgubio je na sudu, ne¹to je prijetio...

- Gdje on ¾ivi? - upita ga ©o¹tar.

- Ma, èujte, to vam je bezopasan èovjek, te¾ak pijanac, uostalom, gdje bi on, to je fantastièno... - Tugomiru Bari¹iæu oèito je bilo silno neugodno. - A ¾ivi tu u Zagrebu, u Trnju ima kuæicu.

©o¹tar je ne¹to zapisivao u svoj notes dok je Tugomir Bari¹iæ èekao. Oèito, njegov je mir bio naru¹en, vi¹e to nije bio èovjek koji hrabro podnosi svoju muku. Sad je to bio èovjek s gri¾njom savjesti, jer je osjeæao da se izbrbljao, uradio ne¹to ¹to nije trebalo uraditi, pa je ¾udio za novim pitanjem, kako bi to ispravio. Ali, kad je pitanje do¹lo, ono mu nije dalo priliku da i¹ta popravi, jer je bilo kao udarac nogom u trbuh. I dalje pi¹uæi, ne di¾uæi glave, ©o¹tar ja upitao: - A gdje ste vi bili noæas?

Tugomir Bari¹iæ je otvorio usta, a onda ih opet zatvorio. Nije se nadao takvom pitanju, a ono je, ako æemo pravo, bilo donekle i uvredljivo. Zar se takva pitanja postavljaju udovcu? Remetinu je bilo neugodno, a Luka je na¹kubio usne kao da æe zazvi¾dati. Tugomir Bari¹iæ reèe:

- Bio sam kod kuèe.

- Sami?

- Sam.

- Mo¾e li netko to potvrditi?

- Ne znam - reèe Tugomir Bari¹iæ kao da mu je svejedno. - Ne vjerujem. Dugo sam bio budan, mo¾da su me susjedi èuli kako se motam po stanu. Obièno se sve èuje.

©o¹tar je i dalje pisao.

- Prièekajte vani - reèe ne di¾uæi glavu. A onda, dok je Tugomir Bari¹iæ izlazio, prodere se kao u zubarskoj ordinaciji, ili u vojnoj jedinici: - Krnic!

Remetin se pitao za¹to je ©o¹tar toliko osoran prema Tugomiru Bari¹iæu. Mo¾da je to naèin da od njega ¹to vi¹e izvuèe? Ili se ©o¹tar na taj naèin brani od vlastitih osjeæaja, od suæuti, od sentimentalnosti? To se nije moglo znati. Policajac je veæ ispitivao Krnica, kojem nije ni ponudio stolicu, pa je jadnik stajao pred njim kao vojnik na raportu.

- Vi ste bili de¾urni noæas? - upita ga ©o¹tar.

- Je - huknu Krnic.

- Niste spavali?

- Ne. Ja vam nigdar ne spim kad sam na du¾nosti - reèe Krnic ¹arajuæi svojim lisièjim oèima naokolo. - Nigdar.

- Nije se dogodilo ni¹ta neobièno?

- Ne - reèe Krnic. - Ni¹. Bila su dva hitna sluèaja, v jedanajst i v tri i pet. Pak su pre¹li, ne. Ni¹ drugo.

- Sigurni ste?

- Je.

- Dobro. Razgovarat æemo drugi put.

- Razumem - reèe Krnic, pa se okrenu na peti i odmar¹ira prema vratima.

Kad su se vrata zatvorila, njih trojica se nasmija¹e. Luka reèe:

- Zaboravio je: "dru¾e stariji vodnièe".

©o¹tar je pokupio svoje papire i ustao. Pogledao je Remetina i Luku, ali nije rekao ni¹ta. Nije to bila prilika da se stvari razglabaju. Iza¹li su.

Tugomir Bari¹iæ je do¹etao prema njima niz hodnik. Ona vrata su i dalje bila otvorena i Remetin se pitao je li Bari¹iæ izdr¾ao da onamo ne virne. Njegovo lice sad vi¹e nije bilo nimalo mirno, dapaèe, bio je blijed, nos mu se nekako jaèe povio nad usta, kao da je naglo ostario. Je li to uobièajen fenomen sporog shvaæanja nakon te¹ka udarca? Ili se grize zbog onoga ¹to je rekao o Nadinu bratiæu?

Ne, mora biti da je ne¹to drugo. Mora biti da se uzbudio donoseæi jo¹ jednu va¾nu odluku. Kad im je pri¹ao, reèe:

- Znate li da je Nadin biv¹i mu¾ u ovoj bolnici? Vidio sam ga kad sam dolazio.

©o¹tar se okrenu i pogleda Remetina. Pogled nije izra¾avao ni¹ta, ali ga Remetin ipak nije izdr¾ao. Osjeæao se kriv.

GLAVA SEDMA

Kad je ugledao tu ¾enu, gospoðu Miroslavu Premerl, Remetin je istoga èasa zaboravio na gri¾nju savjesti i osjetio peckanje u potiljku. Opet ga je obuzelo osjeæanje kao da se nalazi u nekome èudnom filmu, u kojem je netko unaprijed sve isplanirao i u kojem se za svaku sitnicu pokazuje da nije sluèajno tu, nego da æe jednom poslije postati va¾na. Poku¹ao se utje¹iti mi¹lju da je to valjda uvijek tako kad su posrijedi nesreæa i smrt, ali to mu nije mnogo pomoglo.

Kad je Tugomir Bari¹iæ, Nadin mu¾, izgovorio onu svoju znaèajnu reèenicu, i kad se Remetin osjetio kao krivac, ©o¹tar, naravno, nije rekao ni¹ta. Nije rekao ni¹ta ni onda kad su Tugomira Bari¹iæa poslali kuæi, kad mu je ©o¹tar zakazao sastanak u svom uredu i kad se èovjek, onako visok, dostojanstven i sijed, otputio niz dugi hodnik, ne ¹kripeæi, za razliku od njih, nimalo svojim cipelama. Tada je Remetin poku¹ao djetinjast manevar ne bi li se opravdao:

- Èuje¹, Vlado - rekao je ©o¹taru - htio sam ti reæi...

Na trenutak ja zastao: ¹to je zapravo htio reæi? Namjerno ili nenamjerno, on je ©o¹taru stvari prikazivao tako kao da je u bolnicu pro¹loga èetvrtka do¹ao radi Nade, a sad je ©o¹tar posve jasno shvatio da je dolazio radi Radovana Sedlaèeka i da je Nadu sreo sluèajno. ©to se tu jo¹ moglo kazati? Ali ©o¹tar ga je prekinuo, pomogav¹i mu da se ispetlja iz svoje zbunjenosti:

- Poslije - rekao je. - Ja jo¹ moram vidjeti tu ¾enu. A vi kako hoæete. Mo¾ete sa mnom, ako vas zanima.

Oni su se zgledali, a ©o¹tar im je okrenuo leða i otputio se niz hodnik. Iza njegovih leða Luka je napravio grimasu kakvu djeca prave iza leða strogoga profesora. Onda su po¹li za njim.

Kad je vidio prema kojim se vratima ©o¹tar uputio, Remetin je osjetio da ne¹to nije u redu, osjetio je kako ga zahvaæa val nevjerice i nelagode, kao u snu. Ali, jo¹ je bilo nade: u svakoj sobi obièno le¾e po dvoje ili vi¹e pacijenata.

Pred vratima je ©o¹tar zastao, jer mu je u susret dolazio primarijus Vimpul¹ek, u svojim pumphoznama, dokoljenkama, u planinarskim cipelama koje su nesnosno ¹kripale. Gestama je upitao trebaju li ¹to i kakva je situacija.

- Recite mi - upita ga ©o¹tar - kakvo je stanje gospoðe Premerl?

Stari lijeènik se zamislio, a onda iskrivio lice kako bi mogao zubima dohvatiti brk i zagristi u njega. Kao da mu je bilo neugodno, kao da je on kriv za bolest svih tih ljudi i za èinjenicu ¹to je ta bolest neizljeèiva.

- Tja - rekao je. - Nije osobito.

- Kao i Nadino? - upita ga ©o¹tar namrgoðeno. - Ili gore? Ili bolje?

- Slièno - reèe primarijus. - Sasvim slièno.

- Vi takve sluèajeve stavljate skupa? - upita ga ©o¹tar okrutno.

Primarijus je jo¹ ¾e¹æe ¾vakao brk. Onda rcèe:

- Mi imamo dosta takvih sluèajeva, znate. Mi smo takav odjel. A imamo problema s prostorom... - Nemoæno je ra¹irio ruke.

©o¹tar je neko vrijeme kimao glavom, kao da sasvim razumije situaciju, ali nije rekao ni¹ta u tom smislu. Samo je upitao, brzo i poslovno:

- Mislite li da æe biti u stanju da podnese kratak razgovor?

- Ona je pod sedativima - reèe primarijus. - Taj vrag se stra¹no brzo razvija. To boli. Ali, mislim da æe moæi. Mislim da hoæe. Ako je budna.

Bila je budna. Kad je ©o¹tar otvorio ona ista vrata, Remetin je osjetio grèenje u ¾elucu. ®elio je biti negdje drugdje, a dobro je znao da mora biti ba¹ tu gdje jest. ®ena je bila sama u sobi, drugi krevet bio je prazan. Bila je to ona ista ¾ena koju je Remetin u pro¹li èetvrtak vidio kako razgovara s onim mladim èovjekom, i koju je prije pola sata opazio kroz otvorena vrata, iz hodnika. To je, dakle, gospoða Premerl. Na trenutak, Remetinu pade na pamet kako bi, da je to sve doista film, mogao taj film nekako odvrtjeti natrag, u èetvrtak po podne, kako bi tada mogao priæi toj ¾eni, tamo, dok je sjedila na plastiènoj stolici sa svojim sinom, i zamoliti je da ne spava, da se potrudi, da pripazi na Nadu. Mo¾da se tada sve ovo ne bi dogodilo.

®ena je le¾ala na leðima, njezin veliki trbuh i goleme grudi razlili su se svuda po krevetu, podbradak joj je uokvirivao lice koje je bilo puno sitnih bora. Nekada se govorilo da je svaka bora jedna briga; ako je to istina, onda je gospoða Premerl imala mnogo malih briga od kojih je ostarjela i koje su je mo¾da i dovele na taj odjel.

- Dobar dan, gospoðo Premerl - rekao je ©o¹tar tihim i opreznim glasom. - Ja sam ©o¹tar iz milicije. Ovo su drugovi Remetin i Katiæ. Kako se osjeæate?

Ona ih je pogledala jednog po jednog, pogled joj je na trenutak zastao na Remetinu, ali je onda odlutao dalje. Kad je odgovorila, glas joj je bio malko hrapav i disala je te¹ko. Kraj njezinog je kreveta, uostalom, stajala ista onakva plava boca za kisik pro¹arana mrljama rðe.

- A kako mogu biti kad sam ovdje? - upitala je. - Jeste li ikad poznavali nekoga tko je imao rak?

©o¹tar je, naravno, odmah jasno osjetio kamo bi ih takav razgovor mogao odvesti: u raspravu o smislu ¾ivota. A to ne bi bilo dobro ni za njih ni za gospoðu Premerl. Jer, o èemu je drugom ona i mogla misliti sve to vrijeme, sama u svome krevetu, sama u sobi s bocom kisika i svojim sedativima? ©o¹tar je rekao:

- Mo¾ete li nam odgovoriti na nekoliko pitanja? Neæemo dugo.

- Pitajte - rekla je ¾ena. - Premda vam ja ni¹ta ne znam.

©o¹tar je izvadio notes, mo¾da zato da bi doista zapisivao, a mo¾da i zato da sve izgleda slu¾benije. On je imao niz trikova i nikad se nije znalo ¹to je trik, a ¹to prirodno pona¹anje.

- Vi ste bili s pokojnicom u istoj sobi - rekao je. - Recite mi, jeste li opazili ¹togod neobièno? Je li joj tko dolazio, je li primala poruke, je li ona kamo odlazila?

®ena se zamislila, a onda su joj iznenada suze poèele teæi niz obraze, kao da je tko otvorio pipu. Bez ikakva prijelaza, bez promjene izraza na licu, samo odjednom suze. Èak joj se ni glas nije promijenio. Rekla je:

- Bila je to fina ¾ena. Èista, uredna. Znala je ¹to je èeka. Znala je da æe se muèiti.

To je bilo kao uvod. ®ena je za¹utjela, a suze su joj i dalje tekle niz obraze. ©mrcnula je, a sunce na zalasku odjednom se, na nekoliko trenutaka, probilo kroz debele snje¾ne oblaèine i nacrtalo na zidu sobe velik naranèast kvadrat. Kao dijete koje sve to prvi put vidi, ¾ena se zagledala u tu èaroliju. Ali, ©o¹tar ju je podsjetio:

- Posjeti, poruke?

- Bio joj je samo mu¾, jednom, koliko znam. Visok, sijed, pravi gospodin. Koliko ja znam, nije uopæe izlazila.

Njih trojica su se zgledali i ©o¹tar im je dao znak oèima da sve prepuste njemu. Njih dvojica su ¹utjeli. ©o¹tar upita:

- Jeste li zapazili ¹togod neobièno u njezinu pona¹anju?

Gospoða Premerl je i dalje suzila, suze su tekle iz njezinih oèiju kao ¹to teèe pijesak u pje¹èanom satu: tiho, odmjereno, jednolièno, mjereæi vrijeme i upozoravajuæi na prolaznost.

- Nisam - reèe ona. - A nisam imala ni kad. Mene su tek u ponedjeljak premjestili ovamo, znate.

- Prije ste bili na pluænom? - ubaci Remetin.

®ena ga pogleda zaèuðeno, ali samo reèe:

- Da. Dugo. Tek su onda ustanovili da mi je mjesto ovdje.

Glas joj nije pucao, niti su suze potekle jaèe. U sobi je sad bilo tamnije, jer je naranèasti sunèani kvadrat nestao jednako brzo kao ¹to se i pojavio, i znalo se da æe sad nastupiti rani zimski suton. Remetin se po¾uri da objasni.

- Ja sam tamo bio pro¹log tjedna. Imam tamo prijatelja. - On brzo pogleda ©o¹tara, pa nastavi: - Vidio sam vas tamo s nekim mlaðim èovjekom...

- Da - reèe gospoða Premerl. - To je moj sin.

©o¹tar je sve to pa¾ljivo slu¹ao, èak je ne¹to i zapisao, premda je Remetin bio siguran da se nema ¹to ni pisati ni pamtiti. To ¹to je on vidio gospoðu Premerl onoga dana kad i Nadu, i ¹to ju je zapazio, bila je, naravno, puka sluèajnost, i tek je njegov uznemireni mozak od toga napravio dramu. Takve stvari se dogaðaju, èudna mi èuda! Ali ©o¹tar je pisao; nikad se nije znalo ¹to njemu mo¾e biti va¾no. Digao je glavu s notesa i upitao:

- Recite mi ne¹to o toj noæi.

- Pa, rekla sam vam veæ - uzdahne ¾ena, nevoljko premjestiv¹i pogled sa stropa na ©o¹tara. - Nisam ni¹ta ni èula ni vidjela.

Ali, ©o¹taru to kao da nije mnogo znaèilo. Da se radilo o obiènome svjedoku, on bi mo¾da tra¾io da taj svjedok isprièa sve izpoèetka. Ali, ovo je bio osobit sluèaj. Upita:

- Tko je prije zaspao, ona ili vi?

- Ja. Pilule, znate. Injekcije. Probudila sam se tek oko èetiri, kad je sve veæ bilo gotovo i kad su nju veæ odnijeli.

Remetin se pitao tko je uopæe do¹ao na ideju da prijavi umorstvo. To se zbilo usred noæi, radilo se o samrtnici, kakva je uopæe razlika? Mogli su mirno pustiti da sve proðe kao obièna smrt, nitko, pa ni mu¾, ne bi pravio pitanje. Mo¾da se na¹ao kakav ambiciozni lijeènik na de¾urstvu, pa se po¾urio da pozove policiju? Ili su fleke na Nadinu vratu bile odvi¹e oèite, pa su se bojali da mu¾ ipak ne digne galamu? ©o¹tar upita gospoðu Premerl:

- U kojem polo¾aju je le¾ala?

®ena uzdahne kao da joj je to pitanje osobito te¹ko. Onda tiho reèe:

- Na leðima. Le¾ala je mirno, bilo je upaljeno malo svjetlo pokraj kreveta. To je posljednje èega se sjeæam. Tako sam je posljednji put vidjela.

Gospoða Premerl govorila je sve te¾e, kao da ju je razgovor zamorio. Luka je tuckao ka¾iprstom po brojèaniku svoga sata. ©o¹taru to sigurno nije promaklo. Rekao je:

- Samo jo¹ jedno pitanje. Je li vam ¹to rekla prije spavanja?

®ena opet okrenu pogled prema njima, u polutami, kao da se èudi tom pitanju. Kao da su pogodili neku njezinu misao. Onda reèe tiho (kao ¹to su i svi oni, kako je polutmina osvajala sobu, govorili sve ti¹e):

- Da. Rekla mi je. Ja sam njoj kazala: "Laku noæ". A ona meni: "Do viðenja, gospoðo Premerl. Do viðenja" - ponovila je.

Nastala je ti¹ina u sobi, svatko je oslu¹kivao svoje misli. Do viðenja. Remetina je steglo u grlu. Njemu Nada nije dospjela reæi ni do viðenja, niti ¹ta drugo. Tko zna je li ¹togod rekla mu¾u, ili bilo kome drugom? Je li do viðenja znaèilo da se jo¹ nada?

- Hvala vam - rekao je ©o¹tar gospoði Premerl. Onda je pru¾io ruku i potap¹ao staru ¾enu po nadlanici. Ona je zaokru¾ila pogledom po njima trojici, a onda rekla:

- Do viðenja, djeco.

Tada su tiho iza¹li iz sobe i na¹li se u hodniku. Ondje su veæ bila upaljena svjetla. ©utke su se uputili prema izlazu. ©utke su si¹li niza stube i stigli u prizemlje. Samo je Luka tiho zvi¾dukao. Remetin bi se kladio da on sad misli o svojoj majci. Kad su se na¹li vani, na snijegu, u prvom sutonu, isto kao i onoga èetvrtka kad je Remetin prvi put onamo do¹ao, ©o¹tar je na zgradi preko puta ugledao natpis koji je upozoravao da se tu nalazi pluæni odjel. Rekao je:

- A Radovan je tu, preko puta, je li tako?

- Jest - rekao je Remetin. - Rebra, noga, ruka, glava...

- Da - rekao je ©o¹tar kao da veæ sve zna.

Mo¾da je i znao? Jer, nije predlo¾io da posjete prijatelja koji je i te kako imao veze s cijelim sluèajem. Ili ga je on sam veæ i posjetio, pa ne govori ni¹ta o tome, vraæajuæi tako Remetinu milo za drago?

Prtinom, po onoj uskoj stazi, trèao je èovjek u bijelom ogrnut sportskim kaputom ispod kojeg se vidjela lijeènièka ko¹ulja kratkih rukava. Kosa mu je bila sijeda, naoèale èetvrtaste, a pogled iza njih znati¾eljan. Doktor Senèar.

- Dobar dan - javio se Remetinu veselo. - Kako ste danas?

- Dobro - rekao je Remetin. - Hvala.

- Drugovi su isto novinari? - bio je lijeènik znati¾eljan.

- Ne - kaza Remetin. - Policija.

- O - lecnu se doktor. - Oprostite, ¾urim.

Odjurio je dalje dok se Luka krivio od smijeha. Remetinov pomoænik upita:

- Taj lijeèi ljude?

A vani, pred bolnicom, sreli su èovjeka koji ih nije ni pogledao. Brzao je, s plastiènom vreæicom u ruci, zami¹ljeno buljeæi u bolnicu, u svoj cilj. Kosa mu je bila kudrava, na licu mu je bilo ne¹to djeèje i nezrelo.

Bio je to sin gospoðe Premerl.

GLAVA OSMA

Pasje oèi bile su velike i tu¾ne, a iz grla mu je dopirao tih i ¾alostan cvile¾. Jezik je bio posve suh i hrapav i visio je iz usta. Kad je Luka pru¾io dlan i pogladio psa po glavi, a potom ga poèeo èe¹kati iza u¹iju, pas je jedva podigao glavu i liznuo zahvalno èovjeku ruku, a onda je odmah prestao i malo jaèe zacvilio, kao da ga je suhi jezik od lizanja zabolio.

- Ni¹ta ne jede - rekao je djeèak. - Samo pije.

- Ne¹to kao ja, hm? - rekao je Luka.

- Ti se zeza¹, ali ovo je ozbiljno - kaza Remetinov sin.

- Jaka je to zvijer, ne brini - Luka je i dalje èe¹kao psa po glavi èuèeæi kraj njega, a pas je sklapao oèi i u¾ivao: bila je to utjeha. - ©ta ka¾e veterinar?

- Nije mogao mnogo znati, prvi dan - reèe djeèak. - Osim toga, ovaj seronja se toliko upla¹i, èim ugleda bijelu kutu, da se stane tresti kao lud. Rekli su mi neka stavljam obloge i dali su mu injekciju... I nogu su mu imobilizirali. Ka¾u, organizam æe to veæ sam...

- Pa i hoæe - rekao je Luka uvjereno. - Nema ti na svijetu tako vra¾je stvari kao ¹to je organizam.

Remetin je stajao kraj vrata i èudio se kako Luka lako nalazi naèina da svakog utje¹i: i djeèaka, i psa, pa èak mo¾da i njega samog. Njemu bi trebalo za to mnogo vi¹e vremena i vi¹e rijeèi. Je li Luka tu vje¹tinu svladao tje¹eæi sam sebe?

Pre¹li su u dnevnu sobu i ostavili djeèaka da se bavi psom. Remetin je nalio piæe, pa su sjeli. Njegove ¾ene nije bilo kod kuæe, bila je na nekakvom sastanku, pa su tako njih dvojica sjedili kao za kavanskim stolom, lju¹tili konjake, pu¹ili i razgovarali. Nakon druge èa¹ice Luka je upitao:

- Dobro, majstore, ¹ta se tu zapravo dogaða? Remetin je toèno znao na ¹to Luka misli, pa je zato trgao jo¹ jedan konjak i razvezao prièu. Kako je to bilo s onom vije¹æu, kako je i¹ao k Radovanu Sedlaèeku u bolnicu, i kako mu je ovaj bio èudan. Kako je poslije sreo Nadu, kako nije ni¹ta rekao ©o¹taru, i sve ostalo. Luka je pa¾ljivo slu¹ao odbijajuæi dimove i povremeno pogledavajuæi prema satu ¹to je kuckao na zidu, vidjelo se da mu je dobro u Remetinovu domu. Naoèale su mu bljeskale.

- Eto - rekao je Remetin na kraju. - Tako ti je to.

Luka ga je pogledao zaèuðeno. Tek kad je vidio taj pogled, Remetin je shvatio da je sve to nepotpuno, da se mo¾da ne mo¾e sve shvatiti ako se ne znaju pojedinosti. Doista, Luka ga je upitao:

- Samo toliko? Dobro, razumijem, rastali su se i otada je taj tvoj Radovan Sedlaèek nesretan èovjek, u redu, gledali smo taj film, ponosi se time, okej, i to smo pu¹ili, ali, ¹ta jo¹? Kako je on uopæe dospio u takvu situaciju? I ¹to je sve zbog te svoje nesreæe u stanju da uradi?

- Èekaj- kazao je Remetin i otvorio ladicu na komodi.

Dok je vadio album, mislio je kako se i to jednoga dana moralo dogoditi. On i Luka bili su prijatelji. Luka mu je mnogo znaèio i on nije mogao zamisliti svoj posao bez Luke. Ali, nekako se meðu njima ustalio obièaj da ne govore o svojim privatnim stvarima. Svaki je od njih znao kakva je obiteljska situacija onog drugog, Remetin je poznavao Lukinu majku a Luka njegovu ¾enu i sina; ali, to je bilo uglavnom sve. O pojedinostima, o pote¹koæama, a osobito o pro¹losti, ni jedan od njih nije nikada prièao. Mo¾da zato ¹to su inaèe bili zasiæeni tuðim privatnim stvarima, ili zbog stidljivosti, tek, o tome su ¹utjeli.

A sad je, eto, do¹ao trenutak da se i o tome progovori. Ako je htio da mu Luka pomogne - a to je svakako htio - Remetin mu je morao ne¹to vi¹e kazati o Radovanu i Nadi, a to je znaèilo i o sebi. Stavio je album na stol, a onda se premjestio i sjeo do Luke. Otvorio je album. Njegova je ¾ena sve poslagala po kronolo¹kom redu. Bila je to njihova zajednièka povijest u fotografijama. Otvorio je negdje na poèetku.

- Evo - rekao je pokazujuæi grupicu od ¹estoro mladih ljudi (tri deèka i tri cure) negdje u prirodi, vjerojatno na Sljemenu. - To je bila prva godina. Ili mo¾da druga, ne sjeæam se. Ovo ti je Nada, ovo je Radovan. Èini mi se da su tada upravo poèeli hodati, ako ne ba¹ na tom izletu.

Na fotografiji su se mladi ljudi smijali, kreveljili i pravili jedni drugima rogove prstima iznad glave. Mu¹karci su bili smije¹no visoko pod¹i¹ani, cure su imale kosu natapiranu u obliku kacige.

- Ne srami se, gazda - reèe Luka. - Imam ja takvih slika ko salate. - U njegovu je glasu bilo neke tuge i ironije na svoj raèun.

- E, vidi¹ - kazao je Remetin - oni su se nekako zgodno na¹li. Zapravo smo ih mi drugi gurnuli jedno drugome u naruèje, zna¹ veæ kako to ide. Nada je bila ljepotica, ali bez ikakve uobra¾enosti. Odrasla je u malom gradu, gdje je njezina ljepota bila vi¹e na smetnju nego na korist. Bila je uvijek nekako sjetna i zami¹ljena, a dolazak u Zagreb shvatila je kao priliku da se spasi, jer ¾ivjela je sa starom tetom, bez roditelja. Cure su govorile da je Nada ponekad bila vrlo nezgodna, pa èak i zla, ali nitko od nas nije htio u to vjerovati, odbijali smo to na ¾ensku zavist, ili tako ne¹to.

- I to mi zvuèi poznato - uzdahnu Luka. - Tjeraj dalje. ©to je s njim?

Remetin je zastajao nad slikama koje veæ dugo nije gledao, i zami¹ljeno je upirao prstom u pojedine osobe. Neke nije vidio dvadesetak godina, neki su se odselili, neke nije ni ¾elio vidjeti. A sa svih slika jasno je zraèilo njihovo zajednièko uvjerenje da se nikad, nikad neæe rastati i da æe uvijek biti jedni drugima pri ruci kad zatreba. Jedva da je i èuo Lukino pitanje.

- On - rekao je - on je bio zagrebaèki deèko, sa svim ¹to uz to ide, zna¹.

- Znam - rekao je Luka. - Taj sam.

- Kao da ja nisam - huknu Remetin. - Bio je uvijek vedar, studirao je zato ¹to se ne¹to mora studirati, a jezici su mu i¹li pa je tako studirao jezike. Ali, zapravo su ga vi¹e zanimale druge stvari. On je bio od onih ljudi koji pravi smisao ¾ivota, od samoga poèetka, vide u hobijima, u dru¹tvu i zabavi, a ne u poslu. Mi drugi imali smo ambicije. Radovan ih nije imao. On je volio dru¹tvo, ribièiju, hakl, utakmice, izlete na Sljeme i na Okiæ, takve stvari. Sve drugo bilo je onako usput.

- Ku¾im - rekao je Luka. - Pro¹li smo i kroz tu fazu, hvala na pitanju. I mogu shvatiti cijelu prièu: ona ozbiljna i ambiciozna, on vedar i lakomislen, par ko bog! I ¹to je bilo poslije? Ne, prije mi reci kako je on stajao s maèkama?

Remetin je kimnuo glavom u znak da je to dobro pitanje. I sam je osjeæao da je to va¾na toèka.

- Odlièno - rekao je. - Mogao ih je birati. Bio je duhovit, dobro odgojen, znao je pridr¾ati kaput, plesati, vozio je èak i neki mali auto. Ono ¹to je nama drugima bio cilj, on je imao od poèetka.

- Onda je on s njom... Mislim, s Nadom, poèeo hodati tek onako, usput, za zabavu?

- Toèno - kaza Remetin. - Kao usput. Èak se iz poèetka govorilo da uz nju ima i druge ¾enske.

Luka je poèeo zami¹ljeno zvi¾dukati jednu od svojih koraènica. Sve je unaprijed pogaðao, samo se nije moglo znati je li mu zbog toga drago ili krivo, je li mu drago ¹to je iskusan i poznaje ¾ivot, ili bi volio da ga drugi ljudi, i ¾ivot, ponekad iznenade.

- Ali, onda... - otegao je.

- Ali onda - nastavio je Remetin - stvari su se promijenile. On je ozbiljno zagrizao, a ona je oduvijek i bila ozbiljna. Ne bi nikad ni poèinjala da nije ozbiljno mislila.

Sat je kuckao na zidu, soba je bila puna dima, a iz drugoga dijela stana i dalje je dopiralo tiho pasje cviljenje i nerazumljivo mrmljanje Remetinova sina, koji je poku¹avao utje¹iti jadnu ¾ivotinju. Luka reèe:

- I moglo bi se reèi: "Onda su se uzeli i ¾ivjeli sretno do kraja ¾ivota", da sluèajno ne znamo nastavak.

- Da - kimnu Remetin mraèno. - Onda su se uzeli. Evo, tu su i slike s njihova vjenèanja. Ja sam bio kum.

Na slikama su se vidjela neka od onih poznatih lica sa studentskih izleta, ali i neka nova, Nada i Radovan bili su vedri i sretni, premda je njezin pogled bio donekle zami¹ljen, èak i na toj svadbenoj fotografiji.

- Kad su poèele neprilike? - upita Luka tiho, a onda doda glasnije: - I u èemu su se sastojale?

Remetin je zami¹ljeno gu¾vao u ruci onaj papir kojim se u albumima za fotografije odvajaju stranice. ©u¹kanje papira zvuèalo je kao da negdje pucketa vatra u zimskoj noæi koja se vidjela iza prozora.

- Ne znam - rekao je. - Nemam pojma. Ni kada je poèelo, ni za¹to.

Luka se nagnuo naprijed, pribli¾iv¹i se sasvim Remetinu, kao da tim intimnim dodirom ¾eli sprijeèiti da se sugovornik uvrijedi ili da ga krivo shvati.

- U takvim sluèajevima - rekao je - obièno ima¹ ovaj scenarij. ®ena je ozbiljna, ambiciozna, a mu¾ jebivjetar. Onda ona njega poène uvjeravati kako on ni¹ta ne vrijedi, kako su drugi mu¾evi postigli ovo i ono, i ¹ta ti ja znam. A ovaj je bio samo profesor francuskoga, je li tako? Onda on poène bje¾ati od kuæe, pecati ribu, piti, ili postane radio-amater. Onda se jedno drugome popnu na glavu. Poènu svaðe. Mo¾da i tuènjave. Pojavi se netko treæi ili èetvrti. Rastava. The end, my friend.

Remetin je odmahivao glavom, a oèi su mu se stalno otimale prema onim fotografijama. ®elio je da ih na miru pogleda, da sam sebe upita ¹to misli, ¹to osjeæa prema tim veselim licima. Mo¾da je u tom osjeæanju sve sadr¾ano, obja¹njenje Radovanova i Nadina sluèaja, pa i odgovor na Lukino pitanje?

- Nije to tako jednostavno - rekao je. - Ne vjerujem da je ona njega za i¹ta optu¾ivala. Prije bih rekao da je jednostavno bila nezadovoljna svojim ¾ivotom. Nije to bio samo Radovan, mora da je ona i od same sebe ne¹to vi¹e oèekivala, shvaæa¹? Neki drugi ¾ivot, drugaèiji, ne bogatiji, ne veseliji, ali ispunjeniji nekakvim smislom, valjda.

- Zvuèi mi poznato - rekao je Luka tuckajuæi prstima po stolu u ritmu koraènice. - Premda je tako èe¹æe kod mu¹karaca.

- To sam i ja pomislio - kaza Remetin lupnuv¹i dlanom po stolu. - Toèno to. Odjednom im se uèini kako je do¹ao posljednji trenutak da od svoga ¾ivota ne¹to naprave. I onda se obièno rastave i ponovo o¾ene.

- A od ¾ivota naprave drek, kao ¹to je i prije bio - priklopi Luka. - A on? Kako je on na to gledao?

- A on - uzdahnu Remetin - kao da nije mogao shvatiti ¹to ona zapravo hoæe. ®ivjeli su kao i ostali ljudi, ni bolje ni gore, imali su svoje zabave, obièaje, navike, ¹ta ja znam, nisu se èak ni mnogo svaðali, izgleda...

- A onda su se rastali - doda Luka. Malo poèeka, pa upita: - Je li ona odmah na¹la ovoga Tugomira?

- Nije - odmahnu Remetin glavom. - On se pojavio tek nakon neke dvije godine, ili tako nekako. Dotle su ¾ivjeli svako na svoju stranu, oboje sami.

Nastala je ti¹ina. Sad je trebalo zaæi u najte¾i dio prièe, onaj koji je bilo najte¾e objasniti i o kojem je bilo najte¾e govoriti. Nije im se dalo da naèinju.

- A Radovan se tada promijenio - reèe Luka jednostavno.

- Da - kimnu Remetin. - Promijenio se. Kao da je odjednom odrastao, shvaæa¹? Njemu je sve dotada bilo lako i jednostavno, nije bio problem ni sam sebi, a nisu mu problem bili ni drugi. Sad je odjednom osjetio potrebu da sazna ¹to se dogodilo.

- I poèeo je optu¾ivati sebe, smijem se kladiti.

- Jest - kimnu Remetin. - Premda ga Nada nije optu¾ivala, premda se valjda i nije rastala od njega zato ¹to ga vi¹e ne bi mogla podnijeti. Nego zato ¹to je osjeæala da takav ¾ivot nije rje¹enje. A on je optu¾ivao sebe. I odluèio je da je èeka. Bio je uvjeren da æe mu se ona vratiti. ®elio joj je pokazati kako je on ipak najbolji èovjek za nju.

Luka je sve br¾e lupkao onaj svoj ritam prstima po stolu. Rekao je muklo, sasvim neobièno za svoj neozbiljan naèin:

- Nije li u tome bilo neke mr¾nje, ¹ta ti misli¹? Neke osvete? Ako je pokazivao da je nesretan, onda je to bilo zato da ona vidi ¹to je od njega uradila.

- Toèno - slo¾i se Remetin. - Kao ¹to je i u njezinom nezadovoljstvu vlastitim ¾ivotom i u odluci da se razvede bilo neke mr¾nje prema sebi.

Bilo je to suvi¹e te¹kih rijeèi za jednu veèer, suvi¹e bavljenja ozbiljnim stvarima. Zato je Luka odgurnuo album od sebe i rekao pribranije:

- Spremi to, gazda. Spremi i zakljuèaj.

Dok je Remetin stavljao album u ladicu, Luka je sebi natoèio jo¹ jedan konjak i brzo ga ispio, a onda natoèio jo¹ jedan. Remetin se malko zadr¾ao oko komode, jer mu je bilo neugodno da pogleda Luku u oèi, nakon svega ¹to je reèeno. Jer, nije to bila samo prièa o njegovim prijateljima iz mladosti, bila je to i prièa o njemu.

U tom su se èasu otvorila vrata i Remetinov sin je do¹ao iz svoje sobe. Stao je na pragu i obratio se vi¹e Luki nego ocu:

- Ne znam ¹to æu - rekao je. - Sad vi¹e i ne pije.

GLAVA DEVETA

Radionica je bila sasvim u dnu dvori¹ta; do nje se dolazilo prtinom izmeðu visokih snje¾nih nanosa. Staza nije bila oèi¹æena nego uga¾ena, pa je zato bila prilièno uska, pa se njima dvojici svaki èas dogaðalo da hlaèama zagrebu po prljavom i stvrdnutom snijegu. Snijeg je bio prljav zato ¹to je u njega netko bacio otpatke kao da baca u vodu: prazna boca, ko¾ice od salame, mrlje neèega crnog, valjda motornog ulja, a na dva mjesta vidjeli su se i ¾uti tragovi gdje je netko mokrio. Sve je bilo staro i nesigurno, nakrivljeno i zapu¹teno, èak i ispod onolikog snijega izbijale su odbaèene automobilske gume i komadi ¾eljeza. Na vratima je, na ploèi svoj olju¹tenoj od nevremena, bio natpis: RE®EK FRANJO UMJETNA BRAVARIJA.

- Umjetna - reèe ©o¹tar dotièuæi ka¾iprstom lokot na vratima. - A ne makar kakva.

Od njegova dodira lokot se sam otvori. ©o¹tar i Remetin se zagleda¹e. Onda policajac skide lokot s vrata i oni uðo¹e u radionicu. ©o¹tar upali svjetlo, jer je radionica bila uska i mraèna, svjetlost je dolazila samo kroz mali prozor s re¹etkama, sasvim u dnu.

U radionici je sve bilo kao i izvana: zapu¹teno, zarðalo, hladno i tu¾no. ©o¹tar rutinirano dotaèe rukom nekolicinu aparata koji su ondje stajali; svi su bili hladni. Tko zna radi li tu itko i gdje je taj Re¾ek Franjo, kad ga nema u radionici, a njegova ¾ena kod kuæe ka¾e da je oti¹ao raditi, i pri tome jo¹ odmahuje rukom? Mo¾da je oti¹ao da kome namjesti bravu? Zastali su na sredini prostorije, strpali ruke u d¾epove i zagledali se. Vrijedilo je malo prièekati. Tako su onda prirodno nastavili razgovor ¹to su ga bili zapoèeli jo¹u autu: o Nadi, o Radovanu, o svome vlastitom ¾ivotu. ©o¹tar se trudio da sve to uzme kao obièan sluèaj, kao ne¹to ¹to se svaki dan dogaða i ¹to se njega osobito ne tièe. Ali, èak ni njemu to nije polazilo za rukom. Nije ni on bio od kamena, bio je to i njegov ¾ivot, kakav-takav.

Bilo je jedno pitanje koje mu je Remetin svakako morao postaviti. Kad je zaustio, glas mu je bio èudno metalan u toj maloj prostoriji nabijenoj svakojakom zarðalom kramom.

- Ti si sigurno to ispitao - rekao je - a ja ne znam ¹to da mislim. Za¹to su oni u bolnici uopæe prijavili Nadino ubojstvo?

Dodao je svoje pretpostavke o tome kako je to sigurno gnjava¾a za bolnicu, kako su mogli i zata¹kati, i sve drugo. ©o¹tar je kimnuo glavom, kao da je veæ mnogo prije oèekivao takvo pitanje.

- To sam ih i ja pitao prvog dana - rekao je. - Prvo primarijusa, a onda i druge. Vrlo jednostavno: nisu mogli ni¹ta zata¹kati.

Remetin ga je pogledao zaèuðeno: kako ne bi mogli? Dva sata u noæi, gluho doba, gospoða Premerl nije ni¹ta vidjela ni èula, a od osoblja samo de¾urni lijeènik i sestra...

- Netko je ne¹to...? - upita.

- Na tim odjelima - uzdahnu ©o¹tar - uvijek ima netko tko ne mo¾e spavati. Ili spavaju po danu, ili ih ne¹to boli, ili uzimaju lijekove... Onda takvi ljudi noæu ¹eæu po hodnicima, ili prave dru¹tvo de¾urnim sestrama... Tako je bilo i ovdje. Ima na odjelu neki Budroviæ, mlaði èovjek. On je sjedio sa sestrom u njezinoj sobi i igrao "Èovjeèe, ne ljuti se", zamisli, malo prije nego ¹to je ona otkrila da je Nada ubijena.

- Shvaæam - kaza Remetin. - Svjedok. On je vidio uzbuðenje i gu¾vu.

- Ne samo uzbuðenje i gu¾vu - reèe ©o¹tar. - Ne samo to. On je bio prijatelj sa svima na tom odjelu, zna¹, i obilazio je ljude, tje¹io ih i ¹ta ja znam... Premda primarijus ka¾e da ni on ne stoji sjajno... Tako je prijateljevao i s Nadom. I kad je sestra krenula da joj da injekciju, Budroviæ je do¹ao s njom u Nadinu sobu i sve je vidio: poku¹aje sestrine da je probudi, fleke na vratu...

- Sestra je siguruo odjurila po lijeènika?

- Naravno. Budroviæa su u meðuvremenu najurili u sobu, nije vi¹e smio ni nosa pomoliti, ali veæ je i do tada dovoljno vidio. Sestra je pred njim èak rekla ne¹to u smislu da su to fleke od davljenja... A on je tip od koga ne mo¾e¹ tra¾iti da ¹uti. I tako je krenulo.

- Jesi li ti osobno razgovarao s njim?

- Jesam - kimnu ©o¹tar. - Zna ovo ¹to sam ti rekao, te¹ko da zna i¹ta vi¹e. A ¹to bi drugo i mogao znati? Èovjeèe, ne ljuti se!

©o¹tar je odmahivao glavom. Dok je njegov glas jo¹ odjekivao u uskoj ali praznoj prostoriji, vani su se razlegli koraci po snijegu. Koraci su bili odsjeèni, tvrdi, vojnièki, kao da netko poku¹ava stupati po onoj uskoj prtini. Remetin, koji je bio bli¾e vratima, proturi glavu van i pogleda. Vani, kroz dugo dvori¹te, uza zid kuæe u kojoj ni sprijeda nitko nije stanovao nego su valjda bila nekakva skladi¹ta, hodao je povisok èovjek s kaèketom na glavi. Na sebi je imao plavu radnièku bluzu, a ispod nje su virili pulover, ko¹ulja i dlake na prsima. Njegov hod bio je korak iskusnog pijanca: tvrd, koncentriran, bez teturanja, ali zato sasvim neprirodan.

Oèi su mu bile staklaste, vla¾ne i izbuljene, ali pa¾ljive. Oèito, bio je od onih pijanaca koji, i kad se napiju, niti pjevaju niti se valjaju po zemlji, nego nastoje da izgledaju trijezni.

- O - rekao je kad ih je ugledao. - Moje po¹tivajne. Ja sam skoknul prek na gablec - a bilo je oèito da se taj gablec sastojao iskljuèivo od pelinkovaca. - A vi ste veè sami otprli? Je, znate kak se veli: ¹u¹ter ima najgor¹e cipeli¹e, a bravar najgorji lokot, je l' tak?

Njih dvojica su ¹utjeli, ©o¹tar oèito namjerno i izazovno. Remetin ipak nije mogao izdr¾ati, pa je rekao:

- Dobar dan.

- Prosim lepo, izvoliju - rekao je Franjo Re¾ek.

©o¹tar je èvrsto pogledao u obrtnika, a onda je rekao o¹tro i odsjeèno:

- Milicija.

Franjo Re¾ek je zastao u pola pokreta, jer je, èim je u¹ao, poèeo bio ne¹to sreðivati po radionici, ne bi li gostima uèinio udobnijom tu tu¾nu prostoriju, a valjda i zato da se poka¾e silno zaposlenim èovjekom èije su usluge skupe.

- Kaj? - rekao je buljeæi staklasto.

- Milicija - ponovio je ©o¹tar.

Majstor se uspravio i zagledao se u njih i on je, kao toliki drugi, imao priroðen strah od policije i taj je strah djelovao i u pijanstvu. Jasno se moglo vidjeti kako bravar u glavi pretresa sve svoje grijehe, od roðenja pa do toga tmurnog jutra. Remetinu ga je na trenutak bilo ¾ao, ali onda se sjetio da bi taj pijani bravar mogao lako biti Nadin ubojica.

- Zakaj? - upitao je Re¾ek i poèeo se osvrtati oko sebe, kao da tra¾i gdje mu je èa¹a, da se malko pribere.

- Znate vi dobro za¹to - rekao je ©o¹tar.

To je spadalo u proku¹ane metode, naravno: pustiti ispitanika da sam poène govoriti o svojim grijesima, da se osjeti kriv, da se poène opravdavati jo¹ prije nego ¹to ga za i¹ta optu¾e. Bravar reèe:

- Ne. Ja sam ispravan graðanin.

O Nadinu ubojstvu nije bilo nikakve vijesti u novinama, ne samo zato ¹to je uprava bolnice to zamolila novinare, nego i zato ¹to je policija tako naredila, skrivajuæi se iza znamenite formulacije "u interesu istrage". Uostalom, od novinara su ondje bili samo Remetin i Luka. Ali, u tim se stvarima nikad ne zna: sluèaj je bio tako neobièan, èak i spektakularan, da je to mnoge ljude moglo zanimati. Osim toga, u sve je bio upleten i rak, a ljude zanima sve ¹to je u vezi s tom bole¹æu. Usmena predaja je radila, bolesnici na odjelu su znali, znali su mo¾da i bolesnici na drugim odjelima, bolesnicima su u posjet dolazili roðaci i prijatelji, i svakako se i o tome razgovaralo u onim dugim bolnièkim minutama kad se razmjenjuju prve informacije o toku bolesti i o prilikama kod kuæe. Posjetioci su svakako prièali po gradu, pa je vijest mogla stiæi i do kojeg trnjanskog bircuza u kojem je majstor Franjo Re¾ek provodio svoje radno vrijeme.

- Zbog va¹e roðakinje Nade - reèe ©o¹tar, jo¹ uvijek ni¹ta ne otkrivajuæi.

Majstor je iz d¾epa i¹èeprkao cigarete u zgu¾vanoj kutiji. Cigareta koju je izvadio bila je vijugava kao glista, ali jo¹ uvijek puna duhana. Nije imala filtera, i Remetin osjeti neku solidarnost s jadnim bravarom. Ali, majstor nije imao ¹ibica. Èeprkao je po d¾epovima i tra¾io, ali nije nalazio. Brz kao kobra, ©o¹tar bljesnu upaljaèem ispred njegova nosa, od èega se bravar jo¹ vi¹e zbuni. Onda reèe:

- Nemam ja ni¹ta s njom.

©o¹tar mu nije dao da predahne. Gotovo da je vikao:

- Kako nemate? Sudili ste se s njom! Na sudu ste joj i prijetili, nije li tako?

- Je - reèe bravar - kak se ne bi pretil kad je pravica na mojoj strani? Ja sem tra¾il da me isplati, al onaj sudec je sigurno...

Zastao je. Htio je valjda reæi da je sudac potplaæen, ali se onda, i u pijanstvu, sjetio da govori pred predstavnicima vlasti. U radionici je bio propuh koji je lagano pomicao dlake na njegovim razdrljenim prsima. Remetinu su se noge mrznule, pa je toptao da ih ugrije. ©o¹tar æe brzo:

- A poslije?

- Kaj posle? Sud sem zgubil, ne, i nis se ¹tel ¾alit, jer sem videl kolko je sati...

- Ne govorim o tome - presijeèe ga ©o¹tar i zagleda se u Franju Re¾eka, pa mu priðe pola koraka bli¾e. - Znate vi dobro o èemu ja govorim, mi imamo informacije da vi njoj i dalje prijetite.

Majstor se sve vi¹e vrpoljio. Oèito, ipak ne¹to krije. Remetin se pitao postupa li ©o¹tar po intuiciji, ili ima i neke informacije o kojima njemu nije govorio. Doista, bravar reèe:

- Je, to...

©o¹tar mu nije dao da predahne.

- Kad ste je posljednji put vidjeli?

Majstor je sad bio sasvim smeten. Alkohol mu je, èini se, br¾e nego obièno izvjetrio iz glave, pa je bio nekako bespomoæan i jadan. Sve ga je vi¹e hvatao strah, to se jasno vidjelo, premda jo¹ nitko nije spomenuo podatak da je Nada ubijena. Zbilja mu savjest nije bila èista. ©to dalje, to je vi¹e pleo jezikom.

- Je, kaj ja znam... Pred jedno dva tjedna, deset dan, tak nekak.

©o¹tar brzo pogleda Remetina. Taj je pogled znaèio: "©to sam ti rekao?" A mo¾da i: "Pitaj i ti ne¹to!" Ali, Remetin jo¹ nije pitao ni¹ta. Nije se usuðivao, da ne¹to sluèajno ne pokvari.

- Gdje je to bilo? - upita ©o¹tar.

- Je, kaj pitate kad znate - brundao je obrtnik. - Sigurno vam je ona to povedala, kak i sve drugo. To je bilo tam gde ona stanuje, i¹el sam tam.

Eto ga, ipak je ne¹to izlazilo na vidjelo. Remetin nije mogao a da se ne èudi ©o¹tarovoj vje¹tini i da ne osjeæa tremu pred onim ¹to æe jo¹ èuti. ©o¹tar upita:

- Kako je to bilo?

- Je, kak bi bilo - reèe Franjo Re¾ek tu¾no. - Do¹el je sim neki deèec i molil je da bi ja do¹el pogledat neku bravu tam kod neke stare ¾ene. I¹la je na stubi¹te zalijat cveæe i propuh joj je zalupil vrata. I onda je do¹el taj deèec...

- Prijeðite na stvar - reèe ©o¹tar.

- Je, ja sem i¹el tam, i kad sam slo¾il tu bravu - gunðao je bravar - onda je iz susednog stana ona zi¹la vun. Tak smo se sreli.

- Jeste li bili sami na stubi¹tu?

- Je - kimnu majstor. - Tak i znam da vam je ona povedala. Navek je bila takva. Zmija.

Bilo je u njegovu govoru nekog ogorèenja, uvrijeðenosti pravednika. To je bila kao neka njegova mala prednost. Ali ©o¹tar mu nije dao da digne glavu.

- Tko je poèeo razgovor?

Majstor odjednom ¾ivnu.

- Je, pa o tom vam i govorim, ne? Nis ja, neg ona. Ja sem ¹tel sam tak prejti, napravil sam se da ju ne vidim, al me ona zaustavila i pozdravila me.

- A vi? - ubaci sad Remetin.

Majstor ga pogleda kao da ga je tek sad opazio i kao da se stoga jo¹ vi¹e upla¹io. ©o¹tara je nekako veæ znao, a Remetin mu je bio zagonetka. Mo¾da se zato njega jo¹ vi¹e bojao.

- Kaj sem mogel - reèe. Rekel sam joj dobar dan. Al ona oko mene: te, Frajno, ovo, te, Frajno, ono, nema razloga da budemo neprijatelji... E, onda je meni prekipelo, znate. Ja sem njoj lepo rekel da ima razloga i da ja to ne bum samo tako pustil, i da naj me pusti na miru...

- Ali, to nije bilo sve - ubaci Remetin. - Jo¹ ste joj ne¹to rekli. - On uhvati ©o¹tarov pogled odobravanja.

- Je, rekel sam - sad se veæ majstor posve izgubio, kao da biva sve pijaniji, a ne sve trezniji. - Rekel sam joj da nek me vi¹e ne pozdravla i nek me vi¹e ne pozna, i gotovo.

- I jo¹? - potaèe ga ©o¹tar. - Tada ste joj prijetili. Da èujemo, ¹to ste joj toèno rekli?

Majstor je oklijevao, bio je sad veæ sasvim bespomoæan. Remetin se pitao osjeæa li on te¾inu i znaèenje svojih rijeèi kad je izustio:

- Rekel sam da bum je zagutil.

GLAVA DESETA

U redakcijskoj buci, u lupi pisaæih strojeva i stalnoj svaði, kroz zvonjavu telefona i kroz riku urednika ¹to se preko ¾ice dogovaraju s dopisnicima iz svih moguæih vukojebina, Remetin je èuo samo glas sitna èovjeka rijetkih zuba kako mu mljackavo govori o onome ¹to je vidio jedne noæi kad nije mogao spavati. Slu¹ao je taj glas cijeloga jutra, a sad ga je slu¹ao u svojoj glavi, i ni redakcijski pandemonij nije bio u stanju da nadglasa smije¹noga èovjeèuljka u trenirci, ¹to je govorio sa smije¹kom i nekako odsutno, kao da prièa bajke.

- Onda, ¹to æemo s ovom klaonicom? - upitao je Luka di¾uæi jedan tekst sa Remetinova stola. - ©lager, ili je previ¹e morbidno za tvoj ukus.

Tekst je govorio o nekom èovjeku u Bosanskoj Kostajnici kojem se draga udala za drugoga, pa je on ustrijelio i nju i njega, ali mu je to jo¹ bilo malo, te je ubio i nesuðenog tasta i punicu, a nastrijelio je nesuðenog ¹urjaka i njegovu ¾enu.

- Èekaj - kaza Remetin. - Nisam jo¹ odluèio.

- Neæe¹ ovako nikad ni odluèiti - reèe Luka.

- Sjedi¹, pu¹i¹ i bulji¹ u prozor. Izgleda¹ kao kip Silvija Strahimira Kranjèeviæa dok smi¹lja svoje najtu¾nije pjesme.

- Ne seri, mali - rekao je Remetin.

Ali, znao je da je Luka u pravu: umjesto da se koncentrira na posao, da zatvori rubriku, a onda ode kuæi ili bilo kamo i na miru razmisli, on je visio nad tekstovima, èitao ih a nije ih vidio, poèinjao misliti o njima i odmah ih zaboravljao, uzimao da ih redigira i oèito ih kvario. A sve zato ¹to se nikako nije mogao otresti misli na razgovor tog jutra, misli na sitnoga èovjeka u trenirci i na njegovu prièu. Nije toliko va¾na bila prièa, va¾niji je bio èovjek i sve oko njega.

Toga prijepodneva, nakon ¹to su on i ©o¹tar ostavili zabezeknutoga majstora Franju Re¾eka njegovoj radionici (©o¹tar mu je na licu mjesta uruèio poziv na saslu¹anje u zgradi policije), Remetin je nazvao bolnicu. Nije ©o¹taru ni¹ta rekao o svojim namjerama nego je, stigav¹i u radakciju, jednostavno nazvao. Uspio je uloviti primarijusa, predstavio se i podsjetio ga da su se veæ poznali. Onda ga je upitao ne bi li bilo moguæe da on skokne u bolnicu i porazgovara s pacijentom Budroviæem, ako je to po zakonu i ako pacijentovo trenutno stanje to dopu¹ta. Ali, primarijus je odgovorio da to nije moguæe jednostavno zato ¹to pacijent vi¹e nije u bolnici. Remetin se trgao: nije valjda umro?

- Otpu¹ten? - upitao je ipak, znajuæi da ni to nije dobar znak kad je rijeè o raku.

- Ne sasvim - odgovorio je primarijus. - Samo na dan-dva. Vraæa se u petak.

Tako se ispostavilo da je Budroviæ oti¹ao kuæi jer tamo ima posla. Njegova je ¾ena radila u smjenama i netko je morao paziti na djecu, jer za jaslice nisu imali novaca, pogotovo otkad je mu¾ bolestan. One tjedne kad je ona radila po podne, jo¹ se nekako i snalazila, ali kad bi radila ujutro, nije to bilo moguæe izvesti. Ponedjeljkom je pomagala susjeda, ponekad i utorkom, ali srijedom i do kraja tjedna nije bilo druge nego da se mu¾ vrati kuæi i da èuva djecu dok je ¾ena na poslu. Sreæom, u bolnici su to razumjeli i, takoðer sreæom, primarijus je imao pri ruci Budroviæevu adresu.

- O, izvolite, izvolite - rekao je Budroviæ vedro kad je Remetin pozvonio na vrata. - Znam ja vas - rekao je. - Vidio sam vas u bolnici.

Taj je sve vidio. Remetin se po¾urio da mu objasni da on nije iz policije nego da je novinar, ali da ni to nije va¾no nego da se on tom stvari bavi zato ¹to je pokojnica bila prijateljica njegova, njegove ¾ene, i uopæe. Mali je èovjek suæutno kimao glavom, vidjelo se da mu je sve odmah jasno. Remetin se pitao ¹to li je po zanimanju.

Po stanu se to nije moglo vidjeti, vidjelo se samo siroma¹tvo i ¹tednja na svakom koraku. Bila je to nekakva èetverokatnica u Folnegoviæevom naselju, blizu petlje, mala i neugledna, napol zatrpana snijegom. Stan je bio tijesan i izrazito niska stropa, kao da je pravljen po mjeri toga èovjeèuljka rijetke, naje¾ene kose i rijetkih zuba, zbog kojih je ¹u¹kao dok je govorio. Mora da su mu i u obitelji svi bili mali: fotografija na kuhinjskom zidu prikazivala je njega i ¾enu negdje vani, mo¾da u Maksimiru, i ona je bila za pola glave ni¾a od mu¾a. Na zidovima su bile krièave zelene tapete, u kuhinji je stajala ru¾na vitrina iz pedesetih godina, puna staklenih riba, zelenih pastirica i papiga od gipsa. Stol je bio pokriven vezenim stolnjakom, a kod prozora je u krleci bila vjeverica koja ih je zaèuðeno gledala svojim oèicama, izbacivala iz kaveza ljuske suncokretovog sjemena i grebla pand¾ama po ¾icama svoga zatvora.

- I tako - kazao je Remetin. - Mene to zanima vi¹e privatno, znate. Htio bih znati ¹to se toèno dogodilo.

- Da - rekao je mali¹a. - Shvaæam. I ja sam imao prijatelja koji je stradao pa sam htio onda znati ¹to je bilo.

Razvezao je prièu o tome kako mu je prijatelj do¹ao kuæi malo pripit, i iste noæi umro, kako se poslije pokazalo da je imao te¹ke unutra¹nje ozljede, valjda ga je netko tukao, pa su poku¹ali ustanoviti tko i kada, ali se nije moglo nikako saznati gdje je prijatelj bio i ¹to je radio, premda se pretpostavljalo da je prenoæio u zatvoru i da su ga tamo mlatili.

Remetin ga je slu¹ao i, premda nije imao mnogo vremena, nije mu bilo ni dosadno ni krivo. Taj je èovjek imao dara za prièu, vezao je odmjereno i lijepo dok su mu djeèica tutnjala po sobi do kuhinje skaèuæi s fotelje na fotelju, pa je on prekidao prièu samo da bi ih na trenutak umirio. Nakon toga je on nastavljao s prièom, a oni s tutnjanjem.

Kad se prièa zavr¹ila, Remetin ga je upitao:

- A koliko ste dobro poznavali pokojnu Nadu?

- Ne osobito - rekao je Budroviæ. - Bila je tamo vrlo kratko. Nije bila ba¹ razgovorljiva. Bolje sam znao gospoðu Premerl, iako je ona bila jo¹ kraæe. Ona mi je prièala o sebi. Ona vam je jako nesretna, znate - doda mali èovo, kao da daje podatak o neèijoj godini roðenja ili nacionalnoj pripadnosti. - Jedino ¹to ima, to joj je sin.

- Njega sam viðao - kazao je Remetin.

- Da, to joj je sin iz prvog braka - pouèno je govorio Budroviæ. - Zato ima i drugaèije prezime nego ona. On se zove Levak Zdravko. Ona je bila udovica, pa se onda preudala, nije imala ni penzije ni nièega od prvog mu¾a, pa se morala preudati. A taj njezin drugi mu¾ bio je invalid, znate, i ona se stra¹no s njim muèila, tri godine je on le¾ao u krevetu i nju maltretirao, nije ni njemu bilo lako, ali ona se stra¹no napatila s njim, sve dok nije umro. A sin nije ¾ivio s njima, èim je malo odrastao, oti¹ao je od kuæe, ali je jako vezan za majku, pa joj je èesto dolazio u posjete, dok joj je jo¹ taj mu¾ bio ¾iv, ali nikad nije ulazio u stan nego je s njom razgovarao vani, na dvori¹tu, a onda su skupa plakali, i morali su paziti da ih susjedi ne vide...

Poslije te prièe Budroviæ je za¹utio, mo¾da zato da, kao dobar pripovjedaè, dade slu¹aocu priliku da rezumije i zapamti, a mo¾da i zato ¹to se odvi¹e u¾ivio pa mu je bilo te¹ko. Tek, neko se vrijeme samo èulo kako vjeverica gricka suncokretove sjemenke i kako djeca deru nekakav papir u susjednoj sobi.

- A Nada? - upitao ga je Remetin kad mu se uèinilo da je pro¹lo dovoljno vremena. - Kako vam je ona izgledala?

Budroviæ je malo razmislio. Njegova trenirka s natpisom KERAMIÈAR ZAPRE©IÆ bila je na nekoliko mjesta flekava, a i malo zgu¾vana. U njoj je valjda jeo, spavao i obavljao kuæne poslove. Iza te trenirke bilo je srce koje je za svakoga imalo razumijevanja, pa i za Nadu.

- Slabo sam je znao - rekao je Budroviæ. - Ona je bila ¹kolovana ¾ena, nekoliko puta sam je vidio s knjigom. Ali, bili smo dobri. Bila je jako tu¾na, znate. Jako tu¾na. Ne kao ostali bolesnici nego drugaèije. Nemojte se èuditi, ali ona je mene podsjeæala na moju tetu u Oroslavlju. Tako je isto ona gledala i govorila otkad su joj sina zaklali u krèmi.

Usporedba mo¾da nije bila osobita, ali Remetin je toèno znao ¹to èovjek ¾eli reæi: da je Nada ¾alila za neèim ¹to je mo¾da moglo biti i sasvim drugaèije, i da se mo¾da osjeæala kriva ¹to u nekom trenutku nije postupila drugaèije. Ba¹ kao ¹to je, valjda, i ta teta u Oroslavlju razmi¹ljala ¹to bi bilo da sin toga dana nije oti¹ao u krèmu.

- Jeste li zapazili da joj je tko dolazio? - upitao je.

- E - nasmije¹io se Budroviæ - u tome i jest stvar, znam ja da ste vi zato i do¹li.

- Kako to mislite? - Remetin je u tom èasu uzvio obrvama.

- Pa, tako, nju je svakako zadavio netko tko je do¹ao sa strane, a ne netko s odjela. A taj tko je do¹ao izvana, morao je doæi bar jedanput da ispita teren.

To je bilo zdravo rasuðivanje. Ali Remetin je gotovo za¾alio ¹to je do¹ao sam, ¹to nije ni¹ta rekao ©o¹taru, jer sad bi mu dobro do¹la ©o¹tarova jasna, profesionalna, zbunjujuæa pitanja koja postavlja svjedocima. Ipak, poku¹ao je ne¹to i sam.

- Za¹to mislite da je do¹ao izvana? - upitao je.

Èovjek se nedu¾no nasmije¹io, tako da se Remetin pitao kako takva vedra osoba, pomirena sa sobom i sa cijelim svijetom, mo¾e dospjeti na bolnièki odjel koji ima tako stra¹no ime: ONKOLOGIJA. Tada je Budroviæ rekao:

- Nema tko iznutra. Nema tko. Svi su suvi¹e slabi. I nitko nije poznavao gospoðu otprije.

Eto, sve je on znao. Od njega èovjek jednostavno nije mogao biti br¾i. Remetin se pitao bi li to i ©o¹taru uspjelo. Onda je upitao:

- Tko joj je dolazio?

- Koliko ja znam, samo mu¾ - rekao je Budroviæ uvjereno. - U vrijeme posjeta. Inaèe, preko dana, po hodnicima se motaju razni ljudi, znate, oni koje tek primaju na odjel, pa vanjski pacijenti koji samo dolaze na pregled, pa pacijenti s drugih odjela koji dolaze radi neke pretrage, ili slièno...

Da, to je bilo toèno. Remetin se sjetio kako je to u bolnicama. Kad je vadio ¾uène kamence, sve se vrijeme osjeæao kao da le¾i na ulici, tolik je promet neprestano bio oko njega. Ali, nije prije znao da je ista stvar i na tako ozbiljnim odjelima kao ¹to je onkologija.

- Onda - upitao je - nitko drugi nego mu¾?

- Ja nisam vidio nikoga drugog. Vidio ga nisam, to je toèno.

Mali je èovjek ne¹to signalizirao. On je vjerojatno znao da se nalazi na opasnome terenu, valjda je bio spreman i da se povjeri Remetinu, ali se nije gurao, èekao je pitanje. Remetinu se èinilo da je uhvatio signal koji znaèi: nisam nikog vidio, ali znam da je netko bio tamo.

- Ali ste nekog èuli? - upitao je novinar.

- Da - rekao je èovjek. - A malo je falilo i da ga vidim.

Remetin je buljio u njega. Je li taj pripovjedaè bajki sklon da po koju i izmisli? To se nije moglo znati. Trebalo je ipak poku¹ati.

- Kad je to bilo? - upitao je.

- One noæi - rekao je Budroviæ. - Dok sam tamo pravio dru¹tvo sestri Borki, uèinilo mi se da èujem korake u hodniku. Samo jedan ili dva, i to nepravilno, neujednaèeno, kao da netko posræe. Pogledao sam sestru, ali ona kao da nije èula ni¹ta. Èak sam je i upitao je li ne¹to èula, ali ona je samo odmahnula rukom i rekla da ona ima u¹i kao zec. Onda sam ja oti¹ao do vrata, pa sam ih otvorio i pogledao u hodnik. - Budroviæ je na tome mjestu zastao.

- I? - nije Remetin mogao izdr¾ati.

- U hodniku nije bilo nikoga. Ali, vanjska vrata, prema stubi¹tu, jo¹ su se micala, kao da ih je netko maloprije otvarao.

- Jeste li to rekli sestri?

- Nisam - odmahnuo je mali èovjek glavom. - Znao sam da æe se ona vrata umiriti dok ona ustane od stola i stigne do hodnika. Osim toga, nisam je htio uvrijediti.

Takav je bio taj Budroviæ, kao dijete. Pun po¹tovanja prema autoritetima, pa makar to bile i medicinske sestre. Remetin tada upita:

- U koliko je sati to bilo?

- Oko pola dna, mislim - rekao je Budroviæ. - Jedno pola sata prije nego ¹to smo oti¹li u sobu i na¹li gospoðu mrtvu.

- I ni tada niste rekli sestri za vrata?

- Nisam. Bili su veæ ionako dovoljno ljuti na mene, ona i doktor - nasmije¹io se Budroviæ.

To je Remetin mogao razumjeti. Tko zna kako je Budroviæu bilo, i ¹to su mu sve rekli.

- A miliciji? - upitao je.

- Ni njima - odmahnuo je Budroviæ glavom. - Nisam vi¹e bio siguran, znate. Mo¾da mi se uèinilo. A i za¹to da pravim neugodnosti sebi i drugima? To ka¾em samo vama, kao prijatelju.

Doista, dok je sad sjedio u redakciji i buljio u prozor, Remetin je osjeæao da je stekao novoga prijatelja a da se nimalo nije trudio oko toga. Budroviæ je sad bio njegov prijatelj i njegove su meke, ¹u¹ketave rijeèi odzvanjale cijelo popodne u Remetinovoj glavi, a pred oèima mu je bio Budroviæev tu¾ni i smije¹ni stan.

A on je trebao da ureðuje rubriku, da se prisili da radi, da se odluèi ¹to æe raditi sa èlankom o pokolju odbijenog udvaraèa u Bosanskoj Kostajnici. Luka je veæ nestrpljivo èekao, a na kraju je izvadio dinar iz d¾epa i bacio ga u zrak.

- Glava - reèe. - Ja mislim da je to za ¹lager. - Uzeo je tekst od Remetina i poèeo ga opremati, a dok je po njemu ¹arao, rekao je: - Ubojstvo iz ljubavi, to ima samo u na¹oj miloj domovini.