Eter

JEDAN

Dok su se vozili kroz drvored kestenova koji je veæ bio gotovo sasvim crven, Marijan Berak je smanjio gas, pa se malo pognuo nad volanom, da bi bolje vidio kuæu. Prozor je bio u prizemlju, a rolete na njemu veæ su bile podignute, premda jo¹ nije bilo sedam. Lovro je odmah opazio ¹to se dogaða - Aha - kimnuo je.

- A kako tu stoje stvari? Ni¹ta novo?

- Ni¹ta - odmahnu Berak glavom.

Iza onoga prozora ¾ivjeli su njegova biv¹a ¾ena i njegov sin. Rastao se sa ¾enom prije godinu dana, ali jo¹ nisu bili formalno razvedeni. Na prozoru je nekada i on stajao i gledao kestenove.

Neko vrijeme vozili su se u ti¹ini. Berak je kod Ekonomskog fakulteta skrenuo lijevo, vozio neko vrijeme kraj sportskih terena na Sveticama, a onda za¹ao u Maksimirsku. Sunce je sjalo i bilo je ugodno putovati po takvom danu. Kad su se veæ pribli¾ili Dubravi i istoènom izlazu iz grada, Lovro ga upita:

- Dobro, jesi li ti njima uopæe javio da mi dolazimo?

- Nisam - huknu Berak. - A ¹to æu im javljati? Pa, poznajem tamo ipak dovoljno svijeta, lokalne radio stanice bile su neko vrijeme moja specijalnost. Osim toga, zna¹ i sam da je sve to prilièno neformalno. Nisam htio da ispadne kao da nas na¹i ¹alju da o tome napravimo reporta¾u, jer to su onda priliène komplikacije, i odmah se svi ukoèe. Najbolje je da idemo na privatne veze, tamo je i Vodopija, on je sad ¹ef. Ako nam oni uopæe mogu pomoæi u ovome ¹to nam je potrebno.

- To se ba¹ i ja pitam - reèe Lovro dok su se pribli¾avali Sesvetama. - Jer, ako æemo pravo, privatnici koji emitiraju svoj radio-program zapravo su konkurencija lokalnoj radio-stanici. I za¹to bi nam onda ovi u lokalnoj i¹li na ruku?

- Ne vjerujem da je to tako drastièno - reèe Berak, ka¹ljuæi od prve jutarnje cigarete i ¹kiljeæi zbog sunca koje im je udaralo u oèi.

- Mislim, ako je istina sve ono ¹to si mi prièao, i ako je istina sve ono u Papiæevom filmu. Svi ti seljaci ¹to emitiraju svoje ¾elje i pozdrave, radio-drame i ¹ta ti ja znam. Ako je sve to tako...

- Tako je - reèe Berak.

- Ako je tako - rezonirao je Lovro - onda sam siguran da ih ovi u lokalnoj ba¹ i ne miri¹u.

- Ti si cinik - nasmije¹i se Berak. - Predugo radi¹ u novinarstvu.

- Neæu dugo, ako statistike ne la¾u - kaza Lovro zami¹ljeno. - U ovoj profesiji èovjek rikne prije pedesete, tako barem ka¾u. Premda, kad pogleda¹ na¹u redakciju, neki nikako da odapnu, premda su statistièki veæ odavno mrtvi. Mo¾da su i stvarno, samo se prave ¾ivi, a?

- Mraèan si mi - reèe Berak.

- Nego - uozbilji se Lovro dok se Marijan Berak i dalje smijao - kako ti misli¹ da mi to furamo? Strogo dokumentarno?

- Vi¹e kao fièer - smje¹kao se Berak kiselo. Kao dokumentamu dramu. To se danas tra¾i.

- A tko æe ti dati fabulu?

- Pa, smislit æemo ne¹to na licu mjesta, kad vidimo kako izgledaju svi ti ljudi.

- Uf, uf, uf - protezao se Lovro na suvozaèkom sjedalu. - U ¹to sam ja ulo¾io svoj godi¹nji odmor! U neke improvizacije.

- A u ¹to bi ga inaèe ulo¾io?

- Improvizirao bih ne¹to s nekim maèkama.

Bilo je tako toplo da je Berak malo otvorio prozor. Sad vi¹e nisu i¹li ravno prema suncu nego malo sjeveroistoèno, pa je sunce udaralo vi¹e u Lovru. Mali "renault" kao buba se zavukao meðu rasko¹ne prigorske vinograde.

Glavna ulica u Kalmanvaru izgledala je kao blizanka one ulice kojom su se vozili izlazeæi iz Zagreba, tako da je Berak gotovo poèeo pogledom tra¾iti poznati prozor. Drvored je zavr¹avao na mjestu gdje se ulica malo spu¹tala i ¹irila u prostrani trg. Kuæe su na tome trgu bile ¾ute, kao da se netko osobito trudio da budu u tonu s jesenskim kestenovim li¹æem. Takva je bila i zgrada u kojoj se nalazila lokalna radio-stanica, uredni¹tvo mjesnih novina, jo¹ neki komiteti, konferencije i takve stvari. Crne ploèe sa zlatnim slovima bljeskale su na suncu.

Portir ih je uputio na prvi kat, èim je èuo da su iz Zagreba i da tra¾e druga Vodopiju. Na stubi¹tu je bio zelen tapison i bilo je dosta nekakvog bilja, pa je Lovro kimao glavom i pipkao listove, a zatim pogladio svoje serdarske brèine. O tim se brkovima mnogo prièalo u redakciji; govorilo se da mu vi¹e nitko ne bi prepoznao glas kad bi ib obrijao.

Tajnica je s nekim razgovarala na telefonu, a iz susjedne, ne¹to veæe sobe, u kojoj je bila redakcija, nije se èulo ni tipkanje pisaæih strojeva, ni zvonjava telefona, samo vrlo ¾ivahan ali nekako prigu¹en razgovor.

- Neæe¹ zaviriti tamo? - upitao je Lovro dok je tajnica jo¹ telefonirala.

- Neka - reèe Berak. - Prvo glavni.

Tajnica je izgledala zabrinuta. Odmah se sjetila njibovih imena, malo se u¹eprtljila.

- Morat æete malo prièekati - reèe. - Imamo tu nekih. Drug Vodopija upravo ima jedan va¾an razgovor. Izvolite sjesti.

Lovro odmah sjede, a Berak ode do prozora. Drug Vodopija bio je èovjek od karijere. Poèeo je kao nastavnik gimnastike, pa su ga izabrali u komitet, pa je postao sekretar komiteta, pa je pre¹ao u Socijalistièki savez, sad je bio ¹ef Informativnog centra, a uskoro æe biti jo¹ i ne¹to vi¹e. Vani, na trgu, bilo je malo svijeta. Jo¹ se sjedilo pred glavnom kavanom, domaæice s cekerima vraæale su se s tr¾nice. Iza kuæe nazirali su se pitomi bre¾uljci na kojima je u to doba godine najljep¹e.

Vrata Vodopijine sobe malo su se od¹krinula. Èulo se kako Vodopija iznutra ne¹to govori nekome tko se, oèito, veæ nalazi na vratima. Ton je bio o¹tar, potmuo: nije tu bilo vike, samo neko tiho zujanje, kao zujanje ¾ice koja tek ¹to nije pukla.

Onda su se vrata otvorila do kraja i iz sobe je iza¹ao zajapuren i mr¹av mladiæ. Kad ga je spazio, Lovro je odmah ustao sa stolice na kojoj je do tada sjedio zabavljajuæi tajnicu.

- A, tako! - reèe. - Ti si ta va¾na stranka zbog koje mi ovdje dre¾dimo, a, mali?

- O, zdravo - reèe mladiæ.

- Vi poznajete na¹eg Tomicu? - procvrkuta tajnica.

Mladiæ se zvao Tomislav Brodariæ i bio je najmlaði novinar u kalmanvarskoj radio-stanici. Motao se i po Zagrebu, mo¾da u ¾elji da prijede onamo. Pokazivao je smije¹no strahopo¹tovanje prema zagrebaèka novinarima i zato su se èesto s njim ¹egaèili.

- ©to je, pranje glave? - nastavio je Lovro dok su se Brodariæ i Berak rukovali. - Bio si zloèest?

Mladiæ ga èudno pogleda. U njegovhn oèima bilo je gnjeva, ali jo¹ vi¹e uvrijeðenosti, kao u djeteta koje su nepravedno optu¾ili da je razbilo prozor. Lovro je pretjerao, opet.

- Oprostite, ¾urim - reæe mladiæ i izletje iz sobe.

Novinari se zgleda¹e, a Lovro sle¾e ramenima.

S Vodopijom su brzobili gotovi. On je toga dana bio toliko teorijski raspolo¾en da su mu i najveæe praktiène stvari izgledale kao sitnica. Iza toga je morao stajati neki krupan praktièni problem - da bi sebi objasnio ono ¹to radi, i da bi se pred sobom opravdao, Vodopija je morao teoretizirati. Teoretizirao je o novinarstvu i o du¾nostima novinara u odnosu na istinu.

- Recite i sami - kazao je, izvadiv¹i bocu viskija - kamo bi èovjek dospio kad bi o svemu govorio na radiju? Kamo bi dospio? Sirove èinjenice u eter! Ma, nemojte mi reæi! A za¹to onda postojimo mi? Onda su dovoljni i magnetofoni, nije li tako?

Njegova soba bila je namje¹tena u arhaiænom birokratskom stilu, tako da je boca viskija u njoj izgledala kao televizor u krapinskoj spilji: ormari, blagajna, stol poput omanje katastarske èestice u tome kraju, zavjese ¹to smrde po duhanu, pirotski æilim koji je, mo¾da, nekada ukra¹avao kakvu tribinu. Slike, biste i ostalo.

- Naljutio vas mali, vidim - reèe Lovro, lijuæi u sebe besplatni viski.

- A kako me neæe naljutiti? On misli da je dovoljna dobra namjera. Dobar je on deèko, nije lo¹, ali ne vidi dalje od nosa. On bi htio sve odmah, i sve direktno. Ne ide to, brate. On misli, ako je ne¹to istina, da je to odmah i stav za eter. ©to bi sa mnom bilo da emitiram sve ¹to znam, kamo bih dospio?

- U zatvor - reèe Lovro cinièno.

- Zezate se vi, zezate - zagraja Vodopija - ali, nije ni to iskljuèeno. Lako je vama, tamo u Zagrebu. Ovdje si svakome na oku.

- Principi su isti - uzdahnuo je Berak, pa je i on ispio viski i podmetnuo èa¹u da mu je Vodopija ponovo natoèi.

- Ima situacija - nastavljao je Vodopija teoretizirati - u kojima od istine mo¾e biti vi¹e ¹tete nego koristi, shvaæate. Osim toga, i konzultirati se treba, postoje u ovoj opæini faktori koji su za te stvari zadu¾eni, koji ti mogu reæi je li ne¹to za javnost ili nije. Za¹to da ja brinem tuðu brigu, neka i oni malo podmetnu.

- E, to je prava rijeè - reèe Lovro.

Kao da je osjetio da je rekao previ¹e, Vodopija se naglo umirio, njegov teorijski ¾ar naglo je splasnuo. Veæ je bilo kasno i da ga pitaju o èemu je tu zapravo rijeè. Ipak, Berak poku¹a:

- A ¹to je, zbiva se ne¹to? Deèko je ne¹to i¹èaèkao, ili ¹to?

- Ma, ni¹ta - odmahnu Vodopija glavom. - Tu neke na¹e lokalne gluposti. Nego, recite vi meni, vi poslom, a? Zadatak neki? Ne¹to iz na¹e komune? Fino, fino!

Berak mu na brzinu izlo¾i za¹to su do¹li: kane naèiniti reporta¾u (nije se usudio reæi fièer) o privatnim radio-stanicama i o ljudima koji se time bave. Provest æe tu neko vrijeme, navraæat æe u lokalni radio. Vodopija je sve to mirno saslu¹ao.

- Sve ih je manje - samo je rekao. - Nekad je to bila moda. Osim toga, na to se i ne gleda ba¹ povoljno, eto. Ali, vi znate najbolje. Navratite koji put, ja vam stojim na raspolaganju.

U prednjoj sobi nije vi¹e bilo tajnice, pa su malo zastali. Zgledali su se.

- I¹lo je lak¹e nego ¹to sam se nadao - reèe Berak. - Interesira me ¹to je s tim malim, za¹to ga je Vodopija ribao.

- Mene ba¹ i ne zanima - sle¾e Lovro ramenima. - Taj mali mi se nimalo ne sviða. Na¹ Tomica.

- Za¹to?

- Radikal. Stalno mu je na jeziku radnièka klasa, samoupravljanje, udru¾eni rad, dr¾-ne daj. Vjeruje sve ¹to pi¹e u novinama. Shvaæa¹?

- Tako - tako - zakima Berak.

- Ma, kako mo¾e novinar vjerovati sve ¹to pi¹e u novinama, hej, èovjeèe bo¾ji! Taj, ili je lud, ili misli da su drugi ludi.

U sobi u kojoj je bila redakcija naglo su u¹utjeli kad je Lovro gurnuo vrata. Èetiri stola bila su rasporeðena uz èetiri zida, a na sredini se nalazio prazan prostor. Osim police pune papira, ormara s rolo-vratima i vje¹alice, nièega drugog nije bilo u golemoj sobi. Kroz prozor vidjelo se sivo dvori¹te, ali se kroz jedan procijep izmeðu zgrada nazirao lijep vrt s gredicama punim jesenske salate, i konopac s posteljinom ¹to je lepr¹ala na vjetru. Trojica novinara stajala su oko jednoga stola i razgovarala; okrenuli su se prema vratima i u¹utjeli. Jednoga od njih Berak je znao bolje nego druge. Taj se zvao Èabrajec. Sa svina su se pozdravili, a onda je Èabrajec s njima iza¹ao u predsoblje, gdje tajnice i dalje nije bilo. Na brzinu su mu rekli za¹to su do¹li u Kalmanvar.

- Znam ja neke od tih amatera - rekao je. Jedan od njih je moj susjed, tamo, u selu gdje imam klijet. Ako hoæete, odvest æu vas poslije podne do njega.

- Tek poslije podne? - razoèarano je uzdahnuo Lovro.

- To bi bilo sjajno - reèe Berak.

Onda se Èabrajec iznenada namr¹tio, provukao rukom kroz kosu, pa boja¾ljivo pogledao u dvojicu iz Zagreba. Vidjelo se da mu je te¹ko progovoriti, ali onda se ipak odluèio.

- Premda, u ovoj situaciji... - reèe. - Mo¾da ni za vas ne bi bilo ba¹ najbolje...

- U kojoj situaciji? - upade Lovro.

- ©to vam je rekao Vodopija? - upita Èabrajec.

- Uglavnom ni¹ta - uzdahnu Berak. - U svakom sluèaju, on nema ni¹ta protiv da to radimo.

- Nije on odmah skopèao - nasmije¹i se Èabrajec kiselo. - On i inaèe ima malo dau¾i fitilj. Ali, uvijek shvati, kad-tad.

Lovro je kuckao noktima po tajnièinom stolu. Govorili su tiho, kao zavjerenici. Ne¹to je tu bilo u zraku, to je svatko mogao osjetiti.

- To je, valjda, ista ona stvar zbog koje je Vodopija kefao maloga Brodariæa? - upita Berak.

Èabrajec ih je neko vrijeme gledao, kao da se pita ne pretvaraju li se mo¾da kako ni¹ta ne znaju. Onda je, valjda, zakljuèio kako zbilja ne znaju ni¹ta, pa je odluèio da progovori.

- Ovdje kod nas vam je cirkus - rekao je. Imamo jedan fini mali ¹trajk, znate.

Lovro je prestao lupkati prstima po stolu i izvalio oèi na Èabrajca. Njegova specijalnost bio je promet i turizam, ali je silno volio politièke peripetije i traèeve. To je bilo u skladu s njegovim pogledom na svijet, prema kojemu uvijek netko nekome krvavo spu¹ta, samo je pitanje tko kome, za¹to i koliko puta.

- A gdje to? - upita Berak, i sam spustiv¹i glas.

- U "Kalteksu". Samo, pazite - zastade Èabrajec - to je jo¹ prilièno tajnovito, sve skupa. Nadam se da vi tu ne namjeravate sad ne¹to...

- Èaèkati? Hvala, badava ne - reèe Lovro.

- Ni govora - reèe Berak. - Pa zna¹ i sam da u Zagrebu ne bi emitirali prilog a da se prethodno ne konzultiraju s lokalnim faktorima. A ¹to je, ne daju to o ¹trajku u javnost?

- Ni pisnuti - sle¾e Èabrajec ramenima. - Potpuni muk. Rade na tome da to nekako zata¹kaju, shvaæate, premda...

- A za¹to se bune u tvornici? - upita Berak.

- Zbog plaæe, ne budi naivan - progunda Lovro.

- Zbog plaæe - kimnu Èabrajec ozbiljno. - Znate kako je to u tekstilnoj industriji. Ali, gadno je to ¹to je ovdje skoèila skoro cijela tvornica. Gadno su se nabrusili, mogu vam reæi.

- Koliko to veæ traje? - upita Berak.

- Danas je drugi dan.

Malo su po¹utjeli: Èabrajec je èekao da ga jo¹ ne¹to pitaju, ako imaju, a Marijan Berak i Lovro gledali su svaki na svoju stranu, sreðujuæi u glavi ono ¹to su èuli. Povremeno su se osvrtali oko sebe, da vide ne dolazi li tkogod. Ali, posvuda je bila ti¹ina, samo se èulo kako Vodopija u svojoj sobi govori ne¹to u telefon.

- A onaj mali Brodariæ je htio o tome ¹trajku dati vijest na radiju, je li tako? - upita Berak.

- Da - kimnu Èabrajec. - On je htio da se to objavi. On misli da bi javnost o tome trebala sama stvoriti svoje mi¹ljenje. Da bi to èak i na ¹trajkaèe povoljnije djelovalo, jer u tom bi sluèaju bili pred javno¹æu, a ne samo pred politièarima, shvaæate... U tom smislu.

- A Vodopija, naravno, ne da - nacerio se Lovro zlobno.

- A ¹to mo¾e Vodopija? I njega ¹arafe. Mi ba¹ sad razgovaramo, tu u redakciji... Ne bi bilo dobro za maloga da sad napravi nekakvu glupost.

Stajali su tako i gledali se u èasu kad je u¹la tajnica i zbunjeno se nasmije¹ila. Po tome se moglo zakljuèiti da je èula barem dio njihova razgovora.

Glavna kavana u gradu do¹la je u svome povijesnom razvoju do onoga stupnja kad je jo¹ vidljiv djeliæ njezinoga nekada¹njeg sjaja, ali je oèito da æe za koju godinu i toga nestati. Bili su tu nekakvi glupi rezbareni stolovi s jo¹ glupljim tokarenim stolicama, bio je cinèani ¹ank i smrde¾ gula¹a iz kuhinje, bio je tapison i neke nemoguæe drvene pregrade izmeðu separea. Ali, po zidu je, zaèudo, jo¹ stajala starinska ¹tukatura s glavama ¹iroko otvorenih usta, i jo¹ je na stropu bila od dima pocrnjela slika grada i okolice izraðena u devetnaestom stoljeæu. Suvremeni ukus osvojio je donji dio prostorije i pomalo se ¹irio prema gornjem.

Brodariæa su na¹li u jednom separeu, a pred njim je stajalo duplo o¹tro piæe. Buljio je preda se i grizao usne. Jo¹ je bio sav crven, jer mu je put bila vrlo bijela; nije bilo jasno dolazi li rumenilo od gnjeva, sramote ili od piæa. Ne pitajuæi ni¹ta, sjeli su do njega.

- Hajde, hajde, malac - reèe Lovro. - ¹to prije shvati¹ neke stvari, to bolje.

- Kakve stvari? - di¾e Brodariæ oèi prema njemu.

- Pa tako, razne - reèe Lovro, dok je Berak mahao konobaru. - Na primjer, da se ne mo¾e ba¹ sve emitirati ¹to kome padne na pamet.

Mladiæ se zabulji u Lovru; bilo je jasno da je odmah shvatio kako su se oni uspjeli informirati ¹to je bio uzrok njegovu sukobu s Vodopijom. Reèe:

- Ne radi se tu o emitiranju. Radi se o principima.

- O kakvom princpu? - di¾e Lovro svoje kosmate obrve.

- Ne o principu, nego o principima - lupi ¹akom mladiæ blago po stolu. - O principima na kojima poèiva ovo dru¹tvo.

- Opa, bato - reèe Lovro, pa pogleda u Beraka, kao da od njega tra¾i dopu¹tenje da bude malo okrutan. - O principima. I tako dalje. A ¹to ako ja tebi ka¾em da radio nema mnogo veze s tim principma?

- Kako nema? - mladiæ je bio spreman da juri¹a na barikade za svoje uvjerenje, i bilo ga je tu¾no gledati.

- Pa tako - uzdahnu Lovro. - Radio postoji zato da pravi nekakvu buku, i zato da ljudi koji su tamo namje¹teni, kao ti i ja, dobiju plaæu. Druge svrhe nema.

Brodariæ se toliko razgnjevio da vi¹e nije mogao ni¹ta reæi. Zato je samo nagnuo iz èa¹e i popio ostatak piæa. Bio je posljednji trenutak da Berak intervenira.

- Reci mi - upita ga - u èemu je zapravo stvar? ¹ta to ti ima¹, a ¹to oni neæe da emitiraju?

- Imam ja sva¹ta -ra¾estio se mdadiæ. - Nemaju oni pojma ¹to ja sve imam. Ali, stvar je u tome da oni neæe da daju èak ni vijest. Shvaæate, ne daju ni da se zabilje¾i da je tamo ¹trajk, èak ni toliko.

- A za¹to bi zabilje¾ili? - upita ga Lovro, praveæi se naivan na vrlo nagla¹en naèin.

- Pa zato, èovjeèe - pjenio se mladiæ- ¹to svi to znaju, ¹to je pola radnika u udra¾enom radu ove opæine zaposleno u Kalteksu. Svaki od njih ima obitelj, i svaki je o tome govorio kod kuæe! Cijeli grad tozna, a sredstva informiranja o tome ¹ute! ¹uti se i na sastancima, svuda. Shvaæate li kakva je to politièka ¹teta, i kakvo sijanje nepovjerenja u samoupravne mehanizme?

Lovro je gledao u Brodariæa s mje¹avinom sa¾aljenja i odvratnosti. Postojala je opasnost da se opet javi. Berak preuze rijeè.

- A ti ima¹ ne¹to vi¹e od te vijesti?

- Imam - lupi Brodariæ ¹akom po torbi kraj sebe. - Imam tu. Sve tu imam. Trake. Snimio sam na licu mjesta. S radnicima sam snimio!

Dvojica novinara iz Zagreba zgleda¹e se letimièno. Bila je to zanimljiva prièa i sva¹ta je jo¹ tu moglo ispasti. Mo¾da èak i ne¹to interesantnije od privatnih radio-stanica.

- I ¹to æe¹ s tim? - upita Berak oprezno.

- Naæi æu naèina da to emitiran - reèe mladiæ s patetiènim uvjerenjem, s velikom gestom, kao u amaterskoj kazali¹noj predstavi. Ipak, bilo je u tome neke tvrdoglavosti u kojoj se nasluæivala silna energija.

- Kako æe¹ emitirati kad ti ne daju? - nacerio se Lovro cinièno.

- Ako ne ide drugaèije - sad se i Brodariæ nasmije¹i pomalo ukoèenim osmijehom - ako ne ide drugaèije, onda preko privatne stanice.

DVA

Prije nego ¹to æe krenuti na ruèak, oti¹li su do auta da provjere je li sve u redu: oba magnetofona ostavili su na stra¾njem sjedalu, pa je postojala moguænost da nekome zapnu za oko. Oko podne, centar gradiæa bio je gotovo sasvim opustio; duæani su se zatvorili, bile su otvorene samo jo¹ slastièarnice, sve u bijelim ploèicama poput kupaonica. ®ute upravne zgrade nekada¹nje varmeðe okru¾ivale su trg. Kesteni su ¹u¹kali svojim crvenkastim li¹æem; po cesti je bilo konjske balege; pro¹ao je kamionet natovaren baèvama: berba je bila blizu.

Brodariæ ih je otpratio do auta: morao se vratiti u redakciju da pripremi nekakav prilog iz kulture za to poslijepodne. Malo se smirio, bio je mrk i zabrinut, ali i dalje rumen kao beba. Lovro vi¹e nije ni krio da mu mladiæ ide na ¾ivce.

Odmah do njihova auta bila su parkirana dva crna mercedesa. Vozaci su sjedili unutra, èitali novine i slu¹ali radio. Registracije su bile zagrebaèke.

- A, evo i njih - reèe Lovro sa smije¹kom.

- Od Partije i od Sindikata - zakima mladiæ. Nije se to vi¹e moglo kriti.

- Da, da - potvrdi Lovro, koji se dobro razumijevao u kadrovske kri¾aljke. - Struènjaci za ga¹enje po¾ara.

- Ja u tome vidim svoju ¹ansu - reèe Brodariæ, naka¹ljav¹i se.

- U èemu? - upita Berak.

- U tome ¹to su oni do¹li. Siguran sam da æe oni biti za to da se stvar objavi. Treba im samo predoèiti situaciju. Tada æe se vidjeti da sam ja u pravu.

Lovro duboko uzdahne i zakoluta oèima, a onda progunda ne¹to nerazumljivo, pa pogleda u Beraka moleæivo, u smislu: "Uèini ti ne¹to, ja sam tu nemoæan". Berak reèe:

- Osim ako ih ovi va¹i ne obrade.

- Nadam se da su oni iskusni - reèe Brodariæ uvjereno. - Treba samo da stvar stigne do pravih ljudi. Jer, ipak su pravi ljudi oni koji odluèuju, znate i sami.

Da se vi¹e ne bi pleo u razgovor koji ga je nervirao, Lovro uze iz Berakove ruke kljuè kola i otkljuèa auto, a onda svoju vjetrovku prebaci preko magnetofona, tako da se ne vide. Ipak, Brodariæ je opazio ¹to on radi.

- A, imate i "nagru"? - reèe. - Èekajte, da vam poka¾em ¹to imam.

Otvorio je smije¹nu plastiènu aktovku koju je nosio u ruci, i izvadio kutiju s magnetofonskom trakom. Uvje¾banim pokretima stavio je traku na magnetofon i ukljuèio aparat tako da radi na baterije. Zaèula se najprije ¹kripa i graja, a onda je jedan glas progovorio:

- ®elimo naglasiti da mi nismo ni protiv socijalizma ni protiv samoupravljanja - govorio je taj glas. - Mi ne ¹trajkamo protiv sebe, nego protiv onih koji umjesto nas odluèuju i koji su ovu tvornicu doveli u ovakvo stanje. A sad tvrde kako nema novaca za osobne dohotke! Ako je bilo novaca za stadion NK "Jedinstvo", gdje je na¹ direktor predsjednik, ako je bilo za kupnju onih strojeva iz Nizozemske, koji jo¹ i danas ne rade jer nema sirovine, ako je bilo za kupnju kompjutora koji nièemu ne slu¾i, onda mora biti novaca i za na¹ rad. Neka nacrtaju novce, neka uzajme, ukradu, neka rade ¹to znaju! Ovako se vi¹e ne mo¾e!

Poèeli su zastajkivati rijetki prolaznici, ¹oferi u "mercedesima" naæulili su u¹i,pa Berak pru¾i ruku i iskljuèi magnetofon, a onda pusti da se traka premotava.

- Znaju li na radio-stanici da si to snimio? upita on Brodariæa.

- Nemaju pojma.

- Bolje za tebe - kimnu Lovro.

Brodariæ malo zastade dok je stavljao traku u torbu. Onda se odjednom okrene Beraku. Gledao je u njihova lica kao da ga je ozarila iznenadna ideja, pa reèe:

- A da ih dam vama? Hoæete? U Zagrebu bi to sigurno... Imali biste dobar materijal.

- Sveti ®ivko! - zakoluta Lovro oèima.

- Bolje ne - reèe Berak blago ali odluèno. - To je tvoje. Mi smo ovdje zbog nekih drugih stvari.

Ruèak se otegao,tako da su tek oko èetiri bili pri kavi, kad je stigao Èabrajec. Ruèali su u restoranu "Pirovac", u jednoj od malih i strmih ulica poploèenih kaldrmom, nedaleko od glavnog trga. Krèmu je dr¾ao nekakav fanatièni Dalmatinac, koji je nalazio naèina da nabavi svje¾e morske ribe. Potrajalo je poprilièno dok su im ribu spremili, ali vrijedilo je èekati. Lovri se raspolo¾enje popravilo od nekoliko vinjaka, a Beraku od dobroga jela. Meðutim, Èabrajec se pobrinuo da ne ostanu predugo u tome bla¾enom stanju.

Èujte, meni je neugodno - rekao je èim je sjeo. - Ispalo je tako da su uveli de¾urstvo u redakciji, Vodopija je to izmislio, a nije iskljuèeno ni da su mu oni iz Zagreba to sugerirali. Moramo sjediti tamo dan i noæ, sve po dvojica. Mene je zakaèilo ba¹ danas popodne. Evo, i sad sam pobjegao. Kad bi vama odgovaralo da vas odvedem do onog mog amatera?

- A da nam da¹ njegovu adresu? - upita Berak.

- Bolje ne - pognu Èabrajec glavu. - To su vam ljudi seljaci, nepovjerljivi, znate kako je. A i te¹ko biste ga na¹li. Bolje je da ja budem s vama.

Neko vrijeme su ¹utjeli. Èabrajec je dotle istrusio dupli vinjak i zatra¾io jo¹ jedan. Prostorija je bila mala, u njoj su bila samo èetiri stola, i nije bilo nikoga drugog osim njih. Kroz prozor se vidjelo kako blago jesensko sunce obasjava jabuku u vrtu, prepunu plodova, tako crvenih da èovjek naprosto nije mogao vjerovati da su pravi.

- Dobro, a kada ti deèki uopæe emitiraju? upita Lovro. - Da malo poslu¹amo, za informaciju.

Po podne i naveèer - reèe Èabrajec. - Po podne su obièno ¾elje slu¹alaca. Nego, ja moram iæi. - Ispio je vinjak do kraja.

- Reci jo¹ ne¹to - zaustavi ga Berak. ©to su rekli oni iz Zagreba o emitiranju vijesti o ¹trajku?

- Ni èuti - napravi Èabrajec grimasu. - Bojim se da Tomica ne¹to... - Slegao je ramenima i zatim oti¹ao.

Mora biti da se na samim vratima susreo s Brodariæem. Mladiæ je u¹ao u prostoriju jo¹ crveniji nego inaèe, noseæi u ruci vinjak koji je kupio jo¹ na ¹anku. Sjeo je i istrusio ga jo¹ prije nego ¹to je i¹ta rekao. Pogled mu je lutao po zelenim tapetama i po slikama koje su prikazivale prizore s mora, valjda iz Pirovca.

- Onda? - upita ga Berak. Lovro je demonstrativno otvorio novine i zario u njih glavu. - Predlo¾io si im da objave, a oni ni da èuju?

- Nisam. Ja sam ¹utio. Sazvali su èak i partijski sastanak, na brzinu. Govorili su nam o zadacima novinara u ovakvoj situaciji, shvaæate... Ispada da je glavna zadaæa novinara u ovakvoj situaciji da ¹ute, a ne da govore.

- I to mi je neka novost - zabrunda Lovro iza novina.

- A Vodopija ih je pitao - nastavljao je Brodariæ, koga je vinjak veæ dobrano uhvatio - dodu¹e boja¾ljivo, i sve... Ali pitao je to o emitiranju. Nisu htjeli ni èuti.

A ¹to mo¾e¹ - reèe Berak pomirljivo.

- Vodopija je onda odr¾ao govoranciju nastavi mladiæ i sve je u nekakvim aluzijama na mene ne¹to kao ciljao.

Naglo je za¹utio. Izvana se èulo glasanje grlice s one jabuke na suncu. Od ¹anka je dopirala nekakva prastara pjesma s radija, mo¾da i s koje lokalne radio-stanice.

- I ¹to æe¹ sad? - upita ga Berak.

- Ja sam komunist i znam ¹to mi je du¾nost ispravi se mladiæ s komièno ozbiljnim izrazom na licu. - Ako je njima popustila pa¾nja, ako se oni nisu sna¹li u ovoj situaciji, ja jesam. Emitirat æu.

- Najmit æe¹ dobo¹ara? - zaèu se iza novina.

- Ne treba meni dobo¹ar - reèe Brodariæ trijumfalno. - Preko radija æu ja emitirati. - Oèi su mu se krijesile, valjda i od piæa. - Moj ujak ima radio-stanicu.

Lovro spusti novine, pa se on i Berak pogleda¹e dugo i zami¹ljeno.

Zaustavili su se pred jednom kuæom u drvoredu, pa je Brodariæ iza¹ao. Kuæa je imala mali vrt, u vrtu su bile kugle od sjajnog stakla, a meðu jesenskim cvijeæem stajali su obojeni glineni patuljci. Brodariæ je pred vanjskim vratima zazvi¾dukao neki komplicirani signal, i na prozoru se pojavila jedna mlada ¾enska glava.

- Ovdje se momci i cure jo¹ dozivaju zvi¾danjem - reèe Lovro pomalo sjetno.

Brodariæ je oti¹ao do prozora i ne¹to rekao djevojci, a ona je brzo iza¹la i po¹la s njim prema automobilu. Imala je na sebi traperice, hodala je meko i graciozno, nije trebalo mnogo iskustva pa da se zakljuèi kako je to najljep¹a cura u gradiæu.

- Situacija se popravlja - promrmlja Lovro gledajuæi je kako prilazi.

- Ovo je Dubravka - reèe Tomislav Brodariæ ponosno, i novinari se rukova¹e s njom.

Mladiæ i djevojka sjeli su na stra¾nje sjedalo, odmaknuv¹i magnetofone. Djevojka je, oèito, znala za Beraka i Lovru. Govorila je malo koketno, a Lovro se oèito spremao da joj se poène udvarati. Nekoliko puta je pogledao èas nju, èas Brodariæa, kao da se pita ¹to takva ¾enska radi s takvim ¹mokljanom. I Berak je stekao dojam kako djevojka i sama zna da je zaslu¾ila ne¹to bolje.

- Samo ravno - reèe Brodariæ Beraku. - Ne mo¾e¹ pogrije¹iti.

Iza¹li su iz gradiæa i vozili se izmeðu bre¾uljaka. Zapravo, na posljednje kuæe gradiæa nadovezivale su se prve kuæe najbli¾eg sela, samo ¹to je selo bilo ra¹trkano. Ipak, trebalo je paziti na jata gusaka i na babe ¹to u najgorem trenutku pretrèavaju preko ceste.

- Kako èesto emitira tvoj ujak? - upita Berak.

- Ne emitira vi¹e. Prestao je èim su poèeli govoriti kako to nije zgodno.

- A ¹to je emitirao? - zanimalo je Lovru. - Muziku?

- Govorne emisije. Feljtonske. Povijesne feljtone. On vam je bio jedan od glavnih boraca u ovom kraju, pa je uglavnom o tome bila rijeè. Skupljao je dokumente, pa onda svoja zapamæenja, i¹ao okolo s magnetofonom i intervjuirao one koji su jo¹ ¾ivi. Pravio je i reporta¾e s mjesta gdje su bile bitke... I tako.

I tra¾ili su od njega da prestane?

- Ne - odmahnu Brodariæ. - Nisu tra¾ili direktno od njega, nego... Onako, tvrdili su kako to ba¹ nije zgodno, te privatne stanice. Da se tu uvlaèe razni elementi, i tako... Shvaæate, ima tu ljudi koji se u ratu ba¹ nisu istakli, a danas drmaju, pa se iz ujakovih emisija vidjelo da ima i zaslu¾nijih od njih... On je èak poèeo misliti da i druge amatere gnjave zbog njega.

- I prestao?

- Prestao. Ali, ove druge sad nekako trpe.

Lovro se vrpoljio na suvozaèkom sjedalu, povremeno se osvrtao i gledao djevojku, pitao je za informaciju o nekoj kuæi ili vinogradu pokraj kojega su prolazili. Ona mu je odgovarala smijuæi se, jer je odmah shvatila da on pita tek toliko, radi razgovora.

- Dobro, i kako ti to sed misli¹ izvesti? - upita Berak.

- Pa ni¹ta, pustit æu emisiju. Netko èe veæ èuti.

- Prepoznat æe ti glas ubaci se odmah Lovro.

- Neæe. Neæu ja ni govoriti. Zato i vodim Dubravku.

Lovro otegnuto zazvi¾di. Kimao je glavom i mrsio ne¹to u svoje goleme brkove. Lice mu se malo smrklo. Onda Berak reèe:

- Komentar ili snimka s lica mjesta?

- Snimka i komentar.

- Dobro, ali ako si snimio, onda radnici znaju da si to bio ti. A meðu njima svakako ima nekoga tko æe te otkucati - reèe Lovro, koji vi¹e nije bio tako bezbri¾an kao prije.

- Neæe odmahnu Brodariæ glavom. Ja sam njima podmetnuo mikrofon, prikljuèio sam se na razglas. Pojma oni nemaju. Nisam èak ni bio tamo.

Lovro zazvi¾di. Na Brodariæev znak, Berak zaustavi kola ispred jedne kuæe. Mladiæ i djevojka odmah izaðo¹e. Onda se Brodariæ vrati, pa se nagne prema prozorèiæu automobila i reèe:

- Nemojte ujaku ni¹ta spominjati. Emitirat æu kad on ode.

Sjedili su u kuhinji i pili rakiju. Ujak se zvao Franjo i nosio je na ruci velik peèatnjak s monogramom. Kuhinja je bila namje¹tena onako kako su se kuhinje namje¹tale na poèetku pedesetih godina: zastakljeni kredenc industrijske izrade, sa zelenim povr¹inama, lavor na stolici kod vrata, stol sa èetiri hoklice, nad ¾aruljom tanjur od porculana. Po sigurnosti s kojom se Dubravka kretala kroz kuæu, moglo se zakljuèiti da ujak povremeno prepu¹ta svoju nastambu neæaku i njegovoj djevojci kad osjete potrebu da budu sami.

- Da, da - reèe ujak Franjo, koji se mnogo trudio da Zagrepèanima poka¾e kako ni on ni ostali u tom kraju nisu maèji ka¹alj. - Ja sam digao ruke od svega toga. Povremeno jo¹ koristim stanicu kao telefon.

- Kako kao telefon? - raspitivao se Lovro.

- Pa tako, imamo mi jednu frekvenciju koja nam slu¾i za takve stvari - nasmije¹i se ujak. - S brijega na brijeg. Kad stigne umjetno gnojivo u zadrugu, onda jedan drugoga informiramo. Dogovaramo se kad æemo u lov. Kad ima ne¹to opasno, jedan drugoga upozorimo. I tako. Imamo mi svoje znakove.

Lovro se veselo nasmija. Njemu se sve to svidalo, kao ¹to mu se svidala i ujakova kuhinja. U njoj je bilo, po policama na zidovima, nekih stvari koje se vi¹e nigdje ne mogu vidjeti: nekih kutija za èaj i kavu, nekog kuhinjskog pribora, starih razglednica na staklu kredenca, a bila je tu i smije¹na ¹ara na zidu, izraðena valjkom. Nad uga¹enim ¹tednjakom stajala je papirnata kuharica s motivima iz obnove i izgradnje: vr¹alica vr¹e ¾ito, mi¹iæavi seljaci i rumene seljanke skupljaju ga, a daleko u pozadini vide se tvornièki dimnjaci kako rigaju plavi dim. Taj komad papira morao je biti star vi¹e od trideset godina; èovjek je imao dojam da se vratio u vlastito djetinjstvo.

Dok su oni razgovarali, Tomislav Broduviæ stavio je na otoman, koji je takoðer bio u kuhinji, veliki magnetofon i pu¹tao na njemu jednu po jednu traku, praveæi izbor materijala za emisiju. Tako se u njihov razgovor poèe¹e mije¹ati rijeèi ¹to su ih jo¹ juèer izgovorili neki od ¹trajkaèa.

- Ja mislim - kazao je jedan - da je ovo prilika da se i neke druge stvari izvedu naèistac, shvaæate. Èast svakome, ali... Da ne govorimo koliko ima roðaka u na¹im zajednièkim slu¾bama. A ima tu i va¾nijih stvari. Pogledajte samo spolni, dobni i nacionalni sastav na¹ih samoupravnih organa...

Govornika je prekrio ¾agor s vrpce. Na licu ujaka Franje pojavio se osmijeh nalik na smije¹ak starog sladostrasnika kojemu su pod nos gurnuli pornografske slike, koje mu se, dodu¹e, sviðaju, ali koje je veæ vidio.

- ©to ti je to? - upita on neæaka.

- Ma, tako ne¹to - zbuni se Brodariæ, koji je mislio da nitko ne slu¹a magnetofon. Onda doda: Spremam nekakav prilog, zna¹, iz Zagreba, to su mi rekli u jednom poduzeæu tamo.

Ujak ustade, pa je neko vrijeme gledao u magnetofon i kimao glavom. Onda potap¹a neæaka po ramenu - u tom pokretu bilo je i ljubavi i ponosa. Novinari su znali da ujak nema djece, a da Tomislav Brodariæ nema oca. Onda ujak reèe:

- E, dobro, djeco, zabavljajte se vi kako znate. Rakija vam je tu, kuæu poslije zakljuèajte... Ja sam za danas dogovorio kuglanje.

Tako su se oprostili s njim. Lovro i Berak otpratili su ga do vrtne ograde. Dok su izlazili, s magnetofona se èuo glas neke ¾ene:

- Ja mislim - govorila je ona - da je osnovni problem problem odgovornosti. I to ne samo tu kod nas, nego i ¹ire. Uvijek ispada da jedni isti odluèuju, a da smo onda svi krivi kad ispadne naopako.

Vrt je bio lijepo ureðen. U njegovu dnu rasla je priliæno visoka lipa. U prvom sutonu, dvojica novinara nazre¹e u njezinoj kro¹nji okruglu ¾ièanu antenu. Nije bilo jasno da li ju je ujak Franjo namjerno zavukao meðu li¹æe, ili je ondje bila toliko dugo dok grane nisu narasle. Stajali su sami dok se ujak polako udaljavao. Onda Lovro upita:

- Dobro, majstore, jesi li ti svjestan u ¹to se mi upu¹tamo?

Berak sle¾e ramenima.

- Kad æe¹ poèeti emisiju? - upita Berak dok su stajali u vrtu i gledali kako se iz doline uz obronke penje zelenkast sumrak, kao da iz gro¾ða veæ teèe sok i preplavljuje sve na ¹to naiðe.

- U osam - reèe Brodariæ. - Imamo sreæu, danas je na televiziji slab program, neka vanjska politika. A na drugom programu prijenos iz kazali¹ta. Veèeras æe mnogi upaliti radio.

Lovro je pu¹io cigaretu koja je, kad god bi u mraku povukao dim, osvjetljavala njegove brèine, pa su tada lièile na novogodi¹nji bor u koji je netko stavio crvenu svjetiljèicu. Ka¹ljao je; zatim upita:

- Èuj, a da ti mo¾da ipak malo prièeka¹? Mislim, nikad ne zna¹, mo¾da se oni tamo predomisle... Ako se ¹trajk nastavi, morat æe s time u javnost, a u tom si sluèaju sam sebe...

- Nema èekanja - zavrtje Tomislav Brodariæ glavom. Jo¹ je prvoga dana trebalo objaviti. Ljudi ovoga kraja treba da znaju istinu; veæ je i znaju, ali treba da znaju da tu ima nekoga tko je na liniji Partije i svih onih zacrtanih naèela u koja se kunemo.

- Ma èekaj... - zausti Lovro, ali Brodariæ se vi¹e nije zaustavljao.

- A kad ja poènem, onda æe i oni morati objaviti, shvaæate? To ja ¾elim postiæi! Sredstva javnog informiranja moraju spasiti obraz! Znam ja ¹to radim, razmi¹ljao sam ja o tome!

- Da - uzdahnu Lovro rezignirano. - Vidim ja da si ti lukav kit.

U¹li su u radionicu. U njoj je bila stolarska klupa puna strugotina, bilo je polica s alatom, alat je visio i sa zidova, po podu su bile razasute limenke s tutkalom i kutije pune èavala i kojekakvih drangulija. U dnu se nalazila velika, politirana komoda koja je vjerojatno nekada stajala u nekom otmjenom salonu. Brodariæ joj pride i otkljuèa je. Zatra¾i da zatvore vrata i upale svjetlo. Berak ode do vrata i okrenu prekidaè. Iz kuæe je dopirao miris jela, to je Dubravka ne¹to pripremala, na brzinu.

U komodi je bila radio-stanica. Bila je dobro oèuvana. Brodariæ skide s nje navlaku od gumiranog platna, pa otvori poklopac. Okrene nekoliko prekidaèa i na stanici zasvijetli¹e signalne ¾aruljice. Na ampermetrima zaigra¹e kazaljke.

- Dobra stvar reèe Tomislav Brodariæ. - Nije vi¹e moderna, ali mo¾e poslu¾iti.

Obavi sve potrebne pokuse; pokaza se da je stanica u redu. Njih su dvojica dotle stajali i zami¹ljeno ga promatrali, nije im i¹lo u glavu da mo¾da prisustvuju neèemu ¹to æe imati dalekose¾ne posljedice, mo¾da i po njih. Brodariæ je veè prije bio prenio u radionicu magnetofon, pa ga je sad instalirao pokraj radio-stanice. Stavio je traku i u¹tartao je na pravo mjesto. Oèi su mu sjale, ali je radio mirno i odluèno, kao èovjek koga vi¹e ne muèe dileme.

- Eto, tako - reèe.

Zatvorio je komodu, pa su iza¹li iz radionice. Dvojica novinara i¹la su naprijed, pazeæi da ne gaze po njegovaninm gredicama. Lovro je bio nemiran, èe¹kao se iza uha i osvrtao se za sobom. Malo su oðmakli dok je Brodaiæ zatvarao vrata radionice. Nije ih mogao èuti.

- ©to ti misli¹ - upita Lovro tiho - kako je on to njima mogao podmetnuti mikrofon?

- Valjda je spretan - reèe Berak.

- Hm, hm - reèe Lovro. - Tu se sav raspada od revolucionarnosti, a gledaj ga, na sve unaprijed misli. I na sastanku ¹uti ko kurva.

- Ne znam sle¾e Berak ramenima.

- I ¹to æemo mi u svemu tome?

Berak zastade i nazmija se. Uvijek je Lovro bio taj koji je druge peckao, pa je bilo slatko zadirkivati ga kad bi sam bio upla¹en ili bar zabrinut. Berak reèe:

- Jesi li zaboravio za¹to smo ovdje? Snimat æemo.

- ©to æemo snimati?

- Kako èovjek emitira svoj program. I to je amaterska radio-stanica, zar ne?

TRI

U pet do osam sve je veæ bilo spremno: pojeli su kajganu ¹to ju je Dubravka pripremila, popu¹ili cigaretu, popili malo ujakova kiseli¹a koji nije bio ni sluga njegovoj rakiji, a zatim su pre¹li u radionicu i priredili sve ¹to je potrebno za emisiju. Brodariè je udesio kalibraciju, provjerio sve jo¹ jedanput i instalirao mikrofon, a zatim dao znak Dubravki da priðe bli¾e. Djevojka je imala tremu, pa ju je on pogladio po mi¹ici. Iza njihovih leða èuèao je Lovro i prireðivao svoju "nagru" i mikrofon, da snimi sve ono ¹to æe se dogaðati. Berak je sjedio na stolarskoj klupi, u piljevini, i promatrao sve to. Lovri je iz brèina visila upaljena cigareta, a oko glave mu je lebdio dim. Dubravka se okrene njemu i upita:

- Dobro, a za¹to vi to sad snimate?

- To ide uz na¹ projekt - reèe Berak s klupe. Ono ¹to smo vam prièali. Snimamo amaterske radio-stanice, o tome pravimo reporta¾u. Ja sam siguran da je ovo najzanimljivija stanica u ovom kraju.

- Pazi samo da ti ne postane previ¹e zanimljiva - progunða Lovro prèkajuæi po magnetofonu.

Na Brodariæevu kvarcnom satu bila je minuta do osam. Dubravka je veæ èuèala ispred mikrofona, dr¾eæi u ruci papiriæ na kojemu je bio ispisan tekst. Brodariæ joj je dr¾ao ruku na ramenu. Izgledali su kao zavjerenici u filmovima.

- Sad ti¹ina! - reèe Brodariæ.

Pomakao je jednu polu¾icu i malo prièekao. Prigu¹eno su disali u mirisu piljevine i tutkala, pod ¹kiljavom ¾aruljom. Brodariæ dade znak djevojci da jo¹ malo prièeka, pa ukljuèi magnetofon. Odande se zaèu signal: bio je to instrumentalni dio neke popularne pjesme iz toga kraja. Kad signal utihnu, Brodariæ dade znak djevojci.

- Ovdje Radio Sava - reèe djevojka pone¹to nesigurnim glasom. - Toèno je dvadeset sati. Dajemo vijesti. - Na trenutak je zastala, a onda nastavila: - Najva¾niji dogaðaj u na¹oj opæini svakako je obustava rada u tekstilnoj industriji "Kalteks". Kao ¹to je poznato, radnici ovoga kolektiva obustavili su juèer rad u znak protesta zbog zaka¹njenja u isplati osobnih dohodaka. Problemi toga kolektiva, meðutim, poèinju mnogo prije. Veæina strojeva nabavljena je iz uvoza, za kupnju rezervnih dijelova potrebne su devize, a njih tvornica, pa ni na¹a opæina, trenutno nemaju. Nemaju ih zato ¹to tvornica nije uspjela udovoljiti svojim izvoznim obavezama. Prema ugovoru sklopljenom pro¹le godine, naime, "Kalteks" je u SR Njemaèku trebao izvesti velik kontingent robe iz svoje proizvodnje. Nijemci su, meðutim, odbili da tu robu prihvate i plate, jer je bila nekvalitetna, a roba je bila nekvalitetna zato ¹to su strojevi bez rezervnih dijelova radili lo¹e. Kako smo saznali na licu mjesta, radnici tra¾e da se utvrdi odgovornost struktura koje su inzistirale na nabavci upravo takvih strojeva i na preuzimanju obaveza za koje se veæ unaprijed znalo da se neæe moæi izvr¹iti.

Djevojka je za¹utjela. Brodariæ pritisne dugme na magnetofonu i tada krene snimka iz tvornice. Za to vrijeme, njih èetvoro su u radionici sjedili i gledali se. Lovro je, sjedeæi na podu, buljio u vr¹ak svoje cigarete. Djevojka je jedva disala. Onda, kad je snimka stala, ona se opet javi:

- Nema sumnje - reèe - da je obustava rada ozbiljna stvar, i u politièkom i u ekonomskom pogledu. Bilo bi dobro kad bismo je iskoristili kao priliku da raskinemo s nekim na¹im navikama. Da ne bude poku¹aja, kao prilikom posljednje obustave, prije nekoliko godina, da se revolt radnika u tvornici objasni kao djelatnost neodgovorne grupice bukaèa. A pogotovo bi trebalo iskori¹titi ovu prigodu da se o svemu javno i otvoreno progovori. Ovo drugo mo¾da je i va¾nije.

Brodariæ potap¹e djevojku po ramenu. Ona malo zastade, a onda progovori ponovo:

- Bile su to vijesti. Radio Sava javit æe se opet sutra. Do slu¹anja.

Brodariæ pokrene magnetofon, zaèu se signal, a potom on odmah ugasi ureðaj. Djevojka je ustala i njih dvoje se poljubi¹e. Lovro je potezao iz boce koju je sa sobom donio iz kuhinje. Berak se zami¹ljeno smje¹kao. Onda Brodariæ reèe:

- Ne znam kako vi to zovete u Zagrebu, ali mi za ovako ne¹to ka¾emo kajla.

Dok su mladiæ i djevojka spremali radio-stanicu i pospremali po radionici, dvojica novinara odo¹e do auta da spreme svoj magnetofon. Na cesti je bio mrak i samo su im cigarete osvjetljavale lica. Izdaleka je dopirao lave¾, bili su duboko u provinciji. Lovro je neprestano ne¹to gunðao u brkove.

- Hajde, reci - potaknuo ga je Berak.

- Meni tu ne¹to smrdi - reèe Lovro. - Najvi¹e od svega na svijetu mrzim ispasti ovca, a ne poku¹ati ni¹ta da to izbjegnem. Tebi tu nije ni¹ta èudno?

- Ne znam. Sve je vrlo èudno, pa zato mo¾da ni¹ta nije èudno.

- Ne filozofiraj, ako ti je ¾ivot mio. Ja razumijem za¹to Brodariæ Tomislav, zvan na¹ Tomica, radi sve ovo. On je manijak. On æe zavr¹iti u zatvoru i jo¹ æe vjerovati da je to nesporazum, da oni kojima on vjeruje ne znaju pravo stanje stvari. Ali, za¾to ova maèka to radi? Pa, to je ipak opasno, hej, èovjeèe! ¹to bi bilo da se stari ujak vratio, ¹to misli¹?

- Mala je mo¾da bedasta - reèe Berak. - Mo¾da i ne zna koje su konzekvencije. A da se stari vratio... Pa, ne znam.

Lovro je duboko uzdahnuo. Smjestio je magnetofon na stra¾nje sjedalo i za¹u¹kao ga kao dijete: Lovro je pokazivao nevjerojatnu ljubav, za tekniku, i to sve veæu kako je stario i gubio vjeru u ljude.

- Èudno, èudno - reèe. - A najvi¹e od svega se èudim nama. Zapravo, tebi se i ne èudim, ti si isto neki manijak, kao i onaj Tomica, samo na drugi naèin. Nego se èudim sebi. ©to ja tu radim?

- Mora biti da postoji neki razlog - reæe Berak filozofski.

U kuhinji su veæ upalili radio. Brodariæ je sjedio kraj njega i polako vrtio skalu srednjeg vala. Radio je bio starinski, sa zelenim magiènim okom i okruglom skalom u obliku sata. Èinilo se da je eter nevjerojatno napuèen, jer su se stanice smjenjivale na svakom milimetru skale, kao na kratkom valu.

- ©to je to? - upita Lovro.

- To su na¹i, lokalni - reèe djevojka, ne bez ponosa.

- Slu¹ajte, sLu¹ajte - reèe Brodariæ.

Sjeli su za stol i prihvatili èa¹e. Nad njima je bila svjetiljka s tanjurom, kutovi sobe bili su u polumraku i radio je bio u centru pa¾nje. Bilo je to kao prije tridesetak godina, kad su se ljudi iz susjedstva okupljali oko radija da slu¹aju Vedro veèe.

Brodariæ je polako vrtio skalu. Najvi¹e je bilo glazbe, ali se ponegdje èulo i govor. Govor je bio nepravilan, glasovi hrapavi, jasno se razaznavao lokalni dijalekt, i pored naprezanja da se govori knji¾evno. Najvi¹e je bilo ¾elje i pozdrava: netko je nekome èestitao kupnju novog traktora, drugi je nekoga ispraæao u vojsku, treæi nekome naprosto ¾elio laku noæ. Najvi¹e vremena u tim èestitkama odlazilo je na potpise, jer bi se izredale cijele obitelji. Muzika je ponajvi¹e bila narodna, ali bilo je i ¹lagera, i to onih koje je veæ i vrag zaboravio. Nai¹li su i na jednu rock-emisiju, gdje je disk-d¾okej zavijao i prenemagao se, nastojao biti neposredan i nalikovati na Radio Luxemburg, sve je to izgledalo kao namjerna karikatura, a nije bilo. Kao da se, u igri pokvarenih telefona, sve nekako iskrivi dok stigne do tih bre¾uljaka.

Djevojka je povremeno okretala glava i provjeravala na licima Zagrepèana uèinak onoga ¹to se èulo. Njezino lice odavalo je èudnu mje¹avinu ponosa i stida, kao da ni sama ne zna za ¹to da se opredijeli. Brodariè je igrao vodièa:

- Ovo je Ferenèak, gore, s Kokotovog brega reæe. -On emitira najvi¹e. - Pomakne skalu. - Ovo je Laci iz Strièeve utrine. On pu¹ta samo narodnjake. - Jo¹ malo dalje na skali: - Ovro je Po¾gaj, on ima nekoliko radio-drama.

Vrtio je tako dalje, skala je bila puna kao ¹ipak.

- Pa dobro, koliko to njih ima? - upita ga Lovro.

- Tko zna - sle¾e mladiæ ramenima. - To je cijeli kraj, u radijusu od sto kilometara.

- I koliko emitiraju?

- Po nekoliko sati dnevno. Neki i po noæi.

Kad su sjedali u auto, Lovro je, uz pomoæ razlièitih manevara i dijalo¹kih smicalica, uspio urediti stvar tako da su on i djevojka sjeli otraga, a Brodariæ se smjestio kraj Beraka. Njih dvoje su se odmah dali u nekakav tihi razgovor: po sadr¾aju se vidjelo da je to ne¹to banalno, ali je veæ i spu¹tanje glasa znaèilo nekakvu intimnost. Berak upita:

- Kamo hoæete da vas odvezemo?

- Ja æu otpratiti Dubravku kuèi - reèe Brodariæ. - Reæi æu ti gdje da stane¹, ako nisi zapamtio kuæu. Poslije se mo¾emo naæi u gradu, premda...

- Premda?

- Ma, ne znam. Mo¾da nije dobro da se suvi¹e pokazujemo zajedno.

- Da se ti pokazuje¹ s nama, ili da se mi pokazujemo s tobom? - upita ga Lovro sa stra¾njeg sjedala, a zatim, ne doèekav¹i odgovor, nastavi æuæoriti s djevojkom.

- I jedno i drugo - reèe Tomislav Brodariæ zami¹ljeno. - Siguran sam da su bar neki èuli emisiju. Ja æu prvi biti sumnjiv. A s druge strane, nije dobro ni da se ja pokazujem s vama. Jer, vi pravite reporta¾u o privatnim radio-stanicama, a njima æe sad jedna takva stanicu biti problem. Ako i ne pomisle odmah na mene, pomislit æe kad vide vaz i mene skupa.

Bilo je to vrlo logièno, mo¾da èak i odvi¹e, s obzirom na okolnosti. Doista, i Lovro je to opazio, pa se zato javi sa stra¾njeg sjedala:

- Suvi¹e si logièan za nekoga tko je odluèio da svima sve skre¹e u brk.

- Biti odluèan ne znaèi biti bedast - reèe Brodariæ, i dalje logièno. Zatim se okrene Beraku: Èekaj, èekaj, stani malo ovdje, hoæe¹?

Berak prikoèi i okrene se Brodariæu. Bili su usred polja, nigdje nije bilo nièega, samo su svijetlili prozori jedne osamljene kuæe uz cestu.

- ©to je? javi se Lovro.

- U ovoj kuæi ¾ivi jedan amater. Mislim da sad radi. Mo¾da ga mo¾emo vidjeti sa ceste.

Berak prebaci u rikverc i vrati se desetak metara. Cesta je bila malo uzdignuta, a kuæa se nalazila ne¹to ni¾e, u polju. Tako su, doista, mogli vidjeti ¹to se unutra zbiva. Zavjesa je bila sasvim prozirna.

- Vidi, vidi javi se Lovro otraga.

Kroz prozor se vidjela soba, u sobi je, za okruglim stoliæem, sjedio postariji, æelav èovjek. U jednoj ruci dr¾ao je mikrofon, u drugoj komad papira. Bilo je oèito da je sam u sobi, pa se mo¾da zato pona¹ao onako kako se pona¹ao: pomalo je imitirao televizijskog voditelja. Dr¾ao se uspravno, gestikulirao rukom kojom je dr¾ao papir, smije¹io se i odmahivao glavom. Gledali su taj prizor kao oèarani. Bilo je oèito da èovjek, sam u sobi, u toj kuæi usred pustog polja, uspostavlja sa svojim slu¹ateljima kontakt mo¾da i bolji nego ¹to bi izravno mogao uspostaviti. Zavr¹io je, pritisnuo dugme magnetofona, naslonio se i slu¹ao. U¾ivao je u pjesmi kao da je èuje prvri put. Bilo je te¹ko odvojiti oèi od njega.

Napokon su ipak krenuli. Neko vrijeme vozili su se ¹utke, èak nije bilo ni æuæorenja na stra¾njim sjedalima: bilo je oèito da je i Lovru, koji nije bje¾ao od toga da je cinik, prizor impresionirao. Onda se Marijan Berak okrene mladiæu:

- Reci mi jednu stvar. Zapazio sam da ste najavili emisiju vijesti kao da je to ne¹to uobièajeno. Znaèi da i drugi emitiraju vijesti?

- Emitiraju - kimne Brodariæ - ali ih ne zovu tako. Javljaju da dolazi veterinar, gdje se mo¾e kupiti modra galica, i tako. Ali, to ne zovu vijestima.

- A o politièkim dogaðajima nikad? - upita Lovro otraga.

- Nikad.

- A ti ima¹ politièke dogaðaje, pa si zato to nazvao vijestima?

- Da. Da bude vi¹e nalik na pravu radio-stanicu.

Mjesta je u hotelu, dodu¹e, bilo, ali se sobe ba¹ nisu mogle birati, kako su se oni nadali; ne¹to gostiju ipak je bilo. Bilo je to zbog berbe i sveèanosti u vezi s njom, to je u ovim krajevima glavni dogaðaj u godini, tvrdio je Berak. To je zbog ¹trajka, tvrdio je Lovro, a ¹trajk je u svim krajevima glavni dogaðaj u godini. Dok su ih upisivali u hotelski registar, Lovro je zvjerao po predvorju i zavirivao u restoran. U predvorju sjedila su u razlièitim kutovima dva èovjeka èitajuci novine. U restoranu veèerala su jo¹ trojica, tiho razgovarajuæi. Mogli su biti poslovni ljudi koji su do¹li da obave ne¹to u ovda¹njoj industriji, ali i nisu morali. Lovro se zadovoljno nacerio: volio je da se sve njegove prognoze ostvare, pa makar bile i najcrnje.

Soba je bila dvokrevetna i gledala je na trg. Lovro je zario ruke u d¾epove i stao kraj prozora.

- Èuj - rekao je - vidi ono tamo!

Berak priðe i stade kraj prozora. Preko puta, u ¾utoj, velikoj zgradi odmah do radio-stanice, u sobi na prvome katu, odr¾avao se nekakav sastanak. Na sredini je bio zeleni stol, oko njega su sjedili neki ljudi, uglavnom mu¹karci, nalakæeni i podboèeni, olabavljenih kravata. Neki su i zijevali. Soba je bila puna dima. Jedan sijed èovjek na èelu stola vatreno je ne¹to govorio.

Neko su ih vrijeme promatrali. Onda Berak sle¾e ramenima i vrati se svojim stvarima, koje je upravo poèeo raspakirati.

Sastanèe - reèe. - Ali, ne mora biri da je u vezi sa ¹trajkom.

A nego s èim? i¹èudavao se Lovro. - ©to ti pada na pamet?

- ©ta ja znam. Obièan sastanak.

- U pola deset naveèer? Ccccc!

Si¹li su dolje. U predvorju su ona dvojica i dalje èitali novine, a oni u restoranu sad su èaèkali zube, i to sva trojica. Izadoæe na trg.

Ulica je bila gotovo sasvim pusta. Pred kinom se jo¹ motalo dvoje-troje ljudi, jer jo¹ nije zavr¹ila posljednja predstava. U izlogu su bile slike i plakat nekakvog domaæeg filma. Plakat je bio crn, po¹kropljen crvenim mrljama. Slike troje glumaca bile su montirane tako kao da se vide kroz ni¹an snajperske pu¹ke.

Dok su hodali preko trga, iz one zgrade u kojoj se dr¾ao sastanak ispao je Vodopija i uputio se prema ulazu u radio-stanicu. Bio je veoma u¾urban, sako je samo zagrnuo, vidjelo se da je samo skoknuo i da æe se odmah vratiti. Kad iz je spazio, na trenutak kao da se kolebao treba li da im se javi ih da se pravi da ih ne vidi. Onda je ipak odluèio da ih primijeti.

- A, vi ste tu - rekao je. Onda?

- Ni¹ta reèe Berak. - Malo razgledamo.

- A ja tu imam nekakav sastanak - pokaza Vodopija palcem preko ramena, spremajuæi se da krene dalje.

U gradu se prièa da je tu kod vas nekakav ¹trajk - dobaci Lovro drsko.

Vodopija zastade, okrene se i namjesti sako na ramenima, a onda se vrati do njih, s èudnim osmijehom na licu. Taj osmijeh znacio je vi¹e nego i¹ta drugo prijetnju.

- Tko to prièa? - upita.

A tko ne prièa? - ubaci se sad i Berak, kad je Lovro veæ potegao maèka za rep. - Gdje god doðe¹, svuda se samo o tome govori.

A je li? - Vodopija kao da se na trenutak zbunio, kao da do tada nije bio svjestan u kojoj je mjeri ta stvar postala javna. - Dobro, dobro, vidjet æemo reèe. To mu je valjda bila direktorska po¹tapalica. A vi? - odluèio je promijeniti temu. Kako va¹a reporta¾a?

- Tako-tako - reèe Berak. - Zasad se jo¹ upoznajemo sa situacijom.

- Ne znam, ne znam - odmahivao je Vodopija glavom. - Ba¹ se pitam je li ba¹ pametno da to sad radite, u ovom trenutku...

- Za¹to? - upita Lovro.

- Pa tako, s obzirom na situaciju... Premda, to je ipak va¾na stvar, te radio-stanice... A i po pitanju bezbjednosti... Uostalom, razgovarat æemo sutra - reèe pa odbrza, vukuæi svoj preuski sako na ramenima.

Gledali su za njim. Onda Lovro poèe gladiti brkove ¹irokim pokretima, kao starac iz narodne pjesme, i reèe:

- Dosad je sve to moglo izgledati kao sprdaèina i djeèja igra onog ¹mokljana, Brodariæ Tomislava, zvanog Tomice. Sad je druga stvar.

- Da - reèe Berak. - Uhvatili su emisiju.

Dok su hodali tihim ulicama prema tvornici, Berak je zapodjeo ozbiljan razgovor. Hodali su polako po starinskoj kaldrmi, na prozorima bili su lonci sa cvijeæem, jer je jesen bila sunèana, iz soba su svjetlucali televizori. Pro¹li su kraj restorana "Pirovac", iznutra se èula pijana deraèina nekakvih veseljaka. Brodariæ im se pridru¾io odmah nakon razgovora s Vodopijom. Berak je rekao:

- Uhvatili su tvoju emisiju.

- Nisam ni mislio da neæe - reèe mladiæ. Ovdje se sve èuje, ne samo u ¾ivotu nego i na radiju.

- Da sam ja na tvom mjestu - reèe Lovro pljucnuv¹i - ja bih se zabrinuo. Ne misli¹ valjda da je Vodopija i¹ao lièno slu¹ati radio? Ili netko od onih faktora ¹to sad tamo sastanèe? Ja bih prije rekao da je to uhvatio netko kome je i inaèe du¾nost da sve uhvati.

- To mene ne zanima - okrene se mladiæ nekako borbeno Lovri. - Mene zanima samo to da se èuje i da se dru¹tveni principi po¹tuju. A tko æe to pokrenuti, tko æe hvatati emisije, to me ne zanima.

- Blago tebi - pljucnu Lovro opet.

- A koliko misli¹ da æe to trajati? - upita Berak.

Ne mo¾e dugo - reèe Brodariæ. - Mo¾da æe veæ sutra biti sve gotovo. Mo¾da prekosutra. Najprije æe i drugi privatnici poèeti o tome izvje¹tavati, a onda æe se javiti i na¹a radio-stanica. A to i jest ono ¹to sam htio postiæi. Tada æe se vidjeti da sam ja u pravu.

- A ako ¹trajk dotle prestane?

- Opet æe trebati govoriti o tome. O svemu treba govoriti, u tome je cijela stvar.

Stigli su do tvornice. Tvornica je bila u starim zgradama, a nije stajala na osami. Tako su joj se mogli pribli¾iti a da to nikome ne izgleda sumnjivo: bili su obièni prolaznici. Prozori su imali velika, re¹etkasta okna. Unutra je gorjelo fluorescentno svjetlo, ali se nije èula lupa strojeva. Kad bi se èovjek propeo na prste, vidio bi strojeve kako miruju.

- Doðite jo¹ malo - reèe Brodariæ.

Na tvornièku halu nadovezivala se upravna zgrada. Pred njom je stajao jedan crni "mercedes". Upravna zgrada bila je prilièno niska, tobo¾e moderna prizemnica, i kroz prozore se moglo vidjeti unutra. I tamo je gorjelo svjetlo. Portir je sjedio u svome sobièku i ne¹to èitao. Ni po èemu se nije moglo zakljuèiti da se tu dogaða ne¹to neobièno.

- Da vidimo - reèe Brodariæ.

Stajali su na suprotnoj strani ulice i propinjali se na prste. U osvijetljenoj sobi sjedilo je samo nekoliko ljudi, njih mo¾da pet-¹est, ali je i soba bila puna dima. Gledali su tako neko vrijeme. Portir nije obraæao pa¾nju na njih.

- Akciona grupa - reæe Lovro znalaèki.

- Da - kimnu Brodariæ. - To su neki iz tvornice, neke i ne poznajem, valjda su iz Zagreba.

- Neki iz Zagreba unutra, neki na ulici, tako je to - reæe Lovro pomalo zagonetno. - I ¹to sad? Èekat æemo da izaðu?

Brodariæ nije stigao odgovoriti: kraj njih je promakao nekakav èovjek. Prilièno se ¾urio i jedva da ih je okrzuo pogledom. Odbrzao je dalje niz ulicu.

- Bolje da idemo - reèe Brodariæ.

- Èekaj, èekaj - reèe Lovro zami¹ljeno. - Èuj okrene se Beraku - nije li to jedan od onih iz hotelskog restorana?

- Ne znam - reèe Berak mrzovoljno. - ©to ako i jest? Zar je zabranjeno prolaziti ulicom? Ovo je mali grad.

- Ni¹ta, ni¹ta, samo pitam - reèe Lovro. - A vama to ide na po¹tovane ¾ivce?

Okrenuli su se i vratili prema gradu. Neko vrijeme hodali su ¹utke. Onda Berak opet naèe istu temu:

- Reci mi - okrene se Brodariæu - ¹to æe¹ ti ako cijela ta stvar ne krene onako kako si planirao?

- U kom smislu?

- Pa tako. Ako privatnici ne poènu emitirati o ¹trajku, ako lokalna radio-stanica i dalje bude ¹utjela... ©to æe¹ onda? Ako ostane¹ sam?

- To se ne mo¾e dogoditi - reèe Brodariæ i nasmije¹i se, kao da razgovara s nekim tko je nerazuman ili ne poznaje dovoljno situaciju.

- Ali, recimo, ipak, onako, na priliku? - pridru¾i se sad i Lovro.

Mladiæ malo zastade, pa razmisli. Gledao ih je, èas jednoga, èas drugoga, kao da pristaje na dobru ¹alu. Ipak, vidjelo se da ozbiljno razmi¹lja o takvoj moguænosti. Onda reèe:

- Ja æu emitirati i dalje.

- Dalje? Dokle?

- Dokle stignem. Sad vi¹e nema natrag.

ÈETIRI

Malo prije devet stajali su uz prozor u krèmi blizu tvornice. Sjalo je blago jesensko sunce, ¾ute kuæe imale su boju zrelog voèa kojemu je upravo bila sezona, prolaznika je bilo dosta. Berak i Lovro pa¾ljivo su ih gledali: svaki seljak na traktoru, svaki lola u nakrivljenom ¹e¹iru mogao je biti vlasnik amaterske radio-stanice, dakle èovjek kojeg tra¾e.

- Ba¹ ne¹to mislim - reèe Berak, glasom hrapavim od prve cigarete - kakva bi to reporta¾a bila da sad mo¾emo snimiti ¹to se sve tu zbiva.

- I ti bi potajno uvaljivao mikrofone? - upita Lovro, gleðajuæi ga kao manijaka.

Krèma se brzo punila ljudima. Dolazili su od tvornice, ulazili i naruèivali ponajvi¹e piæe, neki su za stolovima jeli gula¹. ©alili su se s pipnièarkama, tap¹ali konobare po ramenu: èovjek koji nije znao ¹to se zbiva, ne bi nikada pomizlio da su to ¹trajkaèi. Izgledali su tako obièno, domaæe i pitomo, da promatraèu naprosto nije i¹lo u glavu da su to ljudi koji su lokalnim i drugim faktorima zadali toliko glavobolje.

- Sviða mi se ova rulja - reèe Lovro.

Njih dvojica zapravo su do¹li da malo onju¹e atmosferu, jer drugoga posla nisu imali: i Brodariæ i Èabrajec bili su toga jutra zauzeti, a nisu poznavali nikoga drugog tko bi ih mogao odvesti do nekog amatera. A nije bilo pametno ni da se previ¹e raspituju, s obzirom na situaciju: nakon Brodariæeve emisije, svatko bi odmah pomislio da su nekakva slu¾bena lica. Tako su do¹li da vide ¹to se zbiva oko tvornice. I u prvi mah gotovo da su bili razoèarani mirom i vedrinom tih ljudi. Taj mir mo¾da je bio znak njihove odluènosti, i najava da se jo¹ sva¹ta iza brda valja.

Ljudi su grajali i smijali se, govorili su o sasvim desetim stvarima: jedni su prièali o izgradnji neke kuæe, drugi o skora¹njoj berbi, treæi o nogometu. Meðu njima bilo je i ¾ena, pa je bilo i udvaranja. Krèma je funkcionirala kao tvornièka kantina i plaæalo se u bonovima.

- Dobri su, dobri - reèe Lovro opet.

Beraka je netko dotaknuo po ramenu. Osvrnuo se i spazio pru¾enu ruku. Supijano lice smije¹ilo mu se ustima, oèima i nosom, koji je veæ bio gotovo ljubièast.

- O! - uzviknu Berak. - To si ti! Zdravo!

- Otkud ti? Poslom? - upita ga èovjek.

- Poslom, poslom - zabrza Berak, pa se okrene Lovri. - Èuj, ovo je moj stari znanac Ferdo. Nekad smo èak bili i cimeri u domu.

Ferdo promrsi neko nerazumljivo prezime koje se zavr¹avalo na -ek ili -ec. Bilo je oèito da je pijanac, premda to dobro podnosi i razmjerno vje¹to krije. Imao je pomalo uvrijeðeno lice provincijalca koji razgovara s ljudima za koje se èuje i za koje on misli da su vi¹e od njega uradili u ¾ivotu.

- Ja sam s Marijanom studirao - reèe on Lovri, govoreæi strogo ¹tokavski. - Predajem ovdje hrvatski, a usput radim i neke druge stvari, ureðujem na¹ èasopis, i tako.

Lovro se nije ni potrudio da se ne opazi koliko je nezainteresiran za taj razgovora. Rekao je:

- Zanimljivo, zanimljivo.

- Nije vrag da ste do¹li zbog ¹trajka? - spusti Ferdo glas, osvræuæi se preko ramena. - Zar se veæ i do Zagreba èulo?

- Ne - reèe Berak. - Tu smo zbog nekoga drugog posla. Ali, i ovo nas zanima. Ba¹ sad gledamo kako oni to. Kao da se ni¹ta ne dogaða. I gablec imaju.

- Da, da, tako je to - reèe Ferdo struèno. - Dolaze u ¹est, ostaju do dva i idu kuæi. Èak i ne mitinguju. Igraju ¹napsl, i tako. To da se vidi da nemaju nikakve druge namjere, nego samo da postignu ono ¹to tra¾e.

- Tko ih vodi? - upita ga Lovro iznenada.

- E, to... - ote¾e Ferdo. - Ne znam, zapravo. Izgleda da je to vi¹e spontano. Kao nekakvo samoupravljanje u èistom obliku - naceri se. - Svaki put idu drugi na razgovore s faktorima.

- Lukavo - reèe Lovro.

- Da - kimnu Ferdo supijano. - Ja pomalo prouèavam sve te stvari, mene to zanima, znate, ne¹to pomalo i pi¹em, znate, ovo je sjajan materijal.

Lovro prevrnu oèima, ali ovaj put ne reèe ni¹ta. Berak se namr¹ti.

- Prozu pi¹e¹? - okrene se Ferdi.

- Da. Osim toga, znate - nastavio je Ferdo toliko veæ toga znam o ovome gradu da mi je stra¹no drago kad se ne¹to dogodi. Ovo je kao neka renesansa, ti boga!

- I humanizam - progunða Lovro.

Pokazalo se da Ferdo toga dana ima poslijepodnevni turnus i da je pomalo sklon da se do ruèka nacvrcka, pa je trebalo da ga se nekako otarase. Ali, to nije i¹lo nikako drugaèije nego da mu ka¾u za¹to su tu. Tako je ispalo da on vrlo dobro poznaje problematiku privatnih radio-stanica, da je èak nekada ne¹to o tome pisao u lokalnom èasopisu za knji¾evnost, umjetnost, dru¹tvena pitanja i sve ostalo. Odmah se ponudio da ih odvede do kojeg amatera. Usput su svratili do njega kuæi, oni su prièekali u autu a on je donio èasopis. Unutra je bio tekst o radio-amaterizmu kao o uzvi¹enoj i plemenitoj stvari, u smislu: kad bi svi momci svijeta, a razvijale su se i misli o va¾nosti te djelatnosti za obranu i za¹titu, kao i o njezinim umjetnièko-kreativnim aspektima. Ukratko, u tom se èlanku (ili ¹to je veæ to bilo) nastojalo ugoditi svima i svakome, a bio je sentimentalan toliko da je èovjeka hvatao gnjev dok bi ga èitao. Sve je vrvjelo od uskliènika i trotoèki.

Ferdo ih je odveo u prilièno udaljeno selo, sve se usput koèopereæi, ¹to zbog èlanka, ¹to zbog svoje èièeronske uloge. Kuæa se nalazila na vrhu brijega, i "renault" se na¹ao u prilici da poka¾e svoje terenske karakteristike. Iza kuæe bio je velik voænjak, koko¹i su kljucale u dvori¹tu. S brijega se pru¾ao pogled na obli¾nje bre¾uljke, gdje su ljudi ne¹to radili u vinogradima i èula se pjesma. Bilo je vrlo lijepo.

Jedna ¾ena, ¹to je u dvori¹tu iz pregaèe hranila piliæe, nadvila je ruku nad oèi i gledala tko to dolazi. Onda je prepoznala Ferdu, pa je obrisala ruke o pregaèu i po¹la prema njima.

- O, dru¾e - rekla je. - Dobar dan.

Ferdo je valjda nekad ne¹to predavao djeci te seljanke, pa se zato dr¾ao pokroviteljski i samouvjereno. Rekao je:

- Ovo su drugovi iz Radio Zagreba. Do¹li su vidjeti va¹u stanicu.

- A je li to...? - upitala je, bojeæi se valjda da su Marijan Berak i Lovro neka vrsta revizora za pretplatu ili inspektora.

- Oni su novinari - umirivao ju je Ferdo. Prave reporta¾u o radio-amaterima.

- Ali, mog mu¾a nema doma - smje¹kala se ¾ena u neprilici. - A ni djece. A javam se u to ni¹ta ne razumijem.

- Samo vi drugovima poka¾ite - reèe Ferdo. - I, ako imate malo one va¹e fine jabukovaèe.

®ena se pomirila sa situacijom; bili su u kraju gdje je nastavnik nekakva bud¾a. Iznijela je rakiju i pokazala stanicu.

Stanica je bila u ¹taglju. Tu je bila ureðena jedna mala prostorija iz koje je dopirao miris sijena. Tu je bio magnetofon, uredno slo¾ene trake s natpisima ispisanim nevje¹tom rukom, primitivan gramofon. Radio-stanica bila je sliènoga tipa kao i u Brodaiæeva ujaka. To je valjda bila nekakva lokalna moda. Na malom stolu bio je i plan buduæih emisija, ispisan olovkom koja je i sad tu stajala: bila je crvena i plosnata, pinterska.

- Vidi¹, vidi¹ - govorio je Lovro hodajuæi naokolo i odmahujuci glavom. - Ovo mi se sve vi¹e sviða. - Opipavao je stvari, razgledao ih i smje¹kao se. - Otkad va¹ mu¾ emitira? - upita ¾enu.

- Pa, ima veæ oko deset godina - reæe ona. Otkad smo prodali onaj drugi vinograd. Sad ima manje posla pa se time zanima.

Sjeli su u dvori¹tu oko hoklice na kojoj je bila rakija, i uzeli lagano pijuckati. Ferdo se dr¾ao ponosno, kao da je sve to njegova zazluga, a Zagrepèani su gledali oko sebe i nastojali ¹to vi¹e toga zapamtiti.

- Recite, gospoðo - upita Lovro iznenada za¹to va¹ mu¾ to radi? I uopæe, za¹to se ljudi time bave?

®ena je neko vrijeme razmi¹ljala. Oèito, ili se nikada nije pitala o razlozima, ili su joj oni izgledali toliko logiæni da i nije bila u stanju da ih obrazlo¾i. ®mirkala je na suncu i namje¹tala na glavi svoj ¹areni rubac. Pjesma se èula s okolnih bre¾uljaka.

- Pa, tako - rekla je napokon. - Kad mogu drugi, za¹to da i mi ne poku¹amo?

- Tko drugi? Susjedi? - upita je Ferdo.

- Pa i oni, ali i inaèe, pravi radio. Èovjek èesto nije zadovoljan programom. A kad ima svoju stanicu, onda mo¾e pokazati kako to zami¹lja. Osim toga... - zastala je.

- Recite, recite - sokolio ju je Ferdo.

- Za¹to se èovjek ne bi oglasio, ako mo¾e?

To je bilo toèno. Za¹to se èovjek ne bi oglasio? Premda su se novinari zapravo uvijek pitali: za¾to bi se èovjek oglasio, ako ba¹ ne mora?

- Jeste li èuli emisiju o ¹trajku, juèer? - upita je Lovro iznenada.

- Jesmo.

- I? ©to vam se èini?

- Èujte, ja vam to ne znam. Ali, moj mu¾ misli da tu ne¹to nije u redu. Da tu netko ne¹to muti.

Druga emisija poèela je toèno u tri. Oni su se na¹li u dva, na izlazu iz grada, ondje ih je, na autobusnoj stanici, èekao Tomislav Brodariæ s radio-stanicom u velikoj kartonskoj kutiji u kakvima se dostavlja roba u sanoposlu¾ivanja. Odluèio je da vi¹e ne emitira iz ujakove kuæe, nego da naprosto uzme radio-stanicu. Tvrdio je da ujak neæe ni¹ta opaziti, jer nikad i ne otvara onu komodu, a ako i opazi, on æe mu veæ ne¹to zamutiti. Tako su se odvezli u klijet u nekom vinogradu, prilièno daleko od grada. Pokazalo se da je klijet takoðer ujakova i da je prilièno dobro ureðena, premda je bila napola drvena i niska tako da je èovjek u njoj morao stajati pognut. Trebalo im je desetak minuta da instaliraju antenu, a onda su se pripremili za emisiju. U okolnim vinogradima nije bilo nikoga.

Dok su pripremali sve ¹to treba, Brodariæ je nervozno ¹etao ispred ulaza u klijet, Dubravka je èitala tekst da ga dobro zapamti, a Lovro je, petljajuæi ne¹to oko svojega magnetofona, bio blizu Dubravke, pa je ude¹avao tako da se svaki èaz s njom sudari, ili da je bar dodirne. Berak reèe:

- Kad pomisli¹ koliko ljudi u ovome èasu pali radio.

- Prestaju zveckati ¾licama i umiruju djecu doda Lovro. - Kad æemo mi to postiæi na pravom radiju?

Komentar je ovaj put bio ne¹to o¹triji, ali i malo konstruktivniji od prethodnoga. Osim toga, Brodariæ je osjetio i potrebu da objasni razloge za pojavu nove radio-stanice i da izlo¾i nekakav njezin plan i naèela. Nakon najave, Dubravka je proèitala:

"Obustava rada u Kalteksu se nastavlja. Kako saznajemo, juèer su voðeni temeljiti pregovori izmeðu radniza i rukovodeæih struktura na¹e opæine, pa i ¹ire. Do sporazuma, meðutim, nije do¹lo. Mi ka¾emo: i bolje ¹to nije. Evo za¹to: i do sada je bilo obustava rada, ponajvi¹e zbog niskih osobnih dohodaka, ili zbog zaka¹njenja s njihovom isplatom. Èim bi se potrebna sredstva namakla, ¹trajk bi prestao. Ovaj put, meðutim, radnici ne pristaju na to da se zadovolje takvim privremenim rje¹enjem. Oni zahtijevaju da se goruæa pitanja tvornice, pa èak i opæine, rije¹e dugoroèno. Prije svega, inzistiraju na pitanju odgovornosti, a zatim na pitanju struènosti. Ta su dva pitanja u naju¾oj vezi. To se vidi i iz slijedeæe izjave."

Brodariæ je pritisnuo dugme na magnetofonu i tada se zaèuo glas nekog radnika koji je govorio spretno i suvislo, jer je, oèito, mnogo razmi¹ljao o toj temi. Rekao je:

"©to mi imamo od toga da se nas pita treba li ne¹to uraditi, kave strojeve treba kupiti? Govorim o sebi, ja ne znam ni kakvi sve strojevi postoje na tr¾i¹tu, ni koji su od njih bolji za na¹u tvornicu. Prema tome, kakve æemo strojeve kupiti, o tome odluèuje netko drugi. Ali, ¹to je najgore, ni taj drugi ne zna ni¹ta bolje od mene kakvi i koji strojevi nama trebaju. Ipak, on odluèuje, jer je na takvom mjestu. Reæi æe netko: imamo mi i za to struènjake. Imamo, to je toèno, ali posljednju rijeè ipak imaju oni koji ne znaju, koji nisu struènjaci, ali su zato na polo¾ajina. Oni odluèuju, zato da bi se znalo tko je gazda. Njih zanima vlast, a ne proizvodnja. A ¹to je od svega najgore, na kraju ispadne da smo svi mi odgovorni, jer oni su nama do¹li na zbor radnih ljudi s prijedlogom da se uradi to i to, da se kupi to i to, i mi smo glasali, naravno, jer ¹ta ja znam o tim strojevima? I tako smo sad fino svi krivi. Ja se, drugovi, tu osjeæam prevaren."

Tu je bio kraj izjave, bilo je oèito da je traka kraæena i montirana, mo¾da je govornika negdje malo dalje prekinuo ¾agor, jer sve je to izgovoreno na sastanku u tvornici. Dubravka je malo prièekala, a potom je nastavila èitati tekst komentara.

"Smatramo da ovo ¹to ste upravo èuli najbolje svjedoèi o tome kako razmi¹ljaju u Kalteksu. Duboko smo uvjereni da razmi¹ljaju ispravno. Oni govore otvoreno, misle zdravo i komunistièki i postavljaju zahtjeve koji su na liniji najboljih tekovina ovoga dru¹tva. Meðutim, druga strana nije spremna da se dogovori s radnicima. Tko je u pravu, ne treba posebno nagla¹avati. I to jo¹ nije sve nego se pred javno¹æu taji ¹to radnici èine, za¹to ¹trajkaju i koji su njihovi zahtjevi. Jo¹ uvijek se od javnosti skriva i sama èinjenica da obustava rada postoji. Upravo zato javila se stanica Radio Sava, drugih razloga osim ovog nema. Radio-stanica javljat æe se kad god bude potrebno i dokle god bude potrebno."

Nakon toga, Dubravka je najavila slijedeæu emisiju, pa su pustili signal. Svi su odahnuli. Djevojka je ustala i Brodariæ ju je poljubio. Lovro je iskljuèio magnetofon.

- Kako vam se èini? - upita Brodariæ.

- Dobro je, dobro - reèe Berak.

- Je li vam ¾ao ¹to ste tu i ¹to ste se u ovo upustili?

- Upustili? - zgranu se Lovro. - Ti si se upustio, mi se ne upu¹tamo.

- Èuj - upita Berak. - Ima¹ li kakvih vijesti? Kako se stvari razvijaju?

- Nemam pojma - reèe mladiæ. - Danas je u redakciji bila mrtva ti¹ina, èak ni Vodopije nigdje nije bilo. Ali, to ni¹ta ne znaèi. Danas je odluèujuæi dan.

- Za¹to? - upita Berak.

- Uf, uf, odluèujuæi dan - frknu Lovro.

- Tako - reæe mladiæ. - Danas æe se znati sve. Hoæe li drugi amateri poèeti govoriti o tome, kako æe to primiti ¹trajkaèi, kako æe to utjecati na pregovore... Sve æe se danas znati.

Kuhinja je bila velika poput oveæe dnevne sobe, u njoj je sve blistalo od raznih strojeva i aparata, na podu su bile skupocjene ploèice, na zidovima nevjerojatne tapete koje su prikazivale hrastovu ¹umu, sa stropa visio je ventilator. Sve je pokazivalo da tu stanuje netko tko je pun novaca i tko je spreman da i drugima ka¾e kako da do novaca doðu. U istom stilu bila je i kuæa, dvokatnica s gara¾om za dva auta.

Na stolu su stajala dva magnetofona. Za jedan se brinuo Lovro, taj je snimao, oko drugoga se trudio domaæin a na njemu su se nalazili zvuèni efekti: ¹um ki¹e, pucketanje vatre, topot konja, ¹kripa vrata. Oko stola sjedile su dvije ¾ene i jedan mladiæ. U rukama su dr¾ali tekstove i èitali ravno u mikrofon. Kroz prozor se vidjelo blago sunce ranog poslijepodneva. U kuæi je vladala neprirodna ti¹ina.

Emisija je bila u toku. Jedna ¾ena govorila je sitnim, djeèjim glasom:

- Tata, tatice, nemoj nas ostaviti!

Druga je ¾ena napadno i histerièno ridala, dok je mladiæ govorio krupnim i drhtavim glasom:

- Kæeri moja, ja se mo¾da vi¹e nikada neæu vratiti u domovinu! Rana u mom srcu je te¹ka, i ja bih umro da se ona opet otvori!

- Tata, tata! - vapila je druga ¾ena.

- Kæeri govorio je mladiæ - moja su ti vrata uvijek otvorena. Ja ne znam ¹to æe sud odluèiti, ali ¹to zna sud o ljudskom srcu?

Druga je ¾ena ridala. Ona ¹to je igrala djevojcicu sad je progovorila, drhtavin glasom:

- Ja ¾elim biti s tobom, tata!

- Jednog dana, kæeri - javi se mladiæ, jo¹ dublje, i kao malo ¹tucajuæi - mi æemo biti skupa. Pravda i ljubav moraju pobijediti. A sad zbogom!

Zaèuo se zvuk vlaka, lupa kotaèa s magnetofona; u to se mije¹ala odjavna glazba. Kad je sve to zavr¹ilo, nastala je stanka od nekoliko sekunda, a onda je domaæin rekao u mikrofon:

- A sada malo muzike pa je pritisnuo dugme i krenula je zabavna glazba.

Na trenutak su u kuhinji svi sjedili ¹utke. Obojica novinara bili su impresionirani i dobro su razumjeli da i slu¹aocima treba da malo predahnu. Drama je opisivala raspad gastarbajterskog braka, zbog nevjere ¾ene koja je ostala kod kuæe. Radnik se vratio kuæi zauvijek i tek tada saznao ¹to se zbiva, pa je zato odluèio da se vrati u Njemaèku. Premda je sve bilo vrlo patetièno, nevje¹to napisano i jo¹ nevje¹tije odigrano, imalo je velikog uèinka, osobito na one koji su poznavali takve sluèajeve.

- Bilo je vrlo dobro - rekao je napokon Berak kad su mu se oèi susrele s upitnim domaæinovim pogledom. - Vrlo, vrlo dobro: gospon Po¾gaj.

- Meni se sve ovo sve vi¹e sviða - kimao je Lovro zami¹ljeno. - Pa èak i... - prekinuo se. Oèito je htio spomenuti Brodariæeve emisije, ali se na vrijeme suzdr¾ao: prvo, zato ¹to je to bila tajna, a drugo zato ¹to je Brodariæ bio s njima. On ih je i doveo k Po¾gaju, kojemu su specijalnost bile radio-drame.

Po¾gaj je bio povratnik iz Njemaèke. Bio je rið, proæelav i pjegav, i sam je pomalo lièio na nekoga ¹vabu. Za razliku od drugih arbajtera koji, kad se vrate, nastoje u¾ivati u onome ¹to su stekli, Po¾gaj je, kako je vrijeme prolazilo, sve vi¹e bio zaokupljen onim ¹to je u Njemaèkoj vidio i do¾ivio. Stra¹no ga je ¾deralo ¹to je morao iæi onamo, to je do¾ivljavao kao neku trajnu ljagu i biljeg na svom licu. Zato je stalno o tome govorio i pisao.

- Je li to sve iz ¾ivota? upita ga Berak.

- Sve - kimnu riði èovo. - Ni¹ta ja nisam napisao ¹to se nije dogodilo. Sve su to sluèajevi ljudi koje sam poznavao, sami su mi prièali, na radnom mjestu, i noæu, u baraci, dok sam bio tamo. Pone¹to ima i od mog iskustva.

- Imate li mnogo drama? - upita Lovro.

- Puno. Ne mogu sve ni zapisati, koliko znam reèe Po¾gaj.

- Kako ste poèeli? - upita ga Berak. Mislim, s radijem.

- Vidio sam od drugih. Za¹to ne bih i ja? A zapravo, najvi¹e zato da mogu praviti te drame, na¹ao sam ovdje i glumce, eto, vidite. A muziku ja onako, usput.

Kad je spomenuo glumce, ¾ene su pocrvenjele, a mladiæ se malo isprsio. ®ene su bile seljanke, mladiæ mo¾da uèenik, slu¾benik u zadruzi, prodavaè, ili ne¹to slièno. Nisu govorili dok ih se ne bi pitalo, znalo se tko je tu gazda, to vi¹e ¹to su svi oni bili u nekom rodu s Po¾gajem, a Po¾gaj je, dabome, obilato novèano pomagao bli¾u i dalju rodbinu, tvrdeæi da sve to Njemaèka daje.

- Znaèi, vi ste radi drama i poèeli s tim? - upita ga Lovro.

- Da. Shvaæate? Moram te stvari nekome isprièati, vidite. - Po¾gaj je govorio tako sigurno kao da je veæ mnogo puta i mislio i govorio o tome. Kad te stvari prièate ljudima, onda neæe da vas slu¹aju, misle da pretjerujete, i tako, a poslije brzo zaborave. A kad im to dadete kao pravu prièu, kao dramu s glumcima, onda slu¹aju, i te kako. Onda i plaèu, znam da plaèu.

Kad su odluèili da skoknu do Vodopije, mislili su da æe samo malo onju¹iti zrak, tek poslije se pokazalo da se stvari i dalje zapetljavaju. Berak i Lovro znali su sve urednièke ¹tosove, s lijepo je kad nekoga èita¹, a on ti ne mo¾e ni¹ta, jer nije za tebe nadle¾an. Ali, ispalo je drugaèije.

Najprije u redakciji nisu na¹li Brodariæa, premda je bio de¾uran te veèeri. Kad su oti¹li od Po¾gaja, rastali su se s mladiæem, on je oti¹ao kuæi da se pripremi, a oni u hotel da malo prilegnu. Zvjerali su po praznim prostorijama, onda su shvatili da je momak u Vodopijinoj sobi jer su se odande èuli glasovi. Vodopija je bio u redakciji po cijeli dan, i njemu su se tresle gaæe. Pokucali su i u¹li ne èekajuæi odgovor. Uspjeli su èuti posljednju Vodopijinu reèenicu.

- Bilo bi jako dobro za tebe da nema¹ ni¹ta s tim! Jako dobro! Inaèe...

Ja sam na trenutak pomislo, zbog stila... Ali, ako ti ka¾e¹...

- Ka¾em - odgovori Brodariæ. Jo¹ je trenutak èekao, a onda iza¹ao, kimnuv¹i glavom Zagrepèanima.

Ostali su sami s Vodopijom. Berak se upinjao da mu glas zazvuèi ¹to veselije i neposrednije.

- Evo nas - reèe. - Rekao si juèer da ¾eli¹ s nama razgovarati?

- A, rekao sam - gnijezdio se Vodopija na stolici, sav crven, zbog èvrsto vezane kravate, a mo¾da i zbog gnjeva ili èega drugog. - Ali, bolje da nismo juèer razgovarali.

- ©to je? Predomislio si se? - upita ga Lovro drsko.

- Pa, nisam se ba¹ predomislio, nego. Uoèio sam i drugu stranu te stvari, shvaæate.

A o èemu si htio da.? - upita ga Berak.

- Pa o tome, brate, o tom va¹em poslu, o toj reporta¾i. Vi znate kakva je situacija, tu je obustava rada, je li tako, ¹kakljiva stvar, do¹li su i drugovi iz Zagreba. A onda se, na sve to, juèer pojavila i neka amaterska stanica koja sad javlja o tom ¹trajku. Jeste li èuli za to?

Novinari se na trenutak zgleda¹e, a onda Lovro sa¾e glavu, odbijajuæi tako da prihvati odgovornost bilo za la¾, bilo za istinu.

- Prièa se - reèe Berak neodreðeno.

- Eto - dahnu Vodopija. I ¹ta sad? Neugodno, u bo¾ju mater! Amateri javljaju, a mi ¹utimo. Ja sam èak mislio da bi mo¾da trebalo. Ali, u dogovoru s drugovima, odluèili smo da ¹utimo i dalje.

- A, je li? - di¾e Lovro svoje nakostrije¹ene brkove prema purpurnom Vodopiji.

Na trenutak nastade ti¹ina. Èulo se kako kuca golemi sat na Vodopijinoj ruci i kako vani netko parkira auto.

- I sad, mislio sam juèer, znate - nastavio je urednik - s obzirom da postoji ta stanica, a mi ne znamo tko je... Mo¾da ne bi bilo pametno da ba¹ sad vi idete èaèkati po tim amaterima, praviti reklamu... Kad vide vas, osjetit æe se va¾ni, i ¹ta ja znam... A to ba¹, politièki...

Za¹utio je. Kucnuo je cigaretom po politiranoj plohi stola, prije nego ¹to æe pripaliti. ©kiljio je lukavo prema njima, vidjelo se da oèekuje efekt od onoga ¹to æe reæi.

- A sad si se predomislio? - priupita ga Berak.

- Predomislio - raspilavi se Vodopija ¹to stvari teku toèno po njegovu predviðanju. - Raæunam ovako: dobro je ¹to vi radite. Mogli biste mo¾da ne¹to i saznati.

- Aha! - graknu Lovro kao gavran u basni, pa nastavi buljiti preda se. Taj zvuk pao je u ti¹inu sobe i ostao visiti u zraku; znaèio je da je Lovro veæ smislio cijeli sistem.

- Kako sazvati? - upita Berak.

- Pa, tako. Vi æete sad hodati od jednoga do drugog amatera, razgovarat æete, vama æe mo¾da reæi ono ¹to nama ne bi... Mo¾da æete i sazvati tko je taj tko emitira.

- Aha - reèe sad i Berak.

Vodopiji svakako nije promaklo njihovo snebivanje, ali on se nije dao zbuniti: imao je svoje planove i za svaku rupu imao je èep, a za svaki vjetar jedro. Znao je kako kome mo¾e doskoèiti. Zato je sad nastavio ovako:

- Shvaæate? Ne ¾elimo gu¾vu oko toga. Dabome, uz pomoæ aparata bila bi igrarija otkriti odakle se emitira. Ali, to ne ¾elimo jer tu stvar ne treba napuhavati. Najbolje ako se mo¾e diskretno, a za to ste vas dvojica kao stvoreni. Ba¹ mi je drago ¹to ste do¹li.

- Oduvijek sam pri¾eljkivao ne¹to takvo - ne izdr¾a Lovro.

Onda su u¹utjeli. ©utnja je, dakako, bila neugodna. Vodopija svoja oèekivanja nije iznio u formi prijedloga, nego je o njima govorio kao o gotovoj stvari. Da razbije ti¹inu, Berak reèe:

- Tako, dakle.

- Hoæete li da skoknemo na piæe? - uzvrti se odjednom Vodopija i poèe zakljuèavati ladice. Bilo je to otprilike kao da treba zaliti uspje¹no sklopljen posao.

Obojica novinara ustado¹e, pa im Vodopija otvori vrata sobe i propusti ih. Berak ga upita:

- Onda vi jo¹ ne sumnjate tko bi to mogao biti?

- Sumnjamo, sumnjamo - reèe Vodopija sa smije¹kom.

Oni se lecnu¹e, Lovro èak zausti da ne¹to ka¾e, a donja mu se usna objesi daleko ispod epskih brkova. Berak brzo upita:

- Na koga?

- To mo¾e biti samo netko iz tvornice - reèe Vodopija uvjereno. - Kome bi drugome bilo toliko stalo da se za to èuje? Sad ispitujemo koji su sve tamo radio-amateri.

Njih dvojica se zgleda¹e. Iza¹li su u tajnièku sobu, a Vodopija otvori vrata redakcije da Brodariæu rekne kad æe se vratiti. Tu priliku iskoristi Lovro da ¹apne Beraku:

- A ¹to æe sad mali seronja, kad drugi poènu nadrapavati zbog njega?

PET

Dok je razgovarao preko telefona sa svojom biv¹om ¾enom, Marijan Berak je stajao kraj prozora. Vani je bilo oblaèno, odnekud se odjednom zaletjela te¹ka jesenska jugovina, bilo je èak i magle, i to nikako nije bilo dobro za vinograde. ®ute kalmanvarske kuæe, koje su inaèe izgledale tako zdravo i veselo, sad su nalikovale na gnjile kru¹ke i smrdljive dinje.

Kroz prozor, Berak je vidio Lovru koji je, zlovoljan i nateèenih oèiju, iza¹ao kad je shvatio da Berak namjerava telefonirati. U razgovoru, to se znalo unaprijed, nije moglo biti nièega tajnog, ali Lovri se naprosto nije dalo da slu¹a ozbiljne razgovore sa ¾enama. On osobno vi¹e je volio ¾enama prièati viceve, malo im tepati i voditi ih u krevet. U svojoj trideset ¹estoj godini jo¹ je uvijek bio ne¾enja, i to prilièno uspje¹an. Ipak, i kod njega su se poèeli zapa¾ati znakovi umora. Sad je stajao kod kioska i èitao novine dimeæi kroz brkove.

- To sam ja - reèe Berak u telefon, gledajuæi kroz prozor maglièaste bre¾uljke oko grada.

- Zdravo - rekla je. - Otkud ti tako rano?

Mogao ju je zamisliti: vjerojatno je veæ spremljena za posao, mo¾da ju je izvukao iz kupaonice, mo¾da je doruèkovala ili spremala maloga u ¹kolu. Za razliku od drugih ¾ena, dobro je izgledala ujutro, mo¾da èak i bolje nego s veèeri.

- Na terenu sam - reèe. U Kalmanvaru. Ne znam kad æu biti pri telefonu u toku dana.

- Ne¹to veæe? - upita ona.

Ostat æu desetak dana. Neka reporta¾a mljeo je odsutno, kao i uvijek kad su razgovarali: najprije su dolazila konvencionalna raspitivanja za zdravlje. Kako je mali?

- Dobro, uglavnom. Imao je prekjuæer neku temperaturicu, od grla, ali to je pro¹lo.

- Fino.

- Hoæe¹ ga èuti?

- Mo¾da bolje ne. Vjerojatno bi se rastu¾io. Obeæao sam mu da æu ga voditi prvi put kad budem i¹ao na put. Objasni mu nekako za iduæi vikend.

- Dobro.

Uostalom, mo¾da ja skoknem u Zagreb. A za onaj drugi sigurno æu veè biti kod kuæe.

- U redu.

Uvijek je bila pristojna i nikada nije dizala glas. Berak jo¹ malo prièeka, hoæe li ona jo¹ ¹togod reæi, ali ona je ¹utjela kao sekretarica koja hvata bilje¹ke u rokovnik. Vani je Lovro smotao novine i sad se ¹etkao po trgu, na kojemu je vladala uobièajena jutarnja vreva. Najvi¹e je bilo biciklista. Lovro je uvalio ruke u d¾epove, stao preko puta radio-stanice i zabuljio se u prozore. Ponekad se pona¹ao sasvim suludo.

- Jo¹ ne¹to - reèe Berak ¾eni, koja je slu¾beno jo¹ uvijek bila njegova supruga. Neæe te smetati da ti lovu po¹aljem odavde po¹tom? Mislim, ne znam hoæu li dolaziti u Zagreb, i ako hoæu, kad æu. Bilo bi se te¹ko dogovoriti.

- Meni to ne smeta - rekla je. - Ali, ne mora¹ ni slati ako ti je trenutno nezgodno. Mo¾e i prièekati - bila je diskretna, kao i uvijek.

Onda dobro - reèe Berak. Poslat æu jo¹ danas.

Gledao je kroz prozor. Vani, na trgu, ne¹to se dogaðalo. Iz zgrade u kojoj su bile smje¹tene dru¹tveno-politièke organizacije, iza¹la je skupina ljudi na kojima se odmah vidjelo da su slu¾bena lica. Ispraæali su jednoga od njih i uputili se prema crnom "mercedesu". U onome koga su ispraæali Berak je prepoznao partijskog funkcionera. Bio je otprilike Berakovrih godina, poèeo je od omladine, a sad je veæ oprilièno visoko dogurao. Oèito, bio je tu u ulozi vatrogasca. Berak je buljio u njih.

- Onda, to je sve? - upita ga ¾ena dok je telefonsko vrijeme teklo.

- Da. Zdravo.

- Zdravo.

Oni dolje, domaæini i gost, veselo su se smijali i tap¹ali po ramenima, rukovali se i mahali, kao da im je ¹trajk deseta briga. Nedaleko, na ploèniku, stajao je Lovro i buljio u njih kao tele u ¹arena vrata.

Kad je Berak stigao dolje, svi su veæ bili oti¹li: "mercedes" je otpra¹io niz ulicu, jo¹ se vidjelo kako prolazi kroz ¾uto na jedinom semaforu u glavnoj ulici. Oni iz zgrade vratili su se unutra. Lovro je i dalje stajao na ploèniku, samo ¹to sad vi¹e nije bio sam, upravo se rukovao s jednim èovjekom u smeðoj vjetrovci, kovrèave crne kose i s fotogra¾skim aparatom preko ramena. U njemu Berak prepozna zagrebaèkog dopisnika jednog beogradskog lista. Pri¹ao je pa se i on porukovao s èovjekom, koji se zvao Avakumoviæ. On kao da je bio zadovoljan, ali i malo zbunjen ¹to vidi Lovru i Beraka.

- A kad ste vi stigli? - upita odmah.

- Ima veæ dva dana - reèe Lovro i isprsi se poput starosjedioca.

- Isto zbog ¹trajka? Kad ste pre saznali -?

- Ne - reèe Berak. Mi smo tu sluèajno. Radimo na jednoj stvari u vezi s radio-amaterima.

- Pa to je u vezi, zar nije? - èudio se dopisnik. Ima ¹trajk, a ima i radio-stanica, koja je glasnogovornik toga ¹trajka, je li tako?

Lovro je doèekao svoj trenutak. Oèi su mu bile jo¹ krvavije nego prije, mo¾da i zato ¹to je ne¹to trgnuo u hotelskom bifeu.

- Mi¹ko moj - rekao je - to ti je slo¾enije. Postoji ¹trajk, ali za stanicu se ne zna èija je. Mo¾da govori u ime ¹trajka, a mo¾da i ne. To jo¹ nije utvrðeno. A ti si zbog ¹trajka do¹ao?

- Zbog ¹trajka.

- Naravno - kimnu Lovro znalaèki. - Tko æe drugi nego beogradska ¹tampa. A zagrebaèka ni zuc. Za tebe ovda¹nji drmatori nisu nadle¾ni.

- A ¹ta mi to vredi? - vrpoljio se Avakumoviæ. - Doðe¹ da izve¹tava¹ o obustavi rada, to je tvoje ustavno pravo i profesionalna du¾nost, a oni ti ne daju.

- A, ne daju? - ¾ivnu Lovro. - Vidi ti njih!

- Ne daju. Veæ sam kod portira zapeo. Mere bezbednosti: ne pu¹ta pa ne pu¹ta. Treba specijalno odobrenje od direktora, a direktora nema jer je u komitetu.

- Hoæe to, hoæe - kimnu Lovro.

- A poznajete li vi nekoga ovde?

- Poznajemo - kimnu Berak. - Ali, to nam malo vrijedi. Uostalom, mi smo izvan toga, ne petljamo se. A tko je tebi javio za ¹trajk?

- Rekli su mi u dopisni¹tvu. Ko je njima javio, nemam pojma. Valjda neko odavde.

Lovro je i dalje zlurado kimao. Kad je bio lo¹e raspolo¾en, moglo ga je raspolo¾iti samo to da apsolutno sve ide krivo i naopako, pa makar i na njegovu ¹tetu.

- Inaèe, kako ti se èini situacija? - upita Berak. - Mislim, s obzirom da si bio tamo, u tvornici?

- Ne znam - reèe Avakumoviæ. - Kad gleda¹ spolja, nikad ne bi mogao da pogodi¹ da se tu ne¹to de¹ava.

- To se i nama uèinilo - reèe Berak. - Jedino ¹to strojevi stoje.

Avakumoviæ je za¹kiljio preko cigarete. Tokom cijelog razgovora nije mu bilo jasno zezaju li se oni s njim ili ne¹to kriju iz profesionalnih razloga, a oni su naprosto osjeèali odgovornost zbog konspiracije s Brodariæem.

- Nemoj da me zeza¹ - reèe dopisnik. - Kako, stoje? Pa ne stoje ma¹ine. Ja sam ih pre deset minuta èuo kako lupaju.

Berak i Lovro se zgleda¹e. Lovro se izbulji na Avakumoviæa, pa zahropta:

- Lupaju?

- Tre¹ti cela ulica.

Lovro lupi ¹akom jedne ruke po dlanu druge. Oèi mu se jo¹ vi¹e podli¹e krvlju: nije bilo jasno shvaæa li to ¹to je èuo kao dobru ili kao lo¹u vijest, i da li ga to veseli ili ljuti.

- Aha - riknu. - Zato su se oni tu toliko smijuckali i tap¹ali po ramenima! Jo¹ su se na kraju i poljubili, pederi!

Avakumoviæ je gledao u Lovru, i¹èuðavajuæi se njegovu gnjevu; poku¹avao je razumjeti ¹to se tu zbiva.

- Ko to? - upita.

- Neki politièari su upravo oti¹li - reèe Berak. Bili su tu da smire stvar, razumije¹.

Onda se okrene i priðe kiosku u kojemu je postariji èovjek bez ruke upravo sreðivao netom prispjelu ¹tampu.

- Kuda æe¹?, - viknu Avakumoviæ za njim.

- Recite - nagnu se Berak nad prozorèiæ kioska - znate li mo¾da je li prestao ¹trajk u "Kalteksu"?

Invalid ga odmjeri pogledom i malo razmisli, a onda valjda zakljuèi da mu se ni¹ta neæe dogoditi ako ka¾e istinu, pa reèe:

- Od jutros rade normalno.

Na tonskom pultu presnimavali su ne¹to s reporterskog na studijski magnetofon. Tu je sjedio tonmajstor koga su zvali Tonèek, tko zna da li zbog posla ili zato ¹to se doista tako zvao. Kraj njega je bio Èabrajec, koji je u ruci dr¾ao nekakav tekst, preèitavao ga i kimao. Nikoga drugog nije bilo u blizini: ni tajnice, ni Vodopije, pa èak ni Brodariæa. Èabrajec je digao glavu kad su Berak i Lovro nahrupili u prostoriju.

- O - rekao je. - To ste vi. Zdravo! - Malo se u¹eprtljio, jer se, valjda, sjetio svojega obeæanja da æe ih odvesti do nekog amatera. Odmah je pre¹ao na to: - Evo, mislim da æu danas po podne biti slobodan. Izgleda da æe ukinuti de¾urstvo.

- ©trajk je prestao? - upita ga Berak.

- Jest. Od jutros rade.

- Kako im je to uspjelo? - pitao je Lovro, zvjerajuæi oko sebe.

- Ne znam - sle¾e Èabrajec ramenima. - Ali nasluæujem. Cijelu noæ su sastanèili. Evo, upravo pripremam prilog o tome za dana¹nji "Dnevnik komune".

- Prilog? - uzvi Berak obrvama. - Znaèi da æe se o tome ipak i slu¾beno progovoriti?

- Vi¹e alegorijski - reèe Èabrajec, a Lovro se nasmije¹i, s gorkom ironijom èovjeka koji sve zlo unaprijed predviða. - Onaj tko zna, znat æe, onaj tko ne zna, i dalje neæe znati. Evo, tu je i Vodopijin komentar.

- Kad ga je prije napisao? - rivnu Lovro.

- Daj, proèitaj - zamoli Berak.

Èabrajec pogleda u njih, pa u Tonèeka, koji je i dalje mirno radio svoj posao, pa zatim sle¾e ramenima. Onda reèe:

- Prilièno je dugaèko. Evo vam samo nekih znaèajnijih i eksplicitnijih mjesta. Na primjer, ovo: "Poznato je da privreda na¹e opæine, zbog te¹ke ekonomske situacije u kojoj se na¹lo na¹e dru¹tvo u cjelini, povremeno do¾ivljava zastoje i prazne hodove, kako zbog nedostatka repromaterijala tako i zbog nedostatka rezervnih dijelova, ili iz drugih razloga. Takvi su zastoji prolazne naravi, ali izazivaju i nove pote¹koæe. U takvim situacijama, radni ljudi ula¾u maksimalne napore da te pote¹koæe prevladaju. Ipak, ponekad se javlja i te¾nja da neki od radnika u udru¾enom radu ekscesno reagiraju na takve situacije. Nekad prikriveno, a nekad otvoreno, nekad iz najboljih pobuda, a nekad zlonamjerno, oni tra¾e da se stvari rije¹e na brzinu i radikalno, èesto èak i mimo samoupravnih mehanizama u kolektivu. Nedavna krizna situacija u tekstilnoj industriji Kalteks, koja je prevladana zahvaljujuci maksinalnom zalaganju svih zainteresiranih struktura, pokazuje da je iz ekonomskih, pa i politièkih pote¹koæa moguæe izaæi jedino jaèa njem samoupravljanja. Inaèe, Kalteks je pro¹le godine sudjelovao u deviznom prilivu na¹e opæine sa 23,2 posto" - èitao je Èabrajec, pa dodao: - I bla, bla, bla, tako to ide dalje, samoupravljanje uopæe, kao ¹to i prilièi, a onda ovo: "Zabrinjava, meðutim, èinjenica da se, èim iskrsnu ekonomske pote¹koæe, javljaju samozvani zagovornici i branioci radnièke klase, koji se silom ¾ele domoæi pozicije onoga tko æe arbitrirati i ocjenjivati, stavljajuæi se iznad dru¹tva, ne prezajuæi ni od ataka na sredstva javnog informiranja".

- Èista poezija - reèe Lovro. - Da se topi¹ od miline.

- Ako niste znali - reèe Èabrajec - to vam na hrvatskom znaèi otprilike ovo: ovaj posljednji ulomak odnosi se na onu radio-stanicu koja je javljala o ¹trajku, a sve skupa je komentar ¹trajka kao metode politièkog pona¹anja na ovom stupnju samoupravnog razvoja.

- Razumjeli smo, hvala - reèe Berek. - Od nas iz Zagreba je Vodopija i nauèio takav stil.

- Od mene nije - nakostrije¹i se Lovro.

- Nego, reci mi - okrene se Berak Èabrajcu. ©to je bilo s tom radio-stanicom? Jesu li otkrili èija je?

- Nisu - odmahnu Èabrajec. - Ali, ja mislim da se vi¹e neæe ni truditi da to saznaju. Nije vi¹e interesantno.

- Sumnjaju da je to iz tvornice? - nastavljao ga je Berak ispitivati.

- Izgleda - kimnu Èabrajec. - Zato ovaj njihov faktor i govori ovako.

I pritisnu dugme na magnetofonu, pa malo prièeka. Èuo se ¾amor, zatim izjava nekoga iz tvornice snimljena toga jutra. Oèito je to bio jedan od onih koji su sudjelovali u ¹trajku, ili bar bili na strani ¹trajkaèa.

- Osobito bismo ¾eljeli - govorio je èovjek - da se distanciramo od nekih pojava koje su se javile u vezi s pote¹koæama u na¹oj organizaciji udru¾enog rada. Opazili smo da se neke politièke snage, neprijateljske socijalizmu i samoupravljanju, poku¹avaju prikaèiti uz akcije na¹ih radnika, i svoje ciljeve prikazati kao na¹e. Èim smo uoèili kakva nam opasnost prijeti od takvih elemenata, odluèili smo da se od njih o¹tro distanciramo i da na djelu poka¾emo kako nemamo s njima ni¹ta zajednièko. Zbog toga smo tome prilagodili i svoje pona¹anje i odmah poduzeli potrebne akcije.

- Prevedeno na normalni jezik - uzdahnu Lovro - to znaèi da su prekinuli ¹trajk zato ¹to se pojavila neprijateljska radio-stanica, iza koje stoji tko zna kakva meðunarodna reakcija, i s kojom se oni ne ¾ele identificirati, je li tako?

- Tako nekako - slo¾i se Èabrajec.

- Samo, ako ¾eli¹ èuti moju prognozu - smje¹kao se Lovro, sad sve bolje raspolo¾en- ja mislim da se ni to neæe emitirati. I to previ¹e govori.

Brodariæa je trebalo tje¹iti. Bio je jo¹ rumeniji nego inaèe, i stalno je potezao iz boce vinjaka koju su ponijeli sa sobom. Sjedili su u hotelskoj sobi, mladiæ je do¹ao k njima, smatrali su da u tome nema ni¹ta lo¹e, sad kad je ¹trajk zavr¹io. Tranzistor je bio ukljuèen i namje¹ten na lokalnu radio-stanicu. Na programu je bila emisija koja se zvala "Dnevnik komune". Brodariæ je bio nesretan; on je i inaèe bio kenjkav, a sad je postao sasvim mek. Ipak, ta je mekoæa bila relativna: mek je bio u sitnicama, a èvrst, kako se èinilo, u velikim stvarima s kojima se ne treba igrati.

- Èuj, objektivno uzev¹i - okrutno je preo Lovro, mr¹teæi èupave obrve i mièuæi brèinama objektivno uzev¹i, ti si najzaslu¾niji èovjek za prestanak ¹trajka.

- Nemoj me zezati - odmahnu momak.

- Tko te zeza? Gledaj ovako. Po svemu ispada da je glavni razlog za prestanak ¹trajka to ¹to se oni ne ¾ele identificirati s neprijateljem. Taj neprijatelj si ti. Da nije bilo tvojih emisija, to bi sve skupa i dalje trajalo, i tko zna ¹to bi sve jo¹ bilo.

- Lijepa utjeha - zdvojno uzdahnu Tomislav Brodariæ.

- Ima ne¹to u tome ¹to Lovro govori - ukljuèi se sad i Berak, koji je sjedio na prozorskoj dasci. Iza njega, nebo je bilo olovno i ki¹a nikako nije poèinjala. Bilo je tri sata po podne, a jugo je davilo veæ od rane zore.

- Kako ne razumijete? - uspravi se Brodariæ odjednom. - Ne shvaæam kako vi to postavljate stvar! Kao da je meni u interesu da se ¹trajk ne prekine, nego da traje dalje!

- O, pardon! - isturi Lovro uspravljene dlanove prema Brodariæu i malo se odmaèe.

- ©to vi mislite, da sam ja lud pa da ¾elim da ljudi ne proizvode? -pjenio se momak. - Da tvornice nazaduju i ¹ta ja znam? Zar vi mislite da sam ja zbilja neprijatelj, ili ¹to?

- Ne mislimo - odmahnu Berak rukom.

- Ali, ti misli¹ da mi jesmo - zahripa Lovro, jer je u mladiæevim rijeèima doista postojao i takav prizvuk.

- Ne ka¾em ja ni¹ta - nastavijao je Brodariæ. Ja se nisam javio zato ¹to bi mi bilo drago ¹to je izbio ¹trajk, nego zato ¹to mi je bilo ¾ao i ¹to sam bio zabrinut. Ja sam se javio zato ¹to smatram da o tim stvarima treba javno govoriti, u skladu s principima ovoga dru¹tva, upravo zato da ih ubuduæe ne bi bilo!

- Sveti ®ivko! - uzdisao je Lovro.

- Smiri se! - reèe Berak.

- Ja vjerujem u temeljne vrijednosti ovoga dru¹tva! - reèe mladiæ, pa zamuèe.

Lovro je napola le¾ao na krevetu, njegova griva bila je tamna mrlja na svijetloj podlozi zida, i svaki je èas prinosio bocu ustima. Pokreti su mu postajali sve bla¾i i polaganiji, ali mu je zato jezik bio jo¹ poganiji nego inaèe. Reèe Brodariæu filozofski:

- Nisi ti lo¹ kit, ali koji put ne podno¹ljivo sere¹ s tim svojim temeljnim vrijednostima. I Vodopija je za temeljne vrijednosti, i oni vatrogasci iz Zagreba. I oni iskreno u to vjeruju. I ¹to rade?

- To je drugo - pognu Brodariæ glavu.

- Ne mo¾e¹ reæi - umije¹a se sad i Berak. Tomica je ipak ne¹to ozbiljno poduzeo s tom radio-stanicom. To je bio po¹ten èin.

- Jest, jest, to je bila sjajna ideja! - graknu Lovro. - I ishod je velièanstven. Svaka èast, kapa dolje! - bio je veæ prilièno pod gasom.

Berak ustade s prozorske daske i pro¹eæe se po sobi. Svi su jednim uhom slu¹ali ¹to se govori na radiju. Pribli¾io se i kraj emisije, i¹ao je upravo nekakav Brodariæev komentar o kulturnim zbivanjima u opæini, a o ¹trajku nije nitko rekao ni rijeèi, ni u kojem obliku, ni izravno ni alegorijski.

- Ni rijeèi - huknu Tomislav Brodariæ kad je krenula glazba.

- A ¹to mo¾e¹? - tje¹io ga je Berak. - Stvari nisu i¹le onako kako si se nadao, ali ne¹to si ipak uradio. U svakom sluèaju, sad te valjda Vodopija vi¹e neæe sumnjièiti da ima¹ neke veze s tom radio-stanicom.

Mladi je novinar ukoèeno buljio preda se, a rumenilo mu je sve vi¹e osvajalo lice, pa je sad pre¹lo i na èelo. Oko usta i nosa mi¹iæi su mu bili neobièno zategnuti. Onda reèe:

- Ne znam ba¹ da me neæe sumnjièiti. Ne znam.

- Neæe imati priliku - reèe Berak.

Brodariæ je gledao u njega zami¹ljeno. Lièio je na èovjeka koji spava, ili na èovjeka pod hipnozom, koga je putujuæi hipnotizer uspavao pa sad vi¹e ne zna ¹to bi s njim. Progovori polako, rastavljajuæi rijeèi:

- Zar misli¹ da to mo¾e samo tako ostati? Pogotovo sad, kad opet o tome ¹ute!

Nastao je trenutak ti¹ine. Berak je gledao kroz prozor, Brodariæ i dalje pred sebe. Lovro je ¾ivnuo: stvari su opet krenule lo¹e, a to je njega uvijek tje¹ilo. Reèe:

- O! I jo¹ jednom: o! Kako je ono govorio Ostap Bender? Sjednica se nastavlja!

- Emitirat æe¹ i dalje? - upita Berak preko ramena.

- Hoæu - odgovori mladiæ.

Ki¹a je poèela dok su se vozili kroz vinograde prema klijeti. Poèela je diskretno, jedva primjetno, tiho, jedva da je orosila "renaultova" stakla, a onda je poèela padati sve jaèe i odluènije. Bila je to prava jesenska ki¹a, i postojali su dobri izgledi da pada barem dva dana. Donijela je olak¹anje nakon jugovine.

- Dobro - gunðao je Lovro u brk dok su se truckali. - Ja tebe zbilja ne razumijem! - Lovro je bio odspavao sat i pol u hotelskoj sobi pa se rastrijeznio, ali je bio vrlo mrzovoljan. - Sve se lijepo zavr¹ilo, ¹trajk je popapala maca, nisu nas æopili, okej. I mi, umjesto da budemo sretni ¹to smo se izvukli, sad pratimo tu budalu dalje. Pa taj tip srlja ravno u Stenjevec!

- Zato æemo dobiti dobar materijal - reèe Berak mirno.

- Materijal? ¹to mo¾e¹ poèeti s tim sranjem? Tko æe ti to objaviti?

- Za¹to ne? Ako izre¾emo imena... Èuj, pa to je... - razvezao je Berak neobièno dug govor, s obzirom na njegov standard. - Mi smo i¹li raditi dokumentarnu dramu, je li tako? Zar ovo ne bi mogla biti odlièna fabula? To, da èovjek emitira vlastite vijesti u vrijeme kad slu¾beni radio ¹uti? Meni se to sviða, mogu ti reæi.

- Tu æe¹ fabulu prièati onome tko æe te strpati u buksu - gunðao je Lovro.

- Ozbiljno ti govorim - ostajao je Berak pri svome. - Ozbiljno. Ja mislim da je to materijal od kojeg mo¾emo poèeti. Makar to poslije i s glumcima snimili.

- Samo mi jo¹ reci da je to odlièna tema za knjigu, pa æu te puknuti. Mo¾e¹ slobodno dati ruku onome tvom Ferdi, ili kako se veæ zove. Zamijenite mjesta, nitko neæe ni¹ta opaziti, on neka ide na radio, a ti uèi djecu o Stanku Vrazu.

Ipak, Lovro se nije dalje bunio.

Brodariæ ih je doèekao sam: Dubravka je dobila temperaturu i nije mogla iz kuæe. To je Lovru jo¹ vi¹e oneraspolo¾ilo. Brodariæ je veæ imao napisan komentar. Ali, prije nego ¹to su ga poèeli èitati, pod svijeæom, dok je ki¹a bubnjala po krovu klijeti, zastali su nad pitanjem kako æe bez Dubravke.

- Onda æe¹ sam èitati? - upita ga Berak.

- To ne smijem - reèe mladiæ odluèno. - Prepoznali bi me.

- Onda ¹to?

- Ne znam - odmahivao je Brodariæ glavom. Mislio sam da zamolim nekoga od vas.

Nastala je na trenutak ti¹ina, a onda iz kuta, iz polutmine, dopre Lovrino graktanje:

- A, ne, hvala! Izuzetno sam poèa¹æen, ali ovaj put ne bih mogao. - Obratio se Beraku: - Jesam li ja tebi rekao da je on lud?

Berak ne reèe ni¹ta. Spusti pogled na papir koji je dr¾ao u ruci, pa se primaèe svijeæi i poèe èitati. U komentaru je pisalo:

"Kao ¹to je poznato, danas je prekinuta obustava rada u tekstilnoj industriji Kalteks. Radnici, koji do juèer nisu pristajali da se vrate na posao prije nego ¹to se dogovorno rije¹e svi problemi, a osobito problem odgovornosti, danas su popustili pod pritiskom rukovodeæih faktora opæine i republike. Neæemo ulaziti u to koliko je ispravna njihova odluka, jer ¹trajk, na kraju krajeva, nije ni po¾eljna ni osobito efikasna mjera u samoupravnom socijalizmu. Svakog dobronamjernog promatraèa, meðutim, smetaju dvije stvari. Prvo, to ¹to se u pregovorima s radnicima na¹a stanica spominjala kao nekakav glasnogovornik neprijatelja socijalizma, pa se od radnika zahtijevalo da se distanciraju od njezinih stavova. Drugo, to ¹to se u slu¾benim sredstvima informiranja o izbijanju ¹trajka i dalje ¹uti. Kako Radio-Sava mo¾e biti neprijateljska stanica kad nije èinila ni¹ta drugo nego samo obavje¹tavala o postojanju obustave rada kao o èinjenici, uzdr¾avajuæi se od svakog zakljuèka? A s druge strane, za¹to se istina smatra opasnom za socijalizam kad je socijalizam najveæi prijatelj istine, i kad je istina njegovo najjaèe oru¾je? Je li to razlog ¹to slu¾bena sredstva informiranja ¹ute o ¹trajku i danas, kad on vi¹e ne postoji? Radio - Sava i dalje æe biti uz istinu. Obavje¹tavat æe samo o èinjenicama. I to sve dotle dok to ne poènu èiniti i drugi; tada æe nestati razlog za njezino postojanje".

Berak podi¾e pogled s teksta i zami¹ljeno se zagleda u Tomislava Brodariæa. Po vanj¹tini i pona¹anju toga èovjeka nije se moglo zakljuèiti je li lukavac ili fanatik. Ili mo¾da oboje?

Brodariæ pogleda na sat: bilo je blizu vrijeme za poèetak emitiranja. Onda pogleda uvis: po krovu je bubnjala ki¹a, i postojala je velika vjerojatnost da æe to bubnjanje uæi u eter. Pogledavao je èas jednog, èas drugog novinara, ali oni nisu gledali u njega. Vidjelo se da ga pomalo hvata zdvojnost.

Onda iz tame, iz kuta klijeti, dopre Lovrin glas:

- Evo ti, mi¹ko.

Brodariæ se okrene. Lovro mu je pru¾ao mikrofon, preko kojega je bio navuèen tanak papir, a bilo je na mikrofonu jo¹ nekih dodataka.

- ©to je to? - upita mladiæ.

- Tako mo¾e¹ èitati. Neæe te prepoznati ni Dubravka, ako te bude slu¹ala - progunða Lovro, a zatim doda zlobno: - Ako sad ne le¾i u krevetu i radi ne¹to pametnije od slu¹anja tvojih emisija.

Brodariæ mu ne odgovori. Okrene se i poèe pripremati radio-stanicu za emitiranje.

©EST

Kad je opazio Ferdu kako se pribli¾ava njihovu stolu, Lovro je razvalio usta od zijevanja, nije se èak potrudio ni da ih zakloni rukom. Zapita kroz zijevanje:

- Za¹to se taj toliko mota oko nas?

- Slutim da mi ¾eli uvaliti nekakav tekst da mu ga emitiraju na Treæem programu - reèe Berak tiho. - Ko bog, neka novela.

- Ili, jo¹ gore, esej - naceri se Lovro.

Sjedili su nakon ruèka u hotelskom restoranu i gledali kroz prozor kako pada ki¹a. Tu ih je Ferdo na¹ao; veæ je otprilike znao kakav im je dnevni raspored, i pona¹ao se sasvim domaæinski. Odmakao je stolicu i sjeo.

- Onda? - upita. - Kako napredujete?

- Tako, tako - reèe Berak. - Obi¹li smo veæ nekoliko amatera. Ima¹ li ti kakav dobar prijedlog?

- Imam koliko hoæete - reèe Ferdo - samo ¹to se sad moram vratiti u ¹kolu na sat, danas sam jako zauzet. Do¹ao sam vidjeti treba li vam ne¹to.

- Snaæi æemo se - reèe Lovro osorno.

Ferdo po¹uti, petljajuæi ne¹to oko cigareta i ¹ibica. Vidjelo se da ga ¾dere neka tema o kojoj ¾eli diskutirati, samo ne zna kako da poène. Napokon reèe:

- Jeste li vidjeli ono sa ¹trajkom?

- Pa da - reèe Berak. - ©to se prièa?

- E, znao sam ja da æe to tako zavr¹iti - reèe Ferdo s mnogo hinjene rezignacije. - Lukavi su oni.

- Tko to?

- Pa ovi na¹i drmatori iz opæine. Nemate vi pojma kakvi su to tipovi, to vam je kao kod Zole.

- Kojeg Zole? - i¹èuðavao se Lovro.

- Ili kod nekoga jo¹ goreg - nije se Ferdo dao smesti. - Da vi samo znate te ljude, vi u Zagrebu ne mo¾ete to ni zamisliti. Niti znaju svoj posao, niti se razumiju u politiku. Ali su seljaèki lukavi, to ih dr¾i na povr¹ini.

Lovro se namr¹ti, jer on je u svemu tome nasluæivao neku mutljavinu ili barem provokaciju; malo se ispravi na stolici.

- Ima toga svuda - reèe Berak.

- Ima, ima, ali kad vidi¹ izbliza... Èista literatura. Predsjednik opæine poèeo je svoju karijeru tako ¹to je u¹ao na pogre¹na vrata. Èasna rijeè! Bila su u opæini dva sastanka u isto vrijeme, jedan je bio u Socijalistièkom savezu, a drugi je bio godi¹nja skup¹tina odbojka¹kog kluba. A on je bio nekakav funkcioner u odbojci i i¹ao je na taj odbojka¹ki sastanak. I pogrije¹io vrata. U prvi mah nije odmah ni shvatio, jer, naravno, sve ih poznaje, ovo je ipak mali grad, pa sad, tko æe ti znati tko sve sjedi u kojem odboru. A dok je on shvatio da oni tu ne prièaju o odbojci nego o neèemu drugom, bilo je veæ kasno i bilo mu neugodno da izaðe. A oni, kud æe, ¹ta æe, izaberu njega. On, dabome, prihvati. To je bilo prije dvadesetak godina. I tako, malo-pomalo, mic po mic, i vidi ga sad! Brine brigu o radnièkoj klasi i bdi nad narodom.

- Vidi¹, vidi¹ - smje¹kao se Berak. Zapravo, nije mu bila smije¹na ni Ferdina prièa ni Ferdo sam, nego Lovro koji je tvrdoglavo ¹utio. Ta je ¹utnja znaèila: znam ja tebe, cinkerska nju¹ko!

- Nemate vi pojma ¹ta je to - nastavljao je Ferdo. - A znate li kako se odnose prema intelektualcima? Bili smo tu osnovali nekakav klub, Klub prijatelja umjetnosti, nas nekoliko, slu¹ali smo ploèe, dr¾ali predavanja o umjetnosti, povijesti, znanosti, i tako. I mislite da nas nisu razjurili? Èim im se pru¾ila prilika. Kao, intelektualci se odvajaju od naroda, zatvaraju se, i tako. A iskoristili su to ¹to smo slu¹ali neke Bachove mise. Kao, religiozno. I jo¹ katolièko! Tobo¾e se okupljamo na nacionalnoj osnovi.

Ferdo je toga jutra doista bio nakrivo nasaden, obojici novinara bio je veæ pomalo i neugodan. Po èemu je on to zakljuèio da su oni nabru¹eni na sve oko sebe? To je doista dovoljno da se èovjek zabrine, ako se to toliko vidi.

- Dogaða se - promrsi Berak.

- A znate ¹to je najgore od svega? - pjenio se dalje Ferdo. - To ¹to iza toga stoje sasvim obiène i banalne stvari, tko je ukrao koliko cementa, tko se gdje ogrebao za veèeru i za putni tro¹ak, shvaæate? Jo¹ da oni doista misle da èuvaju narod, pa makar i od istine, jo¹ hajd-hajd. Ali, njih je uhvatila trta da se ne otkriju njihovi prljavi poslovi, da ¹trajkaèi to ne potegnu, to je njih strah. To je ono glavno.

- Kakvi prljavi poslovi?

- Prièat æu vam jednom. Izgradili su vikendice na staroj ¹ljunèari, sve o narodnom tro¹ku.

- I to bi bio dobar literarni motiv, a? - upita ga Lovro cinièno.

- Odlièan - odgovori Ferdo ozbiljno.

Po ki¹i su se odvezli do amatera o kojem im je govorio Brodariæ, a koji je ¾ivio u nekom prilièno udaljenom selu, na vrhu brijega s kojega se pru¾ao pogled na dolinu i na grad. Truckajuæi se makadamskom cestom punom rupa, zakljuèili su da to mora biti onaj isti brijeg koji se vidi s njihova hotelskog prozora. Cesta je bila ¾uta, usjeci ¾uti, voda u lokvama ¾eta, jer su vinogradi kroz koje su se vozili rasli na ilovaèi. Svaki put kad bi se auto nagnuo ili poskoèio, Lovro bi glasno prostenjao, kao da ga sve to neizrecivo boli i smeta.

Ali, raspolo¾enje mu se popravilo èim je u¹ao u sobu iz koje je amater emitirao. Fa¹cinirao ga je i èovjek i njegova oprema, tako da je rekao:

- Vidi¹, vidi¹, onaj drmotres ipak se isplatio.

Èovjek je bio èudan. Bilo mu je negdje izmeðu dvadeset pet i trideset godina, kosa mu je bila duga i masna, brada èupava i puna mrvica, a oèi sumnjivo sjajne. Kuæa je bila u lo¹em stanju, napola sru¹ena, a za èovjeka su jo¹ u gradu bili èuli da u¾iva glas narkomana, rokera i kvaritelja omladine. Ipak, nikad mu ni¹ta nisu na¹li. Poslije s