Veli Jo¾e

I

Bilo je to davno, kad su ono providur Barbabianka i ¹jor Zuane Dalla Zonta, proto arsenala u Mlecima i kapetan motovunske ¹ume, i¹li po mletaèkoj Istri da oznaèe vapnom cerove koji æe se oboriti i prevesti u Mletke.

Ljetno je sunce vra¹ki ¾eglo ispod Motovuna. U ¹umi ni povjetarca. Gore na brijegu bijelio se grad, opasan zidinom i za¹tiæen kulom.

Providur i proto, umorni od lutanja po ¹umama, htjeli su upravo svrnuti na cestu ¹to je vodila u grad, kad magare na kome je Barbabianka gotovo drijemao, stade najedanput kao ukopano, pa pru¾i vrat, ra¹iri nozdrve i izbulji oèi u stog sijena pokraj neke da¹èare.

- ®u! - klikne proto i udari nogom osla.

Magare skoèi; providnr se trgne.

- Koliko smo ih dosada u ovom kraju? - zapita Barbabianka.

- Sedam hiljada trideset i èetiri.

- ©to veli¹? Dosta ih je.

- I previ¹e! Ljudi æe se tu¾iti.

- Ni¹ta za to! Nek bude sedam hiljada trideset i pet, pa onda basta! Jo¹ jedan dakle.

- Eto, taj uz cestu.

- Ne. Gle stabla uz onu da¹èaru, to ti je cer! Pamti: neka bude za me. Grijat æe me ove zime u Kopru.

I protu ne preostade no potrèati za magarcem koji zatrusa prema da¹èari, o¹inut providurovom palicom i razdragan mirisom sijena.

®ivotinja pobrza k plastu.

- Daj vapno i metlicu! - reèe Barbabianka sjahav s osla. Da ne zaboravi¹ da je moj, na¹arat æu na deblu svoj grb.

Proto pru¾i posudu, providur umoèi metlu i poèe udarati znak. Barbabianka ne bija¹e jo¹ gotov kad ne¹to za¹u¹nu. Zaèu se kako grane pucaju. Pomole se dvije ruèetine: magarac poleti uvis, strmeknu niz deblo i ljosnu o zemlju pred providurovim nogama.

- Dio santo!

Pokraj stoga s kojega magarac istrgnu nekoliko rukoveti sijena pa ga zbog toga propast snaðe, stajao je magarèev ubilac, kmet Jo¾e iz sela Branenci, i gledao mrko u providura. Orija¹, jak kao bik, ku¹trave glave, razdrta odijela i pra¹an, buljio je u Mleèiæa i kesio zube, nalik na kudronju koji ne da na gospodarevo ali i ne sræe preko plota. Barbabianka se tresao kao ¹iba; noge mu se bijahu skamenile u krvi ¹to je poginulu oslu tekla iz usta.

- ©jor Zuane! Raznijet æe me. Aiuto!

Proto je mirno stajao i u¾ivao. Osveæivao se providuru koji ga veæ dugo sili da se za njime pje¹ke vuèe po kr¹u, da mu kao sluga nosi vapno i metlu i timari osla. Najvi¹e se proto ljutio ¹to je Barbabianka sam odluèivao koji æe se cerovi posjeæi. Stoprv onda kad ¹jor Zuane opazi da je strah providura dobrano izmuèio i da su mu i usne problijedjele, reèe mu:

- Plemeniti gospodine, latite se palice i o¹inite toga bez obraznika, ali po¹teno!

Barbabianka zadrhta jo¹ jaèe jer se ljudeskara maknu i poèe drmati kolcem plasta kao da kani poklopiti sijenom i providura i poginula osla.

Proto priðe k Barbabianki, turnu mu palicu u ruku i gurne ga prema divu. Barbabianka je cvokotao zubima kao usred zime i, sasvim iznemogao, pu¹tao da ga proto gura. Ali za èas stara krepost plemenitih mu preða, ili mo¾da trenutaèna omama straha, ohrabri providurovu desnu koja se dignu i jedva o¹inu diva po bedrima.

- Jaèe, jaèe! - kliknu ¹jor Zuane.

I providuru koji se znojio kao ¹kropljena ¾erava, ne bi bilo u onoj srd¾bi ili strahu nikada dodijalo to ¹ibanje, da mu palica doskora ne puknu.

- Dosta! Ukrotili ste ga! - viknu mu proto.

I zbilja, Jo¾e iz sela Branenci staja¹e pred pruvidurom pokunjen i umiljat.

- Èudno, per dio!

- Jo¾e, klekni i poljubi skute gospodinu! To je na¹ gospodar! - vikne proto.

I onaj div debelih no¾urina, golemih ¹aka, koji je branio svoje sijeno od magaraca hvatajuæi ih za rep i bacajuæi ih u cerove grane, prignu se i kleknu pred niskim providurom.

- Homo speluncae! - ¹anu Barbabianka.

- ©æavonac! - reèe Zuane. Magarac dirnuo u njegov plast a vi u njegov cer, pa se pomamio. Da ga ne udariste, bio bi lupnuo s vama o peæinu, bacio vas u oblake. Oh, taj glupi magarac! Da je on njega prije kopitom u noge, èovjek bi bio uzmaknuo i sijeno bi bilo magarèevo.

Te¾ak jo¹ uvijek kleèa¹e. Na njegovu licu vidio se izra¾aj ukroæene ¾ivotinje. Utrnu u oku plamen; sad je pokornost izbijala iz zelenkaste zjenice i iz borica okolo usana iz kojih su virili veliki zubi.

Proto namignu gorostasu neka ustane; povede ga pred cer i reèe mu:

- Gospodar je na¹arao na tvome stablu sveto slovo, i cer je sad njegov. Èuvaj ga kao oko u glavi. Kad pane prvi da¾d, da si ga oborio i ponio dolje na rijeku gdje krcaju drva. Al ti si smaknuo magarca, a gospodareve noge su umorne Ponesi ga gore u grad, pa onda... u ¹umu! Na posao!

- Ne! - klikne providur. Radije æu pje¹ke.

- Ali, magnifice, vi biste uvrijedili na¹ega Jo¾u! - reèe proto koji je svakako htio da mu opet utjera malo straha u kosti.

Providur se neækao i izvinjavao, ali na protov mig pograbi ga Jo¾e ruèetinama, posadi ga na svoj lijevi lakat.

- Sretan vam put i do viðenja - kliknu Zuane i nestade ga u ¹umicu.

Providur Lodoviko Barbabianka èuèao je u Jo¾inu krilu kao ptièe ¹to ga dijete diglo iz gnijezda. Èinilo mu se da lebdi na zvoniku pod kojim ¹umore ¹ume, mrmore vode, ¹u¹te usjevi. Ali providur nije sada imao volje da to gleda i slu¹a; zabrinut promatra¹e gorostasovo lice, èvrst mu vrat, obao kao deblo mladoga hrasta, i razgaljena, runjava prsa, nalik na peæinu na koju se uhvatila mahovina. Promatrao je pleter bora okolo oèiju i usta ¹æavonskog diva i uvjeravao se da sve ¹to je veliko ne smije èovjek gledati preveæ izbliza. Osjeæao je da je u njemu strah mnogo manji, jer je veæ otkrivao na onome golom licu ne samo izraz pokornosti nego i stradanja ¹to ga je Mleèiæ uvijek viðao na licu istarskih kmetova. To ga je opa¾anje umirivalo i uvjeravalo da æe se doskora i on moæi izderati grubo na gorostasa. Bojao se jedino onih zubi u Jo¾inim èeljustima kojima ga je div mogao zdrobiti kao crvljiv orah na prvi podra¾aj glada.

- Dobri Jo¾e, jesi li mo¾da gladan?

- Sam, gospodine!

- A tko te hrani?

- Eh, oni iz grada kad jim dopeljam drva i kamike; pa oni va ¹umi kad kopam celi dan, i cepam debla, i les stavljam na kupe. A daju èagod i mornari kad jim vuèem barke po reki. Daju, ali malo i sve proklinju. Te¹ko je s njimi ishajat - eh, gospoda!

- A ima¹ li ¹to svoga?

- Imam onu stre¹nicu i oni cer. Al preko zime stre¹nica je za krave na¹ih kanoniki, a cer je sada va¹. Posadit æu nov.

- Pa ¹to æe ti mlado stablo?

- Narast æe, gospodine! Ono je veæ treæi pred mojom hi¾om.

- Per dio! Koliko ti je godina?

- Govore tristo, ali mi se vidi da jih je i vi¹e, jer je preko tristo ¾ulji na mojem dlanu i preko tristo trni va mojih nogah.

- Trista godina! I ti se mnogo toga spominje¹?

- Slabo se èega spominjem. Znam samo da je jedan put sve drugaèije bilo - drugaèije, a i èuda lep¹e. Spominjem se da sam jo¹ otrok pri¹al u ovi kraj, i da je moj otac pomagal zidati grad na gori, i da smo va njem bivali. Pa je za neko vreme bilo svim dobro, nam velim, dokler smo bili samu.

- Zar su i ostali bili jaki ka i ti?

- Nego da su. Onda je sve lep¹e, sve veæe bilo: i plug, i voli. I bilo je grdnih zveri va gori, a mi smo jih lovili. Bilo je velikih kamiki na polju, a mi smo jih nosili na breg, na pleæih, da ozidamo ka¹tel, i bilo je jo¹ mnogo tega, i pripetilo se je èuda stvari. Bilo nas je jedanput veli broj va ovem kraju, a sada sam sam. Drugoga se vi¹e ne spominjem.

Barbabianka ga slu¹a¹e i promatra¹e mi¹ice na vratu i laktovima orija¹evim. Gledao je kako se ona prsa di¾u i spu¹taju, i mislio ¹to sve ne bi postigli njegovi zemljaci kad bi imali svuda takve radnike i vojnike, kada bi oni sami takvi bili. A kako bi to krasno bilo kad bi se providur vratio u Mletke vodeæi za uzicu Jo¾u kao kakva psa! Potamnio bi Barbabianka s Velim Jo¾om svu slavu onih providura koji se vraæaju s dalekog Istoka i Juga vodeæi sa sobom u Mletke èudne sluge: afrièke crnce i Arape da se njima dièe.

- Jo¾e, hoæe¹ li sa mnom u Mletke?

- A kada?

- Tamo do osam mjeseci. ©to veli¹? Ne bi se, vjeruj, pokajao. Doði k meni u Kopar!

- Hm! - zagunða div i spusti providura na motovunsku zidinu.

Motovunske su ulice vrvjele oru¾anim pukom. Veliko zvono na kuli lupalo je kao bijesno, zvalo na trg i na zidine, a glavare gradske na vijeæanje. "E-to, Jo-¾e! E-to, Jo-¾e!" klopotalo je zvono. Grad se cijeli dignu da odbije gorostasa kojemu su pred tri dana neki graðani poruèili da ne smije vi¹e u Motovun jer je on du¾an rabotati i nadalje na polju i u ¹umi za motovunsku opæinu a da ne prima za to svake subote peèena vola. "Tok! Tok! Subota je, a Veli Jo¾e dolazi" lupalo je zvono, i gomile graðana srtahu na zidinu zvekeæuæi oru¾jem. Veljom lupom zatvori¹e se vrata na kapiji gradskoj, iako su nekoji tvrdili da je taj trud uzaludan jer Jo¾i, ako mu se ba¹ ushtije, neæe biti te¹ko prekoraèiti bedeme gradske. Graðani su motovunski dobro znali kakav je dobrièina Veli Jo¾e iz sela Branenci. Ne treba se ba¹ ozbiljno prestra¹iti ako mu danas prvi put zatvaraju pred nosom vrata i doèekuju ga naoru¾ani do zubi kao da je kmet kakav hajduèina. Ali neka i Jo¾e jednom vidi kako Motovunjani nisu samo trgovèiæi i kramari, kako to neki vele, nego takoðer vite¹ki graðani.

Veliko je bilo èudo Motovunjana kadno ugleda¹e gdje Veli Jo¾e pola¾e na zidinu plemenitoga gospodina Lodovika Barbabianku. Pode¹tat, kanèelir, arhivar, kamarlengo i ostala kita dotrèa¹e da se poklone providuru. Zvono udari u slavu, a narod nabode kape na vrh helebarda koje dignu¹e uvis, klièuæi Viva! - U trijumfu povedo¹e Barbabianku u vijeænicu, te graðanstvo pohrli opet na zidinu da tu èeka odluku vijeæa i bdi nad Jo¾om koga bi gladan ¾eludac mogao jo¹ i na ludost prisiliti.

U gradskoj vijeænici otvori pode¹tat sjednicu slavospjevom mletaèkome du¾du i laviæu sv. Marka, tome simbolu neoborive moæi Serenisime. Pljesak zaori dvoranom kada govornik stane èestitati providuru za njegovo juna¹tvo: ukrotio je diva i dao se prenijeti u grad od te zvijeri upravo onda kad se Motovun spremao da odbije oru¾anom rukom drskoga goropadnika. Povlaðivanje i ushit prièini¹e se Barbabianki tako iskreni da se gotovo sam uvjeri kako ga majka rodi junakom, te se uspravi jo¹ velièanstveniji u svome naslonjaèu. Nije ¹ala! Uæi u Motovun, ali u naruèju orija¹a protiv kojega ustaje èitav grad uz lupu zvona i uza zveket oru¾ja. Div je gutao volove i gaðao cerove kro¹nje magarcima - oh, da mu je jednom proæi preko Markova trga u Mlecima u krilu toga giganta! "Oni ga mrze jer ga se boje; meni se pak prièinja krotak kao janje. To znaèi da sam ja osobit èovjek", mislio je Barbabianka i gledao s visoka na one obiène smrtnike.

Pode¹tat je uz to vodio dalje vijeæanje. Radilo se o tom kako da se jednom obuzda kmeta Jo¾u. Pode¹tat reèe kako od jedno dvjesta godina vlada obièaj da grad Motovun zala¾e svake subote diva peèenim volom. Graðanstvo zahtijeva da se taj obièaj ukine, a gorostas neæe da popusti od svoga tobo¾njega prava. Zadaæa je zbora rije¹iti to pitanje, da ne bude smutnje u gradu. To kaza pode¹tat, i vijeæanje zapoèe. Ma koliko se patriciji silili da budu mirni i trijezni, mnijenja se sve vi¹e kosila, rasprava je postajala sve strastvenija, glasovi sve reskiji, galama sve veæa. Kanèelir je govorio kako je s arhivarom premetnuo sve stare spise a da nije na¹ao ni retka iz kojega bi izlazilo to tobo¾nje pravo kmeta Jo¾e. Konservator, taj budni èuvar motovunskih zakona, tvrdio je da sva ta rasprava malo vrijedi, paèe da vrijeða gradske ¹tatute: za kmeta nema prava; njemu je samo nositi desetinu i rabotati. Suci su tvrdili da je taj obièaj ruglo i sramota; kmet je Jo¾e silnik koji je udario haraè na grad. Jednog æe dana udariti div nov porez: na svaku kuæu po deset dukata i po djevojku ili mladu nevjestu - a ¹to æe tek onda to slavno vijeæe? Zapovjednik gradskih stra¾ara tumaèio je patricijima svoj plan po kojem æe mu sigurno uspjeti da nadrva gorostasa; govorio je da bi se jo¹ jedanput moralo ku¹ati otrovom - nije moguæe da se jednom ne naðe i za orija¹a zgodan sok. Ali kamarlengo Civetta, ekonom gradski, opira¹e se svemu tomu.

- Ja bih pozlatio toga divljaka - govorio je na u¾as patricija. Jo¾e nam pase krda i lovi divljaè, i ore nam zemlju, i sijeèe nam drva, i zida nam zidove i tornjeve, i vuèe nam brodove, i pla¹i na¹e neprijatelje. Jo¾e nas hrani i brani. Njegova je snaga u na¹im rukama, u na¹oj slu¾bi. Od njega nam bra¹no i vino, stoka i drva, a sve to za kukavnu subotnju peèenku. Preveæ nam koristi, da mu za¾elimo zla!

Ali kamarlengove rijeèi pomami¹e jo¹ gore motovunske patricije. Oni hranjeni i branjeni od kmeta i varvarina! Oni da sve to priznadu neotesanome stogu kostiju i mesa, onoj glupoj nesvjesnoj sili! Zbog njega da se ogrije¹e o gradske ¹tatute! Kamarlengo se Civetta urotio s protom Zuanom, i uzdi¾e kmeta da ponizi graðane. I bez Jo¾e æe oni zidati kule, vrijeæi p¹enicu i lo¾iti drva. Da! Haraè mora prestati!

Raspravljali su dugo dok ne odluèi¹e: progonstvo ili smrt. Htjeli su to javiti cijelome gradu, kad se dignu providur Barbabianka.

- Gospodo - reèe - nemojte se toliko muèiti, a sve badava! Ja sam maloprije nalo¾io gorostasu da doðe o Uskrsu u Kopar. Povest æu ga sa sobom u Mletke, nek Mleèani vide kakav smo narod podjarmili u ovome kraju i protiv kakvih se buntovnika mora boriti slavni grad Motovun. Ustrpite se ovo osam mjeseci. Hranite ga i ¹tedite, a o Uskrsu mu poka¾ite put do Kopra. Kmet Jo¾e pripada od danas Signoriji i meni.

Vijeæe udari u povlaðivanje. Pode¹tat se topio od sreæe. Eto, nestat æe zauvijek to vjeèno pitanje o Jo¾inoj peèenki s dnevnoga reda sviju opæinskih sjednica. Gorostas æe u Mletke kao momak, pa¾ plemiæa Barbabianke, i Motovun æe se napokon umiriti. U tome veselju pode¹tat predlo¾i, a vijeæe prihvati, da se kmetu Jo¾i, kao pokornome slugi moænoga providura, ponese veæ danas iz gradske pivnice po baève vina i da ga se nahrani trima ko¹arama hljeba i najgojnijim volom u opæinskim stajama.

II

Dok se to zbivalo u vijeænici, graðani su stra¾arili na zidini. Jo¾e je sjedio pred kapijom i èekao da mu donesu peèenku. Buljio je u zatvorena vrata i u onaj mravinjak na bedemu ne mareæi za psovke na koje ga Mutovunjani bijahu veæ odavno obiknuli. A graðani, videæi ga onako mirna smetnu malo-pomalo svoje junaèko dr¾anje, odlo¾i¹e kacige i maèeve. Prometnu¹e se opet u trgovce i male obrtnike - ¾ivahne, ¾uèljive, ¾eljne ¹ale i bruke. Bili su veæ sigurni da se Veli Jo¾e neæe ni danas pobuniti, pa je njihovo veselje samo raslo.

- Ej, Jo¾e! - klikne hromi postolar ©karpa. - Ustrpi se, bolan! Gospoda ti u vijeænici peku vola.

Motovunjani prasnu¹e u smijeh.

Kao da se sada slavi pir na motovunskoj zidini. Starci stoje u hladu i srèu kapljicu. Momci pjevaju i rogobore. Djeca sjede na rubu zida, ma¹u nogama po zraku, ciljaju kamenèiæima diva koji gleda i èeka. E, danas æe vijeæe skinuti graðanima s vrata sramotni haraè zbog kojeg se Poreèani i Koprani rugaju Motovunjanima. Kao da je sam neèastivi u¹ao u tijelo hromoga postolara ©karpe koji poskakuje, mota jezikom, premeæe se po zidini. Dotrèao je na rub zida, kleknuo je i pru¾io glavu prema divu; dere se:

- Ej Jo¾e! Daj onu tvoju o istarskome kralju!

- Pjevaj, Jo¾e! - klièu graðani.

Ali Jo¾e ti¹ti zlovolja; on gine od èe¾nje za peèenkom. Bit æe jedno sto godina ¹to nije tako dugo èekao damu donesu hranu. U njemu se probudio gladni vuk koji mu kopa u ¾elucu i hoæe mesa i sve prijeti da æe bijesno zatuliti ako ga ne umiri ma èime bilo, makar ko¾om i kostima. A ono piæe ¹to graðanima teèe niz grlo i budi u njima radost i obijest! Kad æe ga i on okusiti? Sve ga ne¹to bocka da pru¾i ruke i odnese ljudima ispred nosa taj èarobni napitak.

- Jo¾e - krièi postolar - zapjevaj, i dobit æe¹ brentu vina!

- Dibit æe¹! vièu svi drugi.

Div se nasmjehnu i uspravi. Muklo i hrapavo zapoèe svoju pjesmu:

Lepo li mi lov lovil je va zelenoj ¹umi na¹oj

Ban Dragonja mladi.

Va ruki mu desnoj sjala glatka kremena sekira.

Ru¹ile se stene gorske pod nogom njegovom te¹kom,

Tice plahe su krièale i ¹umela mrka ¹uma,

©uma motovunska.

Lepo li mi mladi bane grdu zver lugom progoni.

Sve ¹u¹ti brada mu èrna, viju mu se vlasi dugi.

Tule rogi, momak klièe, a medved od boli rièe;

Medved motovunski.

Pjeva Jo¾e èudnu zgodu iz davnine. Goni ban Dragonja medvjeda po ¹umi. Golem je i gol, samo mu pleæa ogrnuta zvjerinjom ko¾om. Lug ¹umori, kamenje se roni pod njegovim nogama, ¾amori odjekuju po peæinama. Trepti Jo¾in glas kao da èuje¹ ¹um stabla, grmljavinu u spilji, jeku roga, poklik lovca. Osjeæa¹ u onome pjevu snagu praotaca, duboko disanje prirode i èovjeka. Eto, èuje¹ umornu lupu zvjerinje ¹ape i udarac kremene sjekire o lubanju, riku zvijeri i pobjednièki klik gorostasov. Grmlje puca - to lovac vuèe medvjeda dolje na poljanu. - Jo¾in glas postaje mek¹i. Topli zvukovi puni su sunèane svjetlosti i ¾ara, a neke rijeèi sjeæaju na miris usjeva, na milivonju poko¹ene djeteline. Lovac se spustio na poljanu, u¹ao je u njivu gdje ¾eteoci ¾anju.

Da si zdravo, lovèe mladi, va toj na¹oj njivi lepoj!

Mi æemo ti grad zidati na kamenu iznad brega,

Mi æemo ti maè zeleni i od zlata skavat krunu,

Ej, Dragonja bane!

K nam priði! Pun meh te èeka, a med na¹ vonja po smilju.

Stog je sena mehki le¾aj, na¹e ruke èvrsti naslon.

Mi æemo te k suncu dignut, mi æemo te krunom krunit,

Ej, Dragonje bane!

Kao pobjednièka himna ori se Jo¾ina pjesma. Izvire iz tamna kuta njegove du¹e; skoèila je ko brizag vode iz duboka skrovi¹ta, da ¹ikne kroz kamenje, kroz pleter trnja i draèa, pa da zablije¹ti na suncu i za¾ubori niza strminu. Pjeva gorostas. Sklopio je napola oèi kao da gleda ne¹to èega veæ davno nestade, kao da slu¹a veæ davno u¹utjele glasove.

I na bregu grad se di¾e od mramora i kremena.

Na glavi je mladog bana zablistala kruna zlatna.

Za¹u¹njale njive na¹e, za¹umele ¹ume na¹e,

Ej, Dragonja kralju!

Glas orija¹ev grmi i buèi kao slap vode ¹to s visoka pada na ravan da se poplavi. Njegova je pjesma jeka iz sretnijih vremena. Pjeva s njime cijelo pokoljenje divova koji su provodili ¾ivot u radu i u slobodi. Vinula se Jo¾ina pjesma iz cerovih kora, iz litica, iz grude na njivi, iz bedara bikova, iz mi¹ica i iz du¹e praotaca. Prièa kako su oraèi proslavili u svome kraju trud svoj i pobjedu svoju. ©kripa plugova, dahtanje volova, ¹um ¾rvnjeva, lupa kamenja, struganje greda uza zidove, sve se to èuje u Jo¾inu glasu...

Joj, otkuda sever bije, patuljki gredu na konjeh.

Ja¹u, ja¹u, bez prestanka. Maè zveèi, konji jim r¾u.

Sve su na¹e njive strli, krv je pala po poljanai,

Grudo motovunska!

I pjesma prièa o navali gvozdenih patuljaka. Zveèi u njoj oru¾je neprijateljsko, i r¾u konji, i klièu borci. Kao da èuje¹ ¹krgut zubi i disanje kralja Dragonje koji se brani od ¹ume kopalja, od oblaka strelica. Lupaju klade, sikæu perca, i tutnje ¹titovi, pogoðeni i smrvljeni od kamenja divova. Sve to tutnji i zveèi u Jo¾inu glasu, kao da se taj boj bije sada u dubljini njegovih prsiju.

Svi su Besi zakovani i poterani svi Jadi

Bla¾e vam, vi zlatne njive, mrke ¹ume, zelen-gore!

Utukal si onu gamad, obranil dvore si bele,

Ej, Dragonja kralju!

Pobjednièki krik izvio se iz pjevaèeva grla. Kao mi¹ad sræu patuljci niz motovunsku strminu; bje¾e da se sakriju u rupe i kamenje, u grmlje i ¹u¹or...

Gorostas je najednom stao; stisnuo oèi i bolno zapjevao. Ne¹to puèe u Jo¾inoj du¹i, u pjevaèevu glasu! Rastrgale se strune, prosule se ploèe. Ne¹to tu¾no teèe u srce iz orija¹eva pjeva, ne¹to se kobno zbiva sada gore na motovunskoj zidini. Boluju divovi, umire kralj od uboda otrovanih strelica, onih igala u njihovoj ko¾i. Osjeæaju kako im se krv kvari u ¾ilama: desnica klone, koljeno kleca, grè ih davi; neka ih ruka ti¹ti i sili da se svale na zemlju i sklope oèi.

Pjeva Jo¾e pjesmu umiranja. Èuje¹ hropnju divova na litici! Umiru tu¾nu i polako jer im se ne da umrijeti, jer je njihov ¾ivot bio tako lijep. A dolje u docu i na ravnici èekaju patuljci. Znadu moæ otrova. Vire iz grmlja i gledaju u svoje delo. Blijed i hladan pru¾io se kralj Dragonja preko praga gradskih vrata, kao da svojim truplom hoæe i sada zaprijeèiti tuðincu ulazak u grad. Umukao je hropot stotinu grla; dokonèala borba stotinu du¹a; muk vlada na zidinama i u kuæama mrtvoga grada.

Pojuri¹e èete patuljaka uza strminu; pado¹e na ona tjelesa kao roj muha, kao jato gavrana, da im ¹araju ko¾u i bodu oèi kopljima. Poplavi¹e grad, da se raspr¹e po stanovima. I naðo¹e na ognji¹tu dijete, pa ga vuku na zidinu da ga strmeknu niz bedem. Ali glavar patuljaka stupa pred rulju i veli djetetu: "®ivjet æe¹ i robovat æe¹ nam!" I taj posljednji motovunski div ¾ivi i dan-danas. Onda se to dijete zvalo Gorazda; sad se zove Jo¾e. Onda je ono bilo kao hrastiæ ¹to ga sunce obasjava, i da¾d mije, i zemlja hrani usred ¹ume; sada je nalik na stablo ¹to ostade samo no sa¾ganoj èistini, te ga grom bije, sjekira sijeèe, i biljke mu nametnice si¹u sokove. - Patuljci su zaposjeli grad i udarili u stijene gradske svoje znakove. Glavar je prekovao Dragonjinu krunu, postavio je sebi na glavu, sio na prijestolje i rekao: "Zakopajte ta tjelesa da nam ne oku¾e grada!"

Vaj, umret je te¹ko, te¹ko, kad si grad pir dogradil,

Kad si sreæu uzidal, kako drevo vas procval.

Jo¹ je te¾e robovati na svojoj rojenoj grude,

Grudo motovunska!

Pjeva Jo¾e, kao da mu se srce lomi. Èuje¹ u njegovu glasu kako se ne¹to valja niza strminu, ne¹to veliko i mrtvo. Èuje¹ zveku motika koje kopaju jame, i lupu golema tijela u dno, i ¹tropot zemlje koja pada na pregr¹ti.

Poput rijeke pune tihih muklih ¾amora teèe pjesma iz orija¹eva grla! Podsjeæa na patnju, na rabotu. Tako tu¾i nevoljnik kojemu su ugrabili ba¹tinu: to je bugarenje su¾nja i naricanje roba. Kao voda razlije¾e se Jo¾in plaè - ali grè popu¹ta; nekoliko je kapi melema kanulo u more suza. Iz dubljine se du¹e ne¹to di¾e da ogrije i obasja. Oni su orija¹i jo¹te ¾ivi.

Prièa sada Jo¾ina pjesma kako po njivama i ¹umama ukolo grada nièu iz tjelesa zakopanih divova usjevi, loze i cerovi puni mezgre i mirisa. Pjeva Jo¾e, a dolje okolo grada, po njivama i u docima, ¹umore grane i grgolje vruci kao da prate njegove rijeèi i da mu povlaðuju...

Gorostas umuknu, strese se kao iz sna i pogleda u èeljad na zidini.

- Kakav kralj Karonja, bog te ubio!

- Je l' to pjesma ili mukanje?

- Bravo, stari! Zaslu¾io si vino i vola. Gle, peèenka je na balisti. Otvori usta! Pozor, Jo¾e! Sad!

Div zinu da ne¹to reèe. Balista ¹kripnu, i velika kugla kaljava mokra sijena zaèepi Jo¾i usta.

- Hura! - zaori na zidini. Graðani se pomami¹e od veselja.

- Je l' soèna peèenka?

- Kako li miri¹e to vino?

Postolar se ©karpa grèio od smijeha. Ali onaj divljak kao da se ovog puta ne obradova toj novoj motovunskoj ¹ali! Ne samo ¹to joj se ne zadivi, no se eto nakostru¹i kao je¾ i smrknu kao oblak. Graðani, obiknuti da gledaju Jo¾ino lice uvijek pokorno i dobroæudno, shvati¹e one bore na orija¹evu èelu kao prijetnju; pohitje¹e da je odmah suzbiju svojom prijetnjom, pa se lati¹e oru¾ja i poreda¹e u bojni red. No se Jo¾e ovog puta ne prestra¹i, nego skoèi na noge, rukne, prekoraèi zidinu i sklopiv rukama motovunsku kulu stade je drmati od temelja do vrha.

Urlik i zapomagaj nastade u prestra¹enoj gomili. Èeljad nagne u lud bijeg. Jo¾e ostavi toranj. Sjedne na svoje mjesto da promatra kako motovunski graðani jure prema vijeænici di¾uæi potplate uvis, posræuæi u gu¾vi i krièeæi iz svega grla: "Aiuto! La torre!" - I div se sjeti da je ba¹ tako bje¾alo jednom pred njim cijelo leglo poljskih mi¹eva dolje na rubu ¹ume, di¾uæi smije¹no uvis stra¾nje noge, cièeæi i tresuæi repiæima. - Èudno! Danas se njegovi gospodari ponije¹e kao i mi¹evi. Zar se i oni mogu prestra¹iti? Zar se zbilja graðani mogu prepasti od njega, kmeta Jo¾e, komu je suðeno da im robuje? "Ne! - misli gorostas - oni se boje tornja, toga brata moga od kamena."

Graðani su dotrèali do vijeænice, blijedi od gnjeva i od straha. Ma¹u rukama i krièe: "Morte al s'ciavo! La torre! La torre!" - Na balkonu zgrade pojavilo se lice pode¹tatovo. Patricij di¾e uvis ruku i ne¹to govori. Graðani slu¹aju, postaju mirniji te povlaðuju govorniku klicanjem i mahanjem ¹e¹ira. I div gleda kako se otvaraju vrata vijeænice. Izlazi providur Barbabianka s pode¹tatom i s plemiæima. Idu prema njemu. Pred tom kitom hoda nekoliko momaka noseæi peèena vola, tri ko¹a hljeba i baèvicu vina. Povorka se pribli¾ava mirini povrh kapije: rekao bih, podanici nose vladaru so i zemlju.

Gleda Jo¾e i sve misli: ljuljaju ga slatki sni. No je povorka veæ stala spram njega; peèenka se pu¹i na rubu zidine; hljeb miri¹e; vino vonja ru¾ama i jagodama.

Pode¹tat stoji uz vola i dr¾i govor orija¹u. Jo¾e ga dobro ne razumije, a i ne èuje, jer mu je ono blago bo¾je zaokupilo sva sjetila. Shvaæa jedino da je danas pode¹tat dobar kao dobar dan u godini, da ne¹to govori o Jo¾inim zaslugama, o subotnjem volu, o providuru Barbabianki, a putovanju u Kopar tamo o Uskrsu, o galijama i o Mlecima. ©to gorostas najbolje shvaæa i ¹to mu najvi¹e godi, jesu posljednje rijeèi motovunskoga pode¹tata: "Jo¾e, to je sve tvoje."

I div, bojeæi se nove ¹ale i prevare, zamumolji ne¹to, uze darove, naprti na se i pohita prema svome ceru dolje pokraj da¹èare.

III

Uskrs je. Prolistale grane, zamirisalo cvijeæe i propjevala gnijezda po luzima motovunskim, tamo od brdina prema Buzetu pa sve do mora. U pristani¹tima niz rijeku i dolje u u¹æu, laðe, nakrcate lijesom, èekaju prve proljetne vjetrove da odjedre prema Mlecima. Gore u gradu pretoèili graðani po drugi put vino i isprali baève pa svetkuju blagdane, sunèajuæi se kao gu¹teri na zidini, i sve oèekujuæi kad æe ugledati ne¹to va¾no i veselo.

I Jo¾i je sada dobro. Povalio se nauznak, protegao se koliko je dug i ¹irok na obali rijeke, di¹e zrak zadojen vonjom djeteline, bulji u sunce i slu¹a zvonjavu zvona. Valja se div po mladoj travi kao medvjed koga uznemiruje neiskori¹æena snaga. Razdragan je novim ¾amorima i mirisima. Kako se zatrèao jutros niza ¹umu! Probudilo ga u zoru kukanje kukavice, i on ustade i potrèa da, po starom obièaju, javi Motovunjanima da su sva zvjerad potjerana, i da je nastalo veselje u njihovu lugu. Prelomio je na jablanu granu, digao je uvis, zavitlao njome, pa udri u trk sve okolo grada. Sigurno su i jutros èekali graðani na taj znak, vireæi glavom iz kuænih prozorèiæa kao mi¹evi iz rupa. Ugleda¹e ga - misli gorostas - i kaza¹e: "Ustajte, djeco, da siðemo u dolinu! Nabrat æemo ðurðica. Jo¾e pliva po ¹umi kao po zelenoj rijeci. Uskrs je, dan mira. Ne bojte ga se."

I Jo¾e se danas natrèao kao jo¹ nikada. Nabrao je cvijeæa i potra¾io gnijezda da razveseli motovunske ¾ene i djeèicu. Valja se po travi poput zmajiæa ¹to stoprv osjeæa kako je ugodno sunèati se. Kao da je sa studeni i meæavom nestalo i kojeèega ¹to ga rastu¾ivalo. I dosad se Jo¾e uvijek radovao uskrsnome suncu, ali ovog se puta osjeæa mirnim i zadovoljnim. Otkada je ono ponio u Motovun istarskoga providura, ¹to¹ta se promijenilo u njegovu ¾ivotu. Motovunjani ga nekako drukèije gledaju; dosta je da pru¾i ruke kao da se hoæe ma¹iti za njihov toranj, da prekine bruku i ruganje. Svake subote dobiva ne samo vola nego i brentu vina. Izmuèio se kao pa¹èe ove jeseni i zime. Nosio je Motovunjanima u vrtove gnoj, trijebio korov, pasao blago, prenosio u vinograde zemlju, sijao jaru ra¾, p¹enicu i djetelinu, a do koji da poèet æe da okopava lozu i sije jeèam i cijepi voæke. A kolilo se kinio u ¹umi i na rijeci gdje su mu u¾eta o¾uljala ramena kad je vukao laðe protiv struje! Ali je sve to pro¹lo. On æe odoljeti i te¾emu poslu, samo da opet ne uzlovolji svojih gospodara koji su postali prema njemu tako dobri. Zanovijetaju mu, istina je, gotovo svaki dan, govoreæi mu o nekom putovanju u Mletke, ali je to mo¾da ¹ala. ©to bi on u Melcima kad je ¾ivot ovdje sve ljep¹i!

Sunèa se Jo¾e, povaljen na travi kao gu¹ter, i ne sluti kako se gore u gradu gospoda prepiru zbog njega. Pozvao pode¹tat jutros prota Zuana Dalla Zonta da ga sjeti e je svanuo dan kad je Velom Jo¾i putovati u Kopar k providuru. Sutra u zoru mora div na put. Patricij i graðanstvo mole prota Zuana da se potrudi s gorostasom u prijestolnicu providura Barbabianke; u znak harnosti dobit æe na dar konja na kojemu æe jahati. To reèe pode¹tat, ali se proto pomami; plane i stade grditi i psovati. Koja ludost! Izgubiti gorostasa, samo da se ugodi graðanima. A tko æe vuæi brodove uz rijeku? A tko æe raditi u ¹umi? Zar Motovunjani? 6000 vesala, 2000 motki i 2000 kopalja - a da ne spomene¹ drva za lo¾enje i za ogrjev - dala je ove godine motovunska ¹uma. A tko se pri tome najvi¹e znojio? Kmet Jo¾e!

- Ja bez Jo¾e ne mogu raditi! On mi vi¹e vrijedi no sav Motovun. - Tako je vikao proto, surov èovjek ali iskusan majstor koji je veæ davno bio Motovunjanima trn u oku.

Pode¹tat ga je ba¹ htio ukoriti kad se umije¹a i kamarlengo Civetta koji doðe protu u pomoæ. A tko æe kopati i orati, pasti blago i voziti ljetinu kad ne bude vi¹e orija¹a? Kad ne bi imali tog Jo¾u, valjalo bi potra¾iti drugoga, kupiti ga ma gdje bilo, pa i za skupe novce. A gdje ga naæi? I¹èezo¹e gotovo posvuda ti trudbenici zemlje; tko ih jo¹ ima, ne pu¹ta ih od sebe. A na¹ Jo¾e je upravo najbolje vrste: pokoran ko pa¹èe, jak kao bik, zdrav kao kremen, a glup kao tele. Kamarlengo æe k du¾du u Mletke ako Jo¾e ode. U Mlecima dobro znadu da ba¹ stvorovi kao ¹to je Jo¾e pridonije¹e ponajvi¹e sjaju i snazi Republike.

Pode¹tat ih slu¹a¹e i mr¹tija¹e èelo: A providurova zapovijed? A ¾elja patricija i graðanstva? I kad bi bilo istina da gotovo svi istarski gradovi i plemiæki dvori imadu po jednog Jo¾u, zar ne bi oni mogli i bez te nemani? Pustite graðane neka sami rade, neka se priuèe trudu, pa æete vidjeti. A ako se te polu¾ivotinje jednom pobune? Eto, Jo¾e je zadrmao motovunskim tornjem. Ruga se sva Istra. Zaslu¾io je smrt, a mi smo ga po¹tedjeli, samo da se vr¹i providurova ¾elja. Ovih smo ga mjeseci mazili na veliko èudo i srd¾bu graðana, samo da ga lak¹e sklonimo na odlazak. Ne! Mjera je veæ puna. Zapovijeda se protu Zuani da sutra u zoru zaja¹e konja i povede Velog Jo¾u u grad Kopar k providuru Barbabianki.

Tako reèe pode¹tat, a protu ne preostade drugo no poslu¹ati.

I zbilja, sutradan o granuæu sunca, vrvjelo je na motovunskoj zidini kao u mravinjaku. Graðani su bacali ¹e¹ire uvis, mahali rukama, krièali i zvi¾dali.

- Dobar put, Jo¾e! Utopio se, da bog da!

- Zadrmaj tornjem sv. Marka ako si junak!

Gledali su Motovunjani kako dolje u dolini ja¹e proto Zuane Dalla Zonta, a za njim koraèa sitno i polako div Jo¾e, noseæi na ramenu ne¹to dugo i debelo, nalik na golemo koplje, valjda okresano deblo svoga cera. Gledahu graðani i krièahu, psovahu, zvi¾dahu, dugo, dugo - sve dok im putnici ne i¹èezo¹e s vida.

*

U osvit dana otplovi iz koparske luke velika galija put bijelih Mletaka.

Zapuhao je vjetar. Jedra se nadimaju, konopi zuje, zastava lepr¹a, a drijevo skaèe kao konj po plavome polju, roneæi pramac i bokove u morsku pjenu. - Sunce granjuje. Dalela je gora kao oltar s plamenim cvjetovima na vrhu. Oblak zlatna pra¹ka prosipa se s visoka na povr¹inu morsku.

Jo¾e se povalio na palubu, naslonio glavu na krmu. Nije mu pravo ¹to su ga istrgnuli motovunskoj grudi, ali ga Barbabianka teto¹i kao sina i tovi ga kao vola, pa mu se sve èini da æe preboljeti i tu tugu. Ali ¹to vi¹e nestaje kopna tamo dolje na zreniku, Jo¾i je sve te¾e i ne¹to ga bocka da stane i skoèi u vodu pa da se vrati k svojim ¹umama. No je li ta bara ba¹ tako plitka da bi se mogla pregaziti? U tu se Jo¾e zamislio. Galija meðutim leti kao da se jedra pretvorila u krila. Nestade i uske, tamne crte na obzoru; sada se golem kolobar svio daleko okolo laðe: - nebo i puèina. Jo¾e vi¹e ne zna ni gdje nestade onih gora, ni kamo hrli laða, ta èudna drvena ptièurina na kojoj se sve drma i ljulja i ¹umi i zuji, dok joj u utrobi ne¹to pljuska i muèe.

Div le¾i kao prikovan; ne mièe se, jer mu se sve èini da æe se pod njim laða prignuti, prevaliti. Te¹ko mu je pri srcu, ali se nada ugledati najednom pred kljunom laðe Mletke, a du¾dev grad nije sigurno gori od Motovuna. Bit æe i tamo poljana i dolaca, ¹uma i pa¹njaka; bit æe ne¹to èvrsto pod nogama. - Gleda Jo¾e kako se sunce polagano penje. Sad je ono kao plamen ¹tit iz kojega se lije na laðu i more rijeka vatre. O vi hladne sjene ¹ume motovunske dok podne lije s neba svjetlost i ¾ar! Ovdje te sunce pali, vjetar bije, a ¹umor mora uznemiruje: - sve ti burka krv i potièe da skoèi¹ na noge i porve¹ se ma bilo s kime, a kad tamo mora¹ le¾ati poput panja na ugrijanim daskama ¹to zaudaraju katranom. Dugo èuèi Jo¾e na palubi; ne mièe se, jer se boji da ne padne u vodene ponore, i napre¾e se da odoli nemiru od kojeg trpi uvijek vi¹e. No vjelar popu¹ta, jenja; nestaje ga sasvim. Platna na jarbolima vise sada kao krpe; zastava se zgu¾vala kao suhi list; konopi ne trepeæu: objesili se poput mrtvih guja. Zapada sunce u maglu¹tinu na morskoj meði; zalazi u grad oblaèina iz kojeg suklja dim, rasvijetljen vatrama grdna po¾ara. Laða je stala nasred bare kao da je netko stukao drvenoj ptièurini oba krila. Gleda Jo¾e i sve misli kako bi to stra¹no bilo kada bi laða ostala tu zauvijek, a on na njoj onako povaljen i kao prikovan. Div osjeti kako mu nema ¾ivota daleko od motovunskih dolaca; osjeti paèe - a to mo¾da prvi put u ¾ivotu - kako su ta gospoda nepravedna prema njemu. Èemu ga digo¹e iz njegove zemlje? ©to æe njemu Mleci? Ta laða-grobnica? To more? I Jo¾e se gotovo pokaja ¹to se ne oprije ¹jor Zuanu kad ga proto prisili da ga slijedi u Kopar, i uðe u tu laðu.

No sad se zgodi ne¹to ¹to raspr¹i Jo¾ine misli i baci ga u novo èudo. Drvena ptièurina na kojoj mu je bilo suðeno da onako le¾i, stajala je mirno s obje¹enim krilima od platna, ali se u njezinoj nutrini zaèu¹e glasovi i ¾amori. Kao da se odrije¹ili èvorovi i razglobili drveni neki zglobovi. Netko haknu, pa ne¹to lupnu, i obje strane broda zadrhta¹e. Iz stotinu rupa na bokovima laðe pomoli¹e se redovi motki koje lupnu¹e o vodu, dignu¹e se u zrak i poèe¹e lupati i strugati morsku povr¹inu. Motke se pjenile na donjem kraju dok bi tiskale vodu; a sjale se od sijaset kapljica i mlazova kad bi se zavitlale u zraku. Èudio se Jo¾e, jer nije znao da takve ptièurine imaju stotinu tankih nogu koje mogu u potrebi ispru¾iti te zagaziti puèinom. Ne vuku se dakle sve laðe konopom kao one pod Motovunom. Ove su obdan kao ptice orija¹kih krila, a obnoæ kao pauci ¹to kroèe povr¹inom vode pomoæu stotinu drvenih nogu.

Le¾i Jo¾e; slu¹a pljusak vesala i gleda kako se tmora na zapadu polagano di¾e i ¹iri po nebu, uvijek crnja i grða.

- Voga! - klièe netko pod palubom.

Gorostasu se prièinja da je èuo zvi¾danje bièeva, psovku i zveket lanaca. Pljusak je vesala sada br¾i i jaèi; laða-pauk juri kao da joj nova snaga u¹la u noge. Jo¹ èasak, pa je ne¹to zagunðalo, za¹umilo i zapjevalo u utrobi laðe. Glas je sna¾an ali prigu¹en, hrapav i dubok; rekao bih da dolazi iz dubljina morskih, a pjesma je tu¾na kao plaè.

Pokle su me prikovali zlizane za ove daski,

Ja nisan veædoma videl ni svoje zagledal majki.

Si l' cela mi, kuæa bela? Si l' mi, majko, prebolela?

More, more sinje!

Pljuskaju vesla i prate svojom lupom to pjevanje u tmurnome sutonu. Gomile oblaka di¾u se sa zapada: neki su suri kao gorske litice, drugi crveni poput plamena. Puèina je ovdje olovna, tamo mrkozelena; mr¹ti se i smrkava kao èelo ¹to krije misao na krv i osvetu. Konopi na jarbolima zazuja¹e kao da za neèim tu¾e.

Pokle su me zakopali va ovu drevenu rakvu,

Videl nis' bora va ¹ume ni na nebe sunce ¾arko.

Si l' se, drevo, osu¹ilo? Si l' se sunce, ugasilo?

More, more sinje!

Kako èudno klokoæu one kapi ¹to pu¾u niz podignuta vesla te padaju u vodu! Kako èudno ¹umi more na kljunu galije!

Pest zemlji mi prinesite! Ba¹elka mi struk darujte!

Suho veslo æe procvast mi i du¹a æe ute¹it se.

Pa æu onput mirno slu¹at, èa mi ¹apæe¹ kroz galiju,

More, more sinje!

Jedno je veslo puklo; nad brodom je proletjela crna ptica. Pjesma umuknu.

Zazvoni zvono. Pauk-laða skupila noge, puvukla ih u tijelo i stala; ljulja se na vjetriæu koji je tek poèeo duhati.

- Oluja æe. Na jarbole!

I mornari se dugo trudili na kri¾evima. Kada svr¹i¹e, siðo¹e i posjedo¹e iza Jo¾inih leða, pokraj providura i kapetana laðe, da veèeraju.

Mrak se hvata, i prve se zvijezde ukazuju na nebu, tamu gdje je jo¹ vedro.

Jo¾e le¾i i bulji u pramac. Ono mu pjevanje ne ide nikako iz glave. Tko to pjeva njegovim jezikom u utrobi galije? Tko se to krije u toj tami? Div opipa poklopac na palubi. Digne ga oprezno i gurne na stranu. Ne¹to se maknu u laði. Orija¹ka glava na zdepastim ramenima i na ¹iroku vratu pomoli se iz otvora, stane oèi u oèi prema Jo¾i.

Divovi su ¹utjeli i promatrali se.

- Ko si, èovièe? - upita ¹aptom onaj iz laðe.

- Klièu me Jo¾e, ©æavo, a i drukèije. A ti?

- Ja sam se prije zvao Ilija; sada me zovu Galjot.

- A èa dela¹ tu dole?

- Vozim.

- Èa to?

- Upirem u vesla.

- Ha, u one drvene noge. A kako? Èim?

- Evo èim - reèe galeot i digu uvis desetak svojih ruku. Imam ih stotinu.

- Jak si.

- Krupniji sam od tebe, iako mnogo ni¾i.

- Pa zaè ne ishodi¹ iz te rupe?

- Prikovan sam lancima, a i ne smim. O¹ibali bi me.

- Tuku te?

- Kao psa.

- Jadan ti! Æe¹ da ti pomognem?

- Bilo bi prekasno. A ti, otkuda si i ¹to radi¹ ovdje?

I Jo¾e isprièa galeotu svoje posljednje dogaðaje. Reèa mu koje¹ta o Motovunjanima i o njihovim ¹alama, o Barbabianki i ¹jor Zuanu. Galeot ga slu¹a¹e, mrk i zlovoljan, kao da ga to Jo¾ino prièanje samo ljuti.

- Èemu se tako pu¹ta¹?

- A èa bih?

- Ne daj se! Smrvi ih!

- Kako to?

- Èemu ti sva ta snaga?

- Da delam.

- A za koga?

- Ma za svakoga. Za gospodare èija je zemlja.

- Ne tako! Ruke su ti da radi¹, ali prije svega za sebe i za svoje. One su ti da se njima brani¹, da od sehe odbije¹ nepravdu. A ona je zemlja tvoja; èuje¹ - tvoja!

I galeot se poèe ¾estiti. Da je on slobodan kao Jo¾e! Ali se ne mo¾e maknuti. Dvadeset je godina ¹to su ga prijevarom zasu¾njili dolje na jugu, pa mu odsjekli noge do koljena i turili ga u galiju da im vozi. Sputan je sa sedmero lanaca koje ne mo¾e istrgnuti iz laðinih rebara a da ta rebra ne prelomi i ne potone s galijom. Ali on, Jo¾e, tako jak i èil, pa - rob!

- Ti njih hrani¹, a ne oni tebe!

Jo¾i se prièinja da mu onaj mornar sipa vatru u lice, pa mu se sve ne¹to bljeska pred oèima i gori u ustima, u grlu, u prsima. Sjetio se kako se providur prestra¹i kada se bacio magarcem u cer, i kako se prepanu¹e Motovunjani kad je zadrmao njihovim tornjem. Da, i u njemu je ne¹to od èega bi ljudi mogli zastrepiti. Nesvjestan dosada svoje nevolje i jada, Jo¾e se ganuo nad tuðom nesreæom, a taj novi osjeæaj u¾i¾e u njemu jo¹ neugledano svjetlo. Na to o èemu mu galeot govori nije Jo¾e nikada ni pomislio; ta njemu se uvijek èinilo da je u Motovunu sve onako kako mora biti.

- I mi smo ljudi kao i oni - govorio je galeot. Èemu im robovati kao marva kad smo od njih jaèi i bolji? Pas ne da kost i tjera tuðinca iz svoga dvori¹ta, a ti, Jo¾e, pu¹ta¹ da patuljci po tebi gaze i da ti si¹u krv - ti koji si tako jak. Sramota od tebe, brate! Èuj, laða æe noæas na dno.

- Oh!

- Eto, sprema se oluja; puklo mi je maloprije najbolje veslo; ptica je zagraktala nad krmom, i ja sam nakon toliko godina vidio nebo i progovorio s na¹im èovikom. Oluja æe bili stra¹na, i na¹a æe laða na dno.

- A ti? A ja?

- Ja æu potonuti s galijom. Sputan sam; hrom u obje noge; vuèem se po zemlji ko crv. ©to bih da se i spasim? Al ti si velik i jak; tebe ne mo¾e ni more tako lako progutati - iznit æe¹ ¾ivu glavu. Èuj, Jo¾e, mora¹ mi se ne¹to zakleti.

- Æu.

- Da æe¹ biti od danas kao pas koji ne pu¹ta da mu otmu kost, i ne da drugome u svoje dvori¹te.

- Kunem ti se!

I galeot stane opet ¹aptati divu seljaku. Pripovijedao je Ilija o svome rodnome kraju, o borbama s Mleèanima tamo dolje na u¹æu Neretve. Prièao je sve ¹to je vidio i do¾ivio u svijetu kad je bio mlaði, èil i slobodan.

- E, brate Istranine - veli storuki galeot blije¹teæi oèima u polumraku mrkoga sutona i prignuv glavu nad Jo¾ino uho - e, da si nas ti vidio kako smo gonili po moru brodove tih na¹ih zlotvora! Kao strile nebeske letili smo mi s u¹æa rike na njihove galije. Zveèalo oru¾je, grmilo more - lupa, krik, zapomagaj, da se nebo trese. I oni, dragoviæu moj, padali u na¹e ruke kao mi¹evi u maèje ¹ape. Skoèi na njihov brod, digni bokaportu - a u laði robovi: momci i dica, sve na¹a krv, na¹a braæa ¹to ih krvnici pohvatali, ili kupili u Grka i ®idova da ih prevezu u Polu i prodadu. A mi, udri mlatom po okovima i grli jadnike; Mleèiæu konop za vrat pa ga penji na kri¾eve. - Vratili bismo se zorom na Neretvu. Su¾njevi plakali od radosti a Mleèiæi visili kao gnjilo voæe o grani. - Zna¹, Jo¾e, do¹uljali ti se mi jedanput laðama u Mletke, navalili i oteli im dvadeset djevojaka, sve mlade neviste, sve zlato jo¹ neizderato, s krunom na glavi, u bilom odilu, lipe i mile, brate moj, kao vile gorske. - Tako sam ti ja s njima dok me ne ulovi¹e, osakati¹e i ¾iva ne ukopa¹e u ovu tamnicu da im vozim i vozim. A ti, visok kao planina, sna¾an kao medvid, pa trpi¹, ¹uti¹ i robuje¹. Sram te bilo, velim ti opet.

Jo¾e ga slu¹a, i sve kao da mu se neka kora topi okolo srca.

Ilija zamuknu, obazre se po nebu s kojega su visili tmasti oblaci; baci pogled na mornare koji bijahu upravo ustali, i prignu se prema Jo¾i kao da hoæe da ga jo¹ jednom bolje vidi.

- Zbogom! Sad æe oluja. Zatvori bokaportu - ¹ane galeot i nestade ga u utrobu galije.

Jo¾e namjesti na prija¹nje mjesto poklopac; èekao je ¹to æe se sada zbiti.

Nebo je bilo crno kao paklina; ti¹ina je le¾ala na vodama. Mornari su s fenjerima letjeli po laði, pregledavali èvorove konopa, vezali i prièvr¹æivali koje¹ta po palubi, zvali se i bodrili jedan drugoga.

- Ej, Jo¾e! - klikne Barbabianka. Sad æemo malko plesati. Da mi se nisi prestra¹io!

Jo¾e pomisli kako bi to bilo kad bi posegnuo rukom za tim bradatim patuljkom pa ga ulovio i bacio u more. Ali upravo u taj tren kao da je orija¹ka pesnica udarila o bok laðe; utroba joj zajeèi, drijevo skoèi pa se prigne. Izdajnièki, iz zasjede, udari vjetar na laðu; razljutio se ¹to mu ne poðe za rukom utuæi je prvim udarcem, pa je sada tjera po puèini, drma je i goni kao ranjenu zvijer. Misli Jo¾e da je to sve, pa mirno gleda kako æe svr¹iti ta hajka. More se zatalasalo; propinje se visoko i di¾e plotove o koje bi vjetrina htjela da udari drijevom i da ga smrvi. Laða se uspravila i ponijela; penje se uz talas, lebdi na vrhu talasa, baca se u one ponore, da sklizne niza strminu, strugne po dnu i jurne uz nov val.

Jo¾e le¾i na palubi, ¹iban od vjetrine, razdragan urlikom vihora i ¹umom valova.

Ali se i nebo urotilo protiv laðe. Grmi i sijeva. Vjetar udara sve jaèe, a talasi su kao planine. Za¹kripali su jarboli i kri¾evi; kao da ih gvozdena ruka kr¹i i lomi. Valovi se uzmahali; juri¹aju na krmu, penju se uz bokove pa se bacaju na palubu. Jo¾e je mokar do kostiju. Eto, val se sunovratio na laðu, pograbio mornara i povukao ga u more. Pukao i pao jarbol; lupnuo diva u nogu.

- Kapitano, kamo nas tjera? - kriæi Barbabianka iz rupe na krmi.

- Prema jugoistoku. Bit æe zla. Bojim se kopna. E, kormilare! E! - trubi kapetan kroz neku cijev, ali kormilar ni mukajet. Odnio talas i njega i kormilo.

Sræe galija, osakaæena i rasklimana, u noæi i oluji, na milost i nemilost valova.

Vjetar urlièe, grmi u oblaku, i more tutnji. Kad se bijes zaèas umiri, èuje se pjev u utrobi laðe:

Nogi su mi polomili, strli su mi du¹u mladu.

Bri¾an san ti na ten svete! . Galebi, oj beli tiæi,

Poletite dole k jugu, ter moju pozdrav'te majku!

More, more sinje!

Galeot Ilija pjeva u meæavi svoju posljednju pjesmu, Jo¾e se ne mièe i udi¹e punim pluæima olujni zrak. Sjeæa se jesenjih noæi kad bi prvi ledeni vjetar udario odjednom s gora kraj Buzeta niz dolinu motovunsku. Talasala se ¹uma pod udarcima vjetrine, kr¹ile se grane i pucahu hrastova debla. Prièinja¹e se njemu da ¹uma stenje uz riku medvjeda u klancu i uz tuljenje vuèjih èopora koji srtahu kroz lugove. Spominje se Jo¾e kako bi svu noæ probdio usred ¹ume, pla¹eæi se toga u¾asa. - Sada je razgalio prsa da ga vjetar jaèe lupne. Okreæe se prema valu da ga doèeka, ali ne kao neprijatelja nego kao rvaèa na kome æe oku¹ati svoju snagu. Osjeæa da mu je ne¹to novo prokipjelo ¾ilama, prostrujalo srcem, sinulo u du¹i, ne¹to ¹to je jako kao taj ¹um, i ¹to ga prenulo i promijenilo. Div pjeva.

Sila izbija i di¹e iz Jo¾ine pjesme. Pjeva Jo¾c; a tu¾no i muklo, kao da plaèe, otpijeva mu Ilija iz utrobe galije.

Mornari, vezani u¾etima na krmi i pramcu, slu¹aju riku meæave i pjesmu divova. Strah im je zavladao du¹om; nikad dosada ne osjeti¹e tako svoje slabosti.

Oblaci se spusti¹e jo¹ ni¾e; prasnu¹e gromovi i strijele; otvori¹e se ustave nebeske. Ki¹a udari.

Laða je kao zvijer koju je umorila duga hajka pa se jedva vuèe. Skr¹io je i odnio talas mostiæe na palubi, prelomio je pramac i o¹tetio krmu. Sad se igra s laðom, i sve ku¹a kako da joj istrgne rebra i prodre u njenu utrobu.

Vinuo se urlik iz grudi mornara. Galija je udarila o ne¹to, strugnula o dno, pa se opet digla na valu, i tresnula o pijesak.

- Propadosmo! Sika!

Jo¾e skoèi u vodu, zagazi do povrh koljena. Ki¹a ga ¹ibala i valovi ga udarahu o bokove penjuæi mu se na ramena, napinjuæi se da ga odnesu.

- Ilija! - klikne gorostas i pru¾i ruke da se doèepa laðe i da digne poklopac na palubi. Ali talas zgrabi opet brod, ponese ga sa sobom.

Jo¾e ostane sam, buljeæi u tamu. Val ga potisnu naprijed i orija¹ opipa liticu. Dugo se Jo¾e muèio i obilazio okolo klisure, dok napokon i naðe kuda æe se popeti.

Div sjedi na litici i slu¹a pod nogama, povrh glave i sve naokolo glasove razljuæena mora.

Sjedi Jo¾e u vjetru i da¾du i misli na sve ono ¹to mu reèe galeot Ilija èije bugarenje kao da jo¹ èuje u lupi i ¹umu.

Crna koprena, satkana od tame i magle, rasvijetljena munjama, muèena ki¹om i vjetrom, obavija gorostasa. Valovi dojuri¹e odnekud - htjeli bi sru¹iti hridinu ¹to im prkosi i oteti joj diva koji se na nju uspeo. No Jo¾e se dr¾i rukama za njene kukove, upire nogom i doèekuje prsima napadaèe. Spominje se prièe po kojoj je praotac mu Vukan odolio pod motovunskim brdom navali divljih bikova, hvatajuæi ih za rogove i zavijajuæi im vratom. Osjeæa da je sunce sa¾elo danas u njegovu krv vatrene sokove i da su galeotov govor i oluja istresli iz njegove du¹e svaki strah, onako kao ¹to vihar kida na stabla sve suho i gnjilo. Klikæe Jo¾e u tami, vjetru i ki¹i. U¾iva u toj prvoj borbi i poziva na mejdan talase. Nalik na èopor divljih konja jure valovi preko hridine, ali je gorostas uvijek tu, uspravan i napet kao luk. Prkosi bijesu i pjeva.

Ki¹a popu¹ta; nebo se vedri.

Puca zora, i gorostas je ugledao kopno ¹to ga u tami nije mogao naslutiti.

Sviæe. Raða se sunce na planinskome bilu. Slièi lanac labinskih gora visokome nasipu na koji skaèe pa se onda niza nj ru¹i, blije¹teæi se na obroncima, iskreæi se na zaravancima, bljeskutajuæi se po ¹umama i zatonima, val svjetlosti. Otvorile se, rekao bi, ustave nebeske, pa se niz goru sunovraæaju ¾itki valovi da poplave zemlju. Blije¹te se kao smaragd jasenove grane, bijele se kite trnova cvijeta, crveni se kao krv makovo polje na proplanku. Nalik na veliku modru zmiju vijuga se Ra¹ka draga, dok joj se talasi iskre poput ljusaka. Valovi se jo¹ uvijek pjene okolo diva, ali nema vi¹e srd¾be u njihovu vrenju: grme sada jutarnju pjesmu u slavu sunca i plavetnila ¹to je razapelo ¹ator nad puèinom i nad kopnom.

Jo¾e se spu¹ta u more.

Gorostas roni nogama u pijesak, kroèi prema kopnu. Valovi mu skaèu na pleæa guraju ga naprijed lomeæi se u pjenu na njegovim leðima, pa ga onda vuku svom silom natrag. Ali im Jo¾e odolijeva. Ide polako sve navi¹e; di¾e se iz mora, obasjan prvim tracima sunèanim, okrunjen pjenama, ovjenèan algama, uspravan kao kakav morski bog.

IV

Strah i trepet zavlada o Spasovu po gradovima i plemiækim dvorima istarskim.

Iza Uskrsa, u osvitak dana, izbaci more gorostasa na obalu Ra¹ke drage. Ta je neman sigurno razlupala i utopila obnoæ neku mletaèku galiju jer su valovi izmetnuli onoga istog jutra na grebene skr¹ene jarbole i vesla. Vidje¹e ga pastiri kako se odmara i sunèa na peæini. Motrili su ga izdaleka preko klanca. Oni bi se i zakleli da mu vidje¹e gubicu, o¹tru kao u dupina, i riblji rep kojim je mlatio travu okolo sebe.

To su pripovijedali pastiri, a po selima uz dragu tvrdili ljudi da su vidjeli Antikrsta, visoka kao goru, svega razdrpana i mokra, gdje kroèi po strani sa ¹tapinom ili gujom u ruci; prekoraèio je u hodu crkvicu pokraj ceste i krenuo dalje prema sjeveru. Ah nisu samo te glasine tjerale graðane i barune u strah i gnjev. Gorostasu ne bi dosta ¹to prestra¹i vlastelu, kao da je i on neki, nego mu se prohtjelo upravo njih i o¹tetiti. Ono je morsko stra¹ilo u èovjeèjem liku nai¹lo na Juriæa, gorostasna momka koji je veæ dvjesta godina u slu¾bi vlastelina u Kr¹anu, pa ga nagovorilo ili prisililo da baci u rijeku gospodarev plug i da ga slijedi. Juriæ ga povede k ljudeskari ¹to ore njive i pase stoku plominskoj gospodi, a zatim pod grad Kozjak, Belaj i Lupoglav, u Poreè, Pazin i Buzet. I u svakome se mjestu odmetnuo kmet-div od svoga gospodara.

U malo dana sakupi taj do¹ljak oko sebe dvadeset drugova i povede ih u gore, negdje izmeðu Pazina i Motovuna.

Èudne su glasine kolale naokolo. Divovi su se povukli u ¹ume; spremaju se na navalu. Od debala cerova prave oni batine s kojima æe siæi u gradove i zametnuti krvavo kolo. Zakle¹e se da æe se hraniti samo ljudskim mesom, napajati se krvlju i grijati se na po¾aru gradova. Govorkalo se da njihov broj raste iz dana u dan i da se morski èarobnjak okrunio kraljem divova. Posljednje i najstra¹nije ¹to se pripovijedalo bija¹e da su divovi poèeli zidati grad na vrhu gore o kojoj se govorilo da su na njoj stanovali veæ davno Psoglavci, grdne nemani, poluljudi i polupsi, koji su lovili djecu po selima pa ih pekli i pro¾dirali. Vidje¹e divove kako voze kamenje i klade uz strminu. Svaki kamen kao vo, svaka greda kao kula. A netko reèe da je grad veæ sazdan - golem i strahovit. Opasao ga zid i obranio ga toranj iz kojega suklja dim i vatra kao iz vulkana, a plaè i urlik ore se nadaleko.

Tako se prièalo po Istri; i svi gradovi zatvori¹e svoja vrata, i svi plemiæki dvori digo¹e mostove i postavi¹e stra¾e.

Bez kmeta-divova opustje¹e pa¹njaci, podivlja¹e vinogradi i njive gotovo po svoj Istri. Prvi koji se prenu¹e bijahu grofovi i baruni. Plemenita je krv krièala u njihovim ¾ilama. Oni da strepe od tih kmetova? Oni da se boje tih prosjaka? Valja ih potra¾iti i potjerati bièem u ruci na rad i rabotu! A zare¾a¹e, i graðani; ali u njima ne za¹umi krv nego zapi¹ti ¾eludac. Gdje nam je zelje, voæe i meso? Cekin za èa¹u mlijeka! Dukat za glavicu kupusa! Sve æemo im obeæati, samo nek se vrate!

Plemiæi izaðo¹e iz svojih kula, pode¹tati i glavari iz svojih gradova i sasta¹e se da vijeæaju kako doskoèiti jadu i sramoti.

Plemiæi su mislili da divove treba utuæi i pogubiti. Samo ako se koji kmet sam predade, bit æe dostojan da ¾ivi i da dalje slu¾i gospodaru. Motovunski kamarlengo Civetta mislio je drukèije. Bez kmetova se ne da ¾ivjeti. U Motovunu su npr. graðani uzalud poku¹ali da se late motike, sjekire i pastirskoga ¹tapa: mi¹ice su im za taj grubi posao preveæ slabe, dlanovi preveæ meki. Kmetovi su kao gnoj koji zaudara i kalja, ali je ipak od potrebe. Moramo im ¹tedjeti ¾ivot i privuæi ih opet k sebi. Jedino taj strani orija¹ koji se stavio na èelo bune, zaslu¾uje smrt. Ali - jer se mo¾da Motovunjani ne varaju u sumnji da to nije nitko drugi no njihov Veli Jo¾e - kamarlengo hoæe da na lijep naèin vrati motovunskoj opæini toga obje¹enjaka. Neka se dakle po¹alje deputacija k divovima. Civetta se nada da æe okretnost i hitrost slaviti pobjedu nad grubom silom i gluposti.

Iza duga pravdanja i zatezanja nadvlada rijeè ratobornih plemiæa. Odluèe da æe vitez Odo i barun Braccioduro odjezditi put grada orija¹a. Pratit æe ih izdaleka oru¾ane èete plemiæa i graðana svake ruke. - Nadaleko i na¹iroko slavilo se ime viteza Oda Wachsensteinskoga, gospodara Kozljaka tamo pokraj Èepiækoga jezera. Odo je nekada sjekao glave Saracenima u Svetoj zemlji i gonio Maure po ©paniji. Deset se godina èudila zemlja njegovim djelima. A kad se sru¹i pod Odovom toljagom i posljednja du¹manska kula, kad klonu pred njim u krv i pra¹inu i posljednji poganski borac, povrati se taj hajduèina u svoj Kozljak da se odmori i spremi na nove borbe. Da mu se srce ne raznje¾i i da mu mi¹ica ne omek¹a u besposlici, jaèao je ruke i noge na svojim kmetovima, dok su te kukavice krièale od jada i tu¾akale se na viteza jer nisu mogle shvatiti kako je plemenito trpjeti ne¹to od svoga gospodara kad se radi o dobru sviju. - Mladi je barun Braccioduro, gospodar dvorca Pietrapeloze, bio takoðer èuven kavalir. Slovio je kao najodlièniji konjanik, kopljanik i majstor u maèevanju. Sa svih turnira vraæao se proslavljen. Ne¹to je ipak nedostajalo njegovoj slavi - nije jo¹ imao prilike ubiti èovjeka. Probode jednom u srd¾bi dva kmeta, ali kmet nije èovjek. Barun ciknu od radosti kad dozna da æe uz Oda u boj junaèki.

Takva bijahu ta dva ljuta zmaja, pa su graðani i plemiæi bili sigurni da æe svladati buntovnike.

Cijelog proljeæa i¹le su u Pazin èete da se sakupe, da se postave u bojne redove i krenu prema bedemu na vrhuncu Psoglavèeve gore.

*

Iz pradavnih vremena èudili se Istrani visoku brijegu ba¹ u srcu zemlje. Vrhunac je brda prostran, ravan kao dlan i gotovo sasvim go jer samo dvadesetak cerova str¹i u sjeverome uglu te poljane. Opasan je zidom kamenja na kojemu nema traga udarcu zidareva malja. Te su litice samo slo¾ene jedna na drugu. Na njima bujaju li¹aji, zeleni se paprat, raste po koji grmeljak. - Narod prièa da su to ostaci i ru¹evine grada ¹to ga veæ davno sazida¹e Psoglavci koji su krali po selima blago i djecu, pa koja sreæa ¹to im se zameo i trag! Iskopaj ma gdje jamu na vrhuncu, pa æe¹ naiæi na kosti i lobanje, a naæi æe¹ i neke kamene sjekire, kugle, igle, i bog bi ga znao! Bilo ¹to bilo, to je grad Psoglavaca i mjesto je prokleto.

I ba¹ na to Psoglavèevo brdo povukla se Jo¾ina èeta. Divovi su samo ne¹to znali o tim prièama. Oni se tu nastane ne hoteæi slu¹ati Jo¾u i dignuti ruku na svoje biv¹e tlaèitelje.

I kmetovi poèe¹e krèiti strmine, orati doce.

Od zore do mraka zveketahu motike po ledinama. Krèevine se pretvori¹e u njive i vrtove. U zemlji klijalo sjeme i pupale mladike; trava rasla soèna i rosna; goveda se mno¾ila. Te¾aci se sami èuðahu toj blagoslovenoj grudi koja je bogato naplaæivala njihov trud. Kao da su vile sijale preko noæi u brazde sjemenje, jer bi veæ do koji dan probile na oranici klice, pa su oraèi govorili: "Tko nam to pred zoru prostire zelene sagove na polja i njive?" - Radovahu se divovi; jedino je Jo¾e mr¹tio èelo kao da mu ipak nije pravo. Preko cijelog dana kopao je u docu, kineæi se kao nitko drugi. Zemlja je ¹kripala, stenjala i jeèala pod udarcem njegove motike, pod snagom njegova pluga. Go do pojasa, crven od napora, pra¹an i kaljav, parao je i rezao zemlju u sunèanoj ¾egi, u vjetrini i na ki¹i, ali kad bi se uveèe vraæao na goru, kliknuo bi: "To je sve dobro i lepo, ma je galjot Ilija htel neè drugega od nas!" - Dani su prolazili, ¾ito je raslo, voæe je dozrijevalo po vrtovima. - Umirio se i Jo¾e. Zaèarala i njega zemlja okolo Psoglavèeva brda, zatravila ga i osvojila. ®ivio je samo za nju, pa bi jedino kadikad planula u njegovu srcu mr¾nja na biv¹e gospodare; buknula bi, ali i utrnula poput iskre pod hladnim pepelom.

Ugrije ljeto, i usjevi se zatalasa¹e. Zazeleni se zelje po docima. Boriæi i hrastiæi uznije¹e se gustim kro¹njama. Divovi su radili mirno i bezbri¾no.

Muèili su se kao nikada dosad, ali ih je ta rabota opajala zadovoljstvom, sreæom, koju su osjeæali prvi put u ¾ivotu. A kad vidje¹e da je sve zeleno i zlatno okolo brda, poèe¹e popravljati zidine svoga grada i graditi u njemu noæi¹ta. Posjeko¹e grede po ¹umama i podigo¹e na glavici brijega da¹èare za stoku i za se. Drven grad, opasan zidom kamenja i okrunjen vijencem cerova, uznije se na vrhuncu. Slièio je izdaleka, u osvit dana, konjaniku koji motri s visoka kraj ispod sebe. Kad su divovi zabadali koce u zemlju, naiðo¹e na svu silu kostura koje pokupi¹e da ih zakopaju na poljani usred grada.

Kopao Juriæ dva dana jamu, kad mu najednom zveknu lopata i ne¹to zasja u tami. Kmet se prignu, kleknu i zaroni rukama u neke sjajne i hladne ploèice.

- Èa je? - upita Jo¾e koji je vukao kosture k jami.

- Dr¾'! - ozva se Juriæ i dignu ¹aku punu neèega.

Jo¾e prihvati.

- Èa je to? - upita Juriæ vireæi iz jame.

- Novac. Zlato.

- To je trdo, ne je se.

- Ne znam ni ja zaè slu¾i. Ali su Motovunjci kako ludi za tom ¹u¹karijom. A je jo¹ èa dole?

Juriæ pusti lopatu, prignu se pa se uspravi, dr¾eæi u rukama dva lonca iz kojih istrese novaca, prstenja i lanaca.

- Vi¹! - reèe Jo¾e - to je neè drugo. Zove se prstenje. Takve kolobare nose Motovunjci na prstih, a to drugo ¾enske nose na uhu.

- A zaè?

- E, tako. To je znak da ne smiju delat.

- Èu napred kopat?

- A zaè ne? Hiti sve to van dokler iskopa¹ jamu. Nam to ne slu¾i.

Juriæ je dalje kopao, vitlajuæi uvis pune lopate novaca, prstenja, lanaca i nau¹nica, srebrnih èa¹a i pehara. Jo¾e je kupio po poljani kosture, dizao bremena na leða i nosio ih na rub jame da ih slo¾i u stog.

Jo¾e zagazi u blato, prignu se nad jamom:

- Ej, Juriæ! Dosta. Poènimo.

Juriæ skoèi iz jame.

Divovi poèe¹e bacati kosture u rupu.

- Zna¹, Juriæ, da ti se prav èudim. I ti si s njimi, uvek - najednom æe Jo¾e.

- Nego da sam kad imaju pravo. Èa ni tako sve u redu? Gospodari nas pu¹æaju u miru, a mi njih.

- A da najedanput pridu?

E, onput bi jim rekli nek pojdu, da neæemo. Èa bi nam?

- A, tako! Ali je galjot Ilija drugaèije predikal; nek nam oni daju nazad èa je na¹e!

- I ti odmah s tim svojim Ilijom. On ni znal èa nam treba. Mi smo takovi. Ubit, izgoret, isterat! Ma zaè, kad nam je tako dobro: bez napasti i bez greha. I sve ti je zaludu èa govori¹. Uèinili smo te za poglavara, a ti si sam obeèal da nas neæe¹ vodit na tuje.

- Ali ako oni navale?

- E, onput - ne znam.

Kosturi su veæ svi le¾ali u jami; rupa je bila gotovo puna. Da je poravnaju, gurnu¹e u nju nogama one novce i prstenje. Zlato i drago kamenje sjalo se na suncu i bolo divove u oèi. Juriæ zagrnu sve to s nekoliko lopata zemlje; da poravna jo¹ bolje jamu, lupnu o zemlju svojim te¹kim nogama i reèe:

- Tako nam je dobro. Niè nam ne fali.

Divovi se lati¹e motika i poèe¹e silaziti u do gdje su im drugovi radili, kad najednom stado¹e iznenaðeni i zaèuðeni. Niz bre¾uljak koji je str¹io na zapadu Psoglavèeva brda i zvao se "©trigina glavica", silazile su èete konjanika a za njima redovi pje¹aka; - lepr¹aju zastave, jeèe trube, zveèi oru¾je. Jedno dvjesta koraèaja pred vojskom jezde dva viteza u sjajnom panciru, sa perjanicama na ¹ljemu, ¹titom o lijevom laktu i s kopljem u desnici.

- Ko su ti? - upita Juriæ.

- Èa ne vidi¹? Oni: na¹i gospodari. Nisam li ja pravo govoril, a?

- Pa èa æemo? Èa æe sada bit?

- Èa bude, bude. Ala jih ima, kako mravi!

Jo¾e ogradi rukama usta, pru¾i vrat i zagrmi:

- E, ljudi! Tecite gori! Tecite, - e!

Divovi u docu bijahu veæ prije ugledali vojsku i sad su spremali poljsko oruðe da krenu uz Psoglavèevo brdo.

- Bilo bi bolje da smo poslu¹ali poglavara Jo¾u - reèe jedan od njih. - Eto, gredu da nas jade, pa æemo morat i na silu da ih natuèemo.

- Muè'! - ozva se pazinski kmet Liberat. - Èa æe oni nam! Nas je dvajset, pa æemo jih lahko poterat. Homo gori, pa æemo vidit.

- Ne - reèe onaj prvi. - Pogazit æe nam dolce. Zaè da nam delaju ¹kodu? Poterajmo jih odmah.

Divovi nisu znali hoæe li vojsci u susret, kad zaori s visoka Jo¾in poziv.

- Poslu¹ajmo glavara! - reèe Liberat.

Ne potraja dugo, i divovi su sjedjeli okolo Jo¾e na zidini Psoglavèeva grada. Jo¾e ih opet savjetova¹e da potuku te silnike i osvete galeota Iliju. Ali se stariji kmetovi oprije¹e. Dogovori¹e se da ne liju krvi, ali da nikako ne puste graðane preko zidine. Kad im dozlogrde, onda æe ih potjerati. Ta ¹to bi ti ¾abiæi protiv dvadesetak ljudi? Sve je lako kad ih se oni vi¹e ne boje kao ono prije. Gle, graðani su veæ stali: rekao bi da im se ne da preko doca.

I zbilja, èete se bijahu zaustavile na dnu bre¾uljka. Gledale su usjeve u dolini, vrtove po strminama i one divove gore na zidini. Odmarale su se od putovanja i bodrile usklicima viteza Oda i baruna Bracciodura koji su dalje kasali preko doca.

Vitezovi su letjeli kao strijele. Proðo¹e zaèas do i nagnu¹e uzbrdo.

- Gledaju nas, a ne mièu se - reèe Braccioduro.

- Kmetske du¹e. Veæ se boje - odgovori Odo.

- Hop! Hop! - ubode barun konja, ¾eljan da se proslavi utisnuv¹i prvi svoje koplje u trbu¹inu kojega orija¹a.

I vitezovi banu¹e pred Psoglavèevu zidinu.

Braccioduro potegnu uzde i puhnu u rog.

- Èa bi hteli, gospodine? - upita Jo¾e.

- Izaðite nam na mejdan! - reèe vitez pa propne konja i zavitla kopljem.

Ali divovi kao da ih ne razumje¹e.

- Kukavice! Mrcine! - vika¹e Odo. Izaðite i dva na jednoga.

Divovi samo sjede na zidini i gledaju.

- Juri¹! - klikæu vitezovi pa namje¹taju koplje i bodu konja.

Jo¾e se dosjeti zlu i dignu brzo nogu koja mu visila niza zid. Ali se nevje¹ti Juriæ ne maknu, pa mu Odovo koplje uðe u meso.

- Vrag te! - ciknu Juriæ.

Mladi gorostas istrgnu koplje iz mesa, skoèi sa zida koraknu hramajuæi prema vitezu i udari nogom Odova konja u trbuh. Kobila poleti u zrak i tresnu s gospodarom u travu.

Divovi prasnu¹e u smijeh, ali Braccioduro usplamti srd¾bom i nagnu na Juriæa. Gorostas ga prekoraèi i uspne se na zidinu. To razveseli mlaðe divove. Sad su kmetovi dr¾ali noge niza zidinu; gledali kako se vitez Odo koprca pod kobilom, i igrali se hitrosti s plemenitim Bracciodurom; on njima koplje u gnjat, a oni noge uvis. I ta bi zabava potrajala dosta dugo da Jo¾e ne zamahnu najedanput nespretno nogom te udari baruna ba¹ u prsa. Braccioduro se vinu uvis, padne u grm iz kojega se doskora i dignu, ali o¹teæena oru¾ja, uzdrmanih kostiju. Odo se bija¹e uto iskopao ispod konja; on se lati trublje i zatrubi do tri puta.

Na taj znak maknu se èitava vojska dolje u dolini.

Uz viku i krièanje udari¹e èete preko doca, nagnu¹e niza strminu. Vrve kao mravi, penju se kao valovi uz obalu. Pokrile su stranu brijega i veæ se tiskaju prema zidu. Oru¾je zveèi, koplja lete i psièu strelice.

- Naprijed! - zagrmi Odo. Neki su ranjeni. Ne liju krvi.

- Udaraju samo nogama. Naprijed! - klièe Braccioduro kojemu se du¹a veæ vraæa u prodrmane kosti.

- Veli Jo¾e! Veli Jo¾e! - klièu Motovunjani.

I graðani, osokoljeni, vrve oko zida, penju se uz kamenje s no¾evima u zubima.

Divovi se smeli, ne znadu ¹ta æe; guraju graðane rukama i nogama, stra¹e ih rijeèima. To potièe osvajaèe na veæu smjelost; penju se i po nogama divova - psuju kao pravi gospodari svoje glupe kmetove.

- Jo¾e - javi se Juriæ koga peèe rana na nozi - æemo ih?

- E - odgovara Jo¾e - ja bih.

- Ne! - klièe kmet Liberat.

- Èa æemo onda? - pitaju divovi svoga glavara.

Jo¾e se èasak zamisli pa poka¾e rukom cerove iza da¹èara.

- A vi jih pometite!

Nekoliko divova pohrli k stablima. Povrati¹e se s i¹èupanim cerovima, obrnu¹e korijene uvis, zagazi¹e u gomilu.

- Ho! Ho! - kliknu¹e kmetovi pa ra¹iri¹e noge i poèe¹e mesti tko zid tko strminu.

Nastade zapomagaj, mete¾, bje¾anje. Graðani su vrcali, u zrak, padali u travu, valjali se niz obronak, tulili i rikali, izmuèeni, razdrti i pra¹ni, dok su orija¹ke metle mele nemilosrdno i sna¾no, bacajuæi ih sve nani¾e, goneæi ih po trnju kr¹evita obronka.

*

Graðani se utabori¹e na ©triginoj glavici. Reko¹e da valja kazniti te razbojnike, povesti opet u tor podivljale ovce.

Kamarlengo se Civetta radova¹e neuspjehu vitezova, govoreæi o deputaciji koja da se po¹alje kmetovima.

Iza duga pogovaranja odluèi¹e da motovunski, pazinski i labinski pode¹tati krenu s kamarlengom u grad orija¹a i da kakogod sklone te¾ake na povratak.

- Sramota! - zgra¾ahu se baruni. - Ugovarati s kmetovima!

Ali se pode¹tati uspe¹e na magarèiæe i zajaha¹e u dolinu, skromno i tiho, bez vjesnika i bez pratnje. Svaki je od njih htio ozbiljnim i dostojanstvenim dr¾anjem sakriti strah koji im je ti¹tao du¹u; samo je Civetta ¹kiljio zlobno oèima siguran da æe prije ili kasnije prevariti ljudeskare.

Sunce je bilo visoko na nebu kad pode¹tati stigo¹e pod zidinu.

- Èa ¾ele? - upita ih Juriæ koji je onaj dan èuvao stra¾u.

- Htjeli bismo govoriti s va¹im poglavarima.

- A, tako! Onda poèekajte. Jo¾e! Liberat! Toma! o-o-oj! - ookne kmet.

Deputacija nije dugo èekala. Na zidini se pokaza¹e Veli Jo¾e i dva druga sijeda gorostasa.

- Oni su, ¹jor pode¹tat! - reèe Jo¾e svomu biv¹emu glavaru i sjedne na zid. - Èa bi radi?

Motovunskog pode¹tata osokoli taj doèek i poèe dr¾ati govor koji mu se veæ dva dana vrtio po glavi. Reèe Jo¾i kako se raduje ¹to gorostas nije nastradao na Barbabiankinu brodu. Motovunjani su ga dugo oèekivali, pripravljajuæi mu peèene volove i brente vina, jer graðani jo¹ uvijek ¹tuju Jo¾u. Za¹to se dakle ne vraæa gospodarima? Èemu je pobjegao u to leglo Psoglavaca, u tu prokletu goru?

- Al' nam je tu lepo! Delamo. Slobodni smo.

Pode¹tat nije oèekivao da æe iz Jo¾inih usta èuti te rijcèi, pa nije znao ¹to bi odgovorio. Ali se umije¹a kamarlengo i zamoli Jo¾u neka mu poka¾e pismo u kojem stoji da je kmet ravan graðanima i da mo¾e biti slobodan. Jo¾e se zbuni. Kamarlengo ga onda upita zna li on ¹to to znaèi: biti slobodan.

- Ne znam, ma eto... Sada mi je nekako drugaèije. Sad mi je delo milije. Sad je sve to moje. Èovik sam ka i oni.

- Tako je! Tako! - oglasi¹e se ona druga dva gorostasa.

Civetta ne odgovori. Divovi mu se prièini¹e u taj èas jo¹ veæi no zbilja i bijahu.

- Jo¾e! - upita pode¹tat - hoæe¹ li dakle s nama!

- Gospodine - odvrati div - pustite vi nas! Da bi kmeti hteli mene poslu¹at, do¹li bi mi k vam da nam povrnete sve ono èa je poli vas a je na¹a muka i trud.

Pode¹tat se uprepasti na te rijeèi. Udari u obeæanja. Kmet æe u¾ivati ista prava kao i graðanin; opæina æe ga hraniti.

- Znaju, gospodine - prozbori kmet Toma - mi neæemo nikako vi¹e k vama. Pozabite nas i delajte sami na onih njivah.

Pode¹tati se pokunji¹e i poèe¹e se spremati na odlazak. Ali Jo¾e prekoraèi zid, stane pred njima:

- Poèekajte. Neæu da grete praznih ruk.

Gorostasove ¹ake bijahu pune zlata i srebra.

- Dio santo! - kliknu¹e pode¹tati.

- Snamite klobuke! - reèe Jo¾e.

Izra¾aj sreæe sinu na onim licima; oèi zabljesnu¹e.

Iz Jo¾inih ruèetina padalo prstenje, lanci i dukati u plemiæke ¹e¹ire. Pode¹tati gurahu jedan drugoga, dizahu se na prste; spru¾ena vrata, uzdignute glave, otvorenih usta i raskolaèenih oèiju tiskahu uvijek navi¹e ¹e¹ire prema rukama iz kojih je padala zlatna ki¹a.

- Ima ga jo¹, Jo¾e?

- A meni ni¹ta! - reèe kamarlengo.

- Tebi ne dam! Si hud èovik - rekne div i skoèi na zidinu.

Mirina je sada bila opet pusta, samo se vidjela Juriæeva glavurda okrenuta prema ©triginoj glavici.

Pode¹tati uzjaha¹e oslove, pohita¹e niza stranu.

V

Na vijest da su se pode¹tati vratili s Psoglavèeva brda s punim d¾epovima zlata, uskome¹a se tabor graðana. Psoglavèevo je brdo puno zakopana zlata, i kmetovi bi sada mogli zidati palaèe, kupiti sve mletaèke gradove. I graðani su hrlili k pode¹tatima da vide i opipaju novce, prstenje i lance. Ali je taj novac pripadao njihovim djedovima i pradjedovima koji ponije¹e sve svoje na ono brdo da ih Atiline èete ne oplijene kad je ono Biè bo¾ji prolazio Istrom. Graðani su dakle pravi ba¹tinici toga blaga, a kmetovi su razbojnici koje valja prisiliti da povrate ¹to nije njihovo. Zlato se mora porazdijeliti izmeðu graðana jer je zakon - zakon. Psoglavèevo brdo nije svojina kmetova-divova jer kmet ne mo¾e imati ni pedlja zemlje pod kapom nebeskom; sve je vlasni¹tvo graðana i plemiæa pa su zbog toga ti gorostasi do dva puta lupe¾i. Najvi¹e su galamili oni iz Motovuna, iz Pazina i iz Buzeta, jer se Psoglavèevo brdo nalazi na meði njihovih opæina; svaka je paèe od tih triju opæina dokazivala da je ono brdo njezino. Baruni su govorili da su plemiæka prava mnogo starija od opæinskih; Psoglavèevo je brdo i sve ono ¹to je na njemu i u njemu imanje istarskih plemiæa; pogledajte samo one novce i prstene: na njima su grbovi i krune - ba¹ njihovi plemiæki znakovi. Pravo je i po¹teno da im pode¹tati dadu i ono ¹to su dobili od Velog Jo¾e. Graðani su htjeli da se zlato odmah porazdijeli jer ga je gorostas darovao svima njima a ne onoj trojici pode¹tata. Motovunjani su pak rogoborili da sve ono ¹to potjeèe iz Jo¾inih ruku pripada jedino njima jer je Veli Jo¾e motovunski kmet. U taboru se nije nekoliko dana ni jelo ni spavalo. Govorilo se, raspravljalo i snivalo otvorenih oèiju o hrpama prstenja, o gomilama lanaca i o ki¹i novaca. Kao da je groznica tresla kostima plemiæa, kramara i trgovaca. Ma koliko vikali na divove, nisu se ipak mogli slo¾iti kako i kada da opet navale na gorostase. Htjeli su prije znati èije je zlato i koga æe ono dopasti. Usjevi su zorili u ljetnoj ¾egi, kmetovi su radili u docu i po obroncima, a graðani su provodili dane u svaði i kavgama.

Do dva puta poku¹a¹e plemiæke èete bojnu sreæu i juri¹a¹e na zidinu divova, ali se vrati¹e izlupane i osramoæene.

- Ti su divlji kmetovi praunuci kozara Polifema. Nisu dostojni da se s njima mjerim - reèe barun Braccioduro.

- Tu je neka èarolija posrijedi - prozbori vitez Odo.

- Zaèarane metle! - reko¹e uz porugu graðani. - Bolje tako jer bi inaèe baruni postavili svoju ¹apu na ono zlato.

Na veliko èudo sviju plemenita¹a kamarlengo je Civetta samo ¹utio. Bija¹e se osu¹io kao kolac, pustio da mu raste brada, i zgrbio kao starac. Otuðivao se od drugova i sjedio satove na vrhu ©trigine glavice, ¾mireæi oèima prema gradu divova. On je ne¹to èekao. Jednog se dana vrati kradom u Motovun.

Graðani su sada zbijali ¹ale, govorili manje o zlatu i divovima; le¾ali su i spavali na svome brdu.

Ali to nehajstvo i ljenèarenje bija¹e samo prividno; obdan se odmarahu od noænoga truda i bdjenja. Netom bi se smrklo, spu¹tao se graðanin u dolinu, i to ponajvi¹e sam ili s kojim od pouzdanijih drugova. Silazili su u do i verali se u tami okolo podno¾ja Psoglavèeva brda. Kopali su svu noæ zemlju amo-tamo po obronku brijega i vraæali se pred zoru na ©triginu glavicu, iznemogli i razoèarani. Ali ih je nada opet tjerala u dolinu. Zlato je moralo biti negdje gore okolo vrhunca. Da ga je jednom naæi, pa iskopati ga i pobjeæi! Tko æe da svlada gorostase? Pa kad bi im i po¹lo za rukom, htio bi svaki da grabi i nosi. Sam naæi, sam u¾ivati! I graðani se poèe¹e ¹uljati sve navi¹e. Tra¾ili su i kopali po kr¹u i trnju, u veliku strahu ali zlatu ni traga. "Jo¹ vi¹e pod samom zidinom!" pomisli¹e oni. - O ponoæi obilazile neke sjene mirinu Psoglavèeva grada. Kao da su velje gliste i krtice kopale obnoæ rupe i rovove. Divovi su, umorni od truda, spavali noæu kao zaklani, a graðani se poèe¹e penjati i na zidinu. Buljili su kroz tminu u nijeme da¹èare i skakali sa zida netom bi u kojoj staji zamukala krava. Najsmjeliji od svih bio je motovunski postolar ©karpa i njegovi drugovi. Oni su jedne noæi preskoèili zid te iskopali jamu pokraj da¹èare, ali ne naðo¹e no nekoliko gnjilih lubanja. Htjeli su kopati i drugu jamu, kad se otvori¹e vrata na da¹èari, i velika sjena banu pred njih.

Motovunjani se ukoèi¹e.

- Jao! Nemojte nas! Milost! - zajaukne hromi crevljar.

Div kleknu i slo¾i ruèetinama ona èetiri junaka u jedno breme.

- Ki ste?

- Motovunjani. Ja sam ©karpa.

- Spominjem se. Oni ¹epasti i zloèesti. A èa i¹æete tuka?

- Ma... Kazat æu sve. Zlato.

Jo¾e se uznemiri. Imao je u ¹akama crevljara i èetiri od onih momaka koji mu zaèepi¹e kaljavim sijenom usta kad je ono pjevao pred motovunskom zidinom. Kao da sada opet èuje Ilijine rijeèi: "Osveti sebe i mene!" Ta on se zakleo galeotu da æe se otresti ropstva i da æe se osvetiti, a ovoga drugog obeæanja nije jo¹ izvr¹io. Dosta mu je malo bolje stisnuti prsti, i Iliji æe biti odmah lak¹e na dnu mora, u utrobi utopljene laðe. Ali kao da èuje glas kmeta Liberata: "Ne lij krv - greh je!" i te mu rijeèi grme u u¹ima kao zapovijed. Jo¾e otvara ¹aku; neæe da ih zgnjeèi kao crve ali æe isku¹ati njihovu gordost od koje je toliko pretrpio.

- ®elite zlata?

- Zlata! - kliknu¹e graðani, i Jo¾e vidje kako im oèi zasja¹e u tami.

- Ja, al' vam ga neæu darovat. Morate ga zaslu¾it.

- A kako?

- Pridite nam pomagat kada delamo dole u dolcu.

- Hm! - zamumlja crevljar.

- Ja æu - reèe jedan od momaka.

- Glejte, ovakih æete dobit - nastavi div i dade im da opipaju novac.

- Æu i ja - ¹anu i drugi momak.

- Pa dobro - reèe Jo¾e. Sada pojte, i èuvajte se ove zidine jer bi vam se moglo èa slabega dogodit.

Motovunjana nestade; div legnu.

Sve je mirno u ljetnoj noæi, jedino leganj zacvrkuæe kadikad za¹u¹tav nad stajom, dok psi na ©triginoj glavici ¾evkaju i re¾e. Noæ je topla. Èas je kada smilje i majèina du¹ica liju iz èa¹aka miris. Zvijezde trepeæu - bde, budne i ¹utljive, nad uspavanom zemljom.

Jo¾e le¾i na travi, gleda u tamu i osjeæa kako mu noæni mir prodire u du¹u da ga raznje¾i i udobrovolji. Glas mu ¹apæe iz dubljine du¹e da je lijepo i plemenito ¹to odolje napasti i ne zadavi one patuljke.

Dugo slu¹a gorostas mukanje krava u stajama i dihanje usnulih mu drugova u da¹èarama, dok ljetna noæ baca na nj koprene, prokaðene mirisima, nakiæene iskrama, ¹kropljene rosom.

Puhnuo je vjetriæ. Za¹u¹nulo je sve naokolo, i srsi proletje¹e kro¹njom hra¹æa i granama grmova. Zadah jo¹ ugrijane zemlje udari diva u lice. Lupnuo ga vjetar u obraze i donio mu iz gore i doca vonju grude, miris usjeva, pelina i borove smole. I prièini se gorostasu da mu ta uspavana zemlja - ta njegova zemlja koju je on ranio i oplodio snagom mi¹iæa, potokom znoja - progovara èarobne neke rijeèi. Ona ga tra¾i i mami u noænome èasu kao ljubovca koja ga zavoli svom du¹om, jer je on znao da je prene na nov ¾ivot, da je izmuèi i - usreæi. I gorostas prianja grudima o zemlju. Pru¾a ruke kao da hoæe zagrliti tu ljubu vjernu, podatnu i plodnu - tu staru majku svoju iz koje idu cijelim njegovim biæem mlazovi mlijeka, valovi snage.

Mjesec istjeèe, i rijeka svjetlosti struji s vrhunca niz proplanke i doline okolo Psoglavèeva brda. Srebrna preða uhvatila se za vrhove stabala; rekao bih nevidljive ruke suèu iz svjetlucava povjesma na granama svijetle ¾ice na grmove i stijene, pa steru zemljom sagove po kojima srebro teèe.

Miljenik zemlje zaspao je na travi usred poljane svoga grada. Rasvijetljen mjeseèinom nalik je na povaljen kip. ©kropljen rosom i dra¹kan vjetriæem roni u sve dublji san. Spava u ¹umoru li¹æa i u sve ti¹em brujanju popaca.

- - - - - - - - - -

Sunce granjuje; prve sunèane zrake udaraju gorostasu u èelo.

S kosom punom rose probudio se Veli Jo¾e, digao se i pozvao na rad drugove.

Divovi ustado¹e i sakupi¹e se okolo glavara koji in reèe ¹to znaèe one jamice pokraj da¹èare i okolo zidine, te naredi da se odsad i obnoæ stra¾i.

- Uhvatili su se nas kao muhe konja - reèe Juriæ.

- Pa èa nas briga! Dodijat æe im.

Divovi se raziðo¹e. Jo¾e baci na rame motiku i siðe u dolinu. Doèeka¹e ga crevljar i èetiri momka. Lica im blijeda i kisela, glave pokunjene. Gorostasu bija¹e èudno pri du¹i; nije znao kako da govori s tim ljudima u koje je prije gledao kao u bogove. Pitao se da li su to zbilja oni isti koji su ga onako muèili, na motovunskoj zidini.

- ©ta æemo? - upita ©karpa.

- Æemo prekopavat!

- Nemamo motika.

- Æu kopat ja, a vi æete za mnom èistit kamenje. Je ga puno u ovoj zemlji. Æete ga speljat sve na jedan kup.

I Jo¾e im okrenu leða, ra¹iri noge, prignu se, zamahnu motikom, uroni je u zemlju, pa potegnu ruke k sebi i rasu punu motiku raspucale grude ispred graðana.

- Hu! hu! - huka¹e Jo¾e, pregibajuæi se i uspravljajuæi kao jablanov vrh pod udarcima bure. Obilat znoj poèe mu teæi niz èelo i blije¹tati mu na prsima. Disao je sna¾no; mahao sve vi¹e motikom koja se sjala na suncu. Napinjao je i nadimao mi¹ice na vratu i na laktima; koèio noge, sliène dvama stupovima. Ledina je pred njim pucala, gomilala se iza njega i okolo nogu tako da je gorostas ronio sada u sipku zemlju sve do koljena. Zemlja je ¹kripala kao da stenje pod udarcima koji je razdiru. Graðani su za divom trijebili kamenje, ali ne mogahu odoljeti navali iskopane zemlje ¹to je pred njih padala, jer je Jo¾e dihao sve muklije, sagibao se sve nani¾e, strmio se navrh nogu, di¾uæi visoko motiku. Mahao je i udarao br¾e i sna¾nije, opit vonjem svoga znoja i zadahom zemlje.

Kamen odskoèi od motike i udari crevljara u nogu. ©karpa ciknu, kleknu i stiskajuæi od bola zube, stade dalje trijebiti kamenje.

Jo¾e dignu nogu, pokroèi naprijed i nastavi rad. Najednom reèe pomoænicima.

- ®ejan sam. Meh! Vode!

Motovunjani skoèi¹e k potoku i doneso¹e pun mijeh. Jo¾e mu otvori no¾icu, dignu ga u zrak, turi no¾icu u usta. Graðani su gledali kako jabuèica skaèe na orija¹evu grlu, a èeljusti se polako di¾u i spu¹taju. Mijeh se praznio i ¹umio; hladna se voda pjenila na Jo¾inim usnama; curila je niz runjava pra¹na prsa i klokotala u grlu koje je treptalo srèuæi po¾udno.

Kad prestade, div puhnu, cmoknu jezikom i baci prazan mijeh.

- A sad naprijed! - reèe Jo¾e i zamahnu motikom.

Tako su oni radili u dolini, a gore na ©triginoj glavici graðani se kupili, promatrali rabotnike i pucali od gnjeva.

- Koja sramota! Graðani slu¾e kmetu.

- Potjerat æemo ih iz na¹e opæine - govorio motovunski pode¹tat.

- E, majstore ©karpa, e! Sram te bilo!

Najvi¹e je to peklo Motovunjane koji se zakle¹e da æe one iste veèeri suditi crevljaru ©karpi i njegovim drugovima. Moraju oprati sa sebe tu ljagu, osvetiti uvredu motovunske èasti, pa stajala te lopove i glave. Ali oni iz drugih opæina, da dadu odu¹ka svojoj ljutini i da im br¾e proðe dugi ljetni dan, poèe¹e se rugati Motovunjanima.

- Je li istina da ste Velom Jo¾i i vi onako rabotali pod Motovunom?

- Je li da je ©karpin djed bio motovunski pode¹tat?

- A onaj va¹ slavni toranj ¹to ga Jo¾e uzdrma kucnuv¹i o nj malim prstom, je li istina da se naherio kao kolac?

Uzalud su pode¹tati mirili ljude govoreæi im da crevljareva sramota ne ponizuje sve Motovunjane jer æe¹ u svakoj staji naæi po koju ¹ugavu ovcu. Mo¾da je razbojnik Jo¾e ulovio one nesretnike kao maèka mi¹eve, te ih prisilio da mu rade.

Sve badava. Netko je vidio kako je ©karpa po¹ao Jo¾i u susret. Motovunjani su osramoæeni za sva vremena.

Graðani jedva doèeka¹e zapad sunca.

Umorni i pra¹ni stigo¹e ©karpa i njegovi drugovi o sutonu u tabor. Doèeka ih ki¹a kamenja, zvi¾danje i tuljenje. Crevljar je ne¹to vikao u onoj zbrci; mahao je rukama i poskakivao na hromoj nozi. Rulja ne htjede ni da ga èuje. Motovunjani se zaletje¹e na nesretnike; pograbi¹e ih, baci¹e im konopce o vrat i objesi¹e ih o suh bor.

- Spasli smo svoj dobar glas! - reko¹e Motovunjani, i kamen im se svali sa srca.

- Nije po zakonu, al je ipak u redu! - zamumlja motovunski pode¹tat.

Dva dana visila su ona tjelesa o borovoj grani.

Treæeg dana skinu¹e graðani le¹eve da ih bace u koju jamu. Kod svakoga nesretnika naðo¹e u d¾epu po dva zlatna novca.

- To im je bila plata - reèe netko. - Jo¾in novac.

Graðani se zamisli¹e. ©apat poleti logorom.

- Bili smo nagli i okrutni.

- Veli Jo¾e dobro plaæa!

- Pet takvih nadnica, pa si bogat èovjek.

- Braæo - klikne neki Labinjanin - ja æu biti iskren. Mi smo svi siroma¹ni graðani, a za siromaha nije sramota raditi.

- Za¹to nam gospoda ne dadu da ne¹to zaslu¾imo?

- Tjeraju nas na divove da osvojimo zlato, pa da ono zatim uðe u njihov d¾ep.

- Muèimo se radije za sebe!

- Ljudi - klikne opet Labinjanin - slu¾imo onoga koji nas bolje plaæa. To vam velim jer znam dobro na¹u gospodu. Dr¾e nas ovdje da crknemo od glada. Oni su krivi ¹to se kmeti pobuni¹e.

I rulja, mjesto da baci le¹eve u dolinu, iskopa im grob. Graðani se pomoli¹e nad mrtvacima, sahrani¹e ih i posadi¹e kri¾.

One su noæi gorjele dugo vatre na ©triginoj glavici, i vodili se govori i dogovori do preko zore.

Sunce granu. Èete graðana spusti¹e se u dolinu, stupi¹e pred Jo¾u.

- Èa je, ljudi? - upita ih kmet nasloniv¹i se na dr¾ak motike.

- Jo¾e, na¹i su nas glavari nahuckali na vas. Otvorismo oèi, uvidjesmo prevaru.

- Pa èa æu vam ja?

- Unajmi nas ti!

- Ma ja vas ne trebam.

- ©jor Jo¾e, ku¹ajte nas jedan dan, pa æete vidjeti da znamo i mi kako se dr¾i motika u ruci i nosi kamenje i trijebi trnje. Danas æemo badava raditi.

- To ne! Svako se delo mora po¹teno platit. Èovik ni hlago.

- To je odgovor! To je ono èega ne znadu na¹a gospoda! - kliknu¹e graðani i gotovo kleknu¹e pred gorostasom, moleæi ga da ih ne odbije.

- Ma èa æu s vami? - pita¹e ih Jo¾e. Na¹e motike nisu za vas. Ku¹ajte.

Jo¾e usadi motiku u grudu. Dvadeset momaka pohrli da je trgnu iz zemlje; znoj poteèe, ali trud im ostade jalov - motika se ne maknu.

- No, eto!

Graðani ga gledahu pokunjeni.

- Ha - klikne Jo¾e. Mo¾da plug. Poèekajte me tuka!

Ljudeskara potrèi na strminu gdje su tri orija¹a orala, i vrati se noseæi s drugovima plug. Graðani su klimali glavom. Kako orati tim plugom kad ne mogu maknuti ni one motike?

- Ve¾'te i pote¾ite! - reèe Jo¾e i baci im snop konopa.

Graðani su oklijevali. Gledali se ispod oka kao da su htjeli zaviriti jedan drugome u du¹u. Ali sva su ona lica bila blijeda; u oèima je plamsalo ¾uto svjetlo - gram¾enje za zlatom. Svi su osjeæali da se to mora zbiti jer ih na to goni neodoljiva sila. Njihove se glave pokunji¹e jo¹ vi¹e, pogledi im postado¹e jo¹ gladniji. Najednom se prenu¹e, baci¹e pod noge i posljednji sram. Graðani se lati¹e konopa, priðo¹e plugu.

Preko sto ljudi poèe vuæi. Ostali se namjesti¹e da tiskaju i guraju.

Jo¾e prihvati ruèice, uroni leme¹ u ledinu. Konopi se nape¹e, stotine nogu upru o zemlju, zahropta mno¹tvo prsiju. Plug za¹kripnu, ali se ne makne. ©krinu i zajeèi drveni plug kao da se opire naprezanju onog roja patuljaka; zastenje kao da zove snagu Jo¾inih volova koji su u taj trenutak buljili iz obli¾nje ograde u onu rulju. ®ivotinje su mukale kao da im nije pravo ¹to ti maleni ljudi navali¹e na gredelj koji samo one mogahu dignuti, uspraviti i ponijeti na daleku meðu poljsku.

Jo¾e upre iz petnih ¾ila o ruèice; nasloni se na raspon; izboèi prsa, digne èelo.

- F o r z a! - kliknu¹e graðani.

- ©ti! - grmnu Jo¾e. Plug se maknu, zaljulja se i zabrazdi ledinom, vuèen i tiskan od graðana, prignutih, znojnih i crvenih u licu, a ravnan rukom kmeta orija¹a.

VI

®etva je - vesela, obilna ¾etva - oko Psoglavèeva brda. Bog je blagoslovio rad kmeta-diva. Cio dan nose i vuku graðani-nadnièari ¾ito na brijeg. One su da¹èare pune: ¾itnice su krcate zrnja, staje su preuske za marvu. Plastovi se ni¾u na obronku. Kladare drva di¾u se okolo grada kao kule i tornjevi. Nalik je grad kmetova-orija¹a, vrh onoga bre¾uljka, na brod ¹to se uznio povrh vala, krcat svake blagodati. Kada sunce zapada i prvi se prameni jesenje magle vuku strminama, rekao bih da se ta laða ljulja na gorskom zelenilu. Na njoj su orija¹ki mornari, velji ¹atori i drvene kule. Grad je kmetova-orija¹a za vrijeme ¾etve kao veliko srce koje prima iz stotinu ¾ila krv, punu sokova i topline, da se prometne u dojku iz koje æe, kao iz vrela, iæi zemnicima hrana. Raduju se divovi. I graðanima je uskliktalo srce. Glavar divova, onaj neotesani Jo¾e, dare¾ljiv je kao sunce na nebu. Otkada se vratio kamarlengo Civetta iz Motovuna s nekoliko vozova vina, Jo¾e se pomalo sasvim promijenio i postao uzor-èovjekom. Pije kao kakav vlastelin, jogunast je, i ponosi se da je praunuk nekoga kralja Dragonje èija èa¹a i kruna da rese i dan-danas oltare motovunske crkve. - Graðane ne boli glava ¹to se taj varvarin uzoholio i ¹to se poèeo svaðati sa svojim drugovima. Jo¾e se gotovo sprijateljio s biv¹im gospodarima; daje svakome zarade i isipa novac na pregr¹ti. Vitezova i plemiæa nestade sa ©trigine glavice. Reko¹e da im ponos ne dopu¹ta ugovarati s kmetima i prosjaèiti od njih milostinju, pa odjezdi¹e svojim kulama. Za njih je ipak lako: tu oni sada vrebaju po cestama putnike i trgovce. A ¹to bi graðani bez Velog Jo¾e? Gorostas jo¹ ne zna ¹to vrijedi zlato, pa im ga baca kao proso pticama; oni æe do malo dana u gradove s punim d¾epovima. - A i doba je da se jednom ide; zima je na domaku, a Jo¾e im reèe da je veæ ugledao dno one jame iz koje grabi zlato. Gorostas zato ne haje, jer su mu staje i ¾itnice veæ pune. Graðani pak vele: "Idimo doma! Kad potro¹imo, mi æemo opet k Jo¾i!" I neki su pode¹tati veæ oti¹li sa ©trigine glavice. Reko¹e da ih spopadne srd¾ba kad ugledaju kako njihovi opæinari robuju kmetu. Graðani vele da gospoda idu u gradove jer slute da æe skoro prestati ta ¾etva zlata na Psoglavèevu brdu; doèekat æe pode¹tati i plemiæi graðane u gradu, pa im u ime ¹tatuta i privilegija zaviriti u kese i izmamiti novac. Sve to znadu radnici i trgovci, jedino kamarlenga Civettu ne mogu nikako odgonetnuti. On ne tra¾i od kmetova novaca; laska im i savjetuje ih u neprilici. Pred mjesec dana sklonio kamarlengo Velog Jo¾u da mu doðe u goste; opi ga, a ipak ne dirnu u zlato ¹to ga je gorostas donio u njedrima; druga se neka gospoda potrudi¹e da rije¹e orija¹a toga tereta.

Kamarlengu je paèe po¹lo za rukom umije¹ati se u svaðe ¹to nasta¹e izmeðu divova; govorka se da im je on nekom prilikom i sudio te ih pomirio. Civetta ne psuje graðane ¹to rade kao te¾aci, i stiska oba oka da koje¹ta ne vidi. Pode¹tati odlaze; on ostaje sa svojim slugama. Gradi na ©triginoj glavici da¹èaru - sigurno æe prezimiti u tim gorama. ©to snuje taj Mleèiæ kad su kmeti slobodni i jaki a div Jo¾e prosipa posijednje dukate? Svr¹ila je ¾etva za divove i berba zlata za graðane - doba je da se ide. Kad svane premaljeæe, oni æe opet amo da vide je li Veli Jo¾e nai¹ao na koju novu riznicu.

Tako govore graðani i vr¹e posljednje radnje okolo Psoglavèeva brda. Spu¹ta se magla; pu¹u prvi hladni vjetrovi. Graðani se di¾u da putuju. Primorci su veæ oti¹li. Svakog jutra kreæe po koja èeta sa ©trigine glavice. Tabor je gotovo opustio i poèeo se ¾utjeti od opala li¹æa.

Posljednji koji proðe bija¹e motovunski pode¹tat.

- Idemo i mi? - reèe jednog dana kamarlengu.

- Ostajem - odgovori Civetta.

- A èemu?

- Ja æu natrag s Velim Jo¾om.

- ©alite se, kamarlengo. Izgubili smo zauvijek kmete.

- Nismo.

- Al' ne vidite ¹to se sve zbilo!? Prenu¹e se, slo¾i¹e se. Muka im urodi. Oni nas vi¹e ne trebaju.

- Trebaju. Staza je do slobode duga i trnovita.

- Oni je veæ prevali¹e svojim orija¹kim nogama. Oni nas prekoraèi¹e. Graðani su slu¾ili svome biv¹emu robu.

- Graðani su slu¾ili zlatu. Puzali su pred zlatnim teletom: nisu se klanjali tom orija¹u sa glinenim nogama. Dobro je ¹to na¹i izmami¹e novac iz kmetskih ¹aka ali je kmet sam rudnik koji ne smije nikako iz na¹ih ruku. Ono ¹to gorostas mora svladati da doðe do prave slobode, le¾i u njemu. S time raèunam.

- Vi se onda nadate da æete u njemu utuæi èovjeka.

- Taj je èovjek jo¹ uvijek tako malen da ga ne treba ni svladati. Dosta mi je da kakogod pospje¹im ono ¹to æe se svakako desiti.

I pode¹tat, vidjev¹i da se Civetta ne da nagovoriti, krene prema Motovunu. Jahao je sav zabrinut, razmi¹ljajuæi kako æe doèekati gladne godine koje su veæ sada prijetile.

Njegove pratnje nestade iza gora, a Civetta je dugo sjedio pred svojom da¹èarom s nekoliko graðana koji se bijahu zakleli da ga neæe pustiti sama izmeðu onih divljaka.

*

Neopa¾eno po¾utjelo je li¹æe jasenovo i lje¹nikovo, porumenjele su granèice na svibu i drijenu, a plodovi kurike i veprine sinu¹e po grmovima kao kapljice krvi.

Polagano umire jesen na le¾aju opala li¹æa. Strnad ¹u¹ti na njivama. ©umore grane na vrbama pokraj potoka. Plaèu vode, silazeæi iz gorskih izvora.

Dan je vedar, tih i tugaljiv. Sunèane zrake ne ¾egu vi¹e zemlju; lome se u sve boje duge na kapljama rose ¹to ih magla ostavila na hrastovu listu, na klasu poljske preslice, na kapici mahovine, na vlatu trave.

Na poljani usred Psoglavèeva grada sastali se svi divovi da proslave svoj uspjeh i da se dogovore kako æe porazdijeliti meðu sobom ljetinu. Veselje njihovo iskreno je i veliko - ta prvi je put ¹to imaju u rukama ne¹to svoje. Slobodni su i imuæni; odbili su napadaje plemiæa, a graðani se vrati¹e k svojim kuæama. Prvi je put ¹to su svi na okupu ne da rade no da se vesele. - Èuture im pune kamarlengova vina; miris peèenih ovnova dra¹ka im nozdrve; usklici im odjekuju po bli¾njim docima. U posljednje su se doba èesto svaðali, palo je i grdnih rijeèi, ali æe danas sve to prestati. Jo¾e se dodu¹e ne¹to osilio i stekao neprijatelja u dru¾ini, no on je ipak èovjek; ta bez njega ne bi bili doèekali takva dana. Pravo je ¹to je sio na prvo mjesto kao kakav gazda. Kmet je Liberat sada njihov glavar, ali je Veli Jo¾e ipak najjaèi meðu njima, pa nek se momak ponosi.

Divovi jedu i piju. Jo¾e se povalio na bok, podupro laktom glavu; prièa po stoti put o oluji na moru i o galeotu Iliji. Govori kako bi valjalo sazdati grad od kamena kao ¹to je bio onaj bana Dragonje.

- A ja! Pa da te zatim okrunimo za kralja. To bi ti htel - oglasi se Ivan, mlad ovèar.

- Muè'! - zagrmi Jo¾e. Ti si za brave past i za niè drugo.

- Ma ti ji¹ moje brave.

- Bravi su svih nas, a pase¹ jih na mojoj zemlji.

- Ma ba¹ tvoja!

- A èigova? Sva je zemlja va dolcu moja.

Jo¾e izbulji oèi na ovèara kao da æe ga ¾iva progutati. Ivan umukne; ostali udari¹e u pjevanje da prekinu prepirku.

Nisu htjeli da se danas svaðaju; samo je Liberata i Juriæa ne¹to i sada bockalo protiv Jo¾e, pa su sokolili pogledima ovèara. Liberat je bio kivan na Jo¾u jer mu Branenèanin ote zemlju u docu. Juriæ je pak govorio da ga je Jo¾e prevario i pokrao. Prevari ga zatajiv¹i mu vrijednost zlata; a pokrade ga potro¹iv¹i novac ¹to ga je on, Juriæ, prvi nasao.

- Èa je huje: ukrast ¹aku sena ili punu jamu zlata? - viknu Juriæ. Ali divovi ga ne èu¹e; grmjeli su sada u zboru i pjesma je tutnjala klancima okolo brda.

Sjedjeli kmetovi u travi i li¹æu, pokraj vozova sijena, nedaleko da¹èara u kojima je mukala i blejala stoka. Poljsko je oruðe le¾alo oko njih. Psi su lajali; konji su rzali, razdragani vonjom poko¹enih livada. - I stariji kmetovi poèe¹e prièati svoje do¾ivljaje. Koliko patnja i stradanja! Koliko nasilja! A oni su sve to podnosili, pu¹tali da ih grde i muèe, bojali se ludo graðana i vitezova koje mo¾e¹ pogaziti kao hru¹teve.

- Smo bili kako blago!

Jo¾e ¹uti, ali dr¾i visoko glavu. To nije vi¹e onaj te¾ak koji je negda èuèao pod motovunskom zidinom èekajuæi peèenku. Ne¹to ponosno i tvrdo stoji sada orija¹u izmeðu obrva, a oèi mu gore. Opio ga slobodan ¾ivot, rad i osjeæaj snage. U njemu se probudi ne¹to ¹to se ne umiri poni¾enjem graðana i bijegom plemiæa; kao da tra¾i otpor protiv koga æe razviti snagu ¹to ga gu¹i i sili da plane. Od nekoga vremena on vidi da su kmetovi nezahvalni prema njemu, da bi se svaki od njih htio postaviti na èelo zadruge, a to ga boli. Priznaju mu da je najjaèi, ali ga ne dr¾e dosta pametnim. A tko je vi¹e od njega do¾ivio i na kopnu i na moru? Tko im otvori oèi? Jo¾e se ipak nada da æe ga danas nagraditi i udijeliti mu obilatiji dio: vidjet æe se kod diobe kako ga ¹tuju.

Sunce je bilo veæ visoko na nebu, kad se divovi nasiti¹e i ispjeva¹e. Digo¹e se da zapoènu s diobom. Veæ kad su dijelili drva, neki se od njih naljuti¹e i poèe¹e vikati. Te¹kom mukom poðe za rukom starijim kmetima umiriti nezadovoljne, te priðo¹e k stoci o koju gotovo da se ne potuko¹e. Ovèara Ivana morado¹e vezati da ne navali na glavara Liberata. Bili su veæ svi kivni jedan na drugoga kadno prijeðo¹e na ¾ito i kukuruz. Jo¾e se prvi pomami tvrdeæi da njega ide mnogo vi¹e.

- Ja sam skopal i izoral dolac ispod ©triginega brda, a dolac je napunil ¾itnice. To je sve moja muka.

- Muèili su se oni iz grada - reèe Liberat.

- Pak! Sam ih i plaæeval.

- Si, ma s mojimi beèi - vikne Juriæ.

- Pravo govori Juriæ. Zaè im je dal ono zlato? Ni bilo njegovo - umije¹a se ovèar Ivan.

- Svaka èas' tebi, Jo¾e! - rekne stari kmet Marko. Si èovik i zna¹ s ljudima ishajat. Ja, dolac je dal èuda ¾ita, ma su delali oni iz grada. Ti si le¾al i pil. Ne govori da si se puno muèil. Smo mi veæ nego ti. Svaka èas' tebi, Jo¾e! Ma si ih plaèeval s beèi èa jih je na¹al Juriæ, a su bili beèi svih nas. - Èa ni tako, ljudi? - Vero ja! - Tako je!

- Huncuti! Lupe¾i! - plane Jo¾e i stane psovati, crven u licu, s nabreklim ¾ilama na vratu. Njegova je dolina; on ju je izorao i posijao. Graðani su èeprkali kao koko¹i po oranici i smetali ga u poslu. On je pu¹tao da rade i darivao ih zlatom, samo da se okane zanovijetanja i da budu mirni.

- A èa æe ti sve to ¾ito?

- Èa te briga! Èa je moje - je moje.

- Volil bi jopet slu¾it gospodinu nego tebi - vikne Juriæ.

Jo¾e se uzalud ¾estio. Kmetovi su ga sada gledali mrki, muèaljivi. Branenèanin vidje da su gotovo svi protiv njega i da ga se ne boje, pa se jo¹ vi¹e uspali. Potrèi k da¹èari, otvori vrata, skoèi na stog ¾ita. Rukama i laktima stane gurati i bacati zrnje izvan da¹èare, u oblaku pljeve i pra¹ine.

- Na psi! Na vam! Moja muka! Moj trud!

- Si munjen! - klicahu mu kmetovi, spremni navaliti na mahnica.

Jo¾e se najednom umiri; iziðe iz da¹èare.

- Dobro je! Ste vi kontra mene. Ja grem, ma mojega ¾ita neæete godit!

*

One iste noæi gledao je kamarlengo Civetta sa ©trigine glavice kako po¾ar bukti u Psoglavèevu gradu. Gorjele su da¹èare i cerovi na rubu poljane. Ognjeni jezici drhtahu na vjetru, dizahu se sve navi¹e li¾uæi daske i slamu na krovovima, a stabla se upaljivahu. Grad je gorio, slièan lomaèi na vrhuncu brda.

Iskre su letjele naokolo, vrcajuæi iz dasaka i iz kro¹nji stabala. Velike sjene vrzahu se okolo vatre: stoka je bje¾ala, muèuæi i blejeæi, niz obronak. Èopor konja srtao iz staje, kasao niza strminu; topot je tutnjao dolinom; vjetar je nosio daleko rzanje. Gle, nekoliko sjena juri u dolinu; sræu preko kr¹a - gone nekoga. U rukama su im klade kojima ma¹u. - "Jo¾e! brek!" èuje se vika u huku vjetra. Sjene su si¹le u dolac, razi¹le se, i sve nekoga tra¾e po ¹umici i pokraj potoka.

Civetta sjedi; gleda po¾ar i zublje u docu. Raduje se nenadanomu dogaðaju. Najednom zaèu lupu koraka. Visoka sjena banu preda nj. Dihala je duboko.

Div okrenut leðima prema vatri, razdrapana odijela i kose ¹to se vija¹e u vjetru, prièini se Mleèiæu demonom koga pakao izbaci. Civettino se lice produ¾i i problijedi.

Sjena staja¹e pred Mleèiæem. Najednom se poguri, ne¹to ¹apnu i pru¾i ruku ¹to sinu u ruju po¾ara kao da je na¹trapana krvlju.

- Tko je to?

- Mi date vina? - ¹anu do¹ljak.

- Ti si Jo¾e! ©to se dogodilo?

- Hteli me ubit. Mi date?

Kamarlengo povede gorostasa na zapadnu stranu brijega. Tu se pod proplankom odroni¹e davno peæine i otvori jama.

- Ovdje te neæe naæi - reèe kamarlengo.

Civetta otide pa se doskora vrati s momkom koji je nosio vino.

- Na! Pij i govori.

Jo¾e je sjedio i gledao mrko preda se.

- Lupe¾i! Vragi! Mene udrit! Æemo videt!

Civetta je ¹utio i èekao.

- Tko je upalio grad? - upita.

- Ja.

- A za¹to?

- Ukrali su moje ¾ito. Hteli bi moju muku. Sve za njih! Èa su oni meni? Niè. Ja sam iz jednega kraja, a oni iz drugega. Govore kako ja, i to je sve...

- A, vidi¹!

- Su morda oni gospoda, pa da jim ja slu¾im kako hlapac?

- Pravo ima¹!

- A èa je moje, morem i zgoret. Oni mene tuæ, ubit? Su huji od grajana. Va gradu su gospoda, a oni? Kmeti, kao i ja.

- Da nije tebe bilo, slu¾ili bi sada gospodarima.

- Nego da bi! Sad bi oni hteli da ja njim slu¾im. Æu raje delat jopet za gospodu. Gospodin je gospodin, a èa su oni?

- S nama ti je ipak bolje bilo.

- Je hudo bilo, ma drugaèije. Znal sam barem koga slu¾im. Èa? Liberat da bude moj glavar? Èujte, gospodine, neka mi daju moj plug i voz i motiku, pa ja ne grem veæ na grad. Æu ¾ivet sam va dolcu; æu sam delat.

- Dobro je! Ja æu sutra k njima.

- Ma ja æu moju zemlju! Dolac je moj.

- Ne boj se.

- Ste èovik, gospodine!

I Jo¾e poèe grditi svoje drugove. Ovèar Ivan krade po njivama i goni stado u ¹tetu. Jo¾e mu jednom ubio zbog toga kravu u svome docu, pa ga ovèar mrzi. Liberat se polakomio za njegovom oranicom u dolini, a ludom Juriæu ne da ono nesretno zlato jo¹ uvijek mira. Svi su mu zavidni ¹to je prvi meðu njima, i njegovo je ¾ito najbolje, i njegovi su kukuruzi najjedriji. Govore mu da je bahat i svadljivac, a svaki se od njih jagmi da bude glavarom, i kolju se gotovo svaki dan za pedalj zemlje. Tu¾e se da je pijanica, ali Civetta dobro zna da je i njima vino ugodilo.

Kamarlengov se napitak porazgovori u Jo¾i, a gorostas poèe bulazniti o kralju Dragonji, o galeotu Iliji, o slobodi za koju da bi i krv dao.

O ponoæi orija¹ zaspi; kamarlengo se vrati u da¹èaru.

Svitalo je jesenje sunce kad Civetta ustane i siðe u dolinu.

*

Divovi su po docu tra¾ili pobjeglu stoku i konje; kupili su ¾ivinu i tjerali je prema gradu. Bili su pokunjeni, srvani od bdjenja i tuge.

- Bog s njimi, gospodine! - pozdravljahu kmetovi kamarlenga, a glas im bija¹e mek i tih, lica krotka.

- Bog, ljudi! ©to vam se to dogodilo?

- Zlo je. Jo¾e nam zapalil grad.

- Al kako to? Za¹to?

- Eto, tako. Posvadili se, pa Jo¾e po¹al va dolac. Vrnul se je obnoæ nazad i zapalil.

- Pa onda?

- Videli su ga ljudi, pa su ga hteli ubit, al jim je pobegal. Sve je zgorelo. Hote s nami, pa æete videt.

I kmetovi povedo¹e kamarlenga u grad.

Gari¹te se jo¹ pu¹ilo. Stogovi izgorjela ¾ita le¾ali ba¹ ondje gdje se juèe dizahu da¹èare. Nekoliko greda nestalih staja dr¾ahu se jo¹te uspravno pokraj stogova, ali bijahu crne od vatre, prelomljene od vjetrine. Amo-tamo po poljani le¾ale mrcine konja i volova, a oko njih vrzli se psi. Jata gavranova kupila se grakæuæi na ostacima kladara; èekala su da se ljudi maknu s brijega ili da im bace strvine u dolac. Debla cerova str¹ala uvis. Sve bija¹e sivo od pepela, crno od dima.

- A ¹to æete sada?

- Æemo ka¹tigat onega palikuæu - reèe kmet Liberat.

- A tko vam je glavar?

- Sam ja.

- I vi ste to dopustili?

- A èa æu ja kad me ne slu¹aju? Svi su zloèesti, a Jo¾e je najhuji. Delaju i muèe se, ma su kao munjeni.

- Sam rekal ja - poèe kmet Toma - da je to mesto prokleto. Posvuda kosti. Pa to zlato, pa zidi! Ja govorim da gremo na koju drugu goru.

- Ni to, ne! Zemlja je bo¾ja. Nego èujte, gospodine - reèe kmet Ivan. Mi nimamo pravega èovika ki bi s nami ravnal. Mi smo dobri za delat, ma smo bri¾ni kmeti. Htel bi nam se èovik pametan, ¹tudijan, ki bi s nami znal lepo ravnat i rekal nam èa i kako, i kega bi mi ¹timali i rad poslu¹ali. Onda bi sve dobro bilo, i ne bi se takove stvari dogajale. Ma ovako, èa nam koristi bit liberi?

- Vero ja! Predika kako èovik!

- I ja dr¾im da je tako - reèe Civetta. Vama se hoæe glavara, i to pravoga.

- A èa bi bilo kad biste vi pri¹li k nam i bili na¹ poglavar?

- Ja?! ©to vam to pada na um? Potra¾ite ga meðu vama.

- Mi nismo za to. Dajte vi. Æete videt kako æemo onda delat.

Civetta se sve neækao, a govorio tako da je jo¹ vi¹e poticao te¾ake da ustraju u svojoj ¾elji. Nakon duga pogovaranja kamarlengo poèe popu¹tati. Po¹to mu oni obeæa¹e da æe ga u svemu slu¹ati, pristane i zada im rijeè da æe s njima kao sa slobodnim ljudima. Pro¹eta se jo¹ jednom poljanom te odredi da bace one mrcine, ugarke i pepeo u klarac i da posijeku po ¹umama daske za nove da¹èare. Njihova stoka nije mnogo pretrpjela, pa se nije bojati glada. Do koji dan porazdijelit æe svi skupa zemlju te zapoèeti da krèe i oru. On æe k njima svako jutro. Reèe im da puste na miru Jo¾u koga æe on sam potra¾iti. Divovi se utje¹i¹e i poprati¹e sve do doca svoga novoga glavara.

- Zaludu - reèe kmet Liberat - gospodin je gospodin.

- Ma i vraga, samo ne Jo¾eta!

- Kako je sve laglje kada kigod zapoveda!

I one su veèeri divovi opet pili i pjevali na opusto¹enom vrhuncu Psoglavèeva brijega.

*

Crne su vijesti stizale kamarlengu.

Poruèivao mu je pode¹tat da graðani vole gladovati no dati Jo¾in novac kojim bi on htio kupiti ¾ive¾a. Motovunska je ¹uma pusta, i proto se Dalla Zonta uzalud muèi da naðe u gradu radnike. Mletaèki senat ¹alje pisma, opominje i prijeti motovunskom vijeæu. Graðani za to mare i ne mare. Opæinska blagajna prazna, a Motovunjani lihvare onim prokletim zlatom. Po njivama ni oranja ni kopanja. Do koji dan neæe¹ naæi ni kore hljeba u Motovunu. Zavladao nered. Plemiæi se prometnu¹e u razbojnike. Naoru¾a¹e slu¾inèad, pa haraju po selima, prijeteæi gradovima da æe udariti na njih namete. Naj¾e¹æe se uzgoropadio vitez Odo Wachsensteinski. Sve je nagnulo u grad da ne pogine od oskudice i od maèa, a u Motovunu poskupio ¾ive¾ kao oko u glavi. - ©to je bilo vina u opæinskome podrumu, sve mu rado ¹alje, jer bi stra¹no bilo kad bi se gladni graðani bacili na piæe. Pode¹tat moli kamarlenga da se okani onih divljaka i pohrli u Motovun gdje æe biti svima od pomoæi.

Civetta, netom primi vino, povede voz k divovima i dade im ga za marvu. One iste veèeri poruèi kamarlengo pode¹tatu da mu eto ¹alje stoku, a da æe domalo obradovati Motovunjane jo¹ ljep¹im darom. On ostaje na ©triginoj glavici. Neka se pode¹tat tje¹i i ne boji glada dok je volova i ovaca na Psoglavèevu brdu. I od toga dana prodavao je Civetta divovima sve skuplje vino. Zlatna jama bila je veæ prazna. Zalud su kmetovi kucali motikama i kopali rupe. Iskopa¹e jednom duboku jamu i naiðo¹e na spilju kojoj se na dnu ne¹to svjetlucalo. - "Zlato!" kliknu¹e i nagnu¹e kao jedan èovjek da se provuku kroz prohod. U uskome prorovu nasta borba izmeðu divova. Uhvati¹e se uko¹tac: gu¹ili se ¹akama, bili nogama. Borili se ¾estoko dok vidje¹e da ono nije zlato no hrpa gljiva ¹to se sjaju u vla¾nu polumraku.

Ovèar se Ivan proslavi kao pijanica. Krao je drugovima blago i davao ga kamarlengovoj dru¾ini: vola za po brente vina. Gotovo svakoga treæeg dana gonili su graðani volove i ovce u Motovun i u druge gradove. - Divovi su opet hranili, a da toga nisu ni znali, sva obli¾nja mjesta. Stoka je i¹èezavala, ali su kmetovi na drugo mislili. Oèekivali su dan kad æe im Civetta porazdijeliti zemlju, pa su o tome vodili veæ sada prepirke i svaðe. Kamarlengo je navla¹ pu¹tao da minu dani i sedmice. Pirio je razdor. Huckao ih, ali uvijek s medom na jeziku, govoreæi im o slozi. - Samo je Jo¾u poticao na bunu; tjerao ga da se osveti svojim drugovima. Bija¹e se Branenèanin povukao u dolac. Radio je malo i polazio k Civetti da se izbrblja. Civettini su ga drugovi doèekivali s poèetka laskavim usklicima i gostili ga s nekim strahom, ali ¹to se vi¹e gorostas podava¹e dangubi, hvalisanju i piæu, to su oni postajali drskiji prema njemu. Jo¾e se iznova nauèi svemu tomu! nije se vi¹e ljutio ¹to se gospoda s njime ljuto ¹ale: - ta oni mu povlaðuju svaku rijeè kada grdi one u gradu.

Tek o Bo¾iæu prièini se Civetti da je nado¹lo vrijeme baciti meðu seljake pravu jabuku razdora.

Rano ujutro doðe kamarlengo u grad, pozove kmetove i javi im da æe razdijeliti zemlju.

Pet dana obilazili su svi skupa strmine i doce, mjereæi njive, udarajuæi meðe, pravdajuæi se za svaki kamen. Civetta se nije ni nadao da æe naæi u kmeta takovu pohlepu za zemljom. Uvjeri se da mu nije od potrebe udesiti diobu na takav naèin da se kasnije jo¹ gore poèupaju meðu sobom. Dosta je da su susjedi, pa æe se posvaditi o svaku grudu o svaki grm. - Najte¾e je bilo s dolinom izmeðu Psoglavèeva brda i ©trigine glavice.

- Pustimo je Jo¾i - reèe kamarlengo - on ju je i dosada kopao.

Ali kmetovi da se pomame. To je najbolja zemlja! Jo¾e ju je oteo drugima, ba¹ razbojnièki. Dva dana muèio se Civetta s njima, dok ne reèe da æe po doca pripasti Jo¾i, a druga polovica Liberatu i starome Marku. Kamarlengo je znao da æe ba¹ ta dioba postati vrelom jada.

Civetta ispi¹e o svemu neki spis, udari na nj peèate i postavi pred divove knji¾urinu na kojoj se vidi srebrn kri¾.

- Zakunite se na toj knjizi i na tome kri¾u da æete se dr¾ati ugovora i da æete ¹tovati tuðe.

I divovi se zakle¹e.

One iste veèeri reèe Civetta Jo¾i: koji je dio doca zapao njega a koji Liberata i Marka. Gorostas problijedi; usne mu zadrhta¹e.

- Ja nisam bil s vami. Ja ne znam niè. Dolac je moj.

- Jo¾e, i ti se mora¹ pokoriti. Stvar je gotova.

- Ja nisam prisegal.

Civetta stade prièati gorostasu kako kmetovi vele da su bili i preveæ blagi prema njemu: oprosti¹e mu zloèin, dado¹e mu najbolji dio doca.

- Nepravedno je - reèe Civetta - al sam se bojao da æe biti i gore. ©to æe¹? Njih je dvadeset, a ti si sam. Preboli!

Branenèanin skoèi na noge, potrèa u dolinu.

VII

Kmet je u¾ivao ¹to je gospodar komada zemlje. Nov se osjeæaj budio u te¾aku - biti vlasnik, moæi kazati: "To je moja njiva! Moja ¹uma!" On æe podignuti strehu na svojoj grudi, napuniti je marvom i p¹enicom, ¾ivjeti sam i slobodan. Kmetovi se lati¹e motika i pohrli¹e na krèevine i ledine da ku¹aju zemlju. Ali ne potraja dugo, i neki reko¹e: "Zapala me lo¹a zemlja; susjedova je mnogo bolja!" Drugi protu¾i¹e: "Nije najgore, ali je moj dio najmanji, i susjed prelazi preko mojega." Do nekoliko dana svi su tvrdili da ih drugi prevari¹e. Èemu ne razdijeli¹e dolac u dvadeset dijelova da svakoga ne¹to dopade, ta ono je - zemlja! Za¹to Jo¾i, Liberatu i Marku ¹to vrijedi, a njima zemlja plitka i rðava? Sad je gore nego prije. Dosad su imali svi jednako, pa se nije nitko tu¾io.

Juriæ prelomi pred svima motiku i baci je u trnje.

- Darujem vam svoj del! Èa æe mi stene? Raje niè!

Ni po¹tenja na svetu! - reèe Toma koji je prièao kako ga pokra¹e kod mjerenja zemlje, i zahtijevao da mu se pomaknu meða¹i.

- A to je pravo da drugi gredu preko mojega? - klicao je treæi.

I nova borba usplamti meðu kmetovima.

Zabrinu ih stoka koja je naglo i¹èezavala. Civetta im poruèi da izaberu novoga glavara jer se on vraæa u Motovun. I sada je svaki od njih htio dovinuti se te èasti: - starci su kazivali svoje sijede vlasi, mlaði svoje jake mi¹ice. Divovi su opet provodili dane u svaði, i ¾ivot im postaja¹e sve te¾i.

ðu Liberat i Marko nisu se jo¹ usuðivali u dolac da obraðuju svoju zemlju. Bojali su se Jo¾e. Bija¹e Branenèanin poruèio kmetovima da se on nije zakleo na knjizi sa srebrnim kri¾em, i da on neæe da znade za onu njihovu diobu. Dolac je uvijek bio njegov, pa nek se nitko ne usudi dirnuti u njegovu zemlju. Civetta reèe da on u tu prepirku ne ulazi; nek svaki od njih brani svoja prava kako zna i mo¾e.

Istom poslije desetak dana spusti se stari kmet Marko u dolinu i stane se ¹uljati okolo svoje zemlje.

- Èa dela¹ tuka? - vikne Jo¾e potrèav¹i kmetu u susret.

- Oèi su za gledat.

- Èa i¹æe¹ na mojem?

- Na tvojem ne i¹æem niè. Grem na moju zemlju.

- Kade je ta tvoja zemlja? Gre¹ æa!?

- Ja sam tuka gospodar!

I kmet Marko prekoraèi plot.

- Gre¹ ali ne? - ruknu Jo¾e; a videæi da ga Marko i ne gleda, zaleti se na kmeta.

Gonili su se bijesno; tukli se bez milosrða. Do dva puta povali Jo¾e Marka i izmrcvari mu ¹akama lice. Starac kmet, uvidjev da bi mogao podleæi, istrgne se Jo¾inim ¹akama i udari u bijeg. Branenèanin ga tjerao sve do strmine, prijeteæi mu da æe ga drugi put ubiti kao psa.

Kad se Marko pokaza u gradu onako izgreben i istuèen, svi kmetovi digo¹e viku protiv razbojnika. Ne pu¹tati gospodara na svoje, udariti starca! To je sve jer ga nisu kaznili kad im upali grad. Civetta je mudar i pravedan, ali je preveæ blag. Nije na diku kad te gospodar ¹iba, ali da te kmet bije, to je ruglo i sramota. Liberat je molio i kumio drugove da siðu svi skupa u do, pa da se obore na goropadnika; neka ga ulove i ve¾u. Budu li svi slo¾ni, lako æe ga ukrotiti; inaèe neæe nitko smjeti u dolinu, a to bi bilo neèuveno i sramota za sve te¾ake. Ali su svi kmetovi bili zavidni Marku i Liberatu ¹to ih je dopao komad zemlje u docu, pa su se u srcu radovali svemu tome i nadali se da æe Jo¾e jo¹ jaèe bjesnjeti.

- Niste ljudi! - ljutio se Liberat.

- Èa mi imamo od tega èa smo skupa? Ma ba¹ niè! - govorio je kmet Marko.

- Zna¹ èa - reèe kmet Toma Liberatu. Daj ti meni tu zemlju u docu, a zami onu moju blizu ¹ume.

- To bi vi hteli, ma ja nisam munjen. Ja se ne bojim Jo¾eta. Æete videt! - odgovoi Liberat. Ma ako mi se èa dogodi, æete bit vi krivi i pred ljudi i pred bogom.

- Se boji¹! - naruga¹e mu se kmeti.

Onoga istoga dana pogna Liberat svoga posljednjeg vola ka kamarlengu. Kmet stane moliti Civettu neka se zauzme za nj i dovede Jo¾u k razboru. Kamarlengo pogosti kmeta, ali mu reèe da on nije vi¹e njihov glavar jer da je obolio i da se sprema na odlazak.

- Uredite sve to sami! Ta niste djeca.

- Smo huji nego otroki. Ako grete, æemo se poklat mej nami.

Civetta se ne dade skloniti. Nije htio ni¹ta èuti o Jo¾i i o diobi zemlje.

- Glejte - reèe Liberat - zel sam motiku. Rad bih i¹al dole na dolac da delam... ma oni Antikrist. Neæe bit dobrega!

- Pa idite! Vi niste star i slab kao Marko. Jo¾e æe se vas èuvati.

- Hote i vi s manom.

- Ne paèam se. Èujte, Liberato; evo vam ugovor i poka¾ite ga Jo¾i. Dr¾'te i svetu knjigu, pa se Branenèanin neæe usuditi da vam se opre. Èuvat æe se svetogrða.

- Vero da je. Sad grem - klikne kmet, poljubi srebrni krst i djene knjigu za pas.

Liberat uze motiku i krenu u dolac.

Bija¹e vedar zimski dan, samo je tanka maglena koprena le¾ala jo¹ na dolini. Vidjela se kroz nju oveæa stabla i bljeskanje potoka koji je ¾uborio. Veæ dugo èuje kmet poziv te vode sred lijepe uvale. Govori mu ono klokotanje o svje¾em napitku sred ljetnoga dana kad sunce peèe a ¾eða pali grlo, i o èarobnoj moæi vode kada gore ¾uljevi na rukama. Prièa mu onaj romon o grudi punoj sokova, o brazdama i o korijenju ¹to si¹e vodu. Pjeva potoèiæ kmetu pjesmu o usjevu i o voænjaku gdje æe zamirisati i dozreti voæe. - Da, ba¹ u toj dolini procvast æe na zemlji najgizdaviji cvijet njezin i sinut æe na suncu najljep¹e uzdarje njeno! Nema na njoj ni trnja ni kamenja, ravna je kao dlan, natapana potokom i ovjenèana plotovima kaline i lje¹njaka. Trava ¹to se zeleni na njoj i usred zime, i drveæe uvijeke kitno i bujno, kazuje te¾aku da je ona mo¾da posljednji kutiæ nestaloga raja zemaljskoga. "To je prava zenlja!" ¹ane kmet pa poljubi opet kjigu i pokroèi ¾ivlje. Kad Liberat stigne u do, magle je bilo veæ nestalo; mokro drvlje i stijenje blista¹e se na suncu kao da je oro¹eno rosom.

- Pravi raj!

U docu nije bilo nikoga, samo su ptice crnih krila i bijela repa skakutale na obali potoka. Sunèano je svjetlo plavilo kotlinu. Po stranama gora lutali su pramenovi magle. Gore na zidini Psoglavèeva grada sunèala se tri gorostasa.

Liberat je, sav bla¾en, promatrao svoju zemlju. Uze motiku, ra¹iri noge i zamahnu. Crnica je bila masna, gusta i jedra - pravi bubreg zemlje. Ej, kako æe je on rado kopati i orati! Kako æe je s veseljem sijati! Al æe mu ona proklijati u proljeæe! Ljeti æe on spavati u docu, u ¹umoru klasja, u ¾uborenju vode i ¹u¹tanju jablana koji str¹e na obali potoka poput stra¾ara njegove zemlje.

- Liberat! - zaèu se hrapav glas.

- E! - prenu se kmet iz svoga snatrenja.

Jo¾e je stajao pred Liberatom, crvenih oèiju i blijedih obraza; na mr¹avu njegovu licu vidjeli se tragovi bdjenja i srd¾be.

- Jo¾e - reèe Liberat - budi èovik. Pusti me nek u miru delam. Smo ljudi, ali otroki?

- Liberat! Si èovik ti... o, si! Sam te vazda ¹timal. Si bil na¹ glavar. Ma èa ne gre, ne gre!

- Ja znam èa delam. Vi¹, imam kartu! - poka¾e Liberat ugovor i upre prstom u peèat.

- Èa æe mi karta?

- A imam i sveti libar. Vi¹ kri¾ na njemu!

- Èa kri¾? Èa libar? Gre¹? Ma odmah! - ra¾esti se Jo¾e i gurne Liberatu knjigu iz ruke.

Liberat se ne maknu, kao da mu se noge ukopa¹e u grudu.

- Hodi s vragom! Grdobo! - okosi se Liberat i oèi mu zaplamtje¹e.

Jo¾e jurnu na njega. Uhvati¹e se uko¹tac. Rvali su se dugo, bijesni i ¾estoki. Tukli se i grizli kao psi, dok Liberat ne gurnu od sebe protivnika koji udari licom o zemlju.

- Oslabil si! - naruga se Liberat. Sad idi!

Jo¾e se dignu i kleknu. Iz nosa i usta curila mu krv; divlji mu plamen gorio u oèima. Ostade trenutak kao omamljen, s onim krvavim mlazovima na bradi i vratu, s raskolaèenim oèima, s nakostru¹enim vlasima. Osjeæao je buru u grudima, ¹um u u¹ima, a pred njegovim oèima Liberatova je slika drhtala, mutna kao lik kakve zvijeri u magli sutonskoj. I Jo¾i se prièini u tom èasu da slu¹a u onom ¹umu riku medvjeda od koga je jo¹ kao dijete branio jednom uz staroga oca svje¾u raku djeda svoga... Èuje te¹ko dihanje oèevo, lupu kremen-sjekire i bilo svoga djetinjskog srca u kojemu je ljubav za oskvrnutom rakom jaèa od straha pred nemani. Udi¹e kroz nozdrve vonju krvi, duhu le¹a i zadah zvjerinje ko¾e. Osjeæa da mu svaka ¾ilica dr¹æe. Iz dna srca, iz dubljine njegova biæa probija veæ davno zaboravljena, neodoljiva snaga ¹to ga tjera naprijed. Ne¹to ga nosi kao vjetar slamku, protiv svih i svakoga, a za onu grudu ¹to je, razdrta, zavonjala pred njim pod udarcem tuðe motike.

- Ja ne dam zemlje. Nikada!

I Jo¾e dignu oèi k nebu te se prignu i poljubi zemlju. Skoèi, pograbi motiku, zamahnu i spusti je svom silom na Liberatovu glavu.

Kmet kriknu, zaljulja se i sru¹i.

*

Umorstvo kmeta Liberata smete i prestra¹i te¾ake na Psoglavèevu brdu. Nisu se ni usuðivali dirnuti u le¹. Le¾ao je dva dana u docu, a u njegovoj se krvi kupala knjiga sa srebrnim kri¾em. Bojazan i crne slutnje morile su te¾ake koji nisu znali ¹to bi uradili. Pozva¹e kamarlenga, a Civetta potrèi na Psoglavèevo brdo da ubere plod svoga èekanja. Mleèiæ uspije zbuniti i jo¹ veæma poti¹titi one ljude. Pretjeravao je te¾inu dogaðaja, gojio u njima praznovjerje, pla¹io ih paklom i sotonom, uvjeravao ih o nu¾di pokore, jer je Liberatova krv pala na sve divove. Za¹to ne zaprijeèi¹e zloèin? Za¹to ne pomogo¹e drugu kad ih je molio? Jo¾e nije veæi gre¹nik nego oni svi. A ona je sveta knjiga oskvrnjena njihovim svaðama, okaljana krvlju. Ugovor je zapeèaæen zloèinstvom; sva zemlja okolo brda gre¹na je i prokleta - ona æe im roditi trnjem i draèama. Moraju drugamo, jer æe odsada oko Psoglavèeva brda lutati Liberatova sjena da ih budi iza sna. Neka potra¾e drugo brdo, ali neæe ni na njemu izbjegnuti kazni jer krv pravednika vapi do neba.

Kmetovi su slu¹ali kamarlenga, svi upla¹eni.

Civetta im reèe da ukopaju le¹, i javi im da æe sutra u zoru pobjeæi iz toga kraja.

U suton spusti¹e se tri gorostasa u dolac. Sjale su prve zvijezde kada divovi ukopa¹e svoga druga. Poðo¹e uz brijeg, strepeæi pri svakom koraku. Pratili su ih ¹umori u ¹ikarama i ¾amorenje po¾utjelih cerova.

One noæi bdjeli su divovi na zidini. Nemir im nije davao da stisnu oèi, a muèio ih glad jer bija¹e nestalo i posljednjega brava u njihovoj staji. Bila je studena noæ. Zvijezde su sjale crvenkastom svjetlo¹æu. Nekoje se od njih otkidale od svoda i padale na daleka brda, ostavljajuæi za sobom trag ¹to sjeæa¹e te¾ake na mlaz krvi. Puhao je vjetar i zibao granama stabala ¹to su u tami slièila avetima koje bijes spopade te ma¹u rukama. Daleko je negdje tulio vuk, krièao je æuk u obli¾njoj ¹umi, a potok je klokotao u docu. Nikada se ¾amori zimske noæi ne dojmi¹e na takav naèin gorostasa.

Divove obuze strah. Spusti¹e se u dolinu.

Ali ni tu ne naðo¹e mira. Ili se lukavi kamarlengo neèemu domislio, ili je bojazan varala kmetove, ili se Liberat pretvorio zbilja u vukodlaka: njima se cijele noæi prièinja¹e da vide ne¹to bijelo i visoko gdje se skita u docu, ba¹ okolo one grude na kojoj im drug poginu.

U strahu i nemiru doèeka¹e zoru.

Kao da su se o tome veæ dogovorili, pokupi¹e poljsko oruðe, krenu¹e svi skupa put ©trigine glavice.

Kamarlengo bija¹e ba¹ ustao da poðe k Jo¾i kojega je krio jo¹ uvijek na boku brijega, kada kmetovi stigo¹e pred da¹èaru.

- ©to je, ljudi? Doðoste da me pozdravite?

- Grete, gospodine?

- Da, odlazim. ©to bih ja tu?

- Mi bi hteli s vami malo predikat.

- Pa dajte.

- Vero, tuka ne moremo veæ ostat. Ni blagoslova. Pa nimamo ni od èega ¾ivet.

- Potra¾ite nov kraj.

- To je sve lako reæ, ma mi nismo za to. Mi smo bri¾ni kmeti, i sami ne znamo niè delat. A za ¾ivet ni dosta znat kopat. Mi ne znamo bit liberi.

- Pa ¹to æete onda?

- Mi bi se hteli vrnut k na¹im starim gospodarom. Æemo ¾ivet kako smo ¾iveli i pre. Æemo delat i slu¹at.

- Eh - uozbilji se Civetta. To je sve dobro, ali hoæe li vas oni htjeti?

- Vi ste dobar èovik. Æete nam pomoæ.

- Nastojat æu. Vidim da ste u neprilici. Poèekajte me tu.

I kamarlengo uðe u da¹èaru da se dogovori sa svojim ljudima.

- Pobjeda! - kliknu netom zatvori za sobom vrata. Divovi se preda¹e: ovce se vraæaju u tor.

Veselje zavlada meðu graðanima. Bilo je i skrajnje vrijeme jer su u gradovima nevolja i mete¾ postajali sve veæi. Povratkom kmetova sve æe se urediti.

Civetta napi¹e vi¹e pisama pode¹tatima i barunima, te reèe da svaki graðanin povede sa sobom po jednoga kmeta i da ga preda gospodaru. On æe s Velim Jo¾om u Motovun.

Ne potraja dugo, i divovi se stado¹e pra¹tati jedan od drugoga. Bili su muèaljivi. Stari se kmet Ivan dugo borio, ali ne odolje: suze mu udari¹e niz obraze, zaplaèe kao dijete.

- A, rane moje! Bri¾ni i tu¾ni moji! Ma zaè je sve to tako? Zaè ni sada kako onih prvih dni? Jo¾e, zaè si onput onako govoril!

I stari kmet stane èupati svoje sijede vlasi.

Nov bol ti¹tio je srca onih ljudi. Ba¹ u èasu kad su se dijelili - pro¾eti mr¾njom, izmoreni svaðama, bojazni i razdorom - osjeti¹e, kao nikad prije, da su iste krvi i iste puti, da su ¾rtve istoga stradanja. Osjeti¹e da ih i sada ve¾e ne¹to ¹to se ne da prekinuti.

- Ostanimo! - ¹ane Juriæ.

Divovi prignu¹e glave. Osjeæahu u dnu srca odvratnost prema gospodaru i sramotu zbog svoga vladanja. Posljednji ugarak vatre ¹to je Veli Jo¾e potakne a slo¾an je rad razmahnu, tinjao je jo¹ negdje u kutu te¾aèkih du¹a - ali iskra ne usplamti u po¾ar; nestade je opet u dubljinu njihova biæa. Kmetovi se pogleda¹e jo¹ jedanput pa se uputi¹e za svojim pratiocima. Spusti¹e se u klanac, mimoiðo¹e Psoglavèevo brdo; raziðo¹e se na sve èetiri strane istarske zemlje.

Na njihovu brijegu le¾ao je maglen oblak. Kao da se brdo na kojemu su proveli najsretnije dane svoje ovilo sada koprenom da ne gleda svoje nove pusto¹i i one trudbenike koji, zgrbljenih leða i pokunjene glave, idu na novu patnju i robiju... Iz magle dopira¹e do kmetova ¾alobno stenjanje - ¾alba kakve zvijeri ili zavijanje psa. Potok je u dolini grmio pjesmu o vjetrovima ¹to æe ga od sada obilaziti, o kamenju ¹to æe ga gu¹iti, o trnju i draèi kojima æe na vrhovima blistati vijekom kaplje neosveæene krvi.

*

Posljednji koji ostavi ono mjesto bija¹e kamarlengo. Za njim je i¹ao Veli Jo¾e. Kao da je gorostas ostario u malo dana za stotinu godina. Koraèao je skr¹en i pokunjen. Ne¹to bolno lebdjelo mu oko usta, sjedjelo mu na èelu; izbijalo mu iz oèiju.

U podne drugoga dana ugleda¹e putnici s gore izmeðu rijeke Dragonje i Mirne motovunske kuæe.

Kamarlengo krikne od veselja, a Jo¾i kao da je ledena ruka stisla srce.

Ja¹e Civetta pred gorostasom na magarèiæu. Vjetar mu veæ nosi glas motovunskih zvona. Graðani su ih sigurno ugledali izdaleka pa se di¾u doèekati kamarlenga. ©to ne mogo¹e uraditi graðanske èete, sila vitezova i ugled naèelnika, uèinio je on sam. I sad se, eto, vraæa s kmetom Jo¾om; vodi ga kao i¹ibana psa. Vjeèna mora biti harnost grada Motovuna prema kamarlengu. Doskora opet i ¾ita i stoke u gradu. Motovun æe iznova biti miran, siguran i sit. - Civetta je ugledao povorku graðana. Iza¹li su iz grada, idu mu u susret sa razvijenim barjacima, s bubnjevima, trubama i poklicima. Kako æe ga oni odsad ¹tovati! Imenovat æe ga sucem, a mletaèki æe ga senat uèiniti kontom istarskim. Graðanstvo æe veèeras klicati "bravo!" i "viva!" pod njegovim prozorima; dug æe red baklji iæi po ulicama gradskim a njemu u èast.

Civetta o¹inu magarca: "Jo¾e, trsimo se!"

Ali je Jo¾e sve tromije koraèao. Gledao je njive na kojima se dugo muèio kao pa¹èe a za one lo¹e gospodare. Gledao je ¹umu u kojoj se lomio pod ¹jor-Zuaninim bièem, mrske mu zidine gradske i laðe daleko tamo na u¹æu rijeke. Vidje povorku graðana i sjeti se patnja, uvreda i sramote. Zar biti opet igraèkom u ruci tih patuljaka? Iskusio je slobodu; zna ¹to znaèi biti svoj; uvjerio se da su graðani gori od njega, da ih se nema za¹to bojati. Za¹to da im opet robuje? Ali on je prolio krv, uvrijedio svoje drugove, smeo ih, pa je bilo bruke, ¹tete i sramote - Na tu pomisao obuze ga opet tuga; du¹a mu klone. ©ane: "Gre¹nik sam" - pa okrenu dalje za kamarlengom.

Daleko na obzoru poka¾e se Jo¾i more. Puèina bija¹e glatka kao zrcalo. Da, to je more po kojem je plovio onoga proljetnog dana te se borio s valovima na litici, u tami, ki¹i i vjetrini, go i sam, ali jak i smion kao pradjed mu Vukan koji je odolio èoporu bijesnih bikova sred motovunske ¹ume. To je ono isto more kojim se on porvao i nadvladao ga, pa je mo¾da zato - misli Jo¾e - ba¹ od one noæi tako krotko i mirno. Gorostas se sjeti rike vode sred proljetne noæi i svoje pjesme u lupi talasa i u vijanju vjetra. Svega se spomenu, i prièini mu se da ga ne¹to lupnu u lice; osjeti odjednom buru u krvi i nemir u njedrima.

Velika je galija plovila morem. Ni povjetarca nad vodama. Stotinu vesala tiskalo je naprijed laðu. Kroz oblake prosu se pramen zraka na onaj brod, i laða sinu na puèini kao golem galeb ¹to se spustio na vodu ali mu krila lepeæu jo¹ uvijek u zraku. Brod juri prema kraju, biva veæi, i ¹to se vi¹e pribli¾ava kopnu, postaje sve èudnovatiji. Ona su jedra zgu¾vana i razdrta. Konopi vise niz jarbole, svi popucani i gnjili. Na bokove, na o¹teæeni pramac i na skr¹enu krmu puste laðe uhvatile se trave koje vise èak sa vesala ¹to tromo i odmjereno lupaju morsku povr¹inu, gurajuæi sve br¾e prema kraju èudnu galiju... Rekao bih neka èudotvorna ruka digla iz morske dubljine veæ davno potonulu laðu, i avet-drijevo brodi sada prema kopnu. Jo¾e vidje gdje se sva ona vesla di¾u uvis kao stotinu ruku. Gorostas se trgnu i stane. - "Galjot Ilija!" pro¹apta. I prièini mu se da sve one ruke uprije¹e prstom prema gorama u srce istarske zemlje, ba¹ kao da mu nala¾u: "Idi odavle! Tamo je tvoj spas." I prièini se orija¹u da mu galeot sipa opet u lice iskre i varnice, da ga drma rukama i da mu vièe na obje u¹i: "Ne budi robom! Èovjek si i ti." - Prièinja se Jo¾i da opet èuje galeotovu pjesmu u utrobi galije. Gorostas se smeo i uznemirio; èuje lupu svoga srca; sve misli: koraknem li naprijed, uzbibat æe se more, zagrmjet æe mi: "Sramota!" a ruke, one æe me udarati u obraze... Da! Ja æu natrag. Okajat æu svoj grijeh: Radit æu sam i èekati braæu. I ona æe doæi - i ako ne odmah, a onda makar do stotinu, do hiljadu godina. Natrag! Natrag!

Kamarlengo je sve ¾e¹æe ¹ibao magarèiæa. Eto, sad æe preda nj banuti iz ¹umice povorka. Bubnjevi biju, trublje trube, zastave se viju, usklici se ore.

- Br¾e, Jo¾e! Stigo¹e.

- Viva kamarlengo! - grmnu svjetina na rubu ¹ume.

Pode¹tat se pokaza izmeðu dvije zastave, praæen od vijeænika, plemiæa i kanonika. Gomila jurnu prema Civetti. Nasta kome¹anje. Svi se guraju prema pobjedniku. Hoæe da mu ljube skute. Nekoliko momaka digo¹e magarèiæa s kamarlengom koji sada ja¹e nad morem glava.

Ali to ne potraja no trenutak.

Najednom se graðani smrko¹e u licu: problijedje¹e od razoèaranja, po¾utje¹e od gnjeva.

Deranje i zvi¾danje zaglu¹i Civettu. Oèi su sijevale, ¹ake su prijetile.

- Povalite ga! Sve¾ite nitkova! - krièao pode¹tat. Svi su gradovi dobili natrag svoga kmeta, a mi? A mi?

Kamarlengo, lebdeæi jo¹ uvijek u zraku, obazre se naokolo i tek sada spozna uzrok svoje nagle propasti.

Velog Jo¾e bija¹e u zadnji èas nestalo bez traga.

Balkan (Trst), l907.