Ima preko tri mjeseca ¹to ne ki¹i.
Dani su dugi. Sunce je tako toplo i sjajno da od njegove svjetlosti oèi bole a di¹e¹ te¹ko: ne¹to i u tebi ¾e¾e i pali. Obdan je sve mrtvo, mlitavo, u luci i u selima. Nije dobro ni noæu. U onoj kratkoj tami izmeðu kasnog smiraja i ranog roðenja sunèeva, osjeæa¹ jo¹ jaèe toplinu ¹to izbija iz u¾arenih litica, iz ugrijanih zidova, iz svega onoga èega su se dotakle sunèane zrake preko dugog ljetnog dana.
Ali i ovog puta - iako je su¹a duga i ¾estoka kao jo¹ nikada - ljudi se na ostrvu ne tu¾e toliko zbog svojih vinograda i maslinika. Èuju se glasovi e su na mnogim prisojima, ponajvi¹e na stranama brda, usahli èitavi redovi mladih loza i mladih maslina: osu¹ili se i pocrnjeli kao da ih ne¹to oparilo. Vrtovi su pusti. Nema nigdje ni struka trave. Ali uz smreke i smrèe kao da se i maslina i loza jo¹ uvijek opiru toj nevolji u svim docima i na osojima. Bit æe to otuda ¹to je proljeæe bilo dugo, mokro i bez vjetrova. Sve je onda bujno listalo, pupalo i cvalo; napilo se vlage. Jer ni o Velikoj Gospi nije ki¹ilo, bit æe ove godine manje vina i ulja, ali - pane li doskora ki¹a - ipak æe se trgati i brati, a gro¾ðe æe biti slatko, vino jako, ulje kao zlato. Znadu na¹e loze i na¹e masline ¹to su ljetne su¹e. Suhe, èvoraste i ¾ilave tro¹e polagano ono malo kapi vode ¹to ih jo¹ ima pod njihovom korom.
I ljudi u selu trpe, ali ne oèajavaju.
Presu¹ile se obje njihove lokve, Gornji i Donji pisak; kuæne su cisterne prazne. Sve peru morem ¹to ga prenose iz luke. Vodu za piæe i kuhanje kupuju u dalekim gradiæima na obali. Èitav dan, po onome suncu i ¾egi, povorke ¾ena nose izdaleka na glavi malena bureta i vedra, prte mjehove i kablove ¹to im sagibaju leða. I ta su èeljad suha, crna i ¾ilava kao njihove loze. Sokovi se u njima zgusnuli; rekao bih e su se i sve njihove ¾ile suzile i savile u èvorove da ne izgube i ono malo soka ¹to im jo¹ ostade.
Vi¹e no biljke i ljudi stradavaju ¾ivotinje.
Nestalo je odavle rijetkih ptica stanarica: kosova i drozdova, iako su od vruæine dozrele bobulje na smrekama, i sok se iz njih cijedi u liku dugih ¾itkih niti ¹to se zlate a suncu. Zamukli su èak i cvrèci koji piju samo rosu, pa je ljeto ove godine bez svoga glasa i bez svoje pjesme. I glasovi zrikavaca i popaca ¹to se prosipaju u tihim noæima, zvuèeæi kao pregr¹ti bisernih zrnaca baèenih na neke zvonke ploèe, sti¹avaju se sve vi¹e i odmièu uvijek dalje.
Ali seljani za to ne mare; ima ne¹to drugo ¹to njih ti¹ti i pla¹i. Ovce i mazge trpe ¾eðu: ne mogu da nose terete, ne davaju vi¹e mlijeka. Jedna je koza crknula, i taj je dogaðaj uzbunio Velo Selo. Po¹lo nekoliko starijih ljudi u grad da isprose hitru pomoæ od vlasti i unajme laðe ¹to æe dovesti vodu u luku. Ali laðe te¹ko naæi, a vlast im kazala da æe proæi nekoliko dana dok im ratna mornarica bude mogla poslati iz Pule velik brod koji prenosi vodu.
Tih je dana moj otac bio veoma zabrinut.
Rujan se primicao. Oèeva borba s majkom radi moga ¹kolovanja bija¹e veæ dovr¹ena. Stignu iz grada i pismo od tetke koja odgovori da æe me rado primiti na stan i ko¹tu, pa majka odmah poèe da mi ¹ije novo rublje. Otac me èesto zvao k sebi; èitao mi i prevodio najmilije mu stihove iz Vergilija.
Ali ¹to je su¹a postajala ljuæa, to je on bivao sve ¹utljiviji. Poèe iznova izbjegavati svaku rijeè o mome ¹kolovanju.
- ©to si se, èovjeèe, zabrinuo? I ako ¾ega odnese koju kacu masta, bit æe vino jaèe, bolje i ... skuplje - reèe mu jednom majka.
- Ti ne zna¹ ¹to se kuha gore u selu.
- Pa ¹to? Seljani se sada mole. Zavjeti. Procesije. Tko se obraæa bogu, ne misli na zlo.
- E, tako je bilo jo¹ jednom kad sam bio djeèak. Su¹a kao i ove godine. S poèetka sve strpljivo i mirno, a zatim ... strahota! Da, strahota, iako je selo bilo onda manje, ljudi bolji no sada. I sve je planulo dva dana poslije velike procesij u kojoj su i¹li bosi i gologlavi, sa svijeæom u ruci, udarajuæi se u prsa i pjevajuæi pokornièke pjesme. Bija¹e ih spopalo neko sveto pijanstvo. Pravili te¹ke zavjete, ispovijedali javno svoje grijehe, pra¹tali i pitali opro¹tenje, posipali glavu pra¹inom.
- Eto, vidi¹.
- Da. Ali sutradan, kada crknu u selu nekoliko mazgi, dvije ¾ene prve pobjesnje¹e, a doskora i gomila. Netko reèe da najbogatiji kriju vodu u kuæi, i da ni bunari nijesu ba¹ prazni. I selo se dignu. Svjetina prodre silom u stanove, pretra¾i sve cisterne, nahrupi u konobe. Reko¹e da je u baèvama vi¹e vode no vina. I onda zapoèe navala i otimanje. Gasili su ¾eðu svoju i ¾ivotinja vinom i octom. Pijanstvu od sunca pridru¾i se pijanstvo od vina. Srtahu jedni na druge, braneæi svoje i otimajuæi tuðe. Harali su i u ovoj luci. Nikad takvog divlja¹tva i zloæe. Htjelo se zatim mnogo dok se selo umirilo i oporavilo. Ti ne zna¹ za bijes su¹e ...
- Ali laða iz Pule!
- I onda se oèekivala ta bunar-laða. Stigla je, ali prekasno.
Majka ne odgovori. Zamisli se, gledajuæi u iglu pa onda u me.
Ja sam pogaðao kakva joj se misao vrza po glavi: misao gorka i turobna od koje se njene oèi prièinjahu jo¹ krupnije i ¾alosnije. Ali ja nisam mislio na ono ¹to æe sa mnom biti ne padne li na vrijeme ki¹a. Prvi sam put doznavao da ima jedna avetinja koja ne luta noænim sjenama i ne nièe iz tame i studeni da oslijepi i smrzne ljude i ¾ivotinje. Ona silazi iz sunca, sva svijetla i plamena, da mori grla ¾eðom i opije bjesnilom ljude. Bijes Su¹e ide ove godine u sunèane satove ljetne po luci i po selima. Potjerao je sve ptice, u¹utkao cvrèke, ispio i posljednju kapljicu vode, osu¹io loze, utukao mazge i ovce, a sada zaluðuje èeljad. Prvi put osjetih da ima ne¹to jako i neprijateljsko i u toj svjetlosti ¹to se razlila po luci, i u tom suncu koje èitav dan gleda u na¹u dragu. Opet viðam ne¹to novo pred svojim oèima.
- Oèe - rekoh - a èime se tjera Bijes Su¹e?
- Vodom, sinko, - odgovori on smije¹eæi se mojim rijeèima.
A majka klikne, pro¾eta opet nadom:
- Voda nam veæ dolazi. Potjerat æemo i tu neman. Ne boj se, Vlado!
I ona se ne prevari.
Toga istog dana stignu s kopna vijest da æe bunar-laða doploviti sutradan u luku.
Sunce bija¹e istom granulo kad prve ¾ene siðo¹e iz Velog Sela k moru.
Nosile su prazna vedra na glavi. Za njima su trèkarala djeca s bakrenim siæima kojima se crpa voda iz bunara, s di¾vicana, s mje¹æiæima i s tikvama ¹to se u njima nosi piæe te¾acima u vinograd, pa i s kablovima u kojima se daje voda ¾ivotinjama. Dolazila su nova èeljad prteæi takoðer drvene sudove, jo¹ veæe i èudnovatije: velike "ma¹tele" u kojima se pere rublje i odijela, kotlove i kazane ¹to ih dva èovjeka mogu nositi na ramenima samo onda kad im provuku ¹tapinu kroz oba uha. Ali se mi djeca najvi¹e zaèudismo kad ugledasmo kod tih ljudi i nekoliko kopanja ¹to se u njima kruh mijesi.
Èeljad nagrnu¹e na obalu da porede sudove uz samu ivicu; da grabe more i sipaju ga u vedra i kotlove; da peru, èiste i stru¾u. Kvaseæi i namje¹tajuæi bolje du¾ice i obruèe veæ davro rasu¹ene i rasklimane, bojahu se e bi laða mogla banuti prije no obave svoj posao, pa nasta vika i guranje. Svaðahu se za mjesto jer se sve tiskalo prema rubu obale; ¹kropljahu se morem; otimahu jedni drugima sudove, tvrdeæi da su netom sada otkrili davnu kraðu.
Ali u svemu tome nije bilo prave ljutnje.
Ne¹to im bla¾ilo srd¾bu.
Èut æe se najedanput zvi¾duk bunar-broda, okrenut æe lice prema vratima uvale i ugledati laðu ¹to riga dim iz dvaju ¹irokih dimnjaka. Laða æe pristati, a oni æe dignuti sve te sudove, potrèati onamo, gledati, kako mlazovi vode teku ¹u¹teæi i pjeneæi se u vedra, kablove, kotlove, bureta i kopanje, pa æe im du¹i odlanuti. Prignut æe se, dr¾eæi se rukama za rub suda, pru¾iti dolje vrat i glavu i piti vodu, kao ovce, kao mazge, dugo, po¾udno. Ustat æe zatim mokrih obraza dok im ne¹to vode teèe niz bradu i vrat u prsa. Onda æe dignuti teret na glavu, na rame ili na leða; po¾uriti se u selo. I svog bremena neæe tada ni osjeæati: povratak æe in biti lak¹i no dolazak s praznim sudovima ...
Meðutim su ljudi i dalje stizali.
Kao da se èitavo selo selilo k nama. Bilo je meðu njima i mnogih koji su imali daleko od mora svoje vinograde pa u dragu nisu nikada silazili. Gotovo su sva ta èeljad bila mr¹ava, garava od sunca, ruku punih ¾uljeva i napola ukoèenih prstiju, ko¹tanih lica i savitih leða kao da su se i sad prignula prema zemlji, dok ma¹klin krèi golet. Starci æelavi i krezubi. Djeca krivih nogu i vlasi po¾utjelih od sunca, nalik na usahle cvatove kukuruzove.
- Je do¹a? - klicao je malne svaki, netom bi stignuo na obalu.
- Eto gre! - odgovarahu drugi pokazujuæi titravu maglicu pred u¹æem uvale.
Ali to ne bija¹e dim laðin, no isparine ¹to se dizahu s mora veæ ogrijanog suncem, navje¹æujuæi da æe taj dan biti jo¹ topliji i ljuæi.
Èu se najednom lupkanje papaka i kopita i nekoliko koza banu najprije iz ulièice na obalu. Dizale su uvis glavu, potresujuæi nozdrvama i blije¹teæi ¾utim oèima. Stado ovaca nagnu za njima, blejeæi i obazirajuæi se kao da ne¹to tra¾i. Dvadesetak mazgi uznemirenih od muha zagleda se odmah u one sudove na rubu obale i poèe da nji¹ti. ®ivotinje su osjeæale blizinu neke vode; ali kao da su slutile e to mo¾da nije ona prava, pa su bivale jo¹ nemirnije. Kada ugleda¹e kablove i vedra iz kojih su uvijek pile a u njima se ne¹to blista i zrcali, one navali¹e na sudove. Srtale su u stisku i gu¾vu, hitajuæi se nogama, vitlajuæi rogovima, grizuæi se zubima.
- Na, moja! Na!
- I¹! Tamo se!
- Nalokat æe se. Nadut. Krepat.
- Goni natrag! Tiraj!
Ni je bilo sile da ih odbije. Mazge su bjesnjele. Mahale glavom i bacale se stra¾njim nogama. Neke uvuko¹e gubicu u vedro; poèe¹e piti more.
- Joj napasti! Propast æe nam pri mraka.
- Nazad! Udrite!
Stade vika i gonjenje. ®ene se hvatale ovcama oko vrata, dr¾ale koze za rogove propinjuæi se kao i one, vukuæi ih konopom.
Neki se dugonja grohotom smijao; dr¾ao se za trbuh i klicao debeloj ¾eni koja se, pu¹uæi kao mijeh, crvenjela u licu boreæi se sa svojom kozom:
- Ha! Ha! Kuma Mande, zaè nisam i ja kakav va¹ jarac! Drukèije bi onda svr¹ilo.
I ta bi dreka i gu¾va bila jo¹ dugo potrajala da se nekoliko ljudi neèemu ne dosjeti.
Skoèi¹e na rub obale, izli¹e more iz onih sudova.
Sad su ¾ivotinje i¹le od suda do suda, li¾uæi mokro drvo i nji¹teæi i blejeæi kao ða se tu¾e. Zurile su u vedra oborenih glava, s jamama na bokovima, kazujuæi rebra i kosti kukova i hrptenjaèe. I sve su stajale na istom mjestu, ne dajuæi se nikamo od onih sudova, ne mièuæi se, iako su muhe i obadi letjeli na njihove kraste i rane, ¾edni i oni kao jo¹ nikada.
- O bo¾e, pokore!
- A èa æemo sada s tim ¾ivinam?
Opet se naðe neki koji ih nauèi ¹to da se uradi.
On digne jedno vedro i poèe njime vabiti svoje tri ovce, iduæi polagano natra¹ke:
- Na, moje! Na!
I na taj znani zov ¾ivotinje poðo¹e za njim. Èovjek prijeðe na drugu stranu luke i veza ovce u hladu pred vratima nekog dvori¹ta. Njegova se obitelj skupi sa ¾ivotinjama okolo praznog vedra.
Sva se gomila rasu na takav naèin; zaklonila se u sjenu od kuæa jer je sunce bilo veæ visoko i poèinjalo da ¾e¾e.
Niotkuða ni æuha vjetra u ti¹ini drage.
Tlo je veæ gorjelo pod nogama. Osjeæao si da ti svakim udisajem ulazi u pluæa nevidljiv plamen.
U ulièici pred na¹om kuæom bija¹e najvi¹e hlada, pa je ona bila puna ljudi - ponajvi¹e starijih - ¹to su sjedjeli na zemlji uza zid i na ploèniku na¹eg bunara. A bunar je bio otvoren e svaki odmah vidi da je prazan. Stajahu ¹irom otvorena i vrata na¹eg stana na kojima se smjesti na¹ otac; znao je da æe tako - razgovarajuæi s ljudima - za¹tititi najbolje svoju obitelj od kakve nenadane obijesti ili zloæe te èeljadi.
Ona su ondje sjedjela i gledala u nj upaljenih oèiju, obje¹ene donje usne ¹to je otkrivala desni pod pokvarenim zubima, i klonulih mi¹iæa udova i lica, u svemu nalik na krdo ¾ednih i izmuèenih ¾ivotinja.
- Znaju, gospodine, sve se to lako trpi kad se vidi da pomoæ neæe falit - govorio mome ocu neki starac.
- I pomoæ nam eto dolazi. Neæe ni nama biti gore no drugima na otoku, - reèe otac, nagla¹ujuæi ¹to je vi¹e mogao rijeè "nama".
I ja sam osjeæao kako im je time htio reæi da je i za njega dio one nade ¹to je ulijeva u njih, i da je i on jadan kao i oni, jednak njima u toj opæoj nevolji. Govorio je kako su graðeni brodovi ¹to prevoze vodu, kojom brzinom plove po moru, i kako im pune nutrinu ¾ivom vodom iz gradskoga vodovoda.
- Ha! Ha! - klicali su te¾aci mljaskajuæi jezikom kao da veæ osjeæaju u ustima tek vode ¹to je oèekuju.
- Tako! Tako! Nek se jednom site i nas siromaha!
I on je nastavljao, hoteæi da ih razvedri i osokoli. Èak im donese svoj stari barometar. Stade im tumaèiti i kazivati kako ta èudna sprava kazuje veæ od sinoæ da æe ki¹a doskora pasti: dignut æe se jedna od onih naglih oluja bez kojih ljeti nema kod nas da¾da.
Seljani su klimali glavom kao da se malo uzdaju u tu cijev. Vi¹e su vjerovali u lice èovjeka koji je inaèe bio i s njima ¹krt na rijeèima, a znali su da nikad ne govori uludo ili iz kakve ¹ale.
- Jest! Voda dolazi. Danas za nas, a mo¾da veæ sutra za na¹e loze i masline.
- E, e - cerili se ljudi. - Da bi bog dao!
Ali se zaèu krupan i sveèan glas:
- "I Gospodin pogleda na zemlju, a ova bija¹e pokvarena i puna bezakonja ..."
- Ho! Ho! Eto i njega.
A onaj je glas nastavljao, uvijek jaèi, kao da se hoæe nametnuti:
- "I bog reèe Noji: Evo, pustit æu potop na zemlju da zatrem ljude i ¾ivine, da istribim svako tilo u kome je ¾iva du¹a ..."
- Muèi. Profeta!
- Zaèepite usta fratru!
- Ti nama o potopu, a mi krepajemo od ¾eje.
- "Bit æe muke i pokore, plaèa i ¹krguta zubi. Plaèite kæeri jerusolimske!"
- Muè', gavrane!
- Hod' tamo ... k babam!
- "Kirije elejson ! Kirije elejson!"
I Profeta obori glavu na prsa, puljubi kri¾iæ na krunici ¹to mu je visila o pasu i stade moliti, tepajuæi na mahove ne¹to glasnije:
- "Exaudi nos, domine!"
Zvali su ga fratrom jer je negda slu¾io u samostanu preko kanala, a dok je u selu bio mnugo godina crkvenim slugom, kretao se i govorio kao i oni fratri koji obilaze ostrvo proseæi po selima. Nadimak "Profeta" stekao je u starosti kad morade ustaviti crkvu i poæi u prosjake, jer onda poèe da prorokuje kazujuæi na svoj naèin rijeèi i èitave odlomke iz Svetoga pisma. Mladiæi i djevojke zbijali s njime ¹ale, ali su ga starci i starice slu¹ali s nekim strahom, bojeæi se najvi¹e prièanja o potopu, o bo¾jim kaznama u zemlji misirskoj i o rasulu Jerusolima. Mnogo su se taloðer pla¹ili i nerazumljivih latinskih rijeèi ¹to su u Profetinim ustima nekako drukèije zvuèale no kod oltara, na usnama ¾upnikovim. U danima nevolje sa starim se prosjakom nije nitko ¹alio; ali danas, dok se oèekuje bunar-laða i ¹jor Pijero onako govori, nije nitko htio slu¹ati zlogukog proroka.
Prosjak je sada ¹utio i gledao mrko u zemlju.
A moj je otac htio da ti ljudi ne klonu, da kakogod prevari i svoju i njihovu nestrpljivost u sluèaju da laða zakasni ili èak i ne stigne. Prekidao je razgovore ¹to bi mogli uzbuditi ogorèenje prema onima koji su odgaðali veæ davno obeæano ra¹irivanje njihovih lokvi i gradnju novih bunara. Nikada ga ne èuh tako govoriti i nikad mi se ne prièini tako dobar. Sad sam i ja vjerovao da æe sve to zlo zaèas proæi; i bi mi lak¹e.
Slu¹ao sam ga i ja rado, ali ne mogoh odoljeti ¾elji da se ne provuèem naprijed, na drugi kraj ulièice, gdje se ne¹to zbivalo.
Desetak ¾ena tiskalo se ondje k niskom prozoru sobice u kojoj su spavale moje sestre.
Starija i najmlaða sestra stajale su na njemu; dr¾ale se rukama gvozdenih ¹ipki i gledale u ¾ene.
Neka sitna starica s crnom maramom na glavi hvatala se takoðer re¹etke, govorila im umiljato:
- Sinjorine na¹e drage, samo jednu suzu! Samo jednu kapljicu!
- Makni se, stara! Ako èa imaju, neæe bit za tvoju gubicu.
- Sve èa mogu dat, bit æe samo za dicu.
- Je! Je! Za dicu!
I u tren oka troje malene djece, dignute od svojih majki, naðo¹e se na onom prozoru. Stajala su nogama na pragu dr¾eæi se grèevito ¹ipki i gotova da zaplaèu. Mr¹ava, blijeda djeca sa slinom u kutovirma usta, s oèima prestra¹enim.
- Daj! Moli ... lipo!
- Reci sam! ... Dobre su one.
Ali jedno dijete zaplaèe. Stade se derati i lupati nogama. Majka ga morade maknuti, i dvoje druge djece banu¹e odmah na njihovo mjesto.
Najmlaða se moja sestra gotovo bojala, ali je starija gledala zami¹ljeno u djecu ne trenuv¹i trepavicama svojih krupnih crnih oèiju.
- Dajte, dajte, mlada gospodarice - navaljivahu na nju seljanke.
Ona je stajala neodluèna. Sjeæala se nekih majèinih rijeèi, no kad jedno dijete napokon ¹ane: "Vode!" ona reèe:
- Ali nemam èa¹e.
Sve se ¾ene obradova¹e.
- Lako za to.
- Evo! Dr¾'te!
- Dones'te i lijte u ovo!
- Ne! Ne! Neka sama dili. Svima pomalo.
- Svima! Svima!
I sestra donese ibrik s vodom.
Oèi joj se sada sjale. Usta smije¹ila. Rumenilo joj se rasu po licu. Ruke joj zadrhta¹e od uzbuðenja. Nikad mi se ne prièini tako lijepa i pametna.
Ona uze od neke ¾ene sudiæ od kovine, natoèi u nj vodu, primaknu ga kroz razmak izmeðu dviju ¹ipki k ustima manjeg djeteta. Mali¹an je po¾udno pio i gutao da vi¹e posrkne; ali je ona pazila da se ni kap ne prospe.
- Dosta! Dosta! Ima nas mnogo.
Sad su ¾ene tra¾ile okolo djecu, hvatale ih i dizale na prozor. Veselje je vladalo u toj gomilici. Majke su trèale na obalu da naðu dijete; vraæale se noseæi ga u naruèju.
- Napojite malo i ovoga moga kanarinca!
- Ali ja nemam vi¹e vode.
- Ima je va¹a mater.
Sestra potrèa u drugu sobu.
Vidjeh doskora na¹u majku gdje dolazi na kuæna vrata i govori tiho i zabrinuto ne¹to ocu.
Ali se on nasmjehnu; odgovori joj glasno da smo mogli svi èuti:
- Vidio sam, vidio sam ... Tako ti je, ¾eno moja. Ustavi¹ li ¾eðu pred vratima, ona æe ti u kuæu kroz prozor pa i bila na njemu re¹etka od gvo¾ða.
- Tako je, tako! - odobri gomila.
- Napoji jo¹ jednom svoje piliæe pa nosi ovoj djeci sve ¹to jo¹ imamo. S drugima se lak¹e èeka, lak¹e i trpi.
- To je prava besida - vikne netko.
Ja sam gledao u oca kao u nekoga ¹to ga istom sada upoznajem. Osjeæao sam za nj ono ¹to je osjeæala i ona gomila ¾ednih seljaka za koje sam dotada mislio da su jedva ljudi i da ih ne treba ni voljeti ni prezirati. Jest, otac me uèi da je njihova ¾eða ista kao i moja; da kad njima nije dobro, pravo je da to bude i meni. Nije dakle istina da smo mi jedno a oni drugo. A jer je tako, sve æemo lak¹e skupa pretrpjeti. Ne¹to je lijepo u¹lo maloprije, kroz re¹etke onoga prozora, pod nasmijanim oèima i pokraj porumenjelih obraza moje najstarije sestrice u na¹u kuæu. Ja bih rada htio da je moja ¾eða ljuta kao i u tih ljudi, i da je ne uti¹am sve dok je se i oni ne li¹e.
I kad majka donije ¾enama ono malo vode ¹to smo je jo¹ imali u kuæi te me pozva da pijem pred djecom ¹to su èekala, ja progutah slinu ¹to mi se, veæ gusta, hvatala za korijen jezika, pa joj rekoh:
- Hvala! Nisam ba¹ tako ¾edan.
Kad stigoh na obalu, ne naðoh na njoj najèuvenije seoske derane kojima sam se nadao.
Jedni su od njih bili oti¹li na Kargadur da se popnu na najvi¹e hridine otkuda se vidi ulaz u dragu. Drugi se pak odvezo¹e èamcem na sama vrata uvale da se dignu iznad kamenoloma odakle puca vidik na kanal i na puèinu. Dogovori¹e se da æe pokupiti ondje ¹u¹kora i suvadi i nalo¾iti vatru netom ugledaju izdaleka bunar-laðu. Oni æe tako prvi javiti ljudima u luci da voda dolazi. Mogu èeljad mirno sjedjeti u hladu dok ne vide dimove na u¹æu drage i na visinama Kagadura.
Nije dakle bilo na obali straha i trepeta seoske djece, jakog svadljivca Golijata, ni nemirnjaka Sibe, laganog i hitrog kao jegulja. Èopor se djeèaka kupio oko nekog drugog starijeg druga.
Bija¹e to Ko¹æe, po godinama i po stasu veæ momak ali po svemu drugome deran, i zapravo jedan od gorih. Suh, ¾ut u licu, malene glave i dugih nogu i ruku, bio je nalik na kolac o kojemu visi nekoliko krpa. Bez ikoga i bez ièega, skitao se posvuda, vi¹e zahtijevajuæi no proseæi hranu, kadar da dugo trpi glad, ¾eðu i zimu. Od motike i od ma¹klina uvijek je zazirao; otimao se svakom poslu, samo je rado nosio poruke iz sela u selo, prevaljujuæi hitrije no itko i najte¾e putove svojim dugaèkim nogama. Bio je ljeti èest gost u na¹oj luci i poznavao u njoj svaki kutiæ. Javljao je veæ izdaleka, pjevajuæi, svoj dolazak i nudio nam time svoje noge za hljepèiæ ili za par novèiæa.
Imao je sada okolo sebe nekoliko djeèaka i - onako prignut a nemirnih nogu - bio nalik na visoku mr¹avu koko¹ kad èeprka zemlju s piliæima ispred sebe. Igrao se s djecum "pod nogu", igru u kojoj je bio pravi majstor. Stojeæi prignutih leða, stavljao je novèiè na nokat palca desne ruke, pridr¾avajuæi ga svinutim ka¾ipstom. Najednom bi zamahnuo tako sna¾no palcem uvis da je nokat davao glas, i povukao bi k sebi ruku. Novèiæ je letio uvis vrteæi se pred njim okolo sebe, blistajuæi na suncu i zvrèeæi kao kakvo vretence, da padne na zemlju ali ne prije no ga Ko¹æina no¾urina ne sakrije i ne poklopi. On se onda jo¹ vi¹e prigibao, upiruæi rukom o koljeno; a djeèaci su èuèali pred onom nogom stavljajuæi pred njom na zemlju svoje novèiæe.
- Marko!
- Marija!
- Bac'te i rec'te svi! - sokolio Ko¹æe djecu i buljio svojim ribljim oèima u novac brojeæi ga pogledom.
- Marko! Marija! - klicali su djeèaci, gurajuæi vrhom ka¾iprsta svaki svoj novèiæ ka Ko¹æinoj no¾urini.
On bi onda povukao polako natrag nogu stru¾uæi tabanom tlo. Njegov bi se novèiæ pokazao, ali ponajvi¹e pokriven pra¹inom. Onda bi Ko¹æe kleknuo, prignuo glavu i puhnuo u onu krajcaru.
- Marko je! Marko!
Dugonja je hitrom kretnjom dizao sve one novèiæe ¹to ih dobi, i bacao po krajcaru svakom djeèaku koji bija¹e sretno pogodio.
I uvijek je po koji dobiveni novèiæ ostajao u Ko¹æinoj ruci. Ali je gotovo svaki put bilo vike i svaðe.
- Reka sam: Marko!
- La¾e¹, lupe¾u. Reka si: Marija!
Ko¹æe je znao da se tako dere i bulji oèima i ma¹e rukama da je na koncu imao uvijek pravo. Poslije svaðe igra se jo¹ ¾ivlje nastavljala. Novèiæ je sada glasnije zvrèao odskoèiv¹i od Ko¹æina nokta, i pravio ljep¹i polukrug padajuæi k njegovoj nozi. Dugonjine su oèi upornije gledale u novac, a taban mu je jo¹ jaèe lupao o tlo.
Ali tog dana on nije imao sreæe. Izgubio sve svoje. Najedanput poèe tra¾iti novac natrag jer da su mu neki djeèaci veæ otprije du¾ni. Oni se svi skupa oprije¹e. Kad vidi da tako neæe ni do èega doæi, on reèe:
- A biste èa dali, kad bi vas nahranil i napojil?
- E, onda da!
Ko¹æe ih povede u obli¾nje dvori¹te prazne kuæice.
- Poèekajte tu. Najprije æemo èa zalo¾it.
Pope se kamenim stubama, upre o vrata¹ca uzgredne zgradice. Iako rasklimana i tro¹na, vrata se ne otvori¹e.
- Hod'te gori! Pomozite!
Djeèaci potrèa¹e. Uprije¹e svi slo¾no. Ne¹to puknu; vrata se otvori¹e udariv¹i o nutarnji zid. Pokaza se uzak prostor s "bocalom" izlizanim od konopa.
Neki se djeèak prignu nad bunar i reèe:
- Prazan je.
- Ma se na¹a peèenka u njemu peèe! - klikne Ko¹æe. - Nazad! Pustite me!
On zasuèe visoko hlaèe na nogama i oba rukava; pope se na "bocal"; poèe se spu¹tati u bunar. Nije to bilu prvi put ¹to je u nj ulazio: znao je o ¹to da upre nogom, o koji kamen da se uhvati.
Doskora se èulo kako gaca po gnjecavu mulju.
- Dajte kakvi ¹æap.
A kad mu dado¹e ¹tap, on zapjeva u bunaru.
- Tra¾i blago u gustirni.
- Ruga se s nama.
- Namazat æe nas blatom.
I veæ su derani htjeli spustiti poklopac na grlo bunara pa Ko¹æu u njemu zatvoriti, kad on viknu:
- Evo je! Evo! Ma je te¹ka.
Penjao se gore. Pokaza se na otvoru. Nosio je veliku jegulju s glavom zabodenom u o¹tri vrh ¹tapa. Blatnih crnih ruku i nogu stajao je pred djeèacima, keseæi se od zadovoljstva. Lupao je ¾ivotinjom o "bocal"; krièao:
- Eto peèenke! Zna sam ja za nju. Baci sam je u gustirnu jo¹ pro¹log Uskrsa.
I svi siðo¹e u dvori¹te.
Vatra je doskora gorjela pred nama.
- ®erave triba! ®erave! - vikao je Ko¹æe i rezao jegulju na komade.
Stajali smo u krugu okolo vatre. Gledali onog dugonju, kako lomi i re¾e ¹tap; pravi male ra¾njiæe na koje æe nataknuti ribu.
- Meso joj je masno i bilo kako snig. Ne fali nam nego malo kruha i ¹aka soli.
Ja potrèah kuæi, progutah u hitnji ne¹to od jela ¹to nam ga je majka ba¹ nosila na sto, uzeh kruh i ponijeh Ko¹æi so.
- ©jor Vlade æe dobit badava. On mi ni ni¹ta du¾an - reèe on.
Dugonja je èuèao kraj vatre, dr¾ao u jednoj ruci ra¾njiæ i okretao ribu iznad ¾erave, dok je drugom solio. So je padala u ¾ar i veselo pucketala. Svi smo je sada bacali na jegulju i u vatru. Miris svje¾e, peèene ribe bla¾io nam nozdrve, golicao i dra¾io glad. Novèiæi su iznova padali pred Ko¹æine noge, a on je dijelio zalogaje. Ja sam dugonjinim no¾iæem rezao kruh, darivao po kri¹ku svakome.
- Dobro je to!
- Ma je tvrdo kao ko¾a ...
- I slano. Preveæ si zasolil. nesriæo!
Potezali su i derali ribu prstima i zubima. ®vakalo se i gutalo pohlepno. Ni najbolja riba na na¹em stolu ne prièini mi se nikada onako teèna. Ipak se potu¾ih da je preveæ masna.
- Masna? Èa to mari? ... Da sam kralj, ja bih samo loja jil - reèe Ko¹æe.
Jegulje i kruha nije vi¹e bilo; glad je bio sti¹an. Ali sad poèe ne¹to drugo da nas muèi. Preveæ posoljeni zalogaji bijahu nam ra¾estili ¾eðu. Palilo nas u grlu. Nepce nam gorjelo. Jezik nam bio suh.
- Ko¹æe! Reka si, da æe¹ nas i napojit.
- Eno mora ... pa loèi.
A mi se svi pobunismo. Vikao sam i ja jer i kod nas u kuæi nije vi¹e bilo ni kapi vode, jer sam i ja bio platio svojim hljebom i svojom solju Ko¹æinu ribu i jer sam se u taj trenutak osjeæao u svemu jednak s djeèacima s kojima sam trpio istu ¾eðu. Podne je bilo veæ pro¹lo. Ni æuha vjetra, a sve naokolo peèe, gori i ¾edni.
- Mora¹! Pogodili smo se. Na ti sve èa jemamo.
- Nisi od beside.
- Jesam! - razgoropadi se dugonja. - Jesam, ma se bojim da neæete sa mnom, da æete se prestra¹it. E, da su tu Golijat i Sibe!
- Neæemo!
- Pa dobro. Ja znam di je voda: prava, dobra voda.
Mi ga pogledasmo u èudu.
A on nam pokaza kuæu s velikim zatvorenim dvori¹tem visokih zidova.
©utjeli smo. Ta jedno je otvoriti silom vrata¹ca tog malenog praznog bunara izvan kuæe i tra¾iti na njegovu dnu jegulju, a drugo je pak provaliti u zatvoreno dvori¹te pa u tuðu zatvorenu kuæu gdje je cisterna ba¹ pod ploènikom u kuhinji. To bija¹e jedina prazna kuæa u luci u koju se nisam ni ja bio nikada usudio. A onda njezin vlasnik, Kon¹iljer, koji je stanovao u nekom dalekom lijepom gradu! Velik gospodin o kojemu se govorilo samo uz hvalu i uz neki strah!
- Krepajte onda od ¾eje! - naljuti se na nas Ko¹æe. Èa vas je strah? Neæemo se nego napit.
- Hod'mo!
I mi poðosmo za njim.
Obala je pred ko¹iljerovim dvori¹tem bila puna, ponajvi¹e ¾ena, pa i ovaca i mazgi, jer je poslije podne na onoj strani luke sjena samo rasla dok se sunce spu¹talo polako prema zapadu.
®ene se kupile oko neke mr¹ave blijede djevojke, povaljene na zemlju. Ku¹ale su da je dignu, hvatajuæi je straga ispod pazuha, ali je ona bila ukoèena kao klada.
- Live! Live! Ne èuje¹ me?
- Sama je kost i ko¾a, ma je te¹ka ka od gvo¾ða. A kako je mrzla.
A Livija je postajala jo¹ kruæa. Gledala preda se polusklopljenih oèiju; micala usnama kao da ne¹to tepa.
- Pust'te ju. Znam ja nju. Proæ æe joj odmah. Najedanput.
I djevojka zbilja, sama sjedne, udari u èudan smijeh i hohotanje.
- Svetica je ona, svetica. Samo vi nju pustite!
Livija je gledala oko sebe, dr¾eæi mr¹ave ruke prekri¾ene na prsima ¹to joj ih bijahu razgalili da joj bude lak¹e. Pru¾ala uvis vrat, visok i tanak kao u golu¹ave ptièice; grèila usta i izbacivala iz sebe duboke uzdahe za koje se nije znalo jesu li od muke ili od neke lagode. Lice joj postajalo nekako jasnije i ljep¹e.
- Svetica! Èut æete je sada.
A ona se smije¹ila, gledala u nebo, govorila u nekom zanosu:
- Jedan, dva oblaka!... Bili oblak na¹e sriæe; crni oblak na¹e ¾alosti. Iz prvoga cviæe; iz drugoga suze ... Prosut æe nam se u njidra; kapat æe nam na èelo.
- Svetica! Svetica!
- Kako je sada lipa!
- A èa jo¹ vidi¹, Live?
Ona se htjede dignuti. Pru¾a¹e vrat, glavu i usta. Svaki je mi¹iæ na njoj drhtao.
- Eno ga! Eno! Gre k nami. Gazi do kolina po vodi. Grabi je. ©kropi nas. Zaliva nas kako cviæe. I sve vonja po ki¹i ... Dignite me!
A kad je dignu¹e, ona kriknu od nenadanog straha. Lice joj se skrivi.
- Krv! Krv! Zaklali su dite. Dajte vode! Dones'te vode!
I ona poèe drhtati.
- To je fibra od ¾ege.
- Vode!
- O jadne smo ti mi i ona! Nigdje ni kapje.
U taj trenutak banu Ko¹æe pred vrata dvori¹ta.
- Ima vode - reèe on.
- A gdi?
- U toj kuæi. U gustirni u kuhinji.
Nasta ¾agor. Kao da se i Svetica na tu vijest rastrijeznila. Ona pru¾i ruke prema dugonji.
- Povedi! Povedi! - nasta vika.
- Povedi me, Ive! Zalit æu moje mrtile. Napojit æu svoje janje.
Ko¹æe upre sna¾no o vrata Kon¹iljerova dvori¹ta, ali uzalud.
- Gredu! Dones'te je. Onu tamo!
I gredu bi bili doskora i donijeli, da neèiji glas ne grmnu s visoka:
- Nazad, ¾ene!
Na zidu dvori¹ta staja¹e èovjek i gleda¹e u gomilu.
Bio je to Kon¹iljerov navdar, te¾ak iz Malog Sela.
Ali upravo taj èovjek nije bio kadar sti¹ati buru ¹to se poèinjala dizati u njedrima onih ¾ena ¾ednih i gladnih, izmuèenih dugim èekanjem i veæ u strahu da neæe ni¹ta ni doèekati. Nisu ga voljele jer je bio za njih tuðinac; a mrzile ga jer bija¹e o¹tar prema ¾enama iz Velog Sela kad bi ih zatekao na gospodarevu.
- Ti si to, hudobo!
On se isprsi i viknu iznova:- Nazad, ¾ene!
- Gredu! Gredu! - nastavi Ko¹æe, a njegovi drugovi digo¹e gredu.
Navdar se smrknu u licu.
- Stoj ili ... pucam!
- Hi! Pu¹ka ti ostala doma ... pod postejom.
On pru¾i ruku; dignu odnekud pu¹ku.
- Hu! Hu! - èu se jo¹ glasniji uzvik.
Prkos i mr¾nja bijahu veæ raspalili ¾ene. Nijedna se ne makuu. S rukama uprtim o bokove i s glavom uvis krièale su na navdara.
- Nema u njoj praha ka ni u tebi du¹e.
- Prazna je ka i ta tikva na tvojim ramenim.
Navdar dignu pu¹ku i opali u zrak.
Èitava draga zatutnji. Iz svih kutova luke, a najvi¹e iz ulièice pred na¹om kuæom, strèa¹e se ljudi na obalu. Sve nagnu k onom dvori¹tu.
- Kon¹iljerov navdar puca u ¾ene! Kon¹iljerov navdar puca u ¾ene! - uzvika¹e se Ko¹æe i njegovi drugovi.
Ljudi potra¾i¹e kamenje i - ne pitajuæi nikoga ¹to se zapravo desilo - poèe¹e veæ izdaleka bacati se na navdara.
On se skloni iza zida, ali je plamen bio veæ buknuo. Ljudi su bacali i nadalje kamenje, drmali vratima, dizali gredu da njome udare.
- Pobiguut æe nam. Opkolite kuæu! Udrite!
- Vodai Voda! Ima je u gustirni. U kuhinji.
Svi se tiskali k vratima, samo je stari prosjak stajao postrance. Upirao se o ¹tap, buljio raskolaèenim mutnim oèima u ovaj nemirni mravinjak i klicao:
- "Pretvorit æu vodu njihovu u krv. Misto da¾ja poslat æu na njih grad, ¾ivi oganj na zemlju njihovu."
I juri¹ bi bio zapoèeo da moj otac ne stignu. Njegovo dr¾anje, kretnja kojom zaprijeèi prvi udarac grede o vrata, umiri gomilu.
- Ljudi - reèe. - Navdar je pucao samo da malo prestra¹i. A ima li vode, ona æe biti va¹a.
- Ima je. Ima.
- Pa to bolje. Zar nije ljep¹e primiti nego oteti? Zar nije i lak¹e?
- Je! Je! Ma onaj èovik ...
- Lako s njim. Martine!
Navdar se opet pokaza.
- Martine, ti èe¹ nam otvoriti.
Navdar je gledao gomilu. Oklijevao je. Najednom reèe:- Bi. Ma oni drugi ...
- Ne brini se. Èekat æe ovdje, mirno.
- Hoæemo!
I otac uðe sam u dvori¹te.
Kad se vrati, on reèe:
- Navdar æe povesti gore u kuhinju tri najstarija od vas da sami vide ima li vode.
Stari uðo¹e, pope¹e se s navdarom uza stube. Èu se kako se otvaraju kuæna vrata.
- Gospodine, tako je pravedno i po¹teno! Broda ni. Ne mo¾e se vi¹e èekat. Pri noæi moramo biti doma. Sad je sve i ¾edno i gladno ... gore nego pri.
I ¾ene se tiskahu k vratima noseæi opet svoje sudove. Veæ se i gurahu, bojeæi se da posljednje ne bi ostale bez vode. Sad su govorile o navdaru i o njegovoj pu¹ki samo uz smijeh i ¹alu. Jedino je Profeta mrmljao ne¹to o ognju, gradu i potopu, dok je svetica Live, u novom nastupu nje¾nosti, gukala kao golubica.
Ali se starci vrati¹e; reko¹e: - Ni ni¹ta. Ni jedne kapje.
®ene se ne maknu¹e. Nije im se dalo odreæi se i te posljednje nade. Tuga, pa ¾alost i gorèina, razli¹e se po onim licima. Neko su vrijeme ¹utjele, upiruæi pogled u vrata. Motrile su se zatim kao da jedna drugu ne¹to pita. I nasta ¾agor ¹to se prometnu u viku.
Kako to? Ona je cisterna velika, krov ¹irok i dug, ¾ljebovi su dobri; a kuæa je uvijek prazna, pa nitko ne tro¹i vodu. Netko ju je popio ili prodao ... A èemu onda navdar stra¾i s pu¹kom u ruci, gotov i da puca na ljude? Da nije voda sakrivena u istoj kuæi? U baèvama? U kamenicama za ulje?
- U konobe! U konobe! - nasta vika, i ja se sjetih kako je otac prièao majci da su navalom u konobe bila zapoèela divlja¹tva i za vrijeme neke druge su¹e.
Moj je otac bio problijedio. Vidio sam mu na licu kako se s te¹kom mukom sili da se poka¾e mirnim.
- U konobe! U konobe!
I glas je onih ¾ena bio sada nalik na tuljenje. Mr¾nja im je opet gorjela u oèima dok su gledale u navdara. A on se bojao zatvoriti im vrata u lice jer je slutio da æe istom onda sve planuti. Moj je otac ¹utio; znao je da æe biti utaman otvori li usta a ne naðe li ba¹ onu pravu, onu jedinu rijeè koja bi mogla pomoæi. Sve je bilo napeto i èekalo da netko prvi skoèi pa da se ne¹to krupno zapoène. Meni se u taj èas prièini da je Bijes Su¹e banuo meðu nas i da nam haèe u lice vjetar ljutnje i ludila. Ne¹to mi je gorjelo u prsima kao i svima onim ljudima. Èinilo mi se da æu odahnuti samo onda, dogodi li se ono ¹to je i ta èeljad htjela.
Ali ba¹ u taj trenutak èu se s druge strane obale krik ¹to nas sve prenu kao da nas biè o¹inuo.
- Brod! Brod! Dimi se na Kargaduru.
I nasta nagla, divlja trka na drugu stranu obale.
Tri se stupa dima dizala visoko uvis: dva na vratima uvale, jedan na visu iznad Kargadura.
I oni nisu bili ravni i mirni. Vjetar s puèine naginjao ih prema luci, motao ih u svrdlove. Sunce koje veæ pada¹e prema zapadu obasjavalo ih svjetlo¹æu gotovo crvenkastom. Sigurno su derani Golijat i Sibe naslagali mnogo suha li¹æa i granja jer su njihova dva stupa bila debela; èinilo se da æe dugo sukljati u visinu. Meni je bilo ¾ao ¹to nisam ondje, s njima, na vidiku puèine kojom laða dolazi.
- Hitro! Brzo æe mrak! - ®urila se èeljad; trèala je gdje je obala bila najvi¹a i zgodnija da laða o nju pristane.
I opet su redovi onih sudova stajali na rubu obale. Nemirnije su ¾ivotinje bile sada vezane o obli¾nja vrata i o gvo¾ða re¹etki na oknima konoba. Sva je muka i ljutnja bila zaboravljena. Profeta je opet ¹utio gledajuæi mrko preda se; svetica je Livija i¹la okolo, tiha i ¹utljiva nalik na mjeseèarku.
- Fala bogu! - klicale su ¾ene, jagmeæi se i sada za mjesto na kojemu bi mogle prije doæi do svog dijela vode.
- Na moje! Na - zvale su ¾ene, a ovce se kupile okolo suda kao da æe se voda sada u nj razliti.
I onaj èetvrt sata èekanja prièini se nama svima du¾i no èitav dan proboravljen u luci sa ¾eðom u grlu s gladom u ¾elucu, s udisanjem zraka ¹to je palio pod suncem krvnikom.
Èu se dug, o¹tar zvi¾duk. Laða se pokaza na savijutku pred rtom Kargadura.
Ali je èeljad ne pozdravi veselim krikom. Glasovi razoèaranja i nezadovoljstva digo¹e se u gomili.
- Pa kakvi je to brod!
- Tri "ma¹tila" vode za toliki narod! - Mogli su nam onda poslat i kakvu braceru!
Neka ¾ena digne kabao i lupne njime o zemlju. Spopade je bjesnilo - i ona gotovo zaplaèe krièeæi:
- K vragu i ti! Nosit æu doma vodu u boèici ... u boèici.
- Kirije elejson! Kirije elejson! - javi se Profeta vukuæi zloslutne glasove iz dubljine svoga grla.
Gomila se poèe kome¹ati.
Ali se naðe i neki koji reèe:
- Mir, ljudi! Ni vela, ma joj je gustirna duboka. Veæa bi bila jo¹ vi¹e zakasnila.
Laða je veæ pristajala. Kapetan, èovjek nizak, pleæat i crvena tvrda lica, stajao na svome visokom mostu, davao kratke naloge mornarima.
Kad ona stane s bokom uz samu obalu, ¾ene digo¹e sudove, htjedo¹e na brod.
- Natrag! - grmnu kapetan. - Neæemo tako! Ne!
- Vode! Odmah! ... Doskora æe mrak. I predugo smo vas èekali.
Mornari jedva odbi¹e od laðe svu onu èeljad. S poèetka se smijahu, ali - jer su ¾ene navaljivale - poèe¹e gurati sve grublje. Kapetan se jo¹ jaèe crvenio vièuæi: Natrag! Najednom potegnu neki konop. Ljutiti zvi¾duk propara nam u¹i.
Gomila uzmaknu na obalu.
Kapetan se nasloni na ogradu mosta i reèe, sileæi se da bude ¹to mirniji:
- Ljudi! To tako ne ide. Mi di¾emo strojem vodu iz bunara; iskrcavamo je kroz cijev. Razumijete me? ... Ne grabimo je sudom iz kakvog badnja kako se to radi na bracerama ¹to vam nose vodu. Samo kroz cijev!
- E, pa dobro. Metnut æemo sudove uz sami kraj rive. A vi lijte.
- Tako! Tako!
A kapetan:
- Ha! Ha! Ma ba¹ tako. Pumpa æe dizati vodu, a jedan æe iæi sa cijevi od kabla do kabliæa, kao ¹to se ide od loze do loze kad se ¹kropi vinograd, da ga peronospora ne napadne. Ha! Ha! Alaj ste mudri! ... Ljudi, budite pametni. Nemamo mi vremena da se tu igramo. Doskora æe mrak, a oblaci se tamo na moru di¾u; mogla bi i oluja. Nama se ¾uri.
- Vodu! Vodu! - odgovori gomila.
- Pa i jest za vas. Ima li tu blizu kakva prazna cisterna?
- Ne! Mi hoæemo odmah vodu.
I nekoliko ¾ena skoèi¹e opet u laðu.
Mornari su iznova tjerali i gurali natrag. Gomila je na valjivala jo¹ ¾e¹æe.
Èu se po drugi put zvi¾duk, du¾i i o¹triji no prije, ali uzalud.
- Mola la cima! - grmnu kapetan. Natrag, divljaci! Zulu! Kafri! Kanibali! Mola!
U¾eta bijahu veæ dignuta. Laða se maknu. Seljaci jedva dospje¹e da skoèe natrag na obalu. Brod se odmaknu jo¹ vi¹e pa opet stade nasred tijesne luke.
I nagla srd¾ba spopane onu èeljad, onu gomilu ¾ednu gladnu, izmuèenu èekanjem jo¹ pjanu od sunca. Sve se okrenu protiv èovjeka crvena lica i o¹trih oèiju na mostiæu laðe.
- Antikriste! Vra¾e! Ni ni voda ni taj brod tvoj, nego od guvernera ki te ¹alje. Daj vodu ¾ednome!
Profeta je stajao na rubu obale otvorenih oèiju i dignute ruke. Najte¾a prokletstva padahu mu sada iz usta, i njegove su rijeèi poticale jo¹ veæma srd¾bu gomile. Svetica je mahala rukama, pru¾ala uvis mr¹avi vrat, kazivala o¹tre kosti na malko razgaljenim prsima izbacujuæi visoke krikove.
Kapetan je neko vrijeme gotovo u èudu, slu¹ao i gledao. Najednom slegne ramenima izvuèe iz d¾epa lulicu, zapali je i poène se ¹etati po mostu i ne gledajuæi vi¹e u èeljad.
To umiri seljake.
Onda moj otac doðe na ivicu obale, pozva kapetana i zapoèe s njime razgovor. Govorili su talijanski. Nasta tajac. Svi su slu¹ali iako nisu razumijevali. A kad oni dovr¹i¹e, kapetan reèe na koncu hrvatski:
- Eto tako! Inaèe æu odmah u Milnu da iskrcam ondje vodu.
I otac poèe kazivati ljudima u èemu je voda u laði i kako se ona odanle di¾e. Kapetan nije kriv ¹to se voda ne mo¾e dijeliti onako kako bi seljaci htjeli. Nema druge no je razliti kroz cijevi u prazan bunar na Glavi. To æe biti odmah gotovo. Laða æe otiæi, a na Glavi æe se odmah napojiti ¾ivotinje i dati svakome ne¹to vode. Sutra æe se pak dalje dijeliti. Ovako je bolje jer æe kapetan dati najedanput svu vodu. Kad bi pak dijelili po njihovu, ne bi oni mogli primiti u te svoje posude ni polovicu vode; izgubili bi drugi sve ostalo jer laða ne mo¾e da ovdje prenoæi.
- Je! Je! Nismo na to mislili.
- Sva voda za nas! Pa i èekali do sutra.
Otac reèe par rijeèi kapetanu. Laða se opet primakne k obali.
Doskora su dvije duge platnene cijevi le¾ale na putu ¹to ide s obale ulièicom pred na¹im stanom do bunara osamljene kuæe na Glavi. Nalik na dvije mrtve zmijurine, èekale su na vodu ¹to æe kroz njih proteæi.
Seljani su sada bili mirni, gotovo tihi. Pomagali su mornarima, samo da se taj posao ¹to hitrije obavi jer je sunce veæ zapadalo. A ¾urili su se i momci s laðe; govorili su da se za kanalom zbilja di¾u oblaci, i da ne bi htjeli e ih oluja zateèe u toj luci; u Milni æe veselije proboraviti noæ.
Nizovi ¾ena i djece èuèahu uz cijevi da vide kako æe voda jurnuti kroz njih. Gore, kod bunara, bijahu samo stariji ljudi i dva mornara.
- Pa kako æe voda sad kroz ovo, i sve navi¹je? Gustirna je na visoku.
- Ti jo¹ ne zna¹ èa je pumpa.
Neki su veæ gledali s nepovjerenjem u one cijevi, kad se èu veselo klicanje.
- Gre. Gre ... Eto!
I zbilja. Kao da je neki ¾ivot u¹ao u one mrtve zmijurine. Uznemirile se i zadrhtale. Siva ko¾a njihova donjeg kraja mijenja boju; postaje tamnija; ¹iri se i napinje; znoji se kroz sijaset ¹upljinica; postaje sva mokra.
- Voda! Voda!
Èeljad ih dira. Glade ih. Stiskaju ih rukama, u¾ivajuæi ¹to su cijevi onako nabrekle. Dlanovi im osjeæaju svje¾inu vode; kao da èak èuju i bilo te vodene ¾ile ¹to kuca po ritmu nekog srca dolje u laði.
- Teèe!
Èeljad kao da joj osjeæa i vonj, pa im nozdrve dr¹æu. Sva njihova dugo trpljena i silom prigu¹ena ¾eða èezne i krièi u upaljenoj krvi. Pritiskuju dlanove na mokru cijev; miri¹u ih i li¾u.
- Je! Voda! Ma ba¹ voda!
Ali na cijevima su mnoge rupice iz kojih brizgaju na sve strane tanki trakovi. Neki ¹trcaju uvis, prave luk, vraæaju se dolje, prosipajuæi se u kapljice. Drugi udaraju odmah nu zemlju; pi¹te kao zmije kopaju prugljice, ruju kanaliæe, prave sitne lokve u rupicama. Kao da bi voda htjela napolju i da one cijevi psikom progovaraju.
Èeljad je kleknula prionula ustima uz cijev, pa im tanki mlazovi udaraju u nepce, razlijevaju im se na jezik. Ali ¾ena i djece mnogo, a platno se sve vi¹e kvasi i rupice suzuju; sva voda teèe sada prema bunaru.
Kao da se ¾eða prenula istom sada u svim grlima. Ono par kapi vode pade u ponor koji zjapi i htio bi progutati èitavo jedno more. Istom sada zabljesnu ne¹to oporo i odva¾no u svim oèima. Ipak se ne bi bilo ni¹ta dogodilo da Ko¹æe ne¹to ne uradi.
On izvadi iz d¾epa no¾iæ; provrta u platnu rupu.
Deblji mlaz ¹iknu uvis.
- A, nesriæo! Ti samo na se misli¹ - navale na nj ¾ene. Makni se!
A on je sisao cijev, gutao pohlepno ne mareæi ni za ¹to. Pu¹tao je da ga guraju nogama, pote¾u i biju ¹akama. Stenjao je a da nisi znao da li od boli ili od lagode ¹to napokou pije. Zaviðali mu svaki gutljaj, cikali od mr¾nje.
Neka ¾ena ote Ko¹æi iz ruke no¾iæ i uèini kao i on.
Britvicama, iglama za pletenje i vretenima bu¹ile su ¾ene rupe po cijevima. Voda je sad brizgala na sve strane gubeæi se najvi¹e u zemlju. Nasta borba o one mlazove iako ih je sve vi¹e bivalo, jer su neki èak i tukli kamenjem o platno samo da ga odmah otvore. Snaga u cijevima omlitavi. Voda nije vi¹e brizgala iz onih rupa no je tromo kljuèala i prolijevala se na tlo tekuæi niz put. Doskora su cijevi le¾ale opet nalik na dvije mrtve zmijurine, samo ¹to su sada bile crnje i sve istuèene. Sva voda ¹to je tekla iz laðe gubila se na donjim krajevima.
Mornar se pokaza na Glavi; viknu: - Javite kapetanu da voda ne teèe! Ali odmah i vidje ¹to se to dogodilo. Pohita k laði.
Kapetan dotrèa s mojim ocem i plane kao vatra. Odmah æe otputovati. Javiti vlastima. Tu¾iti selo da plati ¹tetu. nikad vi¹e nikakve pomoæi tim divljacima: ma ni za ¹to i ni od koga. Moj ga otac mirio, ali uzalud. Bio bi kapetan i udario da gomila ne ostane mirna, bez jedne rijeèi, a gotovo i bez kretnje. Kao da je ovaj put osjeæala i priznavala da je kriva.
A doskora je takoðer ¹utke gledala kako mornari vuku cijevi opet na laðu, drije¹e u¾eta, i brod odmièe s obale da se polako okrene i da, bez pozdrava, sve hitrije zaplovi prema vratima uvale, gubeæi se u sjeni prvog sutona.
Gledali su svi onamo i kad je sasvim nestade, jer se pokaza èamac kojim se Golijat i Sibe vraæahu s kamenoloma.
Oni su neèim mahali, ne¹to vikali.
Vozili su hitro. Doskora ih se moglo i èuti: - U selo! U selo!
Ljudi se zagleda¹e.
- Da se ni dogodila u selu kakva nesriæa? Mo¾da vatra? S "petrare" se vidi selo.
- O bo¾e! O bogorodice! - uzvrpolji¹e se ¾ene.
- Golijate, èa je?
Èamac je veæ prilazio.
- Hitro u selo. Gre nevera.
- Kakva nevera, huncute !
- Ovdi se jo¹ ni¹ta ne vidi, ma je s one strane kanala sve crno. Gre hitro priko mora. Ravno k nami. Doæ æe u selo, pri od nas.
Mnogi su klimali, ne vjerujuæi, glavom; drugi su pak govorili: - Pa to su i oni mornari rekli. Ne¹to je.
- Èujte - uzvika se opet Golijat.
More, dosad mirno kao ulje, uzbiba se jedva mlateæi grebenje niza ¾alove.
- Je. Vrime se prominilo.
A neka starica viknu: - Gledajte Sveticu. Jopet bunca. Uvik je ona takva pri nego da¾d pane.
I nova nada niknu u ovoj èeljadi. Bog ne zapu¹ta siromaha. Eto oluje, vode nebeske i za njih, i za ¾ivotinje, i za lozu. Jo¹ prije zore bit æe sve dobro. Nebo im se smilovalo.
- Doma! Doma!
Sve potrèa da odve¾e, da potjera ¾ivotinje.
I zbilja, jo¹ prije no se maknu¹e, najgornji rubovi tamnih, gustih oblaka pokaza¹e se u sumraku nad vratima uvale, i prvi dah vjetra haknu u dragu, poletje prema selima.
- Fala tebi, bo¾e! Fala tebi, bogorodice!
- Te deum laudamus! - zaèu se duboki glas Profetin.
I sve pobrza prema selu.
Duga siva povorka ¾ivotinja i ljudi proðe, nalik na veèernje sablasti, pred na¹om kuæom, pjevajuæi neku crkvenu pjesmu. Èulo se sve ti¹e pjevanje umornih glasova bez boje i pravog zvuka, a praæeno muklim prijeteæim usklicima starog prosjaka i visokim kliktanjem i smijanjem svetice Livije.
Majka u¾ga svijeæu na stolu, ali mi ostadosmo na cisterni. Disali smo duboko vjetriæ ¹to nas rashlaðivao, gledali u nebo koje se dalje mraèilo i naglo pokrivalo sve crnjim oblacima.
Uðosmo u kuæu istom onda kad pjevanje seljaka zamre negdje daleko i znani nam muk zavlada opet na¹om mrtvom praznom lukom.
Otac je ¹etao po sobi, virio svaki èas napolje, bacao pogled na barometar.
- ©to opet gleda¹ u tog varalicu? Zar jo¹ sumnja¹? Sjedi! - reèe mu majka. - I tako si se danas izmuèio s onim divljacima. A vidje li kakvi su?
- Pusti. Sve je to ni¹ta. Jadni, bijedni ljudi! ... A moj barometar! Ovog se puta opo¹tenio ... Èuje¹. Lupa prozor u sobi. Valja zatvoriti; ali valjano. Stari nam je Profeta obeæao èitav potop. A to i trebamo.
I taj bole¾ljivi èovjek æelave glave i bijele brade nije vi¹e ka¹ljao, hodao je uspravno, izgledao mnogo mlaði. Stade trti dlan o dlan; pogleda u me svijetlim nasmijanim oèima.
Majka vidje taj njegov pogled, pa pogleda i ona u me, oèiju jo¹ veselijih od njegovih.
- Pijero! A ¹to veli¹ sada o na¹em Vladu?
- Pa ¹to bih rekao? Potjerat æemo ga na ki¹u. Neka ga promoèi, sve do ko¾e ... do kostiju.
- Da, da. Za njega nam je bog i ¹alje. Prije svega za njega i zbog njega. Tjerajmo ga na ki¹u, tjerajmo ga ...
- A èemu to? - rekoh ja ¹to nedu¾nije iako sam shvaæao smisao njihovih rijeèi.
- Jer bi bez nje uvenuo. Uvenuo bi, sinko, kao na¹e mlade loze u Nerezinama ... Ali sve je spa¹eno. Slu¹aj samo!
I mi smo prislu¹kivali kako vani more ¹umi i vjetar se jaèe di¾e, dok nam u kuæu prodire svje¾ina ¹to javlja ki¹u.
Majka je vodila u krevet najmlaðu sestru i brata; starije su sestre pospremale sto; ja sam sjedio pokraj vrata.
I ¹to sam du¾e gledao u oca, to su dogaðaji toga dana sve vi¹e blijedjeli i nestajali pred mojim oèima. Svi oni usklici, i vika i pjevanje, gubili se negdje daleko, a od rijeèi toga èovjeka koji je jo¹ ¹etao po sobi gotovo mladenaèkim kretnjama. Shvaæao sam po sreæi ¹to je sada izbijala iz njegova lica i iz zvuka njegova glasa koliko je on morao trpjeti u te dane kad se bojao da æe ga su¹a prisiliti e odrekne majci ono ¹to joj bija¹e napokon obeæao. Nisam znao ba¹ za¹to, ali se meni èinilo da i njega, kao i majku, mori ¾eða ¹to je ljuæa od ¾eðe veloselskih seljaka ... A sve to najvi¹e zbog mene ... I ja sam htio da potrèim k ocu, da mu se objesim o vrat, ali nisam ni sada mogao da savladam bojazan ¹to me uvijek hvatala ba¹ pred onima koje sam najvi¹e volio.
Da ne sjedim onako i da se svemu tome lak¹e otmem, potra¾ih vedro; metnuh ga pod ¾ljebiæ ¹to je stajao nad kuænim vratima.
Majka je ba¹ nosila na sto jelo i ono malo vode primljene kri¹om od kapetana, kad se prve kaplje ki¹e prosu¹e na na¹ krov.
Kroza strop od samih dasaka mi smo mogli dobro èuti kako lupkaraju - s poèetka rijetke, krupne, a zatim manje ali gu¹æe - dok ki¹a ne slo¾i i ne èu se vi¹e no jedan sami ¹um, neprekinut i jednolièan.
- E, kad bi ba¹ ovako ne¹to du¾e padala! - reèe otac.
Ali zagrmi iznad drage. Èitava uvala zatutnji, a nama se prièini da se i kuæa trese. Onaj se ¹um prometne u lomot pa u klopot i u buhnjanje. Pljusak je trajao dugo, bivao sna¾niji. Èuli smo kako voda pada kroz stari krov na daske tavana iznad na¹e glave. Na nekim je mjestima veæ kapalo i okolo nas.
- Bojim se da æe toga biti i previ¹e - reèe majka. Doskora æe odavde i u konobu.
- To kaplje vino u na¹e baève.
®ljebovi su zveèali i glogotali propu¹tajuæi te¹ko vodu. Èulo se kako se voda razlijeva niz Glavu i teèe ulièicom, lupajuæi o na¹a vrata. Razabirao se na mahove i ¹um, nalik na onaj daleka slapa.
- To je mali povodanj!
- Zar æe¹ i ti kao i na¹ Profeta?
- Ali, èovjeèe ...
- ©uti. Pa kad bi to i bilo? Trpjeli bi malo samo doci gdje se i tako loza mnogo ne gaji. Vi¹nje smo i smokve veæ pobrali. Pa onda: slu¹aj!
Pljusak je jenjao. ®amori nam se okolo kuæe prièini¹e sada jaèi. Voda je niz Glavu ¹umjela kao potoèiæ; prodirala nam je malko u kuæu. Ali je na krovu bilo mnogo ti¹e.
- A ¹to bi to moglo biti? - upita majka prislu¹kujuæi onom dalekom ¹umu.
- Bit æe voda niz klanac ¹to vodi iz Malog Sela. Spu¹ta se iz Kon¹iljerova doca naglo u luku. Ondje bi moglo hiti i ne¹to ¹tete.
- Mama! Kaplje ti ba¹ na glavu, a ti i ne osjeæa¹ - kliknuh ja, a sestre udare u smijeh.
- Osjeæam, sinko. Osjeæam. Ali se navla¹ i ne mièem. Neka malo i mene. Neæu, bogme, ni ja da uvenem ... Je li, Pijero? Ove godine Vlado, a dogodine ove na¹e golubice. Da nam ne podivljaju ni one u toj pustinji. A onda svi. I mi, dvoje staraca.
- Polako, ¾eno! Polako!
- Ti se uvijek neèega boji¹. Vidi¹ kako bog poma¾e.
- Nisam ba¹ tako pla¹ljiv. Ali se ne smije oduzeti èetvorici da dade¹ jednom. Zna¹ kako je bilo ove tri posljednje godine?
- Znam. Ali ne mo¾e biti da nam sinovi postanu drugovi Ko¹æini i Golijatovi, a kæerke mo¾da ne¹to kao ona svetica Livija!
- Marietta, pusti! Èemu sada to? Za ovu je godinu sve u redu.
- A da ovoga nije bilo? - upita majka.
- Onda bi valjalo jo¹ poèekati. Oh, svakako!
Otac ustane i otvori kuæna vrata.
Gotovo i nije ki¹ilo. Samo je voda posvuda tekla i ¹umila. Nebo crno i zatvoreno. Oblaci ni¾i. Vjetra niotkuda. Sijevalo je na sve strane. Uzduh je ti¹tao i gu¹io. Spopadao nas èudan nemir i tjeskoba.
- Pijero, ¹to veli¹?
On ne odgovori. ©utjeli smo i prislu¹kivali.
- Zvona!
- Èemu, oèe? Èemu to zvoni, u noæi? - upita srednja sestra.
- Ljudi se svega boje.
- Pa i ja, oèe. I ja ...
Majka je povuèe k sebi, stade je teto¹iti.
Ja se najednom trgnuh.
Na¹ maèak Moro stajao je uza me na stubama gdje sam pokraj vrata sjedio. Savio u luk leða, pognuo glavu, buljeæi nepomièno preda se, a sav se nakostru¹io. Dlake su str¹ale na njemu kao igle. Èudan glas, nalik na jauk, otimao mu se iz grla.
- Potjeraj ga! Ne mogu to slu¹ati - vikne majka.
Ali se maèak nije dao s mjesta. Jedva ga prognah malo navi¹e.
Bilo je sparno i zadu¹ljivo. Tjeskoba je samo rasla.
Odjednom bljesnu; zagrmi muklo i sna¾no.
Oèekivali smo nov pljusak.
Ne¹to je padalo s visoka, ali to nije bila ki¹a. Kao da konji topoæu niz Glavu, kao da kamenje pada na krov kuæe. Pra¹talo, zveckalo, loptalo i bubnjalo, dugo, neprestano, popu¹tajuæi malko, da navali jo¹ jaèe netom bi zagrmjelo. Voda nije vi¹e prodirala preko praga u kuæu; okruglo, blistavo komaðe udara¹e o zid bunara, odskakiva¹e u sobu.
Mi smo svi ¹utjeli, nepomièni i zaprepa¹teni; samo je maèak jaukao kao i prije, stojeæi uvijek zgrbljen i naje¾en.
I proðe tako neko vrijeme koje se meni prièini dugo, veoma dugo.
Kad sve to svr¹i, majka poðe ¹utke u svoju sobu jer je ona uvijek lijegala netom bi je spopala kakva velika ¾alost. Sestre su mirile maèka gladeæi mu leða, i gledale u oca koji je sjedio uza sto, upiruæi èelom o desni dlan. Zurio je ravno preda se, ali se vidjelo e su njegove misli negdje daleko.
Najednoæ se trgnu:
- Vlado! Potra¾i fenjer.
Kad ga donijeh i u¾gah, on reèe:
- Idimo u Stranu.
Digosmo se svi.
Ja sam i¹ao prvi, rasvjetljujuæi put, otac i sestre za mnom.
Dva puta stadosmo jer je voda, puna blata i zemlje, jo¹ uvijek tekla niz Glavu a put je bio sav razrovan i natrpan kamenjem. Vinograd je le¾ao ispod Glave, na lijevoj strani Kon¹iljerova doca. Sad smo mogli bolje èuti, a nedaleko od nas i vidjeti, kako voda jo¹ teèe poput rijeke niz klanac, plaveæi ravni dio doca i razlijevajuæi se niz donji poru¹eni zid dalje u luku i u more. Voda je bila crvenkasta od zemlje i nosila je i¹èupane voæke i loze.
Kad uðosmo u vinograd, on se jo¹ bijelio od grada. Na nekim su nam mjestima noge propadale duboko u mrzlo sitno komaðe. Ali ¹to u njemu vidjesmo, pro¾e nas jo¹ veæom studi. Loze gotovo sasvim gole, samo po koji istuèeni grozdiæ visi pogdjegdje na prutu. Sve li¹æe kao neèim izrezuckano, prosuto na zemlji, pomije¹ano s gradom. Gole loze, izmlaæenih i prelomljenih prutova, izgledaju jo¹ crnje na bjelini tla.
- Sve! Propade sve! - govorio je otac.
Obaðasmo èitav vinograd, zavirismo i u obli¾nji, ali svuda ista ¾alost.
H mi se vratismo ne progovoriv¹i ni jedne rijeèi.
Majka je veæ le¾ala. Sestre poðo¹e u svoju sobicu.
Otac sjede pokraj stola, nasloni ruke na koljena, zamisli se, gledajuæi preda se u prokisli pod.
Kao da ga istom sada srvao umor, i neko se breme svalilo na njegova leða.
Bio je moj obièaj da ga svake veèeri, ba¹ prije lijeganja, poljubim u èelo. Ali mi se ovog puta èinilo da bi mu bilo jo¹ te¾e kad bih mu se u takav èas pribli¾io. Kao da sam slutio u njemu ne¹to u ¹to ne smijem dirati.
Dokradoh se tiho do svoga kreveta i ne zatvoriv¹i vrata od sobe. Svukoh cipele i haljetak, sjedoh na postelju, zagledah se opet u oca.
Sjedio je jo¹ uvijek onako nepomièno, samo mi se èinilo da se vi¹e zgurio, spustio glavu nani¾e.
Svijeæa na stolu rasvjetljavala mu lice, a ono mi se prièini drukèije no prije. To vi¹e nije bilo lice èovjeka koji je jutros stajao na pragu svoje kuæe, vedar i siguran, pred onom èeljadi, bodrio ih da se nadaju i da ne klonu, da vjeruju i da se uzdaju i u najte¾em èasu, a sokolio ih vi¹e svojim mirom no rijeèima. Sada je ono lice postalo drukèije, budilo u meni ne¹to ¹to me svega uzbuðivalo.
H kuæi sve tiho. Sestre su veæ spavale. Majka se nije javljala. Nije se èulo no polagano kapanje vode ¹to je kroz daske na tavanu padala nedaleko od oca.
On nije ni¹ta èuo. Kao da je neprestano mislio na jedno isto. Iste su mu bore stajale uvijek na èelu, ali sve dublje. Isti mu je trzaj grèio usta, ali uvijek jaèe. A tih bora i tog trzaja ja nisam jo¹ nikad vidio na njegovu licu. Svake nas je godine ne¹to muèilo; neprestano smo strahovali; on nas uvijek od neèega ili od nekoga branio; do¾ivljavao i grdnijih èasova - ali ga ¾alost nije nikad svladavala, ili bar nikad ne pusti da ga vidimo s licem klonula èovjeka. Uvijek je on za nas bio onakav kakav je bio i danas: na pragu svoje kuæe, pred dvori¹tem Kon¹iljerovim, na rubu obale dok je svjetina vikala na kapetana.
Otac dignu glavu; pogleda prema meni. On ne vidje kako ga motrim iz mraka, i prignu opet èelo; ali onaj mi trenutak bi i previ¹e da upoznam i odgonetnem svu tugu u njegovim oèima. Da, on je sada imao onakvo lice zbog mene, samo zbog mene.
Sve se u meni uskome¹a. Ne¹to me tjeralo odanle, vuklo k njemu. Ali me stid i bojazan jo¹ sustezahu. Kako da mu priðem? ©to da mu reèem? ...
Gledao sam ga i dalje, sileæi se da ugu¹im plaè ¹to mi se penjao uz grlo.
Najednom se trgnuh.
Vidjeh kako suze nièu u oèima moga starog oca, klize mu polako niz obraze.
I ja skoèih, potrèah k njemu, kleknuh i obuhvatih mu rukama koljena.
- Oèe! Oèe moj!
Briznuh u plaè, dr¾eæi glavu na njegovim koljenima. Plakao sam neko vrijeme. Umirih se kad osjetih kako se njegova ruka provlaèi kroz moju kosu.
Pogledah ga u oèi; rekoh:
- Oèe! ©to se toliko muèi¹? Ja ne marim za grad. Mogu i ne iæi k tetki. Ostat æu s tobom. Pomagat æu ti.
Lice mu je opet bilo ono njegovo, ono prva¹nje. Prièini mi se paèe vedrijim. Oèi mu se smije¹ile.
- Ne, sinko! Ti æe¹ ipak poæi. Neæu ni ja da postane¹ Ko¹æin drug.
Jugoslavenska njiva, l925.