Cijelo vrijeme mislio sam na sobu, braène krevete, polufotelje bez gornje presvlake, na trokrilni ormar i kartonsku kutiju gore na njemu, mislio sam i prebacivao se u hladnu posteljinu, na pokvareni sat, na kiè sliku s tustom, erotiènom èe¾njivom djevicom poleglom na kanapeu, a mali vragoljani i anðeli lebde oko nje, donose joj haljine, cvijeæe, plavi prozirni til, neko nebesko paperje, miluju je i ¹apuæu rijeèi strpljivosti, raspiruju joj nadu, golicaju tabane i dra¹kaju aristokratski male i srcolike usne, mislio sam na tu djevicu, na mansardu na èetvrtom katu, na bokal s vodom, na dvije èa¹e, na gro¾de ¹to ga je ona oprala i stavila na noæni ormariæ, na fotografiju braènog para (trgovac u ¹e¹iru i zimskom krombi kaputu, kæerka penzioniranog oficira iz pokrajine, mo¾da se dirala i sa spahijskim momcima pod nekim dudovima), mislio sam na grad koji je dolje, prizemno, buèao i klokotao od piæa, prepune kanalizacije, paniènog prometa, na grad kojim smo kru¾ili tra¾eæi prvo hotelsku a onda bilo kakvu sobu, sobu s jednim ili dva kreveta, sobu s èetiri zida, mo¾da i bez prozora, bez zvonca za poslugu, bez èistaèice i konobara, ¹krto namje¹tenu, sivu, pomalo pljesnivu i zakislu, od davno ugasnulih plamenova ¾uækastu sobu.
Kad se starèiè odvojio od zida i upitao nas, znao sam da æe sve biti u redu i da æe podignuti cijenu, jer je vidovito pronju¹io da nismo registrirani i da drhtimo, pomalo klecamo i prete¾no ¹utimo lomeæi svoje prste, zastajuæi u sjeni kapije i drveæa. I¹li smo na lukavom odstojanju, ni jednom se nije osvrnuo. Bilo je uzbudljivo, èak sam se sjetio da je situacija identièna s filmom. Kad se zaustavio, odmah je izustio cijenu i pitao ¾elimo li broj njegove legitimacije, hoæemo li odmah gore k njemu, mo¾emo li dati kaparu, neki mali predujam. Bio sam uznojen i mokar od hodanja i jesenske tople veèeri. Da je zahtijevao puno vi¹e, sve bih uèinio. Vjerujem i ona. Dali smo mu pare i zapisali adresu, broj stana, ime i prezime, broj stana u kojem æemo naæi njegovu ¾enu ako sluèajno on ne bude kod kuæe. Hoæemo li ustati prije osam sati? Oh, da. Onda je u redu. Ulica nije daleko. Samo pozvonite i recite ¾eni. Laku noæ.
Nisam mislio da æemo le¾ati u tom dijelu grada i da æe se kroz prozor vidjeti limeni dimnjaci, krovovi, rublje, le¾aljke od ljeta i prazne ko¹are. Hoteli bijahu puni. U portirnicama ¾ene su pile kavu i plele, sale za ruèavanje bile su u polutami, jo¹ neosvijetljene. I¹li smo od jednog do drugog i po broju automobila parkiranih ispod lipa znali smo ima li mjesta ili ne. U neke nismo ni ulazili, jo¹ pred vratima gubili smo nadu i odustajali, okretali se, snalazili i nijemo sporazumijevali da treba iæi dalje, dalje, makar èitavu noæ vukli se ovim ulicama. Samo ne stati, ne sjesti na neku klupu u prikrajku parkova pored kojih prolazimo, jer tko æe tada biti toliko priseban i ¾eljan sobe pa da se pokrene i odbaci ruke, da izvuèe vrat i ramena iz zagrljaja. Hodasmo prièajuæi o vremenu koje nismo zajedno proveli. Sjeæasmo se zgoda u kojima smo odavali naklonost, tu¾nog kraja koji je odjednom nastupio, koji nismo predvidjeli jer je bio iza nas i mi ga ne vidjesmo sve dok ne bija¹e kasno.
Pored toliko ljudi smo pro¹li a ja ni od jednog lica nisam upamtio. Toliko sam bio izoliran, toliko okrenut k njoj i sebi. Ulice su mogle mijenjati smjer, gubiti oznake, preude¹avati se; od svega toga mi ni¹ta ne bi opazili, previ¹e smo bili opèinjeni i zadubljeni u svoje rijeèi i pokrete. Odjednom je toliko toga trebalo do¾ivjeti, toliko toga se zgusnulo, zbilo na jednom mjestu u kratko vrijeme da nisam dospio misliti o svemu tome unaprijed, kako sam inaèe obièavao. Tako sam preduhitrivao pokleknuæa i nesnala¾enja, jer sam za svaku sitnicu, za svako krzmanje imao u sebi spremno razja¹njenje, izlaz i odgovor. Ali tako sam uvijek bio prikraæen za ono slatko nepoznato, za ono èiji sastav, obujam i okus ne znamo prije nego ¹to nas obuzme i zavrti, prije nego ¹to se sruèi na na¹e suho toplo tijelo. A tada je kasno odupirati se i misliti na obranu. Ono je tako opojno, ugodno i pro¾ima nas u beskrajnom sladostra¹æu da mi radije klonemo, ra¹irimo ruke, spustimo kapke i prepustimo se osjeæaju bezvremenosti i nematerijalnosti. Jer kad propadamo u u¾icima, onda uvijek za to propadanje naðemo opravdanje, uvijek su zle sile brojnije i opakije od kreposti ¹æuæurene u na¹im tamnim dubinama. Ni¹ta nisam uspio promisliti, to je èitavoj noæi dalo èar iznenadnog bluda koji je èistiji od anðeoskog krila.
Ni jedan tren nismo krzmali. Ni ona ni ja tokom tra¾enja sobe, uspinjanja i spu¹tanja po ulicama, ne izustismo rijeè koja bi nagovijestila umor i gubitak volje. Mo¾da smo namjerno opa¾ali sporedne brige i tako se udaljavali od trenutka kad bi nam portir rekao da je sve popunjeno ili da postoji jo¹ samo jedan le¾aj u zajednièkoj spavaonici. Govorili smo o svemu drugom samo ne o uzbuðujuæoj groznici koja nas èeka kad preðemo prag i ugasimo svjetlo. Kupovali smo hranu, piæe i uvrijeðeno se odmicali, razvezivali ruke, da bi ne saèekav¹i polazak i zaborav na tobo¾nju uvredu, jo¹ tjesnije pripijeni, jo¹ zamr¹enije vezani nastavljali hod i potragu za èetiri zida. To su bile igre u meðuvremenu, svladavanje nervoze i dugoèasnog puta.
Ona je spavala. Si¹ao sam s kreveta i izvadio sat iz kaputa. Preko krovova razlijevala se mlijeèna svjetlost jutra. Iza moje glave, kroz zid, èulo se jedno dijete. Negdje je zvonio budilnik. Predmeti i ljudi su se oslobaðali noæi i magle. Svje¾ina je strujala kroz pritvoreno prozorsko okno, prala kapke i je¾ila ko¾u. Toplina njena tijela kome se odazvah i koje poèeh slijediti, jo¹ je dolazila iz sna, od umjerenog i prorjeðenog udaranja bila, iz mirnih ruku, padala i talo¾ila se izmeðu grudi, isijavala iz nogu. Jutarnja toplina ¾enskog tijela, njegove ko¾e i povr¹inskih ¾ilica. Nesluæeni talasi topline. Neprestano stvaranje topline, u bolu i radosti. Toplina koju mogu vidjeti kao ¹to mogu vidjeti plahte i pokrivaèe, Singer ma¹inu, psihu i zgurenog porculanskog psiæa.
Starèiæ i njegova ¾ena kretali su se po kuhinji i kupatilu, sve sam slu¹ao i èuo. On ide na posao, ona æe od nas primiti ostatak para. Nemaju djece. Na zidu nema slike djeteta. Nema slike mladiæa u vojnièkoj uniformi. Ni¹ta osim uveæane fotografije braènog para u mlaðim danima kad nisu izdavali ljubavnicima sobu i kad su nosili krombi kapute s krznom na ovratniku. I kiè slika djevice, dobro uhranjene djece sa strelicama, skupim tkaninama i malom krunom za njenu plavu glavu. Ni¹ta vi¹e na zidovima. Nikakve diplome, nikakva priznanja, nagrade, spomenice, uspomene. Mo¾da ne ¾ele da im se nepoznati podsmjehuju u èasovima odmora i obijesti. Mo¾da su im slike u kuhinji, vjerojatno nisu tako siroma¹ni.
Ti zaboravlja¹ novac, podsjetio sam se. Na sve gleda¹ previ¹e osjeèajno, oèima koje su drugi izgubili jo¹ u onih prvih devet mjeseci razvitka. Starèiæ izdaje sobu i pobire pare. Ujutro odlazi na posao, a uveèe ¹eta oko agencija i kolodvora, gleda namjernike i raspoznaje ljubavnike. Njegova ¾ena poslije njihovog odlaska ¹irom otvara prozore, mirisi noæi lebde nad krovovima, rasplinjuju se. Kreveti se namje¹taju, uprljano pere. Mo¾da se netko, isto kao i sada, prisjeæa onih ¹to su prije ovdje noæivali, ljubili se, borili i cjenkali. Njihova toplina ispunjavala je sobu, uvlaèila se u ormar i madrace. Njihov dah trovao je uzduh. Ujutro su slu¹ali sliène ¹umove. Mo¾da je i raspored isti: prvo dijete pa onda budilnik i povlaèenje papuèa po podu. Mijenjali su krevete i tra¾lii hladne plahte. Razgovarali i tepali kad bi prestali misliti, kad bi gubili te¾inu i zatvarali oèi. Tko bi mogao nabrojiti sve njihove nedostatke, te¾nje i planove. Mo¾da su ih morile sumnje, mo¾da su èitavu noæ bdjeli i prevrtali se oèekujuæi jutro i poku¹avajuæi proèitati s lica dragana ili dragane, da li je ushiæena, zapanjena ili razoèarana. Ustajali su, povlaèili prste kroz kosu, odijevali se, grlili pred ogledalom, odlazili u kupaonicu, vadili novac iz novèanika ili torbice, opra¹tali se i tromo spu¹tali sa èetvrtog kata. Ni¹ta tajnovito, ni¹ta izvanredno nema u njihovim postupcima. Oni su (isti kao i ti) kupili ovu sobu za jednu noæ. Da li se u tom sluèaju mo¾e¹ nadati èudu? Èuda ne kupuje¹, ona ovladaju tobom. Èuda se raspoznaju od kupljenih stvari, ona nemaju cijene.
Noæ ljubavnika kratko traje. U otvorene oèi dan unosi otrje¾njenje i nesigurnost. Njegovo svjetlo otkriva malaksale ruke i bezobliène usne. Tijela se dodiruju i sumnjaju, nema lakog tamnog pla¹ta koji sve pokriva i prikriva dajuæi sigurnost èinovima. Dan zatvara usne, otvara oèi koje se susreæu, odbijaju i u nedoumici mimoilaze. Buka sa tr¾nice mije¹a se s posljednjim ¹aputanjima ¹to izlaze iz kutova gdje se tmina zadr¾ala i sklonila. Tijela se skrutnjuju i zatvaraju. Prije nego ¹to se sasvim ne ohlade usne se zgrèe i tokom dana vi¹e ne promijene.
Si¹li smo dolje u vrijeme kad se veæ mo¾e glasno viknuti kakav æe biti dan. Magle koje su nas obavijale i gu¹ile u kasnim satima, sada su jo¹ le¾ale po dvori¹tima i ulazima velikih kuæa, ispod kr¾ljavih drveta: sve je veæ dopu¹talo suncu da uðe. ®elio sam biti sam i u¾ivati u pobjedi. Postupci mi postado¹e uvredljivi, mrzovoljni. Sigurnost me je èinila opakim. Nisam obraæao pa¾nju na bijednike i one kojima sam du¾an, na one koji su se prostrli po zemlji i dizali me u jedinstvene visine. To je vrijeme kada se treba rastati i u nekoj drugoj sobi le¾ati na le¾aju, slu¹ati glazbu i misliti kako je sve ¹to nam se de¹ava nevjerojatno i za nas izabrano. Treba se rastati, grube rijeèi prijete. Pogledati kroz balkon i udahnuti listopad perivoja. Tako i tako ¾urimo u neki kut, u neku pusto¹ gdje nas nitko neæe uznemirivati kada budemo ponovo pro¾ivljavali minule gozbe i u¾ivanja. Zbog toga se i opra¹tamo, zbog toga i di¾emo ruke, jer sumnjamo i pitamo se da li je zaista tako bilo kako nam ka¾u oèi i u¹i. Ne odustajemo od pamæenja, ono nam se èini najustrajnije i najsigurnije. Na rubu ploènika, veæ udaljeni i zabrinuti za kruh i ugled, mi ulazimo u ulice i pu¹tamo da nam iz d¾epa viri konac sa klupka ¹to se odmotava. Kuda sve ne ulazimo, kakva te¹ka gvozdena vrata neotvaramo! Èitav grad opletemo koncem. Tada ga netko prere¾e potkovicom, sluèajno, ili prere¾e, namjerno. Izgubimo se meðu prolaznicima, tko æe nas naæi, tko æe nas upozoriti kad trka neprestano traje, ne smijemo odustati, ne smijemo iznuriti tijelo, jer ona je sve i sve ovisi o njoj. Prestane li ona, prestat æemo i mi. Zato se odrezani kraj konca izgubi, netko drugi, nepoznati i nama strani, prive¾e svoj kraj konca i obraduje se misleæi da nije prevaren. Sav sretan odlazi u ¹umu i tamo se smiruje. Mi grcamo zbog njega i zbog sebe znajuæi da je to kraj ljubavi kojom smo se kleli, zavjetovali i koju smo uznosili jer bijasmo tako udaljeni i ku¹njama izvrgnuti.
Ali kad se rastajemo, o tome jo¹ ni¹ta ne znamo.
Nekoliko dana nadmoæno sam se smje¹kao i krio tajnu koja me je uzdizala iznad ljudstva. Lakoæa s kojom sam se dopadao drugima slutila je na zlo.
Otkuda sam mogao znati da æe biti ¹ibana i ka¾njavana. Do¹la je i pokucala na vrata, ja sam se upla¹io hoæu li ih moæi otvoriti: toliko sam iznemogao od èekanja. Nitko je nije pratio, nitko joj nije pisao ucjenjivaèka pisma: kako sam onda mogao zakljuèiti i oèekivati bilo ¹ta od onoga ¹to sam mrzio i za ¹to nisam htio ni èuti. Grlila me je i ja se nisam usudio da je i¹ta pitam. Tako pro¾ivljavah uzbuðenje. Tako poðoh s njom da tra¾im sobu, jer bijah gostom tamo gdje me ona zatekla.
Poslije sam prezreo sebe iz tih dana.
Prvi dan se javila i isprièala ¹to mora nenadano i u ¾urbi napustiti grad. Zovu je i ona se ne smije oglu¹iti. Paze da li izvr¹ava njihove naredbe, koliko vremena tro¹i za razonoda i s kime se sastaje. Nije htjela priznati da se izvrgla ruglu i opasnosti sastajuæi se i spavajuæi sa mnom. Nisam je upitao. Znao sam da æe ¹utjeti ili nijekati. Dovoljno sam bio nesretan iduèih dana. I shvatio sam da je ka¾njavaju zbog njene naklonosti prema meni. Svemoæni, okru¾eni èankolizima i protuhama, oni nisu birali sredstva ni kazne. Udaljeni, smje¹teni u nepoznatom i zabaèenom kraju nisu trebali strepiti od mog pohoda: ja sam bio bez para i zaljubljen. Zato su je, èim su èuli da me grli, pozvali natrag k sebi ne pitajuæi da li je zavr¹ila poslove zbog kojih je doputovala, da li je predala povjerljive poruke i izvr¹ila stroge naredbe. Morala se vratiti. Ostao sam èekati, jer je imala toliko vremena da me utje¹i i da mi ka¾e da æe se veæ dosjetiti i nekako javiti, pa ma kuda oti¹la.
Uskladio sam raspored sa satom u koji je obeæala da æe me nazvati. Odlazio sam u grad i viðao se s prijateljima, ali moj smijeh, moje dobro raspolo¾enje i neodmjereni pokreti, sva razbaru¹enost glasa i misli, sve je to dolazilo otuda ¹to sam oèekivao da æe me, kad se vratim u stan, nazvati, reæi ne¹to neoèekivane (kao: dolazim, ovdje sam veæ, na putu sam k tebi), ne¹to zbog èega æu dohvatiti prvi predmet i dr¾ati ga dugo u ruci, sve dok se ne nasmijem zbog tog èina. Trèao sam uz stepenice i oslu¹kivao. Svaki ¹um mogao je biti ¹um njenog dolaska, svaka zvonjava od zvonca koje nju najavljuje.
I kao da sam pod prokletstvom, kao da sam u nemilosti svih glave¹ina, nije se de¹avalo ni¹ta od onoga ¹to sam oèekivao i ¹to je moglo produ¾iti moj boravak u tom gradu. Ili bi neki pokuæarac pritisnuo na zvono i pitao za stare boce i prnje, ili djeèak ¹to jednom tjedno istresa tepihe; sve tako glupo, ono sa èim nemam veze i bez èega mogu ¾ivjeti godinama. Samo bih uzaludno navlaèio haljetak i pantalone. Ona se nije odazivala na moje nemu¹te pozive. Tko zna da li je slutila nestrpljivost ili me se jednostavno odrekla znajuæi, valjda, po razvoju prilika, po svojoj poziciji, da se vi¹e neæemo dirati i da je ona noæ bila slatki ispad. Gubitak kontrole, koju je od vremena do vremena dobro prepustiti du¹evnosti, tijelu, spermi u mozgu. Pripisivao sam joj najzloglasnije osobine i kroz prizmu seksualne moæi i nemoæi tumaèio svaki trzaj njenih ruku, svaku zaostalu reèenicu na¹ih razgovora. Stvorio sam tako nekoliko njenih karaktera i ni sa jednim se nisam u potpunosti zadovoljio. Svaki je bio prikladan za izvjesno raspolo¾enje. Bio sam toliko nestabilan i povodljiv, da sam iz naj¾e¹æeg bijesa, preskaèuæi prelazne stadije, upadao u dobrodu¹nost spreman da sve zaboravim, da sve oprostim primajuæi i najsumnjivije razloge kao vrijedne i ispravne. Zvon telefona pretvarao me u oprugu. Nekoliko koraèaja do te sprave podizalo mi je puls kao da sam (prije nekoliko trenutaka) zavr¹io trku na deset hiljada kilometara. Uviðao sam da je nesmotreno tako zadihan govoriti (kao da te netko zatekao u nezgodnom udvaranju), pa sam se sti¹avao i udisao miris cvijeæa sa stola prije nego ¹to bih digao slu¹alicu. Bilo je ugodno pomisliti kako onaj s druge strane ¾ice misli da nikoga nema u stanu. A onda moj ljubazni glas... I ti pozivi dolazili su od neoèekivanih osoba! Roðaka, stara majka, zakupac zemlji¹ta, trgovac nekretninama ¹to se interesira za dio pokuæstva, sekretarica iz ureda, drugovi sa svojim najnovijim avanturama koje mi se ¾ure istresti ovako na brzinu! Oh, nesretnici! Ni slutili nisu koliko sam ih ru¾io i s èime ih sve nisam èastio. Pa onda oni smetenjaci ¹to grije¹e za nekoliko brojeva nadugaèko se izvinjavajuæi ¹to su budale. Toliko nesavr¹enosti za nekoliko dana!
Povjeravao sam se stricu, ali je i on bio u nedoumici u koji red ¾enskog vladanja da svrsta ovu prekomjernu ¹utnju i nejavljanje. On je za sve sluèajeve imao kljuè kopiran na iskustvu i poznavanju ljudskih stramputica. Moram priznati da me je nekoliko puta spasio od sramote, mada su mu nazori bili starovremenski s primjesama skepticizma i mada se ne bi moglo oèekivati da æe kljuè biti upotrebljiv i za ovako nove i nenadma¹ne sluèajeve. Pokazalo se da se neke stvari ne mijenjaju, da im oznake s vremenom jedino tonu malo ispod povr¹ine i da æe ih svaki onaj koji zna vje¹to i na pravom mjestu èeprkati, ubrzo pronaæi. Ja sam se odu¹evljavao, on je sumnjao. Odluèio sam prièekati. Ako nije nastradala usput i ako je nisu prisilili da me zaboravi, ona æe mi se javiti. Do tada æu posvr¹avati poslove zbog kojih sam doputovao a onda æu se izgubiti. Nema smisla da okolina primijeti nestrpljivost i toliko hvaljenu hladnokrvnost. Do bijesa, nisam tek tako mogao staviti na kocku sve svoje povlastice! Ne spadam u red ljudi koji se zatrèavaju, iako ¾urim i uvijek sam oran za pothvate koji èelièe.
Za vrijeme ruèka i poslije njega podrobno sam stricu iznosio novosti umotane u moje primjedbe, kojima se on ili smijao, ili ih podvrgavao ismijavanju postiðujuæi me. Iako nije bio uvijek u pravu, iako je ponekad govorio pretamne stvari o ljudima, nisam mu se suprotstavljao nego sam izbjegavao sukob, prihvaæajuæi se raspremanja stola. Otrje¾njavao me namjerno iznoseæi sluèajeve davne pokvarenosti. Znao je da æu se nad tim zamisliti i da æu tra¾iti podudarnost. Trovao me i ironizirao svaki moj patnièki pokret. Nije dao da se rastopim. Neprestano me skrutnjavao.
Ne znam da li me je èuvao, ne znam da li je okoli¹ao, koliko je dugo krzmao, tek jednog popodneva reèe da bi ona mogla biti udata ¾ena. Tim novim kljuèem poku¹ao je otvoriti sve brave, doprijeti do svih zatamnjenja i nejasnoæa, objasniti èitav sluèaj nevjerstvom ¾ene koja se pokajala, urazumila, zasitila, pa se dobrovoljno ili u ¾urbi vratila: kajuæi se i ispa¹tajuæi. Kako sam se odupirao navodeæi protuobja¹njenja!
U njenom odlasku stric je vidio bijeg i strah nevjerne ¾ene pred kaznom mu¾a. To ¹to smo ¾ivjeli samo jednu noæ shvaæao je kao granicu koju ona nije mogla prekoraèiti bez posljedica. A tko mo¾e tvrditi da je ¾eljela ne¹to vi¹e osim jedne noæi?!
Imao sam toliko dokaza da u prvi èas nisam znao s kojim da suzbijem strièevu navalu. Mnoge od njih ne mogoh navesti, jer bijahu lièni i intimni do stupnja na kom postaju nevjerojatni i golicavi. Branio sam se zato onima koje sam i sam svrstavao u manje vrijedne, ali koji su dopu¹tali rjeèitost, vrdanje i opisivanje istog predmeta s raznih strana. Stric je posustao govoreæi da ja ipak vi¹e poznajem tu osobu i da se on, konaèno, nema ¹ta na sebe ljutiti, jer je samo poku¹ao, s malim znanjem i poznavanjem materijala, objasniti jedan iznenadni odlazak i neuobièajenu ¹utnju ¾ene s kojom sam se spleo. Na mom mjestu on bi bio oprezan i prvi ne bi uèinio ni najmanji korak. Ako je njoj tako malo stalo do produ¾etka i produbljenja (!) veze, onda meni mora biti jo¹ manje jer se moja situacija, u èasu kad ona ponudi ¾enidbu ili du¾e putovanje obalom, stra¹no zamr¹ava buduæi da dobro pozna obaveze i oèekivanja koja ne mogu iznevjeriti.
Bilo je ugodno gledati da se stvari razvijaju zapravo onako kako je najbolje po mene. Ali to bija¹e la¾ kojom me je stric htio samo razveseliti, jer je znao koliko trpim kad me netko izigra ili porazi. Svoje bih obaveze ionako ispunio, savjesno i bez glume, ali poraz nisam mogao pretvoriti u pobjedu. Ona je otputovala iz ovoga grada ostaviv¹i me da se muèim i pitam u èemu sam bio manjkav one noæi. To je ono ¹to me kopka a sve ostalo je nastojanje da se ova misao zamijeni drugima, da se njena moæ suzbije jednom manje neugodnom moæi. Sve je ostalo bilo pomirenje i poti¹tenost koju sam nadvladao mije¹anjem s gomilom prijatelja, pohaðanjem kinematografa i restorana. Ne imati vremena misliti o ru¾nim stvarima, u tom je bio izlaz, to sam iznio kao svoje geslo za nekoliko slijedeæih tjedana.
Geslo dostojno prezira, ali i geslo koje mi je omoguæilo da se smirim i pohlepno bacim na poslove koji mi doneso¹e korist i probitak.
Zaradio sam novaca i stekao priznanja. Zakleti neprijatelji poèe¹e me preko posrednika mamiti u svoja udru¾enja, jer su me ¹tovali i oni koji me se nisu pla¹ili. Nisam znao gdje mi je kraj ako tako nastavim. Proricali su mi sjaj i blagostanje, lak ¾ivot i zdrave potomke. Ali jo¹ bija¹e drznika koji su izmi¹ljali podlosti i prijetili se tajnim papirima koji govore zlo o meni. Nisam se osvrtao na njih, jer znadoh da ih vodi zavist i ljubomora. Vlastite im ¾ene slale su mi mirisave poruke i nudile se bestidno dopodne iza stupova u muzejima gdje sam imao s njima roèi¹ta. Znajuæi za moju gadljivost prema tuðim tragovima, dolazile su u haljinama koje im mu¾evi nisu dotakli. Pitale su me kuda æu ih voditi kad okopni snijeg i ¾elim li njihov posjet u svojim sobama. Odupirao sam se, prilazile su otvorenih usta ¹ireæi toplinu i blud sapuna, vodica, nadra¾ujuæih sredstava. Probrana tijela su me progonila. Branio sam se i podlijegao. Moj utjecaj se ¹irio.
Nisam pretpostavljao da æu za tako kratko vrijeme poluèiti tako zamamne dobitke i pribaviti toliko izvrsnih neprijatelja. Stric me tap¹ao po ramenu i pitao: Halo, momèe, kako stvari napreduju? Sve ¹to bih uzeo u ruke mijenjalo je sastav i oblik, napredovalo, raslo, krupnjalo. Stric bija¹e velik èarobnjak i vje¹tak, svuda cijenjen, priznat i uva¾avan, pozivan i pitan za savjet, ali moj nagli uspon nije imao premca. Postadoh uzorom mnogim poèetnicima, svi se ugledavahu u mene. I mnoge laskave ponude odbih, jer nisam nikoga htio uvrijediti. A sve u tako kratko vrijeme i tako mlad.
Smetnuo sam s uma onaj neobja¹njeni odlazak, jer to bija¹e uvjet za uspjeh u poslovima. Okru¾en spretnim zabavljaèima nisam dospio izaæi na balkon i sjetiti se one djevojke ili ¾ene ¹to me tako nenadano ostavila. Uvijek mi se netko vje¹ao o vrat i ljubio me u oèi. Kad god sam htio, neèije tijelo ulazilo je u moje ruke, nasilno ih rasklapalo i ljubilo mi dlanove, laktove, gornjom i donjom stranom jezika. I kako da se onda prisjetim? Kako da se oslobodim ulagivaèa i razonode? Kako, kad su umje¹ni i uvijek novim majstorijama me opèinjavaju!
Na kraju ipak nadjaèa¹e moji konkurenti, slava mi potamni a ¾ene stado¹e ludovati za prido¹lim pobjednicima. S njima se nisam mogao mjeriti, u svemu su me nadvisili. Znali su nove grifove, izmislili nove zabave, uljem namazali mi¹iæe a usne natrljali koprivinim li¹æem. Kako su ¾arko cjelivali tuðe ¾ene! Zadr¾avali su se kratko vrijeme i ni èasa nisu gubili. Manje nego ja marili su za poslove. ®ene su zadivljeno preprièavale njihove grubosti.
Sve sam to promatrao kroz prozor.
Dane sam provodio slu¹ajuæi glazbu. Rijetko sam silazio na ulicu. Poslijepodne mi je trebalo za prepirke sa stricom. Pozlije pranja posuða redovito bi zametnuli svaðu oko lo¹ih pojava u dru¹tvu. To bi nam poslu¾ilo kao priprema buduæi da smo teme ostavljali naèete, tek ¹to bi ih zagrizli. Èuvali smo se za kraj a na kraju je bila ona, ¾ena ili djevojka, tko da to utvrdi?! Mada smo pretresli sve moguænosti, èak i one koje se oèito nisu mogle primijeniti na moj sluèaj, do nekog zajednièkog obja¹njenja ne doðosmo. Tako zamr¹eno nikad nisam ljubio. Stric je obnovio svoju teoriju da je udata i da joj je ona noæ sa mnom bila promjena za koju je zakljuèila da je bezvrijedna i da ne zaslu¾uje daljnje riskiranje. To me je vrijeðalo. Jo¹ uvijek sam bio pod dojmom dana kad su mi svi ulizièki ¹aputali da sam izvanredan i da bi mi se prije predali da su to znali. Progutao sam i to, pomirio se i sa tim, ali ni tu nije bio kraj. To bija¹e samo jedno od obja¹njenja. Za¹to druga, puno povoljnija tumaèenja ne bi bila taèna? Zar me stric hoæe samo oneraspolo¾iti jer tada poèinjem dublje i suvislije razmi¹ljati? Zar me na taj naèin nagoni da sam pronaðem odgonetku?
Veæ vidim da se nikad neæemo slo¾iti. I znam da æe to nagaðanje potrajati sve dok se strina ne vrati natrag prvim avionom, jer mi smo samo dva rasrðena, neuredna i neoprana mu¹karca koji se gu¹e, jalovo nadmeæu bri¹uæi tanjure ili pijuæi kavu na balkonu. Strina ipak bolje pozna svoje pleme nego dva mu¾jaka sa èetvrtoga kata.
Do tada æu tiho cviliti i slu¹ati glazbu.