Cijelo je selo vijalo lugom ¾enoubicu da mu otme dijete i preda krvnika sudu. Hajka je bila ¾estoka jer ju je mali¹ poticao otimajuæi se èovjeku i krièeæi "Majo!" Ali je ubica bio ljudeskara okretan i brz, a veèernji se sumrak veæ ¹uljao vodeæi sa sobom maglu i studen. Vjetar je nosio drugamo djetinje uzvike: magla je sve vi¹e gu¹ila bahat krvnikovih nogu.
Bojeæi se da je mrak i nevrijeme ne zateèe, hajka se pru¾i u dug red i jurne br¾e uzbrdo. - Ubilac bija¹e veæ visoko odmaknuo. Pred njim je stajala golet puna litica i ¹ipraga, a ne¹to dalje bukova ¹uma, tamna, gusta, neprohodna. Prve su kapi ki¹e udarale s oblaka na vrhu planine. Upravo sada kad i sam vidje da ga vi¹e neæe tako lako uloviti, ubica ne odahne; naglo stane i protrnu.
Dijete je le¾alo kao mrtvo u njegovu naruèju; glavu je prignulo natrag, sklopilo oèi - ukoèilo se u bolnu grèu. Bjegunac nije znao ¹to bi. Da se preda, zbog djeteta, ili da uðe s njime u ¹umu? Oklijevao je, kad najednom èu brundanje. Medvjed je stajao ispred spilje, gotov da obrani meèe ¹to se igralo pokraj rupe. Poðe èovjeku u susret, zakrèi mu put i iskesi zube. Ljudeskara polo¾i dijete na liticu pa dignu kamen i obori zvijer. Borba izmeðu èovjeka i medvjeda za onaj zvjerinji stan potraja jo¹ nekoliko èasaka dok zvjerka pobjegnu nekamo s meèetom, a èovjek uðe s djetetom u jazbinu i zatvori joj otvor kamenom.
Hajka stignu na golet, pretra¾i je, pa uðe meðu bukve.
Èovjek je èuèao pred otvorom u smradnu le¾aju, stiskajuæi na prsa dijete. Slu¹ao je kako ono di¹e, grijao mu rukama i dahom no¾ice i ruèice, kidao sa sebe odijelo da ga bolje omota; stajao je zatim miran, nepomièan, da ne buni djetetu san. - Vjetar mu je donosio viku hajkaèa. Èu ih kad se vrati¹e pod pljuskom ki¹e preko goleti dolje prema selu. Slu¹ao je njihovu srd¾bu "Krvnik!" - "Ubojica!" "Onu dobru, mladu ¾enu!" - "Jadno dijete!"
Kad ih nestade, vjetrina jaèe zaurla, i ki¹a se proli. Grmjelo nad gorama, i svi su klanci odjekivali. Voda je ¹u¹tala niz litice kupeæi se negdje u bujicu ¹to je ru¹ila nizbrdo drvlje i kamenje. Cijela se bukova ¹uma trzala pod udarcima vjetra; grane su ¹kripale i pucale savite nekim gvozdenim rukama, a poluusahlo je li¹æe ¹umilo glasom punim prijetnje. - Prva je jesenja oluja i¹la gorama, ¹ibajuæi ¹umu munjama, da¾dem i vjetrom.
Èovjek se primaknu jo¹ bli¾e otvoru jer su smrad i zvjerinja vonja u zatvorenom brlogu bivali jaèi. Srkao je ono malo olujna zraka ¹to ga je vjetar tjerao na mahove u le¾aj, i slu¹ao noæne glasove. Prièini mu se da on vi¹e nije onaj prva¹nji; da je sve ono ¹to je dosada bilo i ¹to se jutros dogodilo nejasan, prazan san; sve se ono zbilo nekome drugome, a u daleku neznanu kraju. On se vi¹e nièega pravo ne sjeæa, on vi¹e ni za ¹to ne za. Sve je varka i prijevara; zna samo da se vratio u svoju rodnu goru iz koje je bio iza¹ao te nekamo zalutao. A kod nje je i sada sve onako kako je bilo i onda kad je po njoj ovce pasao te ugljen pravio i zvjerad lovio. Ona ga je primila, jesenja i noæna, ali pouzdana i vjerna kao uvijek; eto, doèekuje ga, ali ga i ¹titi, svojim strahotama. Njezina srd¾ba ne grmi noæas nad njegovom glavom nego po stopama hajkaèa. Sve je kao ¹to je onda bilo, samo ¹to joj se on vratio noseæi u naruèju dijete svoje, sina svoga. I njegova æe mu rodna gora suditi. Ne kazni li ga ona u puti puti njegove, onda on nema da se zbog èega kaje, da se ikoga boji.
Èu gdje se neki glas pridru¾io ba¹ pokraj njega urlikanju vjetra i ¹umoru ¹ume. Ne¹to je guralo o kamen, ne¹to je greblo naokolo. Èulo se duboko dihanje, dvije su zelenkaste zjene gledale u nj kroz peæinski otvor. - Ranjeni je medvjed htio natrag u svoju jazbinu. Brundao je sve jaèe, vukuæi okolo kamena na otvoru prelomljenu ¹apu, dok je meèe greblo i kopalo.
Èovjek opipa u tami granu i stade da kroz luknju tjera njome zvjerad. Dr¾ao ih daleko, badao ih i gurao. Ta igra razjari ¾ivotinju, i ona navali na nevidljivog neprijatelja. Bila je glavom o kamen, gurala nju¹ku kroz luknju i rikala u spilji. Dijete se budilo oda sna i krièalo plaèuæi: "Majo!"
Onda èovjek za¹ilji zubima grani kraj, pa urinu medvjedu u zjene. iskopanih oèiju zvijer legne pred otvorom, ¹titeæi tijelom skot svoj od ki¹e. Rikala je u vjetrini, dok je u spilji èovjek mirio svoje dijete: "Ne boj se! Tvoj je otac s tobom".
Sutradan po podne dignu se gotovo sve selo i poprati na groblje smaknutu ¾enu.
- Da smo bar s majkom zakopali i dijete! - Je li on zloèinac ili luðak? - Ja velim da je proklet onaj grdni novac ¹ta ga je stekao u tuðini. - Prevario, ukrao, orobio. - Lud je, pa æe i svoje dijete i jo¹ koga. - Bit æemo s njime na èudu. - Oti¹ao kao kakav prosjak, a vratio se gavan, pa gle ¹to uradi. - Onu dobru ¾enu! Ono zdravo, veselo dijete!
Tako su govorili seljaci, vraæajuæi se predveèe doma. Nekoliko njih poðe na dno sela gdje se gotovo na rubu ¹ume dizala nasred ograðena vrta ubilèeva nova kuæa s doksatom i s dva zidana krila, s pèelinjakom i stajom ¹to se ba¹ bila poèela graditi. Htjeli su je zatvoriti pa udariti na vrata peèate, kad vidje¹e da je to isto prijepodne netko u nju provalio. Dosjeti¹e se odmah tko bi to mogao biti. Nitko drugi nego - gazda, ubica. Morao se vratiti bar pet puta u kuæu, a putovi mu nijesu bili daleki jer je koje¹ta sa sobom odnio. Sve ¹to je slu¾ilo djetetu bija¹e nestalo, pa èak i slamnica i du¹eci i jorgani s malenoga kreveta. Odnio je obuæe, rublja, odijela i alata; ponio je sa sobom svu suhu hranu, mnoge sudove i svijeæe; nije zaboravio ni med ni mlijeko ni mjehove ulja. ©to je pak sve uzeo iz nekih ¹krinja i ladica, seljani nijesu ni slutili.
- Kao da je u tuðini bio ortak hajducima i lupe¾ima! - reèe netko.
- Sve to mora da je jo¹ sakriveno negdje blizu. Gle, i lonce i verige i klupu s ognji¹ta! Pretra¾imo rub ¹ume pa æemo i naæi ...
- Èemu! - reèe seoski glavar. - Ovako æe i djetetu biti bolje. A gdje je oru¾je ¹to ga je donio iz tuðine? Uzeo i njega.
- Tko æe protiv njega? Hajduk!
Glavar kimnu glavom pa se zagleda u pod: - E, sada moramo s njime drugaèije. To je naprasit i jak èovjek. Silom neæe iæi; bilo bi krvi. Pomoæi æe nam gora; potjerat æemo ga doskora u dolinu kao gladna vuka. I ova æe kuæa biti gvo¾ða u koja æemo ga jedne noæi uhvatiti.
*** *** ***
Seoski je glavar uzalud vrebao sa svojim momcima u osamljenoj kuæi. Snijeg je vijao, vukovi su tulili noæu pokraj sela, ali je ubica ¾ivio slobodan negdje u ¹umi. - ©to se sve nije prièalo o njemu po selima naokolo. - Prodao je svoju i djetetovu du¹u duhu paklenome, a ovaj mu otkrio neznane dvore u utrobi planine. Pakao mu je sada konak. Obukao se u zvjerinje ko¾e, pustio da mu rastu nokti, vlasi i brada, pa luta obnoæ ¹umama praæen èoporom vukova koji mu gone u susret ovce i telad. Njegove su spilje pune stoke. Sina hrani zvjerinjom krvlju, da naraste jak i opak kao i on ¹to je; ali dijete trpi i gine jer se turilo na majku. Zato ga otac bije. Tko nije veæ èuo njegov plaè u vijanju noænoga vjetra, u veèernjem ¹umoru li¹æa ¹to se jo¹ dr¾i hrastovih granèica? - Nijedne zime nije ¹uma bila onako zloèesta. Bije iz nje studen i vjetar kakvih ni najstariji ljudi ne pamte. Snijeg je pokrio prolaze i stazice; svakog ga je jutra vi¹e, a na njemu su svje¾e stope zvjeradi. Jelove se grane sagibaju i lome pod bijelim teretom, dok su debla nakiæena stupovima leda. Drvari ne smiju po drva, lovcima se ne da u lov. Starog je lugara nestalo bez traga kad jednom poðe da vidi tko to pali vatru na obronku. Ne vjeruje nitko da ga je meæava zamela; zgrabio ga ubica, prisilio ga da mu robuje u podzemnim dvorima. - Strah bi jo¹ veæi kad jednom zaluta na dno sela medvjedica sa svojim meèetom. Ona je jednom bila selu strah i trepet, a sada doðe ljudima hroma i pokunjena. Netom je ugleda¹e, seljani se digo¹e na nju, ali doskora vidje¹e da je s njom sada sasvim drukèije jer su joj oba oka iskopana. Stra¹ilo je gorsko do¹lo k njima da prosi hrane.
- Ni zvjerad mu ne mogu odoljeti!
I oni se smilova¹e na tu novu ¾rtvu ubilèevu; skloni¹e slijepu meèku u dvori¹te njegove kuæe.
Proðe mjesec dana a da se o ubici ni¹ta ne èu, kad se dogodi ne¹to ¹to uzvrpolji iznova seljake.
*** *** ***
Na sam Badnjak pado¹e Cigani u selo. Prljava, gladna Ciganija rasu se po svim avlijama, ali je selo doèeka gotovo neprijateljski i odbi od sebe. Iza duge svaðe i natezanja povedo¹e ih seljani prema ¹umi te ih smjesti¹e u dvori¹tu i u vrtu ¾enoubice. Tu im prosto zapaliti vatru, razapeti ¹atore i prenoæiti, a sutra ujutro - put pod noge! Bit æe sami i slobodni, ali da se nitko ne usudi u selo; vi¹e od onoga ¹to im sada sami daruju neæe od seljaka izmoljakati. - Cigani se utabori¹e okolo kuæe, izmoreni hodom, izmuèeni studeni i gladom, kivni na one ljude. Dar je bio kukavan, djeca su plakala da su gladna, pa ne bi druge no zaklati jedno od stare kljusadi ¹to im vukla kola. To uzradova Ciganèad; nasta vika i mete¾ u dvori¹tu. Djeca gurala daskom snijeg u kutove, mela kameni sto ispod doksata, lo¾ila vatre i rezala ra¾njeve, dok su stariji gulili s kljuseta ko¾u a ¾ene dizale èerge.
Dan je bio studen, ali vedar i tih. Smrznuta se ¹uma sjala kao posuta biserom; poljane su i drumovi le¾ali pokriveni snijegom; seljaèke kuæice surih zidova i bijelih krovova blistale su na suncu, ovjenèane redovima ledenih svijeæa ¹to su visile o strehama lomeæi svjetlo u svim duginim bojama. Iz dimnjaka sukljali su ravno uvis stupovi dima: jedni jo¹ crni kao èaða, drugi bijeli kao srebro, a treæi veæ svi modrikasti i prozirni da se za njima vidjela daleka strmina niz koju se djeca sklizala na saonicama krièeæi iz svega grla. Ceste su bile puste, ali su ti one kuæice govorile da je danas svaka od njih kao ko¹nica u kojoj vri i ¹umi. Jedino je nova kuæa na dnu sela stajala hladna, zatvorena i ¹utljiva. - Zazvoni podne na crkvici, i zvonki glasovi jeknu¹e u ti¹ini. ©uma nije primala u se mjedenih usklika malena zvonca da ih ojaèa peæinskom jekom i zastre muklim glasom klanca i uplete u njih ¹umore èetinjaèa pa da ih onda vrati selu, dublje, punije, ti¹e - ona ih danas odbi od sebe, sledeniv¹i sve tople duboke glasove mjedenoga grla i protkav¹i u preðu vi¹e srebrnih zvukova zvek svoga bisera.
Sunce je sjalo s visoka oblaèeæi ¹umu u dugine odore, steruæi kruto mlijeko po ravnicama pa èak i pretvarajuæi u skerlet, svilu i kadivu one ¹arene krpe na ¹atorima i na leðima ciganskim.
Cigani su veæ rezali meso na kamenu stolu. Nasta guranje i navala djece. Doskora se sve sti¹a i umiri, i nije vi¹e bilo èuti no ¾vakanje gladne gomile.
Ba¹ u taj èas pokaza se na vratima dvori¹ta krupan èovjek. Odijelo mu je jako toplo, ali izderanih koljena i lakata; na glavi mu ¹ubara, o pasu dvije malene pu¹ke, a u naruèju dijete. Na kosmatu licu nije bilo u prvi mah vidjeti no kukast nos i dvije velike, crne, o¹tre oèi.
- Tko vas posla u moju avliju? - viknu èovjek s praga.
Iako nije bilo srd¾be u njegovu glasu, Cigani se prepado¹e. Njihov voða ustade, skine kapu i priðe do¹ljaku.
- Gazda - reèe - selo nas potjera amo. Glad, studen, sirotinja ...
I Ciganin kaza èovjeku sve kako je bilo. Kad isprièa, rece:
- Zapovijeda¹ li da idemo?
- Ne! Ostanite! - odgovori èovjek i sjedne na kamen uz vatru.
Cigani su s poèetka gledali ¹utke i s nekim strahom u naoru¾anog ljudeskaru. Ciganèad odmako¹e natrag, a ¾ene nosile jelo u èerge da odanle gledaju hoæe li se ¹to dogoditi. Ali je èovjek sjedio mirno na kamenu dr¾eæi dijete na koljenima. Nije se nikomu dalo da mu ¹to reèe jer je on neko vrijeme stajao kao da prislu¹kuje je li ¹to èuti okolo kuæe i u selu. Najedanput skinu dijete s koljena, okrenu se prema èergama i reèe: "Koja od vas zna pomoæi bolesnoj djeci?"
U tren oka naðe se pred njim prljava Ciganèura koja prosu na nj ki¹u rijeèi. Ona vida sve rane, tjera sve bolove, lijeèi od svake bolesti, zna sve trave i sokove.
- ©uti i pogledaj mi prije dijete! - prekine je èovjek.
Ciganka klekne i upilji oèi u mali¹anovo lice. Gledala mu mr¹ave ¾ute obraze, prestra¹ene oèi i blijede usne; opipa mu ruke i noge. Ciganka je bila u neprilici; znala je da onome èovjeku ¹to ju je gledao o¹tro i napeto kao da joj hoæe istrgnuti istinu iz grla, nije mogla odgovoriti ¹to joj drago, onako - po svoju.
- A tu¾i li se kada? Plaèe li?
- Ne tu¾i se. Ne plaèe - odgovori on.
- ©to veli majka o djetetu?
- On nema majke.
- A tetke, rodbine?
- Ono nema nikoga do mene, oca.
- A ti si gazda, pa dijete ima sve ¹to hoæe i ¹to mu treba. Eto, kako kome bog dade. Mi Cigani ...
- Ne brbljaj nego reci ¹to mu je? - presijeèe èovjek.
Ciganka se poèe¹lja za uhom; nije joj se dalo reæi, ali se ipak odluèi:
- Gazda, ne ljuti se. Nije ni svaka moja od suha zlata. Ja bih rekla da je u toga djeteta umrla krv ...
- Kako? ©to je to?
- Da, umrla mu krv. Mali se neèega prestra¹io. On se i sad pla¹i.
Èovjek se bija¹e promijenio u licu. Bol mu mijenjala tvrd izraz oèiju; strah od onoga ¹to æe Ciganka jo¹ reæi grèio mu nozdrve i usta. A ¾ena nastavi:
- To se moralo s djetetom najedanput dogoditi, jer se zdravo rodilo i dobro je hranjeno. Je li da se ono prije smijalo, igralo, plakalo i opiralo kao i sva druga djeca?
- Jest! Tako je! On mi se nikada ne opire. Ima tri mjeseca ¹to ne plaèe, ¹to ne vièe, ¹to se ne smije - gotovo je ¹aptao èovjek gledajuæi u Ciganku. - E, pa ¹to onda? Pa kako to?
Ciganki se prièini da je veæ ukrotila divlju zvijer i na¹la kraj ¾ice ¹to je mora dalje vuæi, pa nastavi bez bojazni, ti¹e, slaðe.
Gazda milostivi, ne boj se za svoje dijete. ©to zle oèi - splele, dobre æe ruke razvezati. Znam travu kojom se voda kuha, pa njome umivaju djecu od uroka. Ja æu ti ...
Ali Ciganka ne doreèe jer je èovjek o¹inu pogledom i naglo planu:
- Ciganski gade, misli¹ da sam ja kakva seoska baba, kakav èobanin. Idi, jer æu te pogladiti po leðima!
Cigani se po¾uri¹e da raspr¹e oluju. Navali¹e i oni na Cigauku: "Idi kad ne zna¹ kako se govori s gospodinom! Kakvi uroci, ludo stara!" Èovjek se htio dignuti, kad vidje gdje se njegovo dijete primaklo Ciganèadi pa gleda radoznalo u njihovu igru na dnu dvori¹ta.
- Pusti ga, gospodaru - reèe mu Ciganka sa èedom pod sisom - okladila bih se da æe se s njima igrati i smijati. Zna¹: djeca s djecom.
On izvadi novac pa joj ga dade: "Dr¾i! A bude li tako, pozlatit æu ti svaku rijeè".
Ciganèad bija¹e napravila èovuljka od snijega, posadila ga na dasku. Natakla mu na glavu klobuk, u ruku trstiku, u usta lulu. "Ujo! Ujo!" klicali su Ciganèiæi gurajuæi dasku uza zid i tjerajuæi psa ¹to je uz lajanje srtao na bijela èovu. Jedno dobro Ciganèe na¹lo negdje limen, krnj lijevak, pa je svakako htjelo da trubeæi ide uporedo sa èovuljkom. Pas ga povali u snijeg, stariji ga djeèaci gurnu¹e na stranu ali se ono iznova vrati krièeæi i trubeæi. Kad mu nestade sape, priðe, razbaru¹en i crven kao rak, ubilèevu sinu, pru¾i mu lijevak i reèe: "Sada ti ... Tu - ru - tu - tu" ... Ono blijedo dijete uze lijevak, primakne ga ustima i puhnu, ali truba jedva dade glas. "Sada ja!" - vikne Ciganèe pa mu otme lijevak i otide. Ubilèev sin zakre¹ti i potrèi za Ciganèetom.
- Eto, veæ plaèe i trèi. Junak bi se èak i potukao - reèe Ciganka èovjeku.
On se dignu da bolje prati svaku kretnju svoga djeteta. Ono se bija¹e veæ pomirilo sa svojim novim drugom jer lijevak bija¹e zaèas izgubljen i zaboravljen. Sad su i oni vukli, jedan do drugoga, èovu konopom uza strm kut dvori¹ta, dok su drugi gurali straga dasku. Klicali su i oni: "Ujo! Ujo!" Lagano rumenilo prosu se po obrazima djeèakovim, i iz oèiju mu vrcnu prva iskra radosti. Kad se èovo od snijega zaljulja i strmeknu niz dasku prosuv¹i se u komade na Ciganèad, èu se i njegov krik pa pljesak ruku i hihot.
- Èu li ga? Èu li ga? Kako zna! Kako mo¾e! - reèe otac Ciganki, i njegovo lice zasja od sreæe.
Ciganèiæi su veæ hitro gradili novog èovu. Gacali su okolo po snijegu ispred nedograðene staje, pa je svaki htio da i njegova gruda bude ne¹to na onome nezgrapnom tijelu. Ubilèev je sinèiæ htio svakako da posadi svoj snijeg èovi na glavu, pa je krièao sve dok ga Ciganka ne dignu da ga ¾elja mine. Kad èovo bi gotov, vidje¹e da mu nestade ¹e¹ira. Oteo ga pas pa se zatrkao s njime prema ¹umi. Htjeli su svi u trk onamo, ali èovjek viknu!
- Drago! Na ti moju ¹ubaru!
- Gazdinu ¹ubaru! Drago, po nju! Idi bolan! - stade vika Ciganèadi.
Drago, jo¹ rumen u licu, razdragan i blistavih oèica, gleda¹e u èovjeka; oklijevao je. Vukla ga k sebi ¹ubara kojom ga otac mamio dr¾eæi je u ruci, ali je on iznova gledao u ono znano mu lice. Koraknu nekoliko puta naprijed, ali upravo kad mu èovjek reèe "Drago, doði! Na ti!" - dijete stane, i njegovo lice bude drukèije. Rumenila naglo nestade, sjena straha zastre mu zjene, i prva¹nji grè ukoèi mu usne. Istom kad se i otac trgne, i sva mu se sreæa utrnu na licu, dijete prepla¹eno priðe, uze ¹ubaru pa se vrati k djeci.
Ciganka èu uzdisaj onoga èovjeka; reèe:
- Gospodaru, ne zamjeri. Èemu bije¹ dijete kad ga toliko voli¹?
On se gorko nasmije¹i: - Ubio bih onoga koji bi ga samo prstom dirnuo. Èuvam ga kao amanet, nosim ga kao kaplju vode na dlanu.
U zvuku je njegova glasa bilo toliko bola da se Ciganka smilova.
- Jesi li dugo udovac? Koliko je da ga mazi¹?
- Tri su doskora mjeseca ¹to me dijete vidje prvi put, - odgovori on suho.
- Onda æe sve to proæi! Samo se ti strpi.
Na te rijeèi zasja èovjeku lice. Skinu s ruke prsten pa ga dade Ciganki:
- Na ti! Darujem ga tom tvome crviæu.
*** *** ***
Sunce je zapadalo. Kada uroni u grad oblaka na meði obzora, one tamne kule i zidine planu¹e rumenilom kao da ih je zahvatio po¾ar. Krv pane na poljane pokrite snijegom, bre¾uljci odmako¹e jo¹ dalje prema zapadu, nejasni i plavi a na¹arani modrikastim ¾ilama; seoske se kuæice smrknu¹e otvoriv sa strane poljane svu silu sjajnih oèiju. Neko vrijeme nevidljivo je sunce obasjavalo jo¹te goru na istoku. To nijesu vi¹e bili vilinji dvori od bisera i dragulja. Grad od ¾eljeza i tuèa dizao se sada nad kotlinom. Debla okovana u led sjala se kao stupovi od crvene kovine; pruæe ¹ibljika str¹alo je kao ¹uma kopalja na zidini gradskoj; kukovi bijahu nalik na tornjeve s bakrenim ¹titovima na kruni¹tima, jaruge i klanci na jarke iskopane d¾inovskim rukama. Kad se svjetlost povuèe na vrhunce i valovi mraka poplave goru, grad potamni; èu se huka - veèernji je vjetar vodio u one dvore studenu zimsku noæ.
Veæ prvim mrakom jeknu kotlinom pucnjava mu¾ara. Kad se ona sti¹a, selo zaroni u tamu i ti¹inu. Nebo kao da se spustilo nani¾e i postalo jo¹ ti¹e, pa su bo¾iæne zvijezde treptale krupne i blage nad zemljom.
...U ubilèevu su dvori¹tu gorjeli fenjeri i plamsale buktinje. Stajala je vika, pjevanje i klicanje gazdi milostivnome.
Jo¹ prije sunèeva zapada bija¹e pas nanju¹io u staji slijepu, ¹epavu medvjedicu. Jadna se ¾ivotinja - veæ ukroæena i uvijek pla¹ljiva - krila cijeli dan u uglu, dok je medvjediæ ne izda, pa je pas potjera u avliju. Ciganèad se u prvi mah prestra¹i, ali kad vidje kako je s njome, ona se manu snijega i èove te veza meèki konop okolo vrata, posadi joj meèe na hrbat i poèe se s njome igrati. Nasta nova vika i tarlabuka ispred staje.
Dogodi se ba¹ onda da ubilèevo dijete, crveno od studeni, skakanja i veselja, dotrèi ocu koji je sjedio sa Ciganima, te mu gotovo skoèio na koljena vièuæi: "Mene na meda! Mene na meda!" Rijeka meda prostruji èovjeku kroz srce; krv mu udari u glavu. On uhvati dijete pod oba pazuha, vinu ga visoko: "Drago! Sine! ... Samo tako sa æaæom svojim! Dignut æu te na mjesec i na zvijezde!" - pa potrèi k Ciganèadi i posadi dijete meèki na leða.
Mali¹ je lupao nogama i pljeskao rukama ja¹uæi sav razdragan dok ga otac pridr¾avao, a Ciganèiæi su vukli naprijed ¾ivotinju, krièali i valjali se po snijegu, sretni ¹to se i gazda upleo u njihovu igru. Kad bi toga dosta i ¾ivotinja se poèe ljutiti, htjedo¹e je potjerati u staju, ali se mali¹ tome opre; utuvi sebi u glavu da valja medvjedicu skloniti u onu lijepu, novu kuæu; neka ondje spava sa svojim meèetom. Cigani se nasmija¹e djetinjemu hiru, ali onaj èovjek reèe:
- Drago ima pravo. Stan za stan! Ljudi, amo sjekiru!
Cigani ga pogleda¹e u èudu. Vidjeli su da je podjetinjio od sreæe, ali se i poboja¹e: ne smuti li mu ne¹to glavu?
- Gazda, bit æe nevolje. Gle peèate na vratima!
- Kakvi peèati! To je moja muka! To je Dragova kuæa!
On upre pleæima o vrata, napne sve sile i otvori. Povede ¾ivotinje u sobicu pokraj doksata pa ih smjesti na sagove. Jer se mrak veæ hvatao, viknu da mu donesu fenjere. Znao je gdje u Kuæi ima jo¹ hrana, pa je dade sinu neka je baci ¾ivotinjama. A dijete je stajalo uz njega, gledalo u medvjedicu i govorilo kao da se neèega sjeæa:
- Kako je medo sada dobar. Je li, ti ga neæe¹ tuæi kamenjem?
- Ne, sinko!
- A je li istina da su mu izvadili oèi?
- Nije. Ne vidi jer je star.
- A tko mu prelomi nogu?
- Boli ga ... - odgovori èovjek, smuæen tim pitanjima, ali ipak sretan ¹to ga dijete ne¹to pita, ¹to mu govori gotovo bez straha.
Ispred kuæe Cigani se meðutim pravdali ¹to æe s tim èovjekom. Jedni su govorili da ga se valja ¹to prije otresti jer da æe ih povuæi u kakav jad; drugi su pak htjeli da ga ne puste dok se iz njega ¹togod ne izmami.
Nijesu se jo¹ bili dogovorili, kad èovjek iziðe iz kuæe noseæi na rukama uspavano dijete.
- Idi gore - reèe Ciganki - i donesi s kakve postelje sve ¹to mali¹u treba!
Smjesti¹e ga u èergu blizu vatre.
- Spava kao zaklano. Ne bi ga ni gromovi probudili - reèe Ciganka. - Vidjet æe¹ ti njega sutra, dobri gazda. Zdrav i veseo kao ptica.
Èovjek je iznova sjedio s Ciganima za kamenim stolom. Buktinje su gorjele; logor se sti¹avao jer je Ciganèad veæ spavala pod ¹atorima. Iz seoskih kuæa dolazilo je pjevanje i pojanje, ali sveðer ti¹e, na mahove i na prekid, jer je vjetar izlazio sve jaèi iz ¹ume gdje je led ¹kripao i pucao kao da netko gazi po staklu.
- Gazda, èuje¹ ih; a mi ¾edni, gladni pod vedrim zimskim nebom - reèe neki Ciganin.
- Da si samo vidio kako nas jutros potjera¹e! "Lupe¾i! Skitnice!" Kod nas dvadesetero djece, a dado¹e nam ¹est malenih hljebaca. Ni kapi vina da ogrijemo du¹u, a Badnjak je.
U ¹umi huknu. Èu se kako se led kr¹i i prosipa. Vjetar udari o krilo kuæe, zaljulja ¹atorima i o¹ine zublje. Vatra se slegne, prospe naokolo iskre, pa iznova plane pi¹teæi u ledenu noæ.
Èovjek ustane, uze dijete i poðe s njime u kuæu.
- Eto, otide. Zatvorit æe nam vrata ispred nosa. Ne smrznemo li se noæas, otiæi èemo sutra praznih ruku.
- Ima svega u toj kuæi.
- ©to æe on nama? Dat æe. Milom ili silom.
- Neka nas pogosti bar kao slijepog medvjeda!
- Tako je! Hajdmo i mi gore!
Ali prije no se Cigani digo¹e, otvori se prozor na kuæi. Suho meso, sir, stara odijela i gunjevi pado¹e na Cigane. ®ene skoèi¹e iz ¹atora da kupe, klièuæi i blagosiljuæi, onu blagodat. On je praznio ¹krinje i bacao sve kroz prozor. "Moj mali spava u velikoj postelji kao carev sin. I u snu se noæas smije. Vi ste mi ga izlijeèili", odgovarao je Cigankama i bacao dugo i rasipno. "Vi njemu zdravlje i veselje, a on vama ovo!" A kad mu to dodija, siðe u podrum, digne na leða baèvicu vina. I donese sam iz kuæe sve ¹to ljudima treba da se èaste.
- Neæe biti tu¾an tko razveseli danas sina moga! - kliknu Ciganima pa segnu u d¾epove i prosu po stolu novac.
Vino proteèe, i Ciganija zapjeva.
Hranjena drvima ¹to su le¾ala u kupu pokraj staje, vatra je plamsala nasred avlije budeæi oda sna i mameæi iz èerga Ciganèad. Ona su doskora skakala okolo krijesa ¹to je obasjavao kuæu i zaleðeni rub ¹ume. Vjetar je jaèe hukao u gori, urlikao je na uglovima kuæe, lupao o zidove dvori¹ta i nosio u selo rojeve varnica, graju i pjesmu cigansku.
Cigani se bijahu do takve mjere podali veselju da stoprv onda kada gazda naglo skoèi i jurnu u kuæu, vidje¹e naoru¾ane seljake na zidiæu a seoskoga glavara na vratima avlije.
- Naprijed! Dr¾' ga! - viknu glavar. Seljani se gurahu kroz zaèuðenu gomilu vièuæi: "Dijete! Gdje je dijete?"
- Dvadeset talira za ¾ivo dijete! - klicao je glavar.
Svi jurnu¹e na vrata, ali ona veæ zatvorena, neèim poduprta a èavlima okovana.
- Kroz prozor! Ljestve - pane zapovijed. Ali ljestava nije bilo u dvori¹tu. Posla¹e po njih momke u selo te opet poðo¹e k vratima da ih jaèe drmaju i biju.
Cigani ih nauèi¹e kako æe ih oboriti. Izvuko¹e gredu iz staje i lupnu¹e njome o vrata. Jurnu¹e svi u kuæu, pretra¾i¹e je cijelu, ali ne naðo¹e u njoj nikoga do medvjedice i meèeta.
Kad ih svje¾e èovjeèje stope povedo¹e po snijegu s podrumskoga okna na rub ¹ume, vjetrina im pogasi buktinje, i gora ih odbi studeni, tamom i vijanjem vukova.
Ciganèura ¹to je ubica potjera od sebe izbrblja se sutradan po selu kako dijete gine, gladno i ¾edno, od oèevih prijetnja i udaraca. I gotovo nitko ne povjerova onoj drugoj Ciganki kojoj ubica darova prsten, kad ona reèe da je ubica otac kakva nije lako naæi.
- Moramo spasiti dijete! - reko¹e seljaci, pa netom zima popusti i leda nestade, digo¹e novu hajku. Obaðo¹e dio ¹ume gdje su znali da ubica najradije lovi, ali mu ne uðo¹e u trag. Kad procvjeta drijen, potra¾i¹e ga po drugi put, a kad cijela gora poèe iznova listati, njihova srd¾ba bi velika jer ga ¹uma jo¹ bolje sakri, postade - njegova. Èobani su tjerali drugamo stada; u nju se nitko vi¹e ne usudi. No upravo sada kad su mislili da æe ga ¹uma progutati, on se poèe najedanput sve èe¹æe ¹uljati naveèe i noæu oko sela. Kupi na silu u pastirèeta dvoje janjadi; ote nekoj ¾eni sa su¹ila ne¹to rublja pa joj baci izdaleka novac; u¹ulja se vi¹e puta noæu u neke staje da pomuze krave, ostaviv¹i na tlu zlata. Plaæao je kao gazda, ali najednom, rekao bih, ostade i bez novaca, pa poèe otimati. Sti¾e u selo glas da ga gotovo ulovi¹e u obli¾njoj varo¹ici kamo doðe vi¹e puta da kupi neke lijekove. I tamo su sada vrebali na nj. Ima u varo¹ici u banki njegova novca, pa æe zlotvor zadjeti u tu udicu kad bude go i gladan.
Selo se pomami kad se èu da ga veæ treæi put vidje¹e gdje se noæu krade iz vrta uèiteljièina. Uzalud je uèiteljica mirila ljude i kazivala im da joj ubica ni¹ta ne ukra i ni¹ta na¾ao ne uèini, da ga se ne boji, da je to progonjena zvjerka i da je mo¾da ona Ciganka s prstenom pravo govorila; oni ga jedne veèeri doèeka¹e s pu¹kama. Sutradan naðo¹e krvi na zidiæu, a od onoga su dana stra¾arili svake noæi u uèiteljièinu vrtu.
*** *** ***
Svanu i minu Uskrs. Vrtovi se okiti¹e procvalim voækama, plotovi se i ¾ivice osu¹e kalinovim cvjetovima, ¹uma se prope u zelene valove, a ¾ubor vrela oglasi se lugovima.
S novim cvjetonosjem siðe mir u selo. Na ubilca su jo¹ uvijek vrebali, ali o njemu najedanput ni glasa ni traga.
U seoskoj je ¹koli vladao mir. Nije bilo èuti ni daha ni ¹tropota, samo je kraj ¹ljivine granèice tuckao, ljuljajuæi se, o staklo pritvorena prozora.
I uèiteljica je prièala djeci:
- ®ivio jedanput div u na¹oj planini. On htjede sagraditi nove dvore na obronku gore, pa natjera sve ljude obli¾njih selaca na rabotu. Lomili su mu, vukli i tesali kamenje strepeæi od njegova glasa i pogleda. Kada dvori bi¹e gotovi, div potjera od sebe rabotnike: "Jao si ga onome koji se usudi u goru moju i u grad moj!" Da nitko ne naðe vi¹e puta do njega, on posadi ¹ikaru i trnje na ¹umske staze, zatvori klance liticama, prenese bre¾uljke s jednoga kraja na drugi.
Div je uhijao sve ¾ivo na obronku i sjedio u svojim dvorima, ali mu ne¹to nije bilo pravo. Dvoji su ga jadi muèili. Oko njegova grada nije rastao ni busen trave; sve je bilo sivo, pusto, kr¹ i litica, i njegovi su dvori propadali, neèujno, polagano, od dana do dana, u crnu zemlju.
Oni su veæ bili napola zakopani kada div poðe jednog jutra u ¹umu i viknu: "©umo majko, od èega mi sva tane volja?" A ¹uma mu odgovori cvrkutom gnijezda, ¾uborom voda i ¹u¹tanjem li¹æa: "Sve kaplje krvi tvojih ¾rtava crvene se po obronku, a te¹ke su kao planina. Sve kaplje znoja i sve suze tvojih rabotnika le¾e jo¹ uvijek oko tvoga dvorca, a od njih ne nièe trava." Onda div nahrupi u na¹e selo i ote dijete. I div reèe u gori djetetu: "Gledat æu te kao svoga. Potra¾i i pokupi prstiæima sve one kapljice; moje su ruke za to prevelike. Kad pokupi¹, vratit æu te u selo."
I ono se maleno dijete vere od jutra do mraka okolo divovih dvora. Tra¾i veæ dugo. Gdje digne smrznutu suzu, nièe smilje; gdje otare kapljice znoja, raste kurika. Njegove su ruke krvave od draèa i trnja, a kamenje mu izgulilo ko¾u na koljenima. Tih je kapljica mnogo, mnogo. Dijete se vuèe po zemlji. Kada ne mo¾e vi¹e dalje, ono stane i gleda prema na¹emu selu; prislu¹kuje hoæe li jednom dotrèati iz sela sva djeca da mu pomognu pa da ga povedu sa sobom meðu ljude.
- Idimo! Idimo! To je Drago! Mi æemo sve pokupiti! On æe s nama u selo! - viknu stotinu glasiæa; ruèice se digo¹e uvis; oèi bljesnu¹e. - Hajdmo! - reèe veselo uèiteljica.
Htjelo se dosta muke dok se postavi¹e ispred ¹kole u red. Ko¹iæ za smrznute suze! Kruha za Draga! Platnene trakove da mu ve¾u ranjene prste!... Sve su to djeca tra¾ila i htjela, hvaleæi se da æe u tren oka pokupiti na onome obronku sve kapljice i suzice, kao Pepeljugini golubovi proso ¹to joj ga zloèesta maæeha prosu po kuhinji.
Uèiteljica povede povorku izvan sela, pa udari stranputicama prema sumu.
"Kuku nama! Kuku" - zakukala kukavica kad ugleda povorku s hrastove grane. Ali kos ¹to ima gnijezdo u trnjaku na rubu ¹ume, viknu joj: "Umukni, zloguèe!", pa odletje u lugove krièeæi u sav glas: "Djeca! Djeca!" - "Èovjeèja piplad! Èovjeèja piplad!" odazva¹e mu se ¾une i djetli te prestado¹e tuckati kljunom po kori stabla. Zeba se u tili èas pokloni desetak puta potresujuæi dugim repom, a ispod sjenièinih krila u gnijezdu virnu radoznalo u svijet desetak glavica i stade ih cika: "Da vidimo! Da vidimo!" - "Rano li su joj poletjeli!" zaèudi se strnadica grijuæi u gnijezdu svoje mali¹e i gledajuæi gotovo zavidljivo uèiteljicu. "Kamo se to roje u goru?" zazuka¹e pèele padajuæi na procvjetale grane. Kro¹nje hrastova za¹utje¹e na svoðu, i ¹um proðe uz lugove "Vonjaj, ku¹u! Pjevaj vruèe! Jato ide, gorom guèe!"
Djeca su i¹la ¹umom gazeæi mahovinu. Granèice su ih udarale po ramenima da ih pospu laticama i peludom. ©ikare se otvarahu da im poka¾u stazicu do divovih dvora: "Zlatne ru¾e!" kliknu¹e djeca i uroni¹e u ono ¾uto more. "Pozlatit æemo divu dvore, pa æe nas ljep¹e doèekati". Raspr¹i¹e se po grmovima i èestama, a kad se iznova okupe, uèiteljica se naðe u ¹umici zanovijeti, jasenovih metlica i ¾uti lovkinih grozdova.
- Gdje je glavarov Stanko? - upita ona.
Djeèak se pomoli iz grma, gologlav, crven kao rak, krijuæi ne¹to rukom iza leða.
- Amo doði! Poka¾i!
Stanko poslu¹a. U njegovoj je kapi bilo gnijezdo s petero ptièadi.
- "Al su maleni, goli!" - "Gladni li su!" - "Jadna im majka!" stade graja djece.
- Neæe Drago s vama kad se to dogodilo - reèe uèiteljica.
Djeèaku udari¹e suze na oèi.
- Metnut æu ih opet onamo.
I sva djeca poðo¹e za njim da vide kako æe ih vratiti majci. Dok je djeèak ulazio u ¹iprag i stavljao gnijezdo u rupicu kraj kamena, ona su tra¾ila gusjenice ¹to æe ih Stanko melnuti blizu gnijezda, i mrvila kruh okolo ¹ipraga.
*** *** ***
Kada se povorka uspe na obronak, puèe pred njom golet. Iz uleknuta tla na proplanku str¹ale su uvis litice nalik na tornjeve i kule; kremene se grede pru¾ale nalik na zidine; gomile kamenja bijahu kao ru¹evine golemih zdanja. Na onoj pustinji nije ni¹ta raslo do ne¹to ¹ikare ¹to je amo-tamo zastirala draèavim pruæem neke otvore. Mraèna ¹uma kru¾ila je golet s triju strana i krila je pogledu s vrhova na gori i sa sela u nizini.
- Divovi dvori! - ¹anu¹e djeca.
Uèiteljica ne odgovori, no se zagleda u hrastove granèice koje su joj - baèene amo-tamo na kamenje - kazivale dalji put.
- Javimo se Dragu! - reèe i prva zapjeva.
Djeèji glasovi jeknu¹e s poèetka tiho i plaho a zatim sve jaèe i sna¾nije. Bukova ¹uma potkrijepi pjesmu muklim ¹umom, vuga uplete izdaleka u nju tri topla, zvonka usklika, drozd je bravenjak cijelu iskiti srebrnim notama iz svoje frule.
Svaki strah minu djecu. Uèiteljica krenu prva naprijed, i svi se poèe¹e spu¹tati izmeðu dva reda litica. Najedanput èu se ¾amor, i djeca stado¹e. - Ne¹to ni¾e, za hridinom, pomoli se velika, kosmata glava s dubokim crnim oèima. Pokaza se jak, go vrat pa ¹iroka ramena i prsa.
- Div! - ¹anu¹e djeca te se skupi¹e oko uèiteljice.
Ali ona primi za ruku najpla¹ljivije dijete i krenu ljudeskari u susret, govoreæi: - Dobar dan! Zakasnili smo malko ali eto stigosmo ipak sretno i na vrijeme. Put ste nam zgodno naznaèili.
*** *** ***
Kada sva ona djeca, voðena ljudeskarom, banu¹e na vrata i djelomice uðo¹e u ¹iroku spilju, Drago je le¾ao na postelji gledajuæi kako se sunce krade kroz li¹æe ¹to je zastiralo dno otvora na stijeni peæine. U onome polumraku dijete je mislilo na Ciganèiæe, na èovu od snijega, na èerge oko vatre. Eto, onaj je èovjek nekamo oti¹ao, a vani je toplo, zeleno, i ptice pjevaju. On æe sada kradom ustati. Iæi æe tiho kroza ¹umu da ga nitko ne vidi i ne èuje. Stiæi æe na dno sela i doæi do one kuæe po kojoj je jedanput skakao i vikao, a sada je u njoj slijepi medo i meèe. On æe se ondje sakriti i èekati, tih i miran kao mi¹. A kada opet Cigani doðu, reæi æe im: "Ja sam vas dugo èekao. Idimo odmah jer æe On doæi pa æe biti zla". I reæi æe im: "Pobjegnimo svi skupa, ali ne kroz ¹umu. Tamo On ubija danas ¾ivotinje s dobrim oèima kao u moje majke koje vi¹e nema, i s malenim rogovima na glavi." I jo¹ æe kazati Ciganki ¹to doji èedo: "Sakrij me u svoju èergu a ja æu biti dobar. I neæu nikada plakati, jer me vi¹e neæe biti strah."
I Drago bi htio ustati da se sam obuèe te da odmah otide jer bi se On mogao doskora vratiti. Mogao bi ga opet taknuti svojim velikim rukama kojih se Drago toliko boji. Ne poðe li, bit æe opet sam s njime, pa æe iznova biti sve ru¾no, puno straha.
Dijete se sili da se digne, ali ne mo¾e. Misli, lijepo li bi bilo kad bi ona Ciganka do¹la sama u spilju pa mu rekla: "Drago, hoæe¹ li, da te uzmem u naruèaj pa da te odvedem?" On bi joj odgovorio: "Odmah!" Zamotaj me pa me ponesi u kuæu moje majke! Ja znam gdje je maja spremila moje novo odijelo. Znam gdje su mi nove èizme. U velikoj su ¹krinji sa mjedenim lokotom!" I jo¹ bi joj kazao: "Idi brzo, ali tiho, jer On dobro èuje. On vidi sve. Njemu je te¹ko pobjeæi!"
Drago te¹ko di¹e. Napinje se da ustane, da skoèi s postelje. Eto, Ciganka je ispred spilje, a s njom su i Ciganèiæi; èuje bahat nogu. Ulaze u spilju i zovu: "Drago".
- Zamotaj me! Idimo! - klièe dijete i pru¾a ¾eni ruke.
Netko dignu s oba otvora grane, i sunce poplavi èistu, udobnu spilju, djelo prirode i radnih ruku. Dragova je postelja bila okru¾ena redovima glavica; mnoge oèi gledaju radoznalo u nj; ¹umica cvjetnih grana nièe svuda naokolo. Lijepa mlada ¾ena stoji pokraj postelje.
Drago se lecnu. Gleda zaèuðen u djecu koja nisu Ciganèad, i u ¾enu koja nije Ciganka. Vidjelo se na upalu, blijedu licu malenoga bolesnika da mu ne¹to nije pravo, da je gotov briznuti u plaè kad njegov pogled pade na ubicu koji je stajao u kutu, pa se njegove usne grèe i oèi mu se napune strahom.
Onda onaj èovjek prignu jo¹ vi¹e glavu i izaðe polagano iz peèine.
Ubica je dugo sjedio vani na kamenu dok su djeca ulazila i izlazila iz spilje jer sva skupa nijesu mogla da u njoj budu. Slu¹ao je kako govore: "Drago se vi¹e ne boji!" - "Uzeo je ljubice ¹to sam mu ih prosula po postelji." - "Uèiteljica ga je pogladila po licu." - "Rekao je da ga uzme sa sobom." - Doæi æe!" - "Gospoðica ga oblaèi!" - "Sad æe!"
®agor je u spilji postajao jaèi. Djeca su pred vratima peæine ¹utjela gledajuæi ispod oka u èovjeka koji je sjedio na kamenu.
Sva djeca iziðo¹e, i uèiteljica se pokaza posljednja na vratima. Nosila je dijete. Ono je le¾alo u njezinu naruèju vijuæi joj ruèice oko vrata. Èovjek ustane: "Pustite da ga ja nosim. Ali se Drago trgnu i privi èvr¹æe k ¾eni, a ona reèe: "Èemu? Lagan je kao pero."
Kad iziðo¹e iz goleti i siðo¹e u hrastik, èu se klicanje dolje na rubu ¹ume, i uèiteljica reèe èovjeku: "To su oni. Uðo¹e nam u trag."
On stade: "Èuvajte mi ga!"
- Kao da je moje.
- Samo ako nije veæ kasno! - drhtnu mu glas.
- S djetetom je zlo. Ali se ja nadam - odgovori ona i okrenu mali¹a prema èovjeku.
- Drago, poljubi oca! - gotovo jauknu ubica i pru¾i lice k djetetu, no se ono stisnu uza ¾enu.
- Zbogom! - reèe on muklo; nestane ga u èestu.
Djeca su i¹la niz bregove pjevajuæi.
Drago je le¾ao u uèiteljièinu naruèju. S glavom na njezinu ramenu gledao je u djecu ¹to su i¹la za uèiteljicom klièuæi mu: "Ti æe¹ s nama u ¹kolu!" "Igrat æemo se s tobom!" - "Ti æe¹ spavati kod gospoðice, a mi æemo ti sva¹ta nositi." Dijete se smije¹ilo i gledalo ¹utke u njih; samo bi katkada reklo ¾eni: "Je li, ti æe¹ me sakriti? On me neæe vi¹e naæi."
Dotrèa¹e im u susret majke i seljani ¹to se bijahu veæ vratili s rada u selo. Njihova je ljutnja na uèiteljicu bila velika, ali kad joj vidje¹e Draga u naruèju a sva djeca s njome, reko¹e: "©to glavar nije mogao s momcima i pu¹kama, uèini ona s djecom i granèicama. Sad æe biti lak¹e goniti zlotvora."
Doprati¹e je kuæi i poèeka¹e u vrtu sve dok ne èu¹e da je mali Drago zaspao pod njezinim krovom. Tri su dana dolazila djeca da gledaju kako im uèiteljica njeguje novoga druga, i da mu koje¹ta nose.
Veæ su govorili da æe Drago ustati i siæi s njima u vrt da sjedne na klupu ispod ¹ljive, kad ga jednog jutra naðo¹e hladna na bijeloj postelji.
V Vjetar je udarao o èemprese na groblju. Oni su tresli vrhovima, ¹kripali i lovili u kro¹nju dah vjetra koji im je nadimao njedra, puneæi ih hropnjom. Niski se oblaci valjahu po noænom nebu, sad nagomilani kao kup hridina, sad rastrgnuti u krpe. Mjeseèev bi trak kliznuo kadikad niz njih i bacio mutno svjetlo na ploèe, na kri¾eve i na ogradu okolo raka. Katkad bi vjetar jaèe huknuo; ki¹a bi nagnula s planine, pro¹la po groblju plju¹teæi o èemprese, lupajuæi o ploèe, pa bi je i nestalo u dolini, hrleæi dalekim selima.
Pokraj malena groba ispod vrbe stajao je èovjek. Gledao je kako vrbovo pruæe ¹iba okolo sebe uzduh kao da nekoga tjera s onoga grobiæa, i slu¹ao njegov reski zvi¾duk, pa je oklijevalo da se bli¾e primakne.
Istom onda kad vjetar utoli i vrba se umiri, on klekne na donji kraj groba, i njegov se glas - prigu¹en i prekinut - èu izmeðu èempresa.
- Drago, ne ljuti se. Ja sam, tvoj otac. Èempres s prelomljenim vrhom, vrba, kri¾! ... Tu si mi sada, sine moj! Ne mogoh prije jer me gone ¾e¹æe nego onda. Nema mi vi¹e mira; nema mi vi¹e spasenja; a klonuo sam jer te vi¹e nemam, jer je sada sve drukèije ... Oh, kad bi me sada vidio, sine moj!
Vjetar huknu, vrba se tresnu, i pruæe psiknu ljutito, resko.
- Ne, Drago, dijete moje! Ne doðoh da te dignem s te postelje. Neæu te vi¹e dirati rukama, neæu taknuti ni ruba groba tvojega. Nemam vi¹e kamene kuæe u planini. Kraj nje pu¹ka èeka. ©uma nije vi¹e moja; u nju te ne bih ni mogao odnijeti ... Drago, do¹ao sam da ti otvorim srce svoje, da ti ka¾em sve kako je bilo, pa da sudi¹ ocu svojemu ... Ti æe¹ me tek sada razumjeti ... Oèi du¹e tvoje otvorene su sada ¹irom.
Vjetar udari o zidove groblja, no ne preskoèi ih. Vrbove se granèice zanjiha¹e bez psike i zvi¾danja, hroptanje u njedrima zelenih orija¹a postade ti¹e.
- Drago, bio sam mlad ovèar i ugljar u planini kada povedoh u svoju kolibicu prezrenu, bosu siroticu, majku tvoju. Ljubio sam joj ruke i govorio: "Kraljice moja maju¹na, ja æu ti ih pokriti prstenjem. I obuæi æu te u svilu, i zidat æu ti dvore dolje u selu, pokraj ¹ume." A ona mi odgovarala: "A ja æu ti, malena i slaba¹na, roditi sina velika i jaka kao ¹to si ti. A on æe biti kao zvijezda jutarnja, pa kao sunce podnevno. Tvoji æe dvori sinuti od njegovih oèiju kao da su od zlata, i daleka æe sela gledati u njih." Drago, ti si se za me rodio veæ onog dana; rodio si se na usnama njezinim i pao si u njedra moja ... I ja sam nadalje èuvao ovce i pravio ugljen noseæi te ¾iva u srcu svome. Èekao sam te dvije godine, ali ti mi se istrgnu iz grudi, ne pade èelom na postelju na¹u ... Onda rekoh ¾enici svojoj: "Zlatna! On nam neæe doæi dok ne udarim temelje dvorima svojim i ne stavim na te, majku njegovu, skerlet i svilu. Njega valja doèekati kao careva sina. Takav ti je on - ja to znam, jer ga oèi moje vidje¹e veæ odavno." I onda joj rekoh: "®eno, idem u svijet, pa æe¹ doèekati èudo!"
Vjetar je jedva lepetao krilima na zidiæu groblja. Jedan je kut neba bio vedar i obasjan mjeseèinom. Èempresi su str¹ali ¹utljivi i smireni nji¹uæi jo¹te vrhovima.
- Drago! Pro¹ao sam sedam rijeka, pregazio sam sedam planina i prebrodio sam more olujno i ¹iroko dok stigoh u zemlju bogatu ali ¹krtu. Ona ti guta snagu i si¹e ti sokove; hoæe znoja, suza i krvi tvoje. A ja joj dadoh sve da obuèem u zlato i u svilu majku tvoju, da ti zidam dvore i avlije ... I kada poslah preko mora prvi plod muke svoje, stigne mi glas iz kolibice da æe¹ ti doskora doæi ... "Ne kloni! Steci! Nadaj se!" - javljala mi ona, a ja sam nosio kamenje na leðima, i rovao duboko u zemlji, i hodao gladan ¹umama kojima nitko ne proðe, moèvarama ¹to ih nitko ne pregazi. Drago, moje su kosti pucale pod teretom, moja su koljena klecala, ali ti si veæ bio uza me, i ja sam slao i slao ... A kad mi ona javi. "Dvori se di¾u, prstenje mi blista na rukama, a tvoje se èedo valja po svili", ja zaplakah kao dijete i blagoslovih trud svoj i patnju svoju. - Drago, htio sam odmah natrag da te vidim, kad mi ona poruèi: "Ostani! Dvor su carski, ali prazni. Gdje je djetetu vrt? Gdje nam staja i ambari? Gdje je sinu tvojemu konjic, vinograd i njiva?" I ja ostah jo¹ dugo u onoj zemlji ¹to ti lomi kosti i si¹e sokove. "Ostani! Ostani!" govorio mi i nadalje, sve èe¹æe, sve jaèe, njezin glas preko mora. Ja ne odoljeh èe¾ji. Banuh iznenada u novu kuæu na dnu na¹ega sela ... Drago - èuj me, Drago! - banuh u dom svoj, ali mjesto da u njemu naðem sina od ¹est godina, naðoh dijete kojemu bija¹e nastala tek èetvrta ... Drago, èuj me! - ti nijesi bio kost i put moja, ali si veæ davno bio du¹a du¹e moje. Ti nisi niknuo iz krvi moje, ali si veæ bio sav pro¾et znojem mojim i mukom mojom velikom i dugom ... Ja sam gledao u tebi trud svoj i sne svoje, i nisam vi¹e mogao da te i¹èupam iz njedara ... I rekoh ¾eni: "To je dijete ipak moje!" A kad me ona pogleda oèima punima mr¾nje i poruge pa psiknu: "Onda ga uzmi i idi! Prodajem ti ga, samo reci i ti da sam te jednom potra¾ila preko mora", Drago, ja poèinih ono ¹to jedino ti vidje; poèinih ono ¹to ti pravo ne razumije¹ ali ne zaboravi nikada vi¹e. I istom u taj tren izgubih zauvijek sina svoga.
Mlohavih krila spusti se vjetar na groblje i ¹u¹nu u busenju na rakama, za¹umori u èempresima, izmami vrbi nerazumljivo ¹aptanje pa se negdje izgubi. Mjeseèev se trak spusti niza èempres, zaplete se u vrbove granèice i sklizne na kri¾ povrh Dragova groba.
Èovjek je gotovo naricao: - A onda, Drago? A onda? ... Zar sam morao izaæi pred ljude i reæi: "Èujte, ne èudite se? ...Ona je ¾ena bila - onakova! Ovo je dijete - to!" ... Ne, ne, ja sam htio da imam jo¹te sina. Ne pisnuh i rekoh bijegom svojim: "Ja sam jedini krivac!" Drago, moja su pleæa bila jo¹ jaka; smogao sam nositi planinu jada. Na mene srd¾ba, mr¾nja i sramota, a na tebe - smilovanje! Htio sam te povesti daleko pa da ti tamo grane sunce iz moje noæi ... Sve sam ja mogao pretrpjeti, samo ne ono ¹to mi ti zada, sine moj nevini i nedu¾ni! ... Ti ne vidje ni¹ta na meni do ovih krvavih ruku. Ne prozva me nikada æaækom svojim. Ne po ljubi me nikada ... Oh, Drago, reci mi sada jesam li ja tebi bio ipak - otac.
I èu se plaè. - Zarida cijeli jedan ¾ivot zanesen nadom i èe¾njom pa izmuèen rabotom, otrovan izdajom, utuèen i raskinut onim ¹to mu bija¹e bit i jezgra. Jauknu na umoru zvijer potjerana iz jazbine, gonjena dugo, neprestano, bez milosti. I zaplaèe u onome ridanju snaga koja klonu, vjera koju opogani¹e, san se rasplinu u javi ¾alosnoj i stra¹noj.
Groblje je ¹utjelo. Èempresi su stajali prignute glave kao da slu¹aju. Rekao bih - u muku i polutami - kri¾evi se na ploèama okrenu¹e ra¹irenih ruku prema èovjeku koji plaèe, i mramorni anðeli povrh raka gledaju sada u vrbu. A vrba sinu pod mjesecom i dignu polagano sa zemlje donje krajeve svojih granèica pa rasklopi kro¹nju.
Graðen od uzduha i svjetlosti, izaðe Drago iz onog zastora i priðe èovjeku èije je ridanje prelazilo u hroptanje umiruæih.
Sjena se prignu nad èovjeka, pogladi ga po licu.
- Oèe!
Stoimena, 1916.