Lelejska Gora

MAGLA

Malo prije bile su tu livade, divljake i ¾bunje oko puteljaka. S one strane doline, ako se dobro sjeæam, ¹irila se visoravan s jarugama. Sad je sve drukèije: magla legla preko ru¹evina, rastaèe ih polagano i uporno u ti¹ini. Od zelenila i èvrstine ostale su samo nejasne uspomene - one se gube kao u snu, ili plivaju na talasima i pojavljuju se na drugim mjestima da me iznenade. Èini mi se da to i jeste san, samo produ¾en ne¹to drukèije nego obièno. Ponekad se uka¾e neka stijena - maglom napadnut i preoblièen ostatak veæ potopljene obale. Ne znam ni je li to stijena, ili je pramen magle izmeðu dvije puketine koje same zarastaju èim se dodirnu. Zatim zadugo nema nièeg, samo mi, bez sjenki, neèujni, ronimo u to rasplinuto, u to ¹to lièi na tijesto a u stvari je bljutava blagost bez dna i bez neba.

Ne znam pravo gdje smo i neæu da mislim o tome. Neka misli Vasilj - on je to navaljivao da poðemo preko DJavolje èesme. Ili neka misli Ivan Vidriæ ako hoæe - njegova je du¾nost da o svemu misli, a meni je dobro i ovako. Lutam, i jedva ih nazirem kako jedan za drugim teturaju kroz peæine od pramenja vijugavim hodnikom koji se stalno penje; uzalud se penje, a zato ponekad poèinje da se spu¹ta. To je kao da se otvaraju vrata podzemnih dvorana i tajanstveni svjetovi iz ma¹tanja koja su se obnovila i obistinila. Kad bi moglo da se sasvim vratim tim stvarima i onom stvaranju iz nièega i bez cilja, ja bih mu se vrlo rado prepustio. Ima u tome neke èudne slasti èiji neprekidan nagovje¹taj povremeno osjeæam, kao ¾amor tamnih doziva, negdje sasvim blizu. Htio bih da ga naðem, a ne znam kako - izmièe mi kroz neke pore, izmakao je veæ.

Umjesto toga, kao u snu kad se iznenada izmijeni prizor - kad potrèi¹ za leptirom a suoèi¹ se s ðavolom - prepoznajem sebe kakav jesam, skoro pravog: brada, va¹ljiv, kost i ko¾a, omra¾eno ne¹to, gonjeno, uspomene na neke mrtve i uz to samo gomila dronjaka ... Ispod pazuha me muèi ¹uga - ona se lagano ¹iri s rebra na rebro i dube. Jedna zakrpa me vazdan zavitlava: lapara mi niz stegno i ponekad se èuje, sasvim se nejasno èuje kao ne¹to ¹to se kreæe u daljini. Nekad je daleko, a nekad se pribli¾i i izgleda kao koraci - kao da se zadihan neko privlaèi da opali iznenada i bez proma¹aja. Dvaput me tako prevarila, treæi put neæe. No¾em sam je otkinuo i gledam je - mrtva stvar, nijema sasvim, a svejedno èudna: kao da sam je s nepoznatog, ili s mrtvaca otkinuo, zatim kao da mi je sama do¹la i neku nejasnu poruku mi kroz tu maglu donijela.

Gledam je i sjeæam se Ku¹trimove peæine i gomile gdje su Fatu Ku¹trimovu kamenovali. Veliki je vjetar urlao oko peæine kao da ala ali dovikuje "A-a-a kuje - ku¹etrim" bez prestanka. Niko Sajkov je izlazio da osmotri, donosio drva za vatru i opet odlazio da stra¾arèi. Bio sam se pokrio æebetom do pasa, skinuo sam èak¹ire da ih Anja okrpi, gledao sam kako Anja para ¹avove neèije stare kabanice da ba¹ ovu ovdje zakrpu iz nje izvuèe. Usne su joj bile stisnute zbog onih gnjida i va¹aka, ali ona ni¹ta nije kazala. Nije usta otvarala, bila je veæ navikla, a ja sam se svejedno stidio i kroz stid mislio: ima li neèeg izmeðu Nika i Anje, kad su tako èesto sami, i je li to ljubav? ... Jeste ljubav, mislio sam, i sasvim je zagrcnuta - jer to je ono gluvonijemo èudovi¹te ¹to se zove prva ljubav i ¹to ne zna ¹ta æe sa sobom.

"©ta si stao, Lado", pita me Vasilj i ruga se: "Èita¹ li to?"

"Oslobaðam se pro¹losti", i bacih zakrpu u maglu.

"Nemoj, ne budi lud! Neæe ti ni¹ta ostati kad se sasvim oslobodi¹, a ne valja da ide¹ go."

"Ostaæe mi ¹uga i brada, a to nije go."

"Ima¹ se èime pohvaliti."

"Ima¹ li ti ne¹to bolje?"

On je uobra¾avao da ima, bi mu krivo kad vidje da ba¹ nema. Reèe da bi bolje bilo da zave¾em, ja ga podsjetih da je on prvi poèeo i da obièno prvi poèinje. Lice mu se iskrivi i poèe da lièi na blijedi mjehur u magli. Te¾i sam mu, reèe, nego Talijani. Te¾i je on meni, rekoh mu, nego Talijani i èetnici zajedno - od njih mogu da pobjegnem bar donekle, a od njega ne. Pa ¹to onda idemo zajedno, upita on, zar ne bismo mogli da se rastanemo... U stvari njega zabrinjava ne¹to drugo, ili je dremovan pa vikom, na silu, hoæe da se probudi. I kod mene je ne¹to slièno - htio bih bar da se èujem, kad sam veæ nevidljiv postao. Potreban nam je, izgleda, neki dokaz, ne¹to kao ogledalo, da sami sebe uvjerimo da smo jo¹ ¾ivi. Jeste, ¾ivi smo i sposobni smo - ako ne za drugo, bar za svaðu. I tek ¹to smo osjetili slast te svaðe u magli, a Ivan Vidriæ poèe da je gasi:

"Neka toga, de! ©ta se stalno rogljate?"

"Mi se ne rogljamo", reèe Vasilj. "Razgovaramo, ljudi smo ¾ivi - ne mo¾e se sve æutke."

"Jeste", okrenuh se i ja protiv Ivana, "samo ti mo¾e¹ æutke."

"©to ne naðete ne¹to drugo za razgovor", reèe Ivan.

"Ti nam odredi temu", podsmjehnu se Vasilj.

"I propi¹i teze", dodadoh ja, "zajedno sa struènim mi¹ljenjima."

"Bolje je da se svaðamo nego o gladi da prièamo, i o zapadnom frontu."

"A ba¹ je danas zgodno za putovanje", mirno reèe Ivan.

"Zar je ovo dan", zaèudi se Vasilj. "Nije, nema danas, ovo je maglas!"

Ivan æuti i odmièe da prikrije smijeh koji mu je iskrivio lice. Suzbili smo ga, ali on to ne osjeæa. Sav je sreæan, èini mi se, ¹to nas je slo¾io protiv sebe. To je: prirodno, jer on se iznenada na¹ao u svojoj sredini i materiji - potopljen u nju preko glave. Uvijek sam nasluæivao da on nije kao Vasilj i ja - nije povr¹insko biæe huke i sujete. Njemu ne treba ogledalo, ne ni odjek, ni vika - zna on i bez toga da postoji, i ¹ta hoæe i kako æe to postiæi. Dubok je, pa èak i kad ne zna - zna da æe znati, i ne predomi¹lja se nego polako radi. To je jedan od onih ¹to u tami i dubini dugo mijese neku trajnost koja æe iznenaditi otkud i kako se stvori. Nekad zaista ispadne trajna; drugi put, kad ne uspije - oni strpljivo mijese opet, od istog ili od drugog tijesta, kao da ni¹ta nije bilo: drugi ustanak, pa treæi, pa èetvrti - nikad kraja ...

Jedna jela, oborena nekad davno, izgri¾ena vremenom, bjelasa se u raspadanju kao oglodan kostur morske nemani. Naokolo su borovnjaci, u njihove se ¾ilave spletove propada do koljena. Ne miri¹u, nikakav se miris ne osjeæa, samo blatnjav potmuli zadah magle. Ima grana, izmeðu njih se naziru male smrèe pretvorene u aveti. Dugo, neodluèno svitanje bez jutra i bez dana, zakr¾ljalo, poèelo je najzad da se pokajnièki povlaèi i smrkava. Jedna nepredviðena ¹uma, ne znam ni otkud ¹uma, iznenada nas opkoljava krivim sabljurinama grana. U tami se staza izgubi, a druga se namjesto nje ne pojavi - to je kao da nam se posljednji fenjer ugasio. Sjeli smo na smrèeve ¾ile, uz stablo èiju nevidljivu krunu u visini osjeæamo samo po tome ¹to iz magle iscjeðuje ki¹ne kapi. Miris smole, razmek¹an i izmijenjen, doðe odnekud kao prièa o neèem nejasnom, nepovratnom, ¹to je nekad lijepo bilo.

Vasilj je dovukao suve grane da nalo¾i vatru. Za njega je veliko u¾ivanje kad mo¾e uz vatru da pripeèe tabane i pripali cigaretu ¾aronm s ognji¹ta. Meni je dovoljno samo da gledam vatru, ona je kao ne¹to ¾ivo - jedina ¾iva snaga koja nam je jo¹ uvijek ostala vjerna i samo dimom mo¾e da nas izda. Danas nek gori, dim se neæe vidjeti. Veæ puckara - sluti opet na bitku - i plamenovi iskaèu jedan za drugim: male crvene vjeverice propinju se i premeæu jedna preko druge. ©ire se novi mirisi - jedni iz kora a drugi iz srèanica. Jedan drugi svijet stvara se u isto vrijeme: gore je èaðav krov, meso se pod krovom su¹i, sa strane su brvna s mahovinom izmeðu balvana. Sve se tako popravlja èudesnim bojama vatre, èak i pokojna pro¹lost. Mo¾da i nijesmo sve ¹anse izgubili, nego je to samo privremeni izgled - prikupiæemo ostatke, o¾ivjeæemo ih; gdje je sad jedan ili dvojica - biæe èitava desetina.

Opazio je Ivan ne¹to u blizini - gura me laktom i glavom pokazuje na desnu stranu. Smje¹ka se - nije ni¹ta opasno. Okrenuh se: jedan zec èuèi, i gleda nas, i ¹apicom trlja oèi da bolje vidi. Nije sasvim siguran ¹ta smo - prijatelji ili ne. Nije stari zec, jo¹ on ne poznaje svijet. Doðe mi da ga pomilujem po glavi, odavno nikog nijesam pomilovao - ali on bi se od toga upla¹io. Vi¹e volim da ga ovako gledam: ima drhtavu nju¹kicu kojom poku¹ava da ne¹to pita i sazna o bli¾njima. Oèevidno se èudi, jer sve ga ¾ivo progoni, a odjednom je nai¹ao na neke ¹to ne laju i ne trèe za njim. ©ta su oni? ... Vasilj osjeti da se pojavilo ne¹to novo i osjeti s koje je strane. Dr¾ao je pu¹ku preko koljena, malo je pomjeri i opali. Grunu mukli pucanj i ugu¹i se bez odjeka, u magli se rasu pahuljica sive dlake.

"©to ga otjera", pita Ivan.

"Nju¹ka mi tu kao ¹pijun."

"©to ne pusti Lada, on bi ga pogodio."

"Zar bi? Imao je vremena, pa ¹to nije?"

"Ne valja ¹to si tako brz, pokvari¹ stvar".

"Takav sam po prirodi, uzalud prièa¹."

"Sad bismo imali ruèak, a ovako ga nema. Treba da idemo."

Treba, jer pucanj nas je otkrio ako ima nekog u blizini. Mo¾da ima - vazda ¹alju u ¹ume neke ¹to ih zovu "leteæe desetine". Stalno nalaze neka stra¹na imena za te svoje desetine - to su od nas nauèili. Skanjujemo se neko vrijeme - ba¹ nam je lijepo bilo pod tom jelom pored vatre. Ivan rastavlja ugarke i zavlaèi ih u zemlju da se ugase. Pi¹ti ¾arovlje, ljutim dimom se brani i sveti. To nas najzad otjera. Napipali smo neku brazdu ¹to lièi na stazu, tim idemo. Svjetlost je nejednaka: na proplancima izgleda da poèinje svitanje, a poslije se opet smrkava. Veæ dugo idemo - koliko proplanaka, toliko dana. Izronili smo najzad na goletiju sliènu onoj oko DJavolje sofre. Neko vrijeme mi se èini da je to s lijeve strane; Vasilj, naprotiv, vuèe desno. Jedna stijena izraste da mi doka¾e kako je on u pravu, ali onda vidjeh da je i ta stijena od magle i ma¹te. Nema one èesme, ne èuje se nigdje blizu, put skreæe uz brdo - nije to ...

Ne znam gdje sam, ali to mi nije neobièno. Kad se èovjek udru¾i s Ivanom, uz njega nauèi da æuti i kad ne zna gdje je. Uvijek se negdje izaðe - na neki put ili na rijeku. Sad je brdo. Ne prepoznajem koje je, samo pamtim - dugo traje. Èini mi se da je to neka uska greda koja se pru¾ila u veliki beskraj van zemlje i njenog vazdu¹nog omotaèa. Ba¹ da vidimo! Ako izlazi van zemlje, onda tamo vi¹e neæe biti ni magle. Lijepo bi bilo kad bi tako bilo - kad stignemo do kraja grede, ispru¾iæemo se na suncu. To tamo mora da lièi na neki visoki balkon, ili na èardak ni na nebu ni na zemlji, s kojeg mo¾e da se gleda kako magla grize zemlju prekrivenu okupacijama, potjerama, zasjedama, svaèim. Fino bismo se ispru¾ili da pljuckamo na sve to - nek nas oni dolje uzalud ucjenjuju i tra¾e. Glad bi nas muèila i dalje, ali nama to ne bi bilo va¾no - na suncu glad nije tako muèna kao u magli.

Najzad i toj gredi doðe kraj: jedna glavica, krastava od kamenja, drugo ni¹ta. Vasilj bi htio i dalje da se penje, a nema kud. I ja bih htio, ali Ivan neæe.

"Dolje", ka¾e on Vasilju. "©ta se misli¹?"

"Ne ide mi se dolje", reèe Vasilj. "Dojadilo mi je sve to dolje."

"Ti, èini mi se, ne zna¹ gdje smo?"

"Ne. A ti zna¹ li bolje?"

"Trebalo je da to ranije ka¾e¹."

"Zar bi se od toga ne¹to pobolj¹alo? Ne vjerujem."

"Saèekali bismo dok proðe magla."

"Dosadilo je i èekanje. Stalno ima ne¹to da se èeka. Ne mogu, neæu da sjedim i da èekam samo zato ¹to ne znam gdje sam. Ni Njemci ne znaju, pa ne èekaju. Ko je taj ¹to zna pod ovim pokvarenim nebom?"

Tako - istutnjio se. Ivan slegnu ramenom i poðe dalje. Poðoh i ja. Mora da se ide i kad se ne zna kud. Svi tako idu - niko ne zna i niko nema vremena da èeka dok sazna. Ako èeka izgubio bi volju, ili bi ga neka rða spopala i izjela i samo bi mu kostur ostavila da se bjelasa jo¹ neko vrijeme u magli. Ponekad se otkotrlja kamen ispod nas. Sad vi¹e i ne pazimo na to. Svejedno nam je. Ima trenutaka kad je i Ivanu Vidriæu svejedno, pa iako on to ne govori. Uostalom, to ba¹ nije opasno: gore nema nikog, a oni dolje pobjeæi æe ili poginuti. Opasno je samo ako zalutamo u neki drugi kraj; tamo, i kad bi nam neko pokazao pravi put, mi ne bismo mogli da mu vjerujemo jer ne znamo za koju stranu navija. Sve je tako vra¹ki podijeljeno, gdje god poðe¹ - podijeljeno je, pa i jedna i druga strana gomilaju varku na varku da se vi¹e ni ðavo ne bi sna¹ao.

Strmina se ubla¾ila - otkotrljano kamenje pred nama brzo se smiruje. Ima i ¾bunja - primjeæujemo ga tek kad zagazimo u njegov gusti¹ opasan za oèi. Spustili smo se u plitku dolinu, ili bar u ne¹to ¹to izgleda tako. Izgleda i da je ograðena kamenjarima, a nije - kud god krene¹, prohodno je i ravno, meko, maglom nagri¾eno. Potok, èiji izvor mora da je negdje blizu huèi i graji i sapuna kamenje uz put, a onda odjednom nestaje o kazanu ponora. Mo¾da on i nema izvora, pomislih, od same se magle stvara - sve ¹to magla dirne svojim pipcima, u vodu se pretvara i teèe, i odlazi. Umili smo se iznad ponora i obrisali se rukavima, a ni to ni¹ta ne poma¾e - neæe da svane, ni da se sasvim smrkne, sve isto ostaje. Lagano se gegamo, jedva jedan drugog naziremo. Tako je bolje - ¹to manje preðe¹, manje æe¹ zalutati. Noæ æe skoro, a sjutra - nek bude ¹ta bude.

Osjeæa se puteljak pod nogama i ravno je, ravno i rasplinuto, i skoro da nije neugodno. Navikli smo se, izgleda, i Vasilj je navikao - zato æuti. Odjednom se sagnuo, vadi ne¹to ispod magle i gleda ga.

"Evo smo stigli na ono mjesto", reèe.

"Koje mjesto", upita Ivan.

"Ovo je tvoje, Lado. Tvoje je bilo."

"©ta moje? Otkud moje? Ne mo¾e da bude moje."

"Pogledaj, pa prièaj! Zar nije?"

Prinio mi je pred oèi zakrpu iz Ku¹trimove peèine i zajedno s njom sve one uspomene na Nika Sajkova i na Anju, kad sam se pitao hoæe li Nika uhvatiti kao Ku¹trima i hoæe li Anju zasuti kamenjem kao Fatu. Otkud to tu? Svijest mi se stijesnila od magle; krene da se probudi, pa ne mo¾e. Gledam - stvarno je zakrpa. Ona ista je, nema sumnje. Pomislih da ju je neka tièurina podigla i prenijela i spustila tu ispred nas. Mo¾da je to neka ¹aljiva tièurina, neka buljina koja poznaje knjige sudbine. Ili je neka vrad¾bina, ili ðavo bi znao ¹ta - skoro mi se glava zavrtje od izmi¹ljenih moguænosti. Ni Ivan ne vjeruje - gleda zakrpu i pipa je kao nevjerni Toma ranu. Po ivicama je ostalo iskidanog konca - debeo vuneni konac ¹to ga je Anja s mukom udjenula u iglene u¹i - po njemu on utvrðuje istovjetnost.

"Ono ste se ovdje svaðali", reèe Ivan.

"Jeste, ovdje", reèe Vasilj.

"Oko ¹uge ste se svaðali, ili ne¹to tako."

"Oko pro¹losti - htio je da se oslobaða."

"A vidi¹ kakva je ponekad pro¹lost!"

"Kakva? Misli¹ - vraæa se?"

"Saèeka ljude kraj puta i prisili ih da isprave pogre¹an raèun."

Sad znamo gdje smo, a i to ne¹to vrijedi. Treba da produ¾imo, ali suton je i magla se zgusnula. Vidjelice uskoro neæe biti. Nema vi¹e ni ru¹evina biv¹eg svijeta, ni uspomena na èvrstinu i zelenilu. One peæine od pramenja povezale su se i slile u jedno, u mekotu i ti¹tanje pratijesta. I ta magla èini mi se da veæ odavno nije magla nego neka siva vatra bez toplote, zagu¹ena svojim dimom. Sve ¹to je bilo, pro¹lo, ili ¹to tek treba da doðe, razmek¹alo se i rastopilo na toj vatri, krèka se na njoj i mije¹a se s njenim dimom. U njemu su se rasplinule podzemne dvorane i svjetovi iz ma¹tanja, i sve ¹to je lièilo na san ili stvarnost. Ostalo je samo ¹upljikavo hladno ne¹to, umije¹eno od vremena i prostora - materijal za nestvoreno ljulja se u toj ogromnoj kolijevci.

KATUN JABLAN S ÈESMOM I DJEVOJKOM

Jedna sjenka, drukèija od drugih, pojavila se negdje u vazduhu ili na zemlji. Nejasna je kao obièno, drmnula me zlom slutnjom i i¹èezla. Stadoh da odredim ¹ta je i odakle - gledam, a ne mogu da pogodim èime me to ohladila. To mi se ba¹ ne sviða: umjesto da se vremenom naviknem - ja nazirem stvari kojih nema i sve èe¹æe sretam ono ¹to neki zovu predosjeèanjem, a ¹to je u stvari nejasan strah probudeo nerazgovijetnim dostavama èula. Ono ¹to je sad probudilo strepnju u meni, ostavilo je ne¹to traga u uspomenama koje je uzburkalo; idem za njima nekud unazad, stalno unazad, i sti¾em do djetinjstva: snijeg dolinu stijesnio, oblaci je pritisnuli, muklo huji rijeka preko kamenja, èuèe stare vrbe pored rijeke u mutna jutra slièna sutonima.

Dolinom su se tih jutara odigravali veliki sabori nekih pseæih stranaka ili vjera. Rundovi ovèarski iz planinskih zaselaka, navikli da se kolju s vukovima, krupni kao junad, brzi i stra¹ni, dolazili su da uspostave pravu vjeru i da podave jeretike iz nizine. Oni su svoje propovijedi poèinjali velièanstvenim basovima, krupno i razgovijetno: hum, grum, grumbum - u ime Boga, cara i zakona. Grijesi dolinske sekte, koje su nabrajali, te¹ki i sve te¾i, najzad bi ih sasvim razgnjevili. Tada bi se skupili u kovitlac i poèinjali klanje. Njihovi protivnici, veæ unaprijed zastra¹eni sudbinom koja ih èeka, moljakali su drhtavim glasovima i pu¹tali prodoram cvile¾ koji se brzo pretvarao u umiruæe jecaje. Po onome ¹to se èuje izgledalo je da jaèi slabijima gule ko¾e, pregrizaju vratove i kidaju crijeva na komade.

Vrane su bje¾ale s mjesta na mjesto i sklanjale se po ogoljeloj johovini, spu¹tale su se samo na visoke grane gdje psi odozdo ne mogu da ih doma¹e, pa su i odatle èesto morale da bje¾e. Ljudi prola¾ahu na konjima, s vikom, stravljeni, razmahujuæi toljagama da se odbrane. Oni ¹to nemaju konja, nijesu se usuðivali da idu sami - skupljali bi se po tri i vi¹e da se zajednièki brane. Èinilo mi se da sve strahuje od pseæih vrtloga ¹to se brzo premje¹taju, i da je najva¾nije na svijetu naæi neki siguran naèin da se ¾ivot saèuva od te napasti. Ja sam znao jedan jedini naèin: da se ne izlazi iz kuæe! Ali, kao za inat, trebalo je ba¹ tada da se ide u ¹kolu - preko mosta, pa pored groblja - i ja sam po svu noæ strahovao kako æu sam, bez konja i bez dru¹tva, da proðem kroz taj pokolj gdje èereèe sve ¹to je nejaè.

Jedan hrapav glas, vi¹e odjek nego glas, doprije negdje odozdo i prekide mi lanac sjeæanja. To je negdje ispod brda lanuo mrzovoljan pas, a odjek mu odgovorio. Ona sjenka, upravo strepnja ¹to je prati, poku¹a da umakne prije nego sam je prepoznao. Nije umakla, suoèio sam ih i znam - to je to. Sve mi je jasno, ali je ne¹to zebnje jo¹ ostalo. Sad to vi¹e nije strah od pasa, nego - gdje su psi, tamo i ljudi ima. Zamorni su susreti s ljudima, èovjek pri tom mora brzo da se snalazi. Pazi¹ da te ne prevare u razgovoru, da unaprijed pogodi¹ kojoj strani pripadaju i ¹ta se skriva iza la¾i ¹to ih prièaju, da im nikako ne otkrije¹ ne¹to va¾no, da lukavstvom ne dokuèe ko si i kud æe¹. To je uvijek te¹ko, a ponekad ne uspijeva i pored najbolje pripreme. Poslije tih razgovora sam sebi lièim na psa koji se hrabro klao i jedva se, s ranama, ¾iv izvukao.

Od magle su ostali dugi repovi nad prodolima. Oni lièe na ostatke re¹èereèene hobotnice: iskidani su a svi ¾ivi, slijepi su a uporno se tra¾e, napre¾u se i razvlaèe da se ponovo naðu i sastave. Neki se od razvlaèenja istanje i skoro providni postaju, kroz utrobe im se ¹ume zazelene i pojave se proplanci s ogorelim panjevima. Od njihovog grèenja izgleda da se planina grèi i talasa - izrone glavice i strmine i rebrasti crte¾i po livadama gdje su nekad otkosi bili; usprave se stijene obasjane suncem, osmjehnu se ili iskeze, pa opet potonu. To je kao da se u mukama raða svijet - èudan neki svijet u kojem se, usred novih, pojavljuju i neki poznati predjeli. Sve je neizvjesno osim opasnosti, a ba¹ ona se vje¹to krije - ne samo u nepoznatom, nego èesto i u onom ¹to izgleda da je poznato.

Katuni, oni ¹to nijesu u jesen zapaljeni, èesto su prazni. Lopurje je brzo obraslo nagnojenu zemlju torova, kolibe su oronule - po tome izgleda da su veæ godinama napu¹tene. Takav je rat - sve pod njim brzo stari i propada. Ako se vidi gdje koja koliba nad kojom se di¾e dim - neæe biti da je to koliba nekog na¹eg prijatelja. Vlast je dobro pazila kome æe i za¹to dati dozvolu za izdig u planinu. Ponekad je dozvolila da izdigne i neko od onih ¹to su na¹i bili, ali to je uèinjeno s namjerom da nas tamo primame i ulove. Jedni znaju za¹to su im date dozvole i staraju se da opravdaju povjerenje; drugi se dovijaju i obeæavaju i odla¾u iz dana u dan. Ima i nekih ¹to ne znaju, ¹to neæe ni da misle za¹to su im date dozvole - èini im se da je to obièna stvar - otkad pamte izdizali su na ljetnju ispa¹u.

Najzad smo stigli do katuna Jablan, u predjele Veljka Pleæoviæa. Treba da naðemo Veljka, a ne znamo kako. Izdaleka on vidi samo ljude s pu¹kama. Ne oèekuje nas i nema nikakvih znakova po kojima æe poznati da smo to mi a ne oni od kojih se sklanja. Ako dozivamo - bog zna koga æemo dozvati. Samo sreæa mo¾e pomoæi da sluèajno naiðemo na njega, ali sreæa nam je odavno otkazala saradnju. Stojimo i ni¹ta ne poèinjemo. Prostrane su se livade ra¹irile izmeðu dviju ¹uma - dugo bi bilo da ih zaobilazimo, a opasno je da na otkriveni prostor izaðemo. Tu je negdje blizu èesma - èuje se kako prska. Katun je na padini iznad èesme. Posla¹e me da osmatram: kad ne bude nikog na èesmi, proæi æemo ispod padine i mo¾da nas neæe opaziti. Dvoje djece su kod èesme, prskaju se vodom iz korita, nikad da im to dosadi. Najzad se potuko¹e i poðo¹e.

Htio sam veæ da dam znak za polazak, kad - sti¾e djevojka s dvije ¹truglje. Stra¹no je kako lijepa mo¾e da bude djevojka, naroèito za èovjeka koji dugo ne viða djevojaka. Èini mi se da i drveæe, da i brda vide kako je lijepa - jedno od njih je ispru¾ilo vrat, iskrivilo zatubastu glavu, za¹kiljilo oèima da je bolje vidi. Tako stoji i zaèuðeno zuri u nju. Ona je odlo¾ila posuðe i osvrnula se da vidi ima li koga naokolo - ovih godina se svi pla¹e i osvræu ima li koga naokolo. Ne vidje me, podi¾e pletenu suknju iznad koljena i pusti da joj slap s èesme oblije preplanule listove. Odbija se voda, blje¹te kaplje pune sunca i postaju mala sunca ¹to igrajo oko nje. Zagledao sam se u to èudo i nekoliko trenutaka nijesam znao ni da postojim. Tada osjetih da sam po¹ao; idem, i pribli¾avam se, i treba brzo da izmislim ne¹to èime se poèinje razgovor. Ona se prenu i poblijedje.

"Ne boj se", rekoh. "Ne jedem ja ¾ivu èeljad. Kako si?"

Promrmljala je neku kletvu i pokazala bijele zube. Bulji sa strahom u moju bradu, zatim u kapu i kokardu s ukr¹tenim kostima, najzad spusti pogled na veliki no¾ ¹to ga vuèem na kai¹u. Za trenutak se oveselih: koliko je ona lijepa, toliko sam ja stra¹an i besmisleno nakinðuren! To se pobija jedno drugim - ravnote¾a je uspostavljena.

"Ima li ovuda koji repezan da se krijucka", upitah je.

"Repezan", ponovi ona. "Ne znam ¹ta ti je to".

"Repezan je partizan. Ima li ih ovuda?"

"Nema. Partizani vi¹e ne postoje."

"Jesi li sigurna da ne postoje?"

"Tako va¹i ka¾u. Bili su neki partizani, po¹li su za Bosnu."

"Znam. A Veljko Pleæoviæ nije po¹ao. Krijete ga, èuvate ga za sjeme. Ovdje neko njega hrani, znamo mi to. Ali ja æu ga svejedno naæi. Ovim no¾em, vidi¹, zaklaæu ga!"

Ona me stravljeno pogleda, zatim spusti oèi. Pogled joj se zaustavi na mojim dronjcima i zakrpama kojima se kraja ne zna. Zastidjeh se - osvetila mi se time.

"Imam ja nove èak¹ire kod kuèe", rekoh. "Ovo mi je za po gori, za ove stvari. Drukèije mi ne bi vjerovali i ne bih mogao da im se primaknem. Nego - kad æe¹ ti da se udaje¹, djevojko?"

"Lako je za to", reèe ona i stavi ¹truglju da se nalije.

"Nije ba¹ lako. Rat je, gine se - nema èekanja."

"Ne brini ti za to", reèe ona i stavi drugu ¹truglju pod èesmu.

"Slu¹aj: dopada¹ mi se! ... Oèi su ti - valjaju tri careva grada. A, bogami i noge! Kako bi bilo da se uzmemo? Hoæe¹ li?"

Ona pokupi ¹truglje i potrèa, zatim se okrenu:

"Ne, s tom bradom - da si jedini na svijetu!"

"Mogu ja bradu da obrijem", viknuh. "Obrijao bih ja za tvoju æef da je od zlata. Evo sad æu je obrijati ako hoæe¹. Stani, da vidi¹!"

To bih i uèinio bez razmi¹ljanja, ali ona nije htjela da se okrene. Otrèala je prema katunu, a voda iz ¹trugalja prskala je za njom po travi oko puta. Po¾urismo i mi da proðemo prije nego stigne da digne uzbunu. U ¹umi smo sjeli da odahnemo. Èekam kad æe Ivan poèeti da mi dr¾i lekciju, i Vasilj da mu poma¾e, a oni æute. Umorni su, zato æute. Kroz grane se vidi katun Jablan - èetiri kolibe, petoj je krov razvaljen, torovi i teleèari oko njih. Djeca, ono dvoje i jo¹ dvoje drugih, igraju se partizana i èetnika: "Bum-bum! Opkoljeni ste, predajte se! Ne ginite uzalud, ¾ivi se ne predajemo!" Najzad je Ivan prikupio dah i pita me: ¹ta mi bi da se javljam djevojci kod èesme? ... Zbilja, ¹ta mi bi, pitam se i ja, ali to nije kajanje. Naprotiv, divim se sam sebi i ste¾em ruku sam sebi da èestitam: kako sam se usudio da za trenutak zavirim u jedan drugi svijet i ¾ivot.

Opet bih to ponovio kad bi se moglo. Ispod oka vrebam kad æe iz neke od tih koliba izaæi djevojka da je vidim jo¹ jedanput. Ne znam joj ni ime, ne znam ni kako æu ga doznati. Ona je dotle bila negdje u ¹umi - pojavi se puteljkom s naramkom lisnatih grana za telad. Teleèar je iza kolibe, iza one najveæe, pokrivene lubom preko dasaka. To je gazdinska koliba, a djevojka ne izgleda kao gazdina æerka. Ne bi bila pla¹ljiva da joj je gazda otac; biæe da je tek neka svojta - pribila se tu kod tetke dok proðe zla godina. Mora da su strogi prema njoj: tek ¹to je vodu donijela, odmah su je poslali za hranu teladima. Mo¾da nijesu ni opazili kako je upla¹ena - prosto se ljudi naviknu da im neko obavlja poslove, toliko se naviknu da ga vi¹e i ne opa¾aju. Eno uðe. Zbogom, mala!

Prilièno smo se odmorili. Vasilj i Ivan se nagaðaju kud da poðemo. Ja æutim - svejedno mi je. Iza drveta se pojavi Veljko Pleæoviæ neèujno kao u snu. Lice mu je rumeno, obrazi okrugli, na glavi mu je kapa od zeèje ko¾e. Mora da nas je dugo posmatrao i èekao zgodan trenutak da nas iznenadi.

"Dobro do¹li", reèe. "Izgledate kao èerga¹i."

"A ti kao ciriba¹a", osveti mu se Vasilj.

"Smetaju vam pu¹ke", reèe on. "Da nije njih, mislilo bi se da ste prosjaci. Svako bi se sa¾alio da vam pru¾i æasu kopriva." "Kako si nas nanju¹io", upita Ivan.

"©pijuna¾a, dru¾e, - vazda doznam kad neko naiðe u moju dr¾avu."

"Kad ima¹ dr¾avu", reèe Ivan, "ima¹ li ¹ta za jelo?" On se ne zbuni kao ¹to smo oèekivali: "Naæi æe se", reèe.

Poveo nas je kroz ¹umu, pored peæina s podzemnim glasovima. Uzgred se hvali peæinama kao da ih je on sam napravio. Jedna je prostrana, ka¾e, èeta bi mogla u nju da se skloni. Vjerovatno bi mogla, ali mi odavno nemamo èete. I druga peæina je zgodna - ulaz joj je sakriven izmeðu dva ¾buna koje treba razgrnuti. Ima jo¹ desetak tih peæina - upla¹ih se da æe sve redom htjeti da nam poka¾e. Sreæom, on ih zaboravi. Iza¹li smo na èuku: katun, livade i svi puteljci naokolo vide se odatle kao na dlanu. Iz jednog stabla, èiju je ¹upljinu pokrio lisnatom granom, izvuèe Veljko torbu s hljebom i sir zamotan u lopurove listove. Pravi hljeb! Ima u njemu ne¹to zelja, ali vi¹e je od bra¹na. Ivan Vidriæ ga opipa dlanovima da se uvjeri; Vasilj ga pomirisa od ¾elje. Izvukao sam no¾ da ga sijeèem, a Veljko reèe:

"Je li to taj no¾ ¹to prijeti¹ da kolje¹ njime?"

"To ti je kazala ona cura", rekoh. "Ono li ti je ¹pijuna¾a?"

"Jeste. Maga! Upla¹io si je, ðavo te odnio s no¾em!"

"Zgodna ti je Maga, preporuèiæe¹ me."

"Mogu, imam ih dosta. U tri katuna naokolo sve su mi roðaci, roðake i kume svakojake."

"Zato ti je crven vrat", reèe Vasilj. "U¾ilio si se kao hrastovina."

Stvarno, ima neèeg od hrastova kod Veljka. Zglobovi su mu kao èvorovi i ima ih vi¹e nego ostali ljudi. Pleæi su mu ¹iroke, a ruke tanke, male, skoro djeèje; ali te ruke, kad ne¹to zgrabe, kao da su od gvo¾ða - lome. Tijelo mu je èvrsto, i sporo, i ravnodu¹no prema svemu - kao da spoljne opasnosti uop¹te ne postoje. To je ne¹to uroðeno kod svih Pleæoviæa - jer, pored svih mje¹avina, kod njih jo¹ traju neke posebne tjelesne oznake. Èak i du¹evne: izgledaju po¹teni i kad im se to ne isplati; prevario bi se èovjek ako bi pomislio da oni drukèije ne znaju - kad se uka¾e potreba, umiju i oni da preokrenu. Odive su im na cijeni - raðaju zdravu i lijepu djecu - zato Pleæoviæi uvijek imaju bogatih i uticajnih prijatelja.

"Zasnovaæemo gore bazu", ka¾e Ivan. "Da se zna gdje smo."

"Bolje da se ne zna", reèe Veljko.

"Èuvaæemo da se ne zna, a poslije æe¹ i ti doæi kod nas."

"Ne bih rekao da vam je menza sjajna."

"Tvoja je, sigurno, bolja."

"Pa ¹to onda da dolazim? Da je vi¹e gladnih."

"Imamo radio, slu¹aæemo vijesti."

"Vijesti, i kad su dobre - od njih se ne ¾ivi."

"Ima¹ ti neku udovicu ovdje", ka¾e Vasilj, "zato ti se ne ide.. Ne bih ni ja da sam na tvom mjestu."

Veljko se smije, znaèi - ima. Nije va¾no je li udovica, glavno je da je ¾ena. Skoro bih mogao da ga mrzim od zavisti, jer on eto ima ono ¹to za mene postoji samo u snovima. Ivan je ipak navalio da mu doka¾e kako je bolje u dru¹tvu nego sam. Ivanu je to navika, otkad ga pamtim on ubjeðuje ljude u ono ¹to im se neæe. Èujem kako se Veljko odupire kao ostrvo koje je samo sebi dovoljno, ali to mu je uzalud. Kad Ivan ne¹to naumi, onda tu ne poma¾e otpor; ne poma¾u ni razlozi, jer on ih napada kao ki¹a i dosada istovremeno. Okrenuo sam se da ne slu¹am tu sitnu ki¹u koja, kap po kap, kamen dube. Gledam katun - pustili su telad da se igraju. Sve neka smeða telad - lièe na srne a igraju se kao leptirovi: krenu sva zajedno na isto stranu, pa iznenada zaokrenu. Ona djevojka, Maga, ne pojavljuje se vi¹e. Kao namjerno, kao da zna da je vrebam, neæe da se pojavi. Naslonih glavu na kamen, iznenadiæu je poslije, kad bude sigurna da je ne gledam ...

Odjednom - ne znam je li to u snu ili na javi - doðe mi èudna misao: Ona nije Maga nego Vidra! Zaèudih se kako se to nijesam prije sjetio. Zbog neèeg sam uobra¾avao da je Vidra poginula, a eto nije! Izlijeèili su je u onoj bolnici, u Op¹inskoj bolnici ispod Zvjezdare, a poslije je do¹la preko partizanskih veza i tu se sklonila. Kasno je do¹la, kad smo mi veæ bili u rasulu, zato se preru¹ila u seljanku. Sad ¾ivi pod drugim imenom. Ostalo joj je krivo na mene ¹to sam je samu ostavio u zapaljenom Beogradu, zato sad neæe da mi se javi. Ona i ne zna kako su me muèki odgurnuli od onog kamiona kojim su je vozili, i kako su odmah poveæali brzinu. Sad - ne mari! Glavno je da si ¾iva, Vidra! Sama pomisao da si ti ¾iva ispunjava me sla¹æu nade koja je bila izgubljena.

OD VODE I ZA TRAVU

Ako ¾eli¹ da te sanja djevojka koju si u snu vidio, ka¾u - treba da prevrne¹ jastuk na kojem si spavao. Ja prevrnuh kamen - stonoge ispod njega po¾uri¹e da pobjegnu. Ivan me pogleda i okrenu glavu. Neæe da pita; tim bolje - jer ne znam ¹ta bih mu kazao. Nije da vjerujem u vrad¾bine, nego - du¾an je èovjek da uèini sve ¹to mo¾e. Ako je pod tim jastukom od kamena, ili ma gdje naokolo, ostao pramièak njene zalutale du¹e koja me u snu posjetila - neka sad bude osloboðen da me prati bar komadiæ puta. I stvarno, ili mi se bar tako èini, odnekud me gleda i prati. Jedna djetinja radost od toga prosijava kroz bradatu ¹umu nad stazom i proplancima. Ona je od leteæe mre¾e zraka - suncem glavu povezala, mjesecom se opasala - da uljep¹a sve ¹to obasja i razbije sumor svijeta.

Ima u tome ne¹to ¹to ne mo¾e da se ka¾e jer ta imena nijesu stvorena. Kad se sjetim slika iz sna, one zaiskre i nepoznatim bojama i prelivima preobraze smrèevu goru, brda i ljude. Tako, bar za kratko, svijet postane bogat i dare¾ljiv - kao ¹to je bio u djetinjstvu kad smo mislili da æe stvarno biti dare¾ljiv. Veljko Pleæoviæ, vlasnik peæina i roðak djevojaka, koraèa ispred nas i dr¾i se domaæinski. Ima pravo, jer to su njegovi predjeli. Jako su se ra¹irili, sad granièe s predjelima Nika Sajkova Doseliæa - èitav feudalni posjed ¹uma i pa¹njaka s planinskim vrhovima i izvorima rijeka. Dok su drugi na¹i drugovi padali na razne naèine, gubili se i nestajali, njih dvojica, Veljko i Niko, ostali su kao hrastovi koji svojim ¾ilama brane zemlju. Bez njih bi sad ovi predjeli bili tuði i sumorni.

"Viða¹ li se s Nikom", pita ga Ivan.

"Ne odavno", reèe Veljko. "Dvaput sam ga tra¾io, a ne daju."

"Ko ne da?"

"Zasjede. Gadan mu je teren, sve èetnièko - èudim se kako se dr¾i."

"Sad je gadan svaki teren do Kavkaza."

"Njegov je, èini mi se, najgadniji - nema roðaka, nema se gdje osloniti."

"Nemoj ni ti mnogo da se oslanja¹ na rodake!"

Pa jeste: sve je podijeljeno, najzad i roða¹tvo. Nije bila samo jedna podjela, pa da zna¹ na kojoj je ko strani, nego u talasima ¹to su nailazili da potkopaju i najèvr¹æe. Jedni roðaci su veæ unaprijed bili protiv nas, drugi su im se pridru¾ili kad su vidjeli da na onoj strani mo¾e ne¹to da se dobije, treæi tek kad ih je pritisla glad i strah s nevoljama. Ostali su neki ¹to se jo¹ nijesu izjasnili. Oni se sporije odluèuju i izvlaèe se da se nikako ne odluèe, ali ni oni nijesu sigurni za oslonac. Ne daju im ni soli na kupe, a zbog soli su se i prije ljudi turèili. I nije samo zbog soli, nego i iz zavisti - kad vide ¹ta sve kom¹ije dobijaju - i iz bojazni da ne ostanu sami kao bijele vrane, i iz straha da æe im vlast zato zapaliti kuæe. Dugo se u sebi lome, pa se odjednom slome - izdaæe prvog ko im na vjeru doðe.

"Pazi dobro", ka¾e Ivan Veljko, "nije svako po¹ten kao ¹to je bio!"

"Znam da nije, vidio sam to."

"Ovdje sad nema drugog izvora zarade, zato bi te neki prodali."

"Vjerovatno. A po èemu æu ih poznati?"

"Ucijenjen si, za novac se sve radi, nemoj nikom da vjeruje¹!"

"Zlo vjeruj, a gore ne vjeruj. Negdje èovjek mora da zaglavi - inaèe bi ¾ivio sto godina, a to je mnogo."

Izrukovasmo se, vrati se Veljko. Sad smo sami. Nekako je odjednom zahladnjelo i do¹lo sivo. Vi¹e mi ne polazi za rukom da se sjetim ni jedne od onih slika ili boja iz sna. Pogasile su se neosjetno, same od sebe - sve se tro¹i, a to najbr¾e, jer je od dalekih odjeka i odbljesaka. Èudno je samo kako sam im mogao poklanjati pa¾nju poslije svega. Umjesto onoga ¹to je zraèilo uhvatila se po stvarima kora od tuge i strepnje. Jedan prizemni vjetar, podmukao, iz peæina, okreæe li¹æe na nalièja i kasno planinsko cvijeæe zatvara krunice kao da je veæ za¹lo sunce. Okrenuh se - Veljka vi¹e nema: i on za¹ao. Èudim se kako je tako brzo za¹ao, nestao - ako se nije pretvorio u neki od tih hrastova na livadi. Ima raznih hrastova, starih i mladih - na najljep¹em su se okupile vrane, i pregone se kao da plijen dijele.

Naokolo je muklo i sporo talasanje planina i vjeènosti. Naoblaèilo se i tanka ki¹a, hladna i o¹tra, prska ukoso. Sa sjevera, kao èaðav zid koji se kreæe, visok od neba do zemlje, pribli¾ava se veliki pljusak. Jo¹ je daleko, ali se osjeæa ¾ivcima i èuje se njegovo hujanje isprekidano grmljavama. Kretanje mu je nejednako: dugo se zadr¾i prelazeæi neku dubodolinu nevidljivu odavde, zatim odjednom zaja¹e preko prevoja i preskoèi èitav planinski lanac, pa ga zbri¹e iz vidika. Skinuli smo obuæu da se ne raspadne. Uzljutio se Vasilj, psuje bogove ki¹e i vremena - to je jedino èime mo¾e da im se osveti za lukavstva koja su, u saradnji s Talijanima i èetnicima, protiv nas pokazali.

Samo je Ivan ravnodu¹an, ne da on ni pet para za svu tu nebesku huku. Sve ¹to nas snaðe, za njega je prirodno; sve da se isturèi - njega neæe zaèuditi. To ¹to nas mrze i gone, i ¹to nas kunu i psuju kad ni¹ta drugo ne mogu - on kao da je veæ predvidio. I kad bi ga èovjek upitao za¹to je to tako, mislim da bi kao Isus odgovorio - jer ne znaju ¹ta èine. ®ena njegova, Gara, negdje je u logoru, u Albaniji; sin mu je, tek odojèe, kod neke èetnièke porodice - on ih ne spominje, kao da je i to prirodno. Ugledao je kolibu s provaljenim krovom, a ba¹ takva je nama potrebna. Ostalo je desetak dasaka nad vratima, ispod njih je suva zemlja na kojoj lijepo mo¾e da se sjedi i èeka. Kroz pokotine u brvnima vidi se dolje livada - s te strane nam niko ne mo¾e priæi prije nego ga opazimo.

Prvo sti¾e zatamnjenje, pa skoro sumrak, za njim pljusak zaklapara po daskama i lokvama koje se odmah stvori¹e. Izgleda da jedna voda lije odozgo a druga provire iz zemlje. Èuje se kako krupan grad lomi granèice u ¹umi - gadno bismo se proveli da nas je tamo zastao. Malak¹e, da nas prevari i izmami napolje, zatim opet prida. Tako stalno, a ima ga do beskraja. Poslu¾i se vjetrom kao rukama, obori dvije daske da poka¾e ¹ta sve mo¾e, iskosi struju grada da nas naðe ¹æuæurene uz brvna. Skoro bi se reklo da neka svjesna volja upravlja time. Unutra se zabijelje¹e loptice leda. Jednom od njih pogodih Vasilja u sljepooènicu - znao sam da æe mi se odmah osvetiti. On se osveti - bar meni mo¾e kad nikom drugom ne mo¾e - i bi mu lak¹e.

Najzad se ishuktalo, ponovo se razdanjuje. Ostala je samo ki¹a, u pojaèanoj svjetlosti kapi svjetlucaju. Ivan mi pokazuje prstom da pogledam livadu. ©ta li mu je to sad? Je li opet zec, ili se neki medvjed namjerio? ... Nije, nego veæe èudo: èovjek! Za trenutak se upla¹ih - mo¾da nas je spazio. Ali ne - onda ne bi stajao tu. Stoji na livadi bos, u d¾amadanu, vreæom je pokrio glavu. Lice mu se ne vidi, ali meni se èini da ga poznajem. Viðao sam ga negdje ranije, vukao je on te iste èak¹ire negdje dolje oko varo¹i. Sav je u vodi, a opet mu je malo vode - vodi je jazom, dijeli je i natapa parèe po parèe. Èak kao da u¾iva. ©to da ne? Jer on je od onih stoèarskih stvorenja iz pretkosovskog i prethri¹æanskog vremena ¹to nasljedno ¾ive od vode i za travu i veæ odavno obo¾avaju ovce od kojih ¾ive.

Ipak ne bi dobro bilo da navrati ovamo. Ne, jer on bi prièao nekom da nas je vidio, i to bi se poslije razglasilo. Ako navrati, ne treba da ga pustimo ¾ivog. Neæe, ponadah se - zanio se poslom, produ¾i jazom, ne vidi se vi¹e, samo se èuje kako kopka motikom. Strepnja proðe, a tuga je zamijeni: dokle smo do¹li, ¹ta smo doèekali! Poslije velike na¹e slave i huke, da strahujemo od ove mokre ovèje u¹tve! Mi ¹to smo nekad jedva èekali da zapodjenemo razgovor s èovjekom, sad se sklanjamo da nas ne vidi. Sve je na nas zinulo i protiv nas se ustremilo - izgleda da nema na svijetu pojave koja nam nije opasna... Istovremeno podigosmo glave: èuje se njegovo tapkanje pred kolibom. Ivan zamota lice ¹alom - da ostane nepoznat. Onaj spusti motiku, i uðe s ubjeðenjem da unutra nema nikog. Ne¹to ga je iznenadilo - pogleda i poku¹a porebarke da uhvati vrata. Vasilj ga ¹èepa za skut i uvuèe:

"Kad si tu", viknu, "sad lezi tu! Tebe smo èekali!"

"Brata¹u moj, nemoj me", procvilje on. "©ta sam li ja kriv?"

"Za¹to plavi¹ livadu kad je bog s neba zalijeva?"

"Mora se, brata¹u. Ova godina je gora nego Arslan-pa¹ina. Gladno se"...

"Za¹to gladno? Koliko ima¹ ovaca?"

"Tako mi svete Petke, trideset sam prodao za ¾ito!"

Pokaza se da sve la¾e. Slava mu je Tomindan; kad la¾e, njime se ne kune, nego svetom Petkom. Nije prodao trideset, nego samo osam ovaca; a i njih je dao za komad livade, ne za ¾ito. Do tih otkriæa sti¾e Vasilj unakrsnim pitanjima, a podvrgao ga je istrazi zato ¹to ga poznaje. I Ivan ga poznaje, a i ja sam èuo za njega - jer to je Mirko Kadu¹in sa sto ovaca koji svake zime ukrade bar po breme sijena èobanima. Neki ga izbiju kad ga u kraði uhvate - on se nikad ne ljuti na njih; drugi ga tu¾e sudu, a Mirko se poslije cviljenjem izvlaèi da manje plati. Vune dosta ima, a èak¹ire ipak nikad ne mijenja. Pro¹log ljeta, kad smo napadali varo¹, on se smucao naokolo o ovim istim èak¹irama, bez pu¹ke, s vreæom - da ¹togod ukrade kad drugi poènu da pljaèkaju. Uzalud smo mu govorili da pljaèke neæe biti, on to nije mogao da vjeruje. Svi su ga poznavali i tjerali, on je ipak uspio da nakopi punu torbu konopaca, ulara, sva¹ta - plakao je kad mu je na¹a stra¾a te stvari iz torbe istresla.

"Kad me poznaje¹", upita on Vasilja, "èiji si ti?"

"DJavolov", reèe Vasilj. "Boji¹ li se ðavola?"

On se prekrsti: "Bojim, bogami!"

"A boji¹ li se partizana", upitah ga ja i proèe¹ljah brado.

"Bojim se ja svakoga, vidi¹ da sam slabotinja."

Primijetio je najzad bradu, po njoj pomisli da pripadamo stranci bradonja i po¾uri da nam ugodi. Komuniste on mrzi, reèe, zato ¹to se oni hrane na zajednièkom kazanu. On ne bi mogao da jede iz istog kazana, gadilo bi mu se. Ne voli ih i ¹to za crkvu ne mare, i ¹to su im ¾ene pomije¹ane - djecu prave s kim stignu, pa se i ne zna èija su djeca... Stigli su da i njemu napune glavu time. Meni se èini da to nije ¹teta. Jedino po èemu se on razlikuje od svojih ovèarskih èukundjedova, to je ¹to oni nijesu ni¹ta znali o tim zajednièkim kazanima i ¾enama. On je iz peæinskog vremena, a eto je na nas palo da glavama i trupovima svojim popunimo taj razmak. I nije èudo ¹to nas mrzi, jer mi bismo htjeli da ga ¾ivog izvuèemo, kroz klisure vremena, i da ga ubacimo u kolhoz koji æe ga li¹iti va¹aka, skotolo¹tva i moguænosti da krade.

"Bi li ti, stari, ubio Nika Sajkova", upitah ga da prikrijem trag.

"Ja ga ne poznajem", reèe.

"©teta", reèe Vasilj. "Mogao bi da zaradi¹ dobre pare. Sto hiljada lira dobija ko ga ubije, a pedeset ko ga prosoèi."

"Je li to sin Sajka Doseliæa", prisjeti se starac.

"Jeste, vidi¹ kako sad zna¹. On se od tebe ne nada, i ne pazi se, lako bi ti njega smakao. Hoæe¹ li?"

On se opet sneveseli: "Ne, bogami! Nemam èime."

"Pu¹kom. Daæemo ti pu¹ku sad ako hoæe¹."

"Uzalud bi mi je davali - prije bi on mene ugrabio. Takav mu je i otac bio: miran na izgled, a mnogima je svijeæe utulio".

"Ako ti neæe¹, rekoh, "mi æemo ga sami. Ali: pst! Nikom ni rijeèi! Zatvor ti ne gine, i platiæe¹ glavom ako nekom ka¾e¹ da si nas vidio! Razumije¹ li?"

Razumio je, ostavili smo ga da sjedi unutra. Nahvatao se straha, mislim da se do mraka neæe usuditi da izaðe iz kolibe. Svejedno, Ivan hoæe da idemo ¹umom, ne preko livada - da se ne zna kud smo po¹li. Zemlja je pokrivena oborenim li¹æem i granèicama, kroz to do èlanaka tonemo u njenu ¾itku ¹litu. S proplanaka gledam brda u daljini - izmije¹ala su se poznata i nepoznata, a magla se vuèe izmeðu njih. Jedno vrijeme je izgledalo da æe se izvedriti, pa se opet predomisli. To kao da neka lukava sila upravlja tim promjenama - prvo nas izazove da vidi ¹ta ¾elimo, zatim navali ba¹ ono ¹to ne ¾elimo. Drveæe se jo¹ nije ocijedilo, a veæ ponovo poèinje ki¹a. Posakrivala je vis za visom, pozatvarala doline kao mokre d¾akove. Tek kod izvora prepoznadoh prodo i put koji vodi k selima.

Vasilj poðe putem, Ivan ga zaustavi:

"Gdje æe¹? Kud si naumio?"

"Treba da svratimo kod Nika, tako smo rekli."

"Treba, ali nije on tamo. Gdje misli¹ da je, Lado?"

"Negdje oko Gubavèa."

Vasilj se naljuti: "Kad bolje znate, za¹to sami ne vodite?"

Ne bi trebalo da se ljuti, jer on stra¹no voli da vodi i kad zna put i kad ga ne zna ba¹ sigurno. U tom pogledu ni ja nijesam bez mane - da nije njega, ja bih bio taj koji grabi da bude prvi. To je neki uroðeni ðavo u nama, a on nas uz put ubrzava - kud god krenemo, mi kao da se pla¹lmo da nikad neæemo stiæi ako odmah ne stignemo. Znam da ne treba tako, ali èim poènem da mislim o neèem drugom - opet me uhvati ¾urba. Sreæa je ¹to nas Ivan bremza, inaèe - bog zna dokle bismo Vasilj i ja stigli. Ispred nas se èuje lave¾ iz katuna. Muklo, kroz mokrinu, odjekuje ovèarsko zvono. Suton je, muzu ovce. Vidi se vatra. Galame kao da se svaðaju, a to im je obièan èobanski razgovor: biæe trave ako sunce izgrije, biæe je do preko glave. Onaj veseli glas je Vuèka Masnika, onaj drugi ne znam èiji je.

"Nemoj tamo", reèe Ivan. "Kud æe¹ tamo? Nije Niko u katunu."

"Znam da nije. Mislim da je u Gubavèevoj peæini."

"Ne vjerujem, na¹li bi ga oni tamo."

"Na¹li bi ga i u Ku¹trimovoj peæini."

"Sigurno. On mora da je negdje ispod drveta."

I ja tako mislim, ali drveæa ima mnogo, ima ga na hiljade u svakoj od tih dolina i na brdima izmeðu njih. Ako guramo dalje kroz te ¹ume, pogubiæemo se u mraku. Zapamtio sam jednu kolibu na obronku iza napu¹tenog katuna, napipan je u tami - to mi potvrdi da sam isti s onim ¹to sam nekad bio. Zbilja, jesam li isti? U svakom sluèaju ima u meni ne¹to trajno, ¹to je mnogo toga preko glave preturilo - to me ispunjava iznenadnom rado¹æu. U¹li smo u suvotu, zamirisa na smrèeve daske. Kresnuh ¹ibicu: kreveti od dasaka stoje kao i prije. Nema nikakvog traga od konagd¾ija ¹to su se tu smjenjivali, svaki je za sobom uklanjao ono ¹to bi ga pred buduæima odalo. Ivan uzdahnu - kao da i on misli o tome. Vasilj poèe da skuplja ugarke na ognji¹tu.

"Ne bih ja vatru", reèe Ivan. "Mo¾e da nas izda vatra."

"Kome? Nikog nema po ovoj ki¹i, a i da ima - treba da prosu¹imo ove dronjke."

"Dobro, ali da poslije ugasimo."

"Ugasiæemo, èim se zagrijemo."

Iz torbe je izvukao trijesku luèa - uvijek nosi nekoliko njih da se ne vidi kako mu je torba prazna. Zapalio ju je, pru¾i mi da je dr¾im. ©egrtujem mu veæ odavno u toj stvari, ali on mi nikad neæe dozvoliti da vodim samostalan posao. Ne bar dok su mu ruke zdrave - jer on voli sam, lièno i svojeruèno, da probudi prvi plamièak i sasvim izbliza da osjeti njegovo stidljivo treperenje kao dah novoroðenèeta. Kad zapuckara, on s u¾ivanjem trlja ruke i lupa se po koljenima od zadovoljstva. Ponekad mi se èini da je to kod njega neka vrad¾bina, ili ne¹to èime misli da se vrad¾bina razbija. Ili je zamjena ljubavnog do¾ivljaja, ili o¾ivljavanje neke zapretane uspomene èije su veze i njemu samom nepoznate.

ARSLAN-PA©INA GODINA Zaboli smo raèvasto kolje oko ognji¹ta, objesili na nj kapute da se su¹e. Odozgo smo stavili kape. Sad su to tri stra¹ila s kapama - gledaju se i æute. Ako se neko spolja privuèe i proviri kroz pukotinu - nek se prevari i prvu vatru na njih opali; poslije bismo mi njemu pro¹ili kokardu, da se vi¹e ne privlaèi. Spustili smo daske na zemlju, pri zemlji je sigurnije nego na krevetima. San nas hvata. Ivan ipak ustaje - sjetio se da opipa zadnji zid kolibe. Gura pro¹ke, proba stoje li èvrsto, tra¾i slabo mjesto da napravi sporedni izlaz, dobro bi nam do¹ao takav izlaz u sluèaju da nas s vrata iznenade. Najzad je na¹ao rupu, neko drugi napravio ju je prije nas i prikrio je granama. Mo¾da je to bio neko od na¹ih, Niko Sajkov ili neki kurir izdaleka, a mo¾da neko od onih sa suprotne strane - nije ni njima mirna du¹a kad zanoæe u planini. Sad je lijepo: vatra, ki¹a, ¹uma huji. Sjenke po brvnima, kao po bioskopskom platnu, besplatno vuku jele i proplanke; prolazi konjica preko proplanaka, pa karavani i cigani i vozovi pored uspavanih hanova - Divlji Zapad. U poèetku je to nijemi film sa zbrkom slika - izmije¹ale su se trake i neki su snimci naopako okrenuti - ali se sve polako sreðuje i ozvuèava. Jedva se èuje kirid¾ijska pjesma iza brda - blijeda, s prekidima, sjenka pjesme - i ne zna se jesu li to pravi kirid¾ije, ili statisti nekog novog Holivuda skrivenog u peæinama Prokletlja. Samo izgleda da je sjutra Aranðelov dan: Branko i ja sjedimo pored zida, D¾ana sprema priganice na ognji¹tu. Eno ih je izruèila iz tiganja u karlicu, Branko ih na za¹iljenom prutu izvlaèi kao ribe i nudi me: "Uzmi, Lado, to je za nas. Za¹to neæe¹? Ima ih dosta"... To je san, ka¾em u sebi. Krivo mi je ¹to mi san dovodi samo mrtve, stalno mrtve, i ¹to mi kao djetetu obeæava ono ¹to mi ne mo¾e dati. Okrenuo sam mu leða, a onda èujem moj glas: "Ako ti, stari, neæe¹ da ga ubije¹ - mi æemo ga!" Koga to da ubije, pitam se i prisjeæam se: Nika Sajkova!... On je na¹, za¹to njega? Kako njega? To se ja pitam, a jedan opor glas mi iz daljine odgovara: "Muèki, kao ¹to je vojvoda Radonja ubio haramba¹u Markoviæa"... Ali za¹to mi Nika da ubijemo?... Tiho je sasvim do kraja svijeta, èuje se opori ¹apat izdaleka: "Otkud ja znam za¹to? Tako si kazao." Jeste, kazao sam, ali to je bilo drugo, ¹ala. Htio sam da isku¹am onog riðeg, onu rðu s vreæom na glavi, da vidim ¹ta æe reæi: "U svakoj ¹ali ima istine", ¹apuæe glas iz daljine, "i u toj ¹ali ima istine. Mo¾da æemo ga nehotice, ili u neznanju - ne znam ja to. Jer kad èovjeka jednom ubije¹, poslije ga vi¹e ne mo¾e¹ o¾ivjeti"... Strah me uhvati, jer to veæ predugo traje, ozbiljno izgleda i poèinje da lièi na neko uporno proroèanstvo. Ne samo ¹to lièi, nego - ako se desi da Niko nekako pogine, reæi æe se da sam to ja htio. Trgao sam se, a pred oèi mi izaðe Mirko Kadu¹in s vreæom pokradenih konopaca i ulara - ¾ali se na Arslan-pa¹inu godinu. To sam ja njega ku¹ao hoæe li da ubije Nika. To je on u svoju vreæu sjeæanja smotao snimak moga glasa da ga nosi po narodu. Sad treba da ga stignem i glavu da mu raspolutim. Glavu treba, jer to je ta njegova vreæa sjeæanja u koju trpa sve ¹to zgrabi - ulare, razgovore, potkovice i prièe protiv komunista. Biæe gadno kad ga stignem, poèeæe da moli: "Brata¹u, brata¹u", ali ja sam dosta opra¹tao, vi¹e nikog neæu da ¾alim. Poslije æe se naæi dosta drugih da umjesto njega kradu sijeno i poma¾u ovcama pri poroðajima. Umirilo me to - smirim se odmah kad znam ¹ta hoæu - i polako se budim: ognji¹te, stra¹ilo, ki¹a po krovu. Veselim se ¹to je to bio samo san, a ipak mi je krivo ¹to ba¹ moj san sa mnom zbija takvu ¹alu. Ne mogu to drukèije da shvatim nego kao znak nesloge u onutra¹njoj pomrèini ¹to se skraæeno zove du¹a. Jedna potlaèena klasa u meni, ne¹to kao podmukla raja, zbog neèeg je htjela da me probudi, a sad neæe ili ne zna da ka¾e za¹to. Ili je to bila samozvana stra¾a kojoj je dosadilo da samotuje budna, ili je neko nepoznato èulo nazrelo u daljini stvarnu opasnost i na¹lo naèin da me uznemiri. Ne znam ¹ta je, ali vidim da se poslu¾ilo istom vje¹tinom kojom su slijepi guslari uznemiravali junake i narod: zgrabilo je starudiju iz ostave - ni poznatu, ni sasvim nepoznatu - obojilo je, pokrenulo i izguralo na vidjelo. Sam Mirko Kadu¹in tu ba¹ nije kriv: moja ma¹ta se poslu¾ila njime kao utvarom koja se sluèajno zatekla jo¹ dosta svje¾a u sjeæanju. Boje na njega nije mnogo utro¹ila, ima Mirko svoje uroðene i trajne boje: èaðave èak¹ire, d¾amadan od surog sukna, kosu kao kostrijet koja nikad ne sijedi. Malen, na kratkim nogama, koje po potrebi mogu i da se skrate - èas dvokraka mrlja, èas ¾ivotinja ¹to puzi, on je skakutao i puzio oko grada pod pucnjavom.

Dva dana je puzio gladan, dvije noæi nije spavao, stoput se preznojio od straha, od ¾elje, od nadanja da æe se nekako uvuæi u neki duæan bogat èudesima, gdje s tavana vise sve¾njevi kosa i srpova a po podu le¾e d¾akovi soli - sve ¹to on mema i ne mo¾e da napravi, sve bez èega seljak ne mo¾e da ¾ivi - pa da izvlaèi i odnosi, da mu traje do¾ivotno i preostane za praunuke. Izgledalo mu je da je sasvim blizu te sreæe o kojoj je od mladosti ma¹tao, a onda su izmeðu njega i sreæe stale skojevske stra¾e: djeèaci s pu¹kama, ðaci neki i ¹iparice s kratkim rukavima. Svi ga odnekud poznaju, znaju ¹ta hoæe i muèe ga kao Isusa Hrista: ©ta æe¹ ti, stari, bez pu¹ke, ko je tebe zvao ovamo?... Zabranjena je kraða, nema pljaèke, nego ti idi kuæi dok te nijesmo zatvorili!" Prièao im je da je sirotinja, gladan, izbjeglica, i poku¹avao da ih suzama gane, a ni¹ta mu nije upalilo kod te omladine bez milosti. Pravio se da se tobo¾e vraæa i puzio da se neopa¾en privuèe gdje ih nema, a oni su dovikivali stra¾a stra¾i "Eto se tamo ¹unja jedan vampijer s vreæom - do¹ao da krade, a pravi se lud. Ne dajte mu tamo, nek ide zbogom, ili ga zatvorite u izbu!..." Pa i kad se najzad uvukao u osloboðenu varo¹ - sve je veæ bilo pod stra¾om; i kad je pokrao neke sitnice po dvori¹tima - uhvatili su ga i sve mu iz vreæe istresli. Istresli su mu vreæu kraj ceste, pa su se zbunili ¹ta da èine s pokradenim stvarima, ko da ih èuva i kome da ih preda?... On je dotle sjedio na zemlji, suze su mu kapale po pra¹ini. Èini mi se da ga i sad gledam kako sjedi u pra¹ini, klima ru¾nom glavom i mièe usnama. Onda nijesam znao ¹ta ¹apuæe, ali sad znam i kao da slu¹am kako nas iz dna du¹e proklinje: Dabogda vam nesreæan bio taj rat ¹to ste ga zapoèeli u zao èas za va¹e glave! Mora da vam bude nesreæan kad ne znate ni ¹ta ste zapoèeli. Rat i pljaèka idu zajedno, a vi bi htjeli da ih rastavite - dabogda vam se meso s kostima rastavljalo! Ostado¹e mi kljusad bosa, ne date èovjeku ni potkov da uzme - daæe jaki bog da vas bose tjeraju po snijegu i da vas vrelim olovom potkivaju!... Ne mogu vi¹e da ga slu¹am, ne mogu ni da spavam od te njegove kletve ¹to se veæ odavno ostvaruje. Ustadoh, a Ivan reèe: "Zna¹ li kud si krenuo?"

"Znam: pogledaæu kako je napolju."

"Gledao sam ja malo prije: ki¹a i tmu¹a. Niko nam neæe doæi po ovom vremenu, nema opasnosti."

"Ti ¹to ne spava¹ kad je nema?"

"Neæe mi se, ne da neki stari ðavo."

Promrzle su mu noge na Dubu, otpali su mu prsti u bolnici na ®abljaku, to je taj ðavo ¹to mu ne da da spava kad ki¹a pada. Iza¹ao sam; pipam ispred oèiju - da ih ne izgubim. Danju se s obronka vidi desetak sela, sad samo tama. Ni pas da zalaje, ni èovjek da lelekne - doðe meni da leleknem nad pustinjom. Samo na dnu doline varo¹ svjetluca - gomila ¹ljake u kojoj se gasi malo ¾ara. Mora da je varo¹ na istom mjestu gdje je i prije bila, ali meni se èini da se od straha pomakla u stranu i smanjila. Drhtala je i zbijala se sama u sebe od straha kad smo s pu¹kama navalili da je oslobaðamo, kad su s konjima i vreæama navalili da je opljaèkaju. Jedva smo je od seljaka, od pljaèke odbranili; pri tom smo svu naklonost i povjerenje sela izgubili - zato se sad poti¹tena raja u meni pita: za¹to smo je branili?

"Odmaraj se, Lado", ka¾e Ivan. "Lezi, pa æe¹ zaspati."

"Imam i ja mog ðavola, ne da mi."

"Imaæemo sjutra dosta posla, treba da smo odmorni."

"Kakvog posla?"

"Da tra¾imo Nika, mo¾da vazdan."

"I mo¾da ga vazdan neæemo naæi, malo je jedan dan za to."

"Ako bude malo, tra¾iæemo ga kad se vratimo. Imaæemo vremena."

On to ka¾e kao da mu je svejedno. Njemu je mo¾da sad svejedno: uzdigao se iznad liènog interesa, a ja nijesam. Vi¹e bih volio da Nika tra¾imo poslije povratka, pa bez ¾urbe, polako da ga tra¾imo i sve naokolo razgledamo. Spustio bih se noæu do Meðe - da pogledam duvarinu stare kuæe Tajoviæa; da pogledam je li trava izrasla na ognji¹tu gdje je D¾ana spremala priganice za praznike, je li divlja loza ispru¾ila glavu nad ognji¹tem gdje su verige visile, jesu li se omladile stare ¹ljive osmuðene paljevinom... Poslije bih se popeo do Laza, do Ljetnjikovca, da posjetim Ivu s Malim. Nemam ni¹ta za poklon da im odnesem - ni jabuku, zelene su sad jabuke. Ne mogu ni¹ta da im pomognem, samo da vide da sam ¾iv i da jo¹ ima nekog ko na njih misli. To bi ih malo ohrabrilo, a i meni bi smirilo du¹u - mo¾da nije sve crno kao ¹to mi se ponekad èini. Zato mislim, bolje je poslije povratka - imaæemo vi¹e vremena. Imaæemo vremena dok smo ¾ivi, a i poslije æemo ga imati dok dojadi i dok nas sve ¾ivo zaboravi, sasvim dok nas zaboravi kao da nas nije ni bilo na toj zemIji. Ba¹ ne treba ¾aliti za vremenom; ono je prazno ne¹to - iz praznine u prazninu - ¹to ravnomjerno curi i curi i nikad se ne utro¹i. Prazno je, a ipak ima zube; mo¾da i nema nièeg drugog osim zuba - mljacka, gloðe i odnosi, a nikad ni¹ta ne donosi - nema odakle. Skoro ga èujem kako grize, zubima od vode i vazduha, sa svakom kapljom ki¹e grize. Ne èujem ga samo kad spavam, zato mi Ivan ka¾e: "Spavaj!" To i hoæu. Zatvorio sam oèi, a onaj glas iz daljine, iz potopljenih sela i pro¹losti, sad sasvim razgovijetno doziva i pita: Za¹to smo mi to spasavali trgovce, duæane, æifte varo¹ke od seljaka?... Zbunio me, ne znam ¹ta da mu odgovorim - ni meni nije sasvim jasno za¹to smo se u to uplitali. U ono vrijeme bilo je nekih odgovora, na¹i su ih izvikivali i kad ih niko ne pita: da se red oèuva, da se svojina po¹tuje i imovina ¹titi, da se ne cijepa jedinstvo naroda u sudbonosnim danima... Meni je to i onda lièilo na ¹uplje prazniène govorancije i èudio sam se ¹ta je to naspjelo na¹ima da èuvaju jedinstvo s advokatima i trgovcima, kad su trgovci hulja do hulje odozgo do dolje. Koliko je meni poznato, trgovci ba¹ ni¹ta nièije nijesu po¹tovali, samo su strpljivo pretakali gro¹ po gro¹ iz tuðih d¾epova u svoje. Neke æelave i neke podnadule i svakojake hulje iza tezge ¹to krivo mjere i krivo broje, ¹to sa smijehom la¾u i bez stida se krivo kunu - oni su, u stvari, bili tiha pljaèka ¹to je trajala godinama i prezirala opljaèkane seljaèine s opancima kao izuzetnu na¹u narodnu bruku.

Ni sad ja ne znam zacijelo za¹to bi ta oprezna pljaèka bila ne¹to po¹tenija od huène seljaèke otme, kratke, koja bi se za dva dana istutnjala. To su njihovi stari obièaji, na neki naèin uzakonjeni, i vjeèni raèuni sela i grada koji se tako svakog rata svode da uspostave poremeæenu ravnote¾u. Mi smo ih, nezvani, pobrkali - zato nas sad slo¾no mrze i jedni i drugi. Bolje bi bilo da smo se zabavili neèim drugim, vojskom, frontom, èime bilo, dok to proðe - nek se bez nas sveti ko hoæe i bez nas brani ko mo¾e. Ni¹ta se ne bi dogodilo gore od onoga ¹to se dogodilo, samo bi bilo manje onog novca ¹to su ga trgovci poklonili vojvodama da nas tamane. Sigurno bi bilo manje novca - seljak bi ga vozdigao i ¾ita bi se nakupovao. Selo nas poslije ne bi gonilo, ili bar ne tako slo¾no - samo bi se pravilo da nas goni, a u stvari bi nas èuvalo s nadom na neku novu pljaèku... To je taj ðavo: kad danju makar malo odspavam, noæu mi naiðu buljucima ¹a¹ave neke misli bez veze, bez pameti, sliène pomahnitalim ovcama. Bile su bez èobana, sasvim same i zaboravljene veæ odavno. Niko ih nije pazio, gladne, dok su tumarale po pro¹losti i pabirèile pogre¹nu travu ¹to je za na¹im i za tuðim tragovima izrastala. Pijane od sokova te grijeh-trave, one sad vrtoglavaju i posræu po pomrèini, tu¾no bleje i kroz blejanje pripitkuju za¹to ovo i za¹to ono - kao da se pro¹lost mo¾e povratiti i nekim drugim sjemenima zasijati. Uzalud im govorim da ne mo¾e, one svejedno navaljuju i mucaju: kako bi bilo da je bar malo drukèije bilo sve ovo ¹to je bilo i pro¹lo? Nikako, vièem najzad, ni¹ta vam ne bi pomoglo! To ¹to je bilo, najbolje je bilo od svega ¹to je moglo da bude. Drugo sjeme tu se ne bi primilo - ili ga tlo ne bi htjelo, ili bi ga prema svojoj æudi u ne¹to gore prometnulo. Ko bude tra¾io prvi uzrok, neka prije svega stavi glad - neæe se prevariti. Ili bolje: strah od gladi, jer prvo se strah pojavio. Po su¹i je narod nanju¹io da nailaze paljevine i sve ostalo, jer nikad nesreæa bez duge pratnje ne dolazi. Proroci su najavili rane mrazeve na zelene kukuruze: biæe glad kao pro¹log rata, biæe godina kao Arslan-pa¹ina godina, i kao D¾in-pa¹ina i Kariman-pa¹ina da se po zlu pamti sto godina. Izbjeglice su se vrzmale naokolo, gladna djeca su iskrsavala tu i tamo, guslari su izvukli iz dna pamæenja stare pjesme o starim gladima kad se èovjek turèio za tovar ¾ita, kad se odlazilo i selilo i uz put od gladi umiralo, kad je brat brata izdavao za ¹aku bra¹na, kad su se i velika plemena obrukala: Izdado¹e Lakci i Brzaci

Kostre¹ani do navrh Zminice

I Roðani, stare uzdanice... Onda smo tek ma¹tali o ustanku, o slobodi, i èudili smo se ¹to je seljak tmuran, a on je u sebi raèunao: neæu naæi ¾ita ni do Bo¾iæa, pomrijeæe mi djeèurlija od gladi, a poslije mi je svejedno je li ropstvo ili sloboda... Da izda, nije pomi¹ljao, ne bi on to - pa da ga pjesma kori do beskraja - a zato je smi¹ljao gdje da udari, gdje da neku veliku pljaèku zakaèi i gdje da je za crne dane saèuva. Krenuo je prvo na varo¹ i trgovce - na¹i mu nijesu dali ni zubom ni¹ta da zakaèi; zatim se spremio na muslimane - na¹i su ga i tu omeli. Vi¹e nije imalo ¹ta da se bira, ostali smo mu samo mi - da nas ¾ive izdaje i mrtve prodaje do posljednjeg. Tako je izdr¾ao od Bo¾iæa do kopriva, sad se veæ nada da æe sastaviti do novog ¾ita. Vi¹e se i ne kaje, navikao je i ima opravdanje: nije mnogo bolje bilo ni za Arslan-pa¹ine godine. BOL KAO NO® PREPRIJEÈEN S one strane, kroz sunðerasti zid daljine, bez oblika se pojavljuje i u prazninu i¹èezava pramen glasa. U poèetku ga primam ravnodu¹no i zaboravljam ga èim i¹èezne - ne znam je li od vjetra ili od magle. On se opet izdvaja iz ni¹tavila, izbija na povr¹inu u dva kraka, lebdi u tmu¹i i kreæe se. Pribli¾io se, pojaèao; prepoznajem da su stalno dva ista kraka, upravo dva vokala - moje ime. Zove me neko, sjetih se najzad, i ne bi mi drago. Taj ¹to zove ne zna gdje sam i ne nada se da æe me naæi. Po boji glasa èini mi se da je to èovjek koji se davi i tra¾i da mu pru¾im ruku. Mrak je, ne vidi se, ne mogu da mu pru¾im ruku - ne znam gdje je ni voda ni obala. Probudih se sasvim i sjedoh èekajuæi da se ponovo javi. Uznemiren mojim pokretom, skoèi Vasilj: "©ta je, Lado?"

"Prièulo mi se da me neko zove."

"Jesi li bio budan?"

"Ne, nego kroz san."

On oslu¹nu. "Nema nikog. I meni tako u snu doðe."

"Treba li da ugasim vatru?"

"Neka je, sama æe se", i odmah zaspa. Prestala je ki¹a. Kapi se cijede s nekog lista na krov - svaka se posebno razaznaje. Osim kapi nema nièeg u pustinji. Oni glasovi, stvarno - bili su san - inaèe bi se ponovili. I u snu je èovjek sujetan - sve ¹to èuje ili mu se prièini, sklon je da tumaèi kao da se na njega odnosi. Svejedno, ne mogu da zaboravim one glasove. Oni su mi probudili zebnje koje sam jedva smirio. Ako to zaista nije bio doziv, bilo je onda priviðenje doziva - a ni priviðenja se ne pojavljuju bez razloga. Jauknuo je neko u daljini, a to je bolom zbijen pramièak vazduha hitnuo u neznan prema meni - kao ¹to èovjek od jada doziva mrtvu majku. Mo¾da je Iva s djetetom, ali ono nije bio ¾enski glas. Bio je mu¹ki, promukao i izoblièen od patnje. Mo¾da je Nenad Lukin, negdje u Bosni - ranjen je, a nema ko da ga iznese; ili je Luka Ostojin, starac - umire u kola¹inskom zatvoru...

Ko je da je, uzalud me zove. Nije potrebno da mu se pravdam, zna i sam da je uzalud. Ne valja mi ovo ¹to stalno mislim o svojima, o rodbini - stradaju i drugi koliko ko mo¾e, èak i vi¹e. Daj ne¹to drugo, samo da ne mislim na to! Sjenke igraju po brvnima. Najzad je zaspao i Ivan Vidriæ pa tiho di¹e. Mora da mu je san iznenada do¹ao, drukèije on ne bi ostavio vatru da gori. Jedan ugarak se dr¾i, izranjavan: oblijeæu ga leptirovi plamièaka u rojevima - jedni zlatni a drugi ljubièasti, pojavi se i neki s crvenim krilima. Oni se pregone meðusobno, pritom mnogi zalutaju u prazninu i izginu. Sve manje ih je. Osjeæa se ljut dim smole. Nije taèno da je dim izrod vatre kao ¹to sam ja mislio, on je samo njen plaè; dvojak je to plaè - jedan pri raðanju, drugi ispred ga¹enja. I èovjek ima ta dva razlièna plaèa, i revolucija, i ogromna blatnjava kugla ¹to je nekad zvijezda bila... Zaspao sam tako, naðoh se u Gluvlju kod ovaca: jesen, zlatno, dogorela èobanska vatra. Ispreta neko iz pepela gomilu peèenih krompira - kora im je progorela, crvenkasta i miri¹e. Dra¾i me taj miris, jedva èekam kad æe se veæ jednom poèeti s jelom. Sve su djevojke oko mene - iz Meðe, iz Utrga, s Kalemegdana; nazire se meðu njima i ona mala, bosonoga, ¹pijuna¾a Veljka Pleæoviæa - kad god opazi da je gledam, ona postaje nevidljiva. One ne mare za u¾inu, dorasle su za udaju - zato se pregone kao leptirovi i stalno ma¹u maramama da odbiju prosce koje ne ¾ele: "Tamo, dime, gospodine, tamo su ti vrata - od srebra i zlata"... Pod ko¹uljama su im nabrekle grudi, zbog neèeg vole da pru¾im ruku sasvim blizu, pa da pobjegnu prije nego dodirnem. Bose noge im se bjelasaju ispod zavitlanih sukanja dok sasvim brzo obigravaju oko vatre i gube se jedna za drugom kao u igri sakrivanja. Sve su se posakrivale iza progru¹alih kupinjaka, iza ograda i po jarugama sjenovitim od potamnjele johovine. Pjesma im se davno ugasila, svake jeseni se tako pjesme gase. Osjetih da sam usamljen ostao i da na vratima nezvan neko stoji. Nemam dovoljno hrabrosti da odlijepim kapke i pogledam, ali mu sjenku veæ osjeæam kako te¹ka postaje. Nije potrebno ni da otvaram oèi: on dr¾i pi¹tolj u ruci i tra¾i me pogledom. Poku¹avam da smislim ne¹to prije nego primijeti da sam budan, a to je kao da sam sebe vitlam u nekom sasvim tijesnom prostoru. Napipao sam najzad pu¹ku - iznenadih se kako je te¹ka i nezgrapna. U stvari ona nije te¹ka, nego ju je ne¹to pritisnulo - ne mogu je izvuæi bez trzaja. Da prosto skoèim i pobjegnem - neæu ni to: bilo bi smije¹no. Sjetih se pi¹tolja, ali onaj me dr¾i u ¹ahu - samo èeka da uèinim potez. Ostaje mi jedino da odugovlaèim, a ni to se dugo ne mo¾e. Razmi¹ljam veæ nekoliko trenutaka, ubrzano i s groznicom, a nikako ne mogu da se sjetim kad sam to i kako upao u tu klopku. Naokolo je haotièan predio dolina i bre¾uljaka osvijetljenih nejednako, a u daljini je naselje s vatrama. Vasilj i Ivan su bili sa mnom - nekako su se vje¹to izvukli. Sigurno su kroz zadnji izlaz, tamo gdje je Ivan na¹ao izlaz, a mene su ostavili ko zna za¹to. Mo¾da im se uèinilo da sam veæ iza¹ao, ili su i jedan i drugi pomislili da æe me probuditi onaj drugi. Krivo mi je na njih, a ipak je bolje ¹to su iza¹li. I prirodno je - u takvim stanjima èovjek prvo svoju ko¾u spasava. Treba tu stvar da zapamtim, rekoh o sebi, svoja ko¾a je najsvetija zastava. A ba¹ i nije potrebno da pamtim, rekoh zatim; kasno je veæ, i neki smrad bije iz toga. Neæu to, baci to, usmrdio bi se svijet i ¾ivot kad bi samo ko¾a bila zastava!... Pogledah iskosa prema vratima - ona su dopola otvorena. Tako stoje, hladna struja od njih bije. Od straha me zabolje prazno mjesto usred stomaka i bol poèe da kru¾i. Zglobovi, koji su dotle mirovali, popusti¹e drhtavici. Oèi mi se ovla¾i¹e, ne od dima, nego od tuge i podrugljive samilosti nad samim sobom: mislio si da si èvrst èovjek i prekaljen, a sad pogledaj ¹ta si! Smuèilo mi se do povraæanja, ne mogu ni da di¹em i sav sam smu¹en - jedva se otimam od vrtoglavice. Tako je svakom kad pada, pomislih da se bar malo opravdam, tako je i onima prije bilo. Kad se preðe neka granica u padanju, poslije vi¹e nema uspravljanja - svijet ostane zavazda nakrivljen. Tu sam negdje, na toj granici, treba brzo da se zaustavim ili bar da na ne¹to èvrsto padnem - dosta mi je ovog rastapanja! Brzo sam se okrenuo, izvukoh pi¹tolj, ostalo mi je samo da ispru¾im ruku, a èovjek s vrata progovori: "Ostavi to! Bolje je da ostavi¹, gledam te ja."

Ruka mi klonu prije nego sam napipao obaraè. Poèeh da se predomi¹ljam: on govori skoro kao èovjek, nudi mi neki mali izbor - mo¾da bi tu moglo da se odugovlaèi i pogaða bar dok uèvrstim zglobove i napipam obaraè. Ponudiæe mi da se predam - jo¹ uvijek nas vi¹e cijene ¾ive nego mrtve. Glas mu je èudan; u stvari, to nije njegov prirodni glas: stavio je raèvasto drvce izmeðu dva reda zuba da se pri govoru ne pozna ko je. Koja mu je potreba da se krije? On ili je od onih ¾andarskih lukavaca ¹to sve kriju, ili je neko u koga smo imali povjerenje pa jo¹ ne ¾eli da ga izgubi. Najgora je ba¹ ta vrsta ¹to je sticala povjerenje na obje strane i èekala da vidi kud æe prevagnuti. Uh, ¹to bih volio da ga smaknem! Slaðe bih smakao jednog takvog nego tri otvorena... "Koji ste to unutra", upita. Mo¾da on stvarno ne zna koji smo. Èeka da mu ka¾emo, pa da se prema tome upravlja. Ima nekog od svojte meðu na¹ima, ili se nekom posebno ukivio zbog neke svaðe bog zna otkad, zato pita. Ponudiæe nam da se predamo, da se na njegovu rijeè oslonimo, i zakleæe se u sve svece da nam ¾ivotima ni¹ta biti neæe. Tako su druge prevarili, ali nas neæe. Glas mu nije neprijatan kao u poèetku, ili ga je vje¹to prigu¹io - ima u njemu, ispod promuklosti, ne¹to meko i poznato. Podsjeæa me na nekog taj glas, tu mi je negdje sasvim blizu da se sjetim èiji je - sjetiæu se ako jo¹ ne¹to progovori prije nego opali. Za trenutak pomislih na Vuja Drenkoviæa - voli on da se istakne gdje je opasno, i voli da èovjeka dr¾i u ¹ahu - ali se samo glas ne sla¾e. "De, guknite golubovi", podsmjehnu se. "Neæu vam ni¹ta uèiniti, evo èasna rijeè partizanska, samo da se poprièamo." Stari je trik ta "èasna rijeè partizanska" - dosta su nas njome navarali krajem zime i u proljeæe. Vjerovali smo da je svako po¹ten, naroèito kad se njome zakune, a oni su to opazili i iskoristili. Ponekad su i na kape stavljali na¹e znake, ulazili u jedinice, muvali se po terenu i ubijali nam iznenada komesare. Odavno im vi¹e to ne pali, èudim se ¹to ovaj poku¹ava. Ispru¾ih ruku da ga gaðam, on pade k zemlji i iz zaklona viknu: "Ne mrdaj!"

"Mrdnuæu, vala, da su ti zubi od èelika", reèe Vasilj i zveknu pu¹kom.

Onaj spolja ispljunu raèvasto drvce iz usta i progovori èistim glasom Nika Sajkova: "Jesi li ti to, Vasilju!"

"Jesam, budalo!"

"Pa ¹to se ne ka¾e¹, idiote!". "Kako da se ka¾em, ludaèe, kad si glas promijenio!"

Brzo spustih ruku da ga nehotice ne ubijem, i vratih pi¹tolj u futrolu da ga namjerno ne ubijem u ljutini ¹to nadoðe. Znoj me oblio, obrisah lice da ne vide. Niko uðe i potrèa da se ljubi. Prirodno bi bilo da se i ja obradujem, kao Vasilj, i da skoèim, a nemam volje. Noge su mi se presjekle. Gadi mi se od pretrpljenog straha, a i od stida ¹to je strah bio bez razloga. Vi¹e bih volio, èini mi se, bar bih se èistije osjeæao da je to bila stvarna opasnost. Ovako se sve izmetnulo u podvalu, a ja nemam snage ni sam sebi da se nasmijem. Ustao sam najzad; jedva se dr¾im na nogama, sve mi igra pred oèima. Pru¾ih mu ruku - ona drhti. Krivo mi je ¹to æe po drhtanju opaziti kako sam se upla¹io. Sreæom, on ni¹ta ne opazi - èvrsto je zgrabio moju ruku, srdaèno je trese i èudi se kako mi je brzo narasla brada. Izvukoh ruku - suvi¹no mi je to njegovo odu¹evljenje. I on èitav, dronjaviji od mene, izgladnio, lièi na potkopanu stijenu koja se samo èudom dr¾i i svaki èas mo¾e pasti. Ivan ga gleda, po glasu se vidi da je mrzovoljan: "©ta bi bilo, Niko, da si ovako nabasao na one ¹to te tra¾e?"

"Ne bi mi bilo prvi put."

"Znaèi - veæ si. A za¹to to?"

"Æutim po tri dana, i po deset, pa bar s njima da poprièam."

"Moglo se dogoditi da te mi ubijemo."

"Sva¹ta mo¾e da se dogodi."

"Ja mislim da to nije pametno."

"Mo¾da nije", reèe Niko i sjede. Zamislio se, pa iznenada zapita: "A je li pametno ¹to ja tuda lutam i vr¹ljam kao konj po praznoj slami? Tumaram tu kao nekakav ¹a¹avi Robinson po ostrvu, i u¹ljam se i èistim va¹ke sa sebe, to mi je sav posao. Èemu slu¾i to i za koga je pametno, kome je korisno to moje sada¹nje postojanje odstranjeno iz dru¹tva, iz borbe, iz ¾ivota i svega?"... Nekoliko trenutaka èekao je odgovor, zatim produ¾i: "Kad sam ja to pogrije¹io, Ivane? I ¹ta? Izvr¹avao sam i kad se ne sla¾em, prihvatao sam i ono ¹to su drugi izbjegavali - pa za¹to ste me onda ovako sputali ovdje gdje moram da se sklanjam od potjere, od patrola, od ¾ena, od djece, od svega da se sklanjam kao da sam gubavac? Bar da znam ko me to kaznio i za¹to, malo bi mi lak¹e bilo, ali - ne znam. I vi¹e ba¹ ne znam ¹ta je pametno, a ¹ta nije"...

Prije dva mjeseca znao je ¹ta je pametno: da okupimo ostatke i da se probijemo do boraèkih jedinica. Time bismo spasili ne¹to ljudstva i svima bi nam bolje bilo. Ali onda je Martiæ razmahnuo direktivom kao sabljom i odr¾ao govoranciju: ruski su seljaci bolj¹evike ¾ive u zemlju zakopavali, a Partija je na mjesto zakopanih slala druge da budu zakopani ili da se odr¾e!... Mi smo æutali, èinilo nam se da ima pravo, a on je korio Nika ¹to nema ni truna komunistièkog morala i po¾rtvovanja. Poslije Martiæ sam nije èekao da ga seljaci ¾ivog ili mrtvog zakopavaju - obnovio je staro kumstvo s èetnièkim komandantom Arseniæem, predao se, sjedi kod kuæe i mo¾da sprema ispite. To je on kaznio Nika, i mene, i Vasilja; a Ivan se sam kaznio - zato ga ne ¾alim.

Ne ¾alim ni Nika: on je od onih ¹to izgledaju tvrði nego ¹to èovjek treba da bude. Èak i kad se ¾ale, èine to napadajuæi. Slièan je kamenu - nikom ne pada na um da za¾ali neki kamen, èak ni u trenutku kad se kotrlja u provaliju: dolje mu neæe biti gore nego ¹to mu je bilo gore. I sad, u svjetlosti vatre koju je Vasilj podstakao - lice mu je o¹tro isklesano iz pravih i kosih linija koje se o¹tro lome pri susretu i lièe na pukotine. Sav je od ukr¹tenih pukotina, a dr¾i se i dr¾aæe se bog zna dokle. Takva lica se ne mijenjaju, nego im samo osvjetljenje pri promjenama daje ne¹to drukèiji izraz. U tome su slièna sa stijenama: tmurna na ki¹i, èudna u magli, osmjehuju se u crvenom suncu sa zalaska.

Ivan Vidriæ je odmah popustio, ima on onu sreænu vje¹tinu da popusti èim uvidi da nije u pravu. Smje¹ka se kao krivac, nudi duvanom, a Niko se misli da li da prihvati. Zamotao je cigaretu, upalio je ugarkom - ¾udno uvlaèi kao èovjek koji bar tri dana nije pu¹io. Mo¾da i du¾e nije pu¹io, jer - ko da mu da? Doðe mi da ga za¾alim, ali onda se sjetih kako me upla¹io, i - sve se ohladi. Onaj bol u trbuhu stoji i dalje kao no¾ preprijeèen izmeðau mene i njega. Znam: nije htio da me tako rani, ali bol od toga ni¹ta manji ne biva; èak je i veæi, veæ se pla¹im da dugo neæu moæi da ga zaboravim. "Nijesam znao da tako stoji stvar", ka¾e Ivan. "Stoji i gore, ne mo¾e odjednom sve to da se ka¾e."

"Veljko se ne ¾ali."

"Ne bih ni ja da sam na njegovom mjestu - on ipak ne¹to radi. Ima èovjek roðake, èitavo bratstvo - èuvaju ga. Èak i oni ¹to ne vole komuniste - njega èuvaju, jer njihov je. Ugledaju se na Ramoviæe: u svakoj stranci da ima¹ nekog svoga, poma¾e¹ ga kad mu je te¹ko, zadu¾i¹ ga, pa poslije mora i on tebi da pomogne. To jeste trgovina s njihove strane, ali Veljko zato mo¾e da radi, a to je va¾na stvar. Da mi je bar ne¹to da radim, makar najsitnije, znao bih za¹to sam tu, ali ovdje je sasvim drugo. Za ove ovdje ja sam stranac, kao ¹to je i moj otac bio stranac, i krivo im je da se odr¾im kad se nijesu odr¾ali njihovi roðaci. Nekad mi pru¾e ne¹to za jelo, a vidim - prebroje mi zalogaje. I onda ka¾u: "Drugi put ne svraæaj, nemamo ni za sebe, ali ako vidi¹ Vidriæa ili Ivaniæa, ili Lada - neka svrate." Tu gdje za mene nema, za vas ima - dosadi to kad se negdje odmetni¹tvo nasljeðuje s oca na sina"... Glas mu ¹kripi kao da no¾ na brusu o¹tri dok govori. Ponekad bljesne varnica, drugi put na brus kapne jetka suza iznutra. Strah me da æe odjednom zaplakati, a onda æu i ja, i svi. Sve je to zbog ogromnog razmaka izmeðu onog ¹to imamo i onog ¹to hoæemo da imamo, jer mi nijesmo ni slutili kakva je to provalija i kako je treba ispuniti prije nego se preðe. Plemenski ¾ivot je jo¹ tu dolje, pod pomrèinom, i ne¹ta od plemstva i ne¹to od rodovskog - stari korijeni, ¾ile, ¾ilice, sve premre¾eno bog zna dokle. Tra¾e kuæeviæe i nas prisiljavaju da ih tra¾imo, mora time da se plati za vjekove èobanstva i hajduèije. I sve ¹to je pro¹lo, neæe da prizna da je pro¹lo dok se dobro ne osveti onome ¹to na njegovo mjesto dolazi. NI TRAVA NIJE RAVNOPRAVNA Le¾im na suncu, pod nebom, u mirisu klekovih grana i ¾ila. Gladan sam kao obièno, ali to me ne spreèava da mislim na druge stvari i da se lijepo zabavljam gledajuæi kako Lim teèe. On je prekonoæ na nekim mjestima ostavio staro korito, kao ¹to vampir grob ostavlja, i po¹ao da tumara naokolo. Uz put je vrbljake ra¹èupao i pokvario èobanska igrali¹ta. Jednim jaèim rukavcem ispod puta nazidao je branu od stabala i kamenja da sam sebe zaustavi i vrati. Ne mo¾e on bez nemira i mijenjanja, nikad nije zadovoljan; da je drukèiji, ne bi ga zvali mu¹kim imenom - Lim. Poslije svake ki¹e drukèije izgleda, kad god ga ponovo vidim mlaði izgleda, time u mom sjeæanju obnavlja èudesan prizor stalnog pokreta, sliku vjeèno mlade snage i uporne borbe s vremenom koju sam pri prvom susretu, negdje davno u djetinjstvu, naslutio u njegovom hujanju. Jedna ¹eva prozvi¾da kao metak u nebo i zacirikta. "Velikog li veselja", reèe Ivan. "Sunulo joj u glavu, hoæe gore, a gore ba¹ nièeg za veselje nema - vazduh, nebo, ni gusjenica nema."

"Sune i nama tako", reèe Vasilj. "Zato smo ovdje."

"O èemu sad misli¹, Niko", upita Ivan. "Volio bih da èujem zvi¾duk voza, odavno ga nijesam cuo."

Vasilj podi¾e glavu i pogleda ga - ¹ali li se on to? Ne, dosadila mu je ti¹ina, ka¾e; mnogo je ima ovdje, a prekida je samo pucnjava kad krene potjera. Meni je naprotiv dosadilo da slu¹am kako prièaju o potjerama; vi¹e bih volio da je sasvim tiho, da na miru gledam selo Ravan u ravnici pored Lima. Bijeli se komad ceste u zelenilu, èuèi na okuci ona ista kuæa u kojoj je moj otac Joko dr¾ao han i, umjesto da slu¾i piæe, svaðao se s komitima, sa ¾andarmima, sa svakim. Ona mrlja ispod ceste - bunar je; oko bunara sam bos tutnjio na vrbovom konju kad su svatovi prolazili. Htio bih opet to, a ne mo¾e se. Sad me sve to odozdo hladno sreta, blijedim pogledom, kao stranca kojeg nikad vidjelo nije. Skoro me ljuti ta ravnodu¹nost stvari i predjela, pa iako je prirodna; èini mi se da su od stvari i od prirode ljudi nauèili da ljude hladno gledaju i namjerno zaboravljaju. Oni su opet poèeli razgovor, ali to sad vi¹e lièi na prièu: bila je negdje nekakva livada, neèije posljednje parèe oèevine, njegova jedina veza sa zemljom, a on je pristao da se proda za pedeset kila ¾ita. Kupila ju je neka Miklja koju zbog neèeg zovu Miklja-pljaèka¹. Nije "zbog neèeg", nego se ja sjeæam kad je to bilo: odlazila je s pljaèka¹ima u Bihor i dogonila opljaèkanu stoku iste godine kad se udala; nametala se Vuèku DJemiæu, htjela je da ide s njim u dru¹tvu, a on to zbog neèeg nije htio. U selu su je nazivali posebno za nju skovanim izrazom - vuk s vaginom; ona je znala kako je zovu, Vuèko joj je to kazao, i nimalo se nije ljutila. Sad je, eto, kupila livadu, a ni¹ta ne da za nju - nemam, ka¾e, a zna se da ima; tu¾i me, ka¾e, jer zna da on nema gdje da je tu¾i. Tako, nada se da æe on poginuti, a onda joj livada d¾abe ostaje... "Trebalo bi je mokrim konopcem", rekoh u iznenadnom ogorèenju. "Kako", zaèudi se Ivan i pogleda me crvenkastim oèima. "Po debelom mesu - konopcem", objasnih mu. "Da joj se zabaci suknja preko glave pa po golome - dok sve po¹areni."

Ivan zatvori oèi i odmahnu glavom: "©ta ti pada na um!"

"Onda bi èetnici tu njenu ¹arenu stra¾njicu na sva crkvena zvona", reèe Vasilj. "Dolazilo je i meni da je izbijem", reèe Niko, "a ti bi onda glasao da me iskljuèite."

Oæutah. Nijesam znao, prosto nijesam povezao da je Niko taj koji je prodao livadu. Rekao sam bez razmi¹ljanja, ¹ta bi po pravdi trebalo da se uradi; ali, po¹to je Niko u pitanju - stvar se mijenja. Naravno, Niko nema prava na pravdu èak ni kod nas, kao ni mi, niko od nas. Nek trpi! Ko ga je tjerao da bude komunista, i jo¹ da bude èlan Partije? Prvo se namuèio dok je to postao, a tek sad vidi - vezane ruke!... Treba da ¾ivi od vazduha, od ideja i zraèenja buduænosti, jer zbilja bi to stra¹no odjeknulo u narodu kad bi nasiljem poku¹ao da ostvari ono ¹to se bez nasilja ne mo¾e. Jedan od na¹ih da iskamd¾ija Miklju - moglo bi to da ¹kodi frontu i saradnji Staljina i Èerèila. Ne, ni ja ne bih htio da zavadim saveznike, zato tiho li¾em ono ¹to sam pljunuo i sla¾em se: nama ni¹ta ne mora da se plati i ne priznaje se da je na¹e ako se sluèajno nekom drugom sviða. Ako neko mora da se ¾rtvuje, onda smo to mi na prvom mjestu, i na drugom i na treæem, do beskraja. "Kako je Leko?"

"Ne znam", reèe Niko. "Zar nikad nijesi svraæao?"

"Jesam triput, i triput se pokajao."

"Za¹to pokajao?"

"Zato ¹to se on krije od mene kao od prokletstva. Svi se kriju, pa i on najzad. Ona njegova ¾ena izaðe i ¹èepa se za oba direka da ne uðem preko nje ¾ive - po tome znam da je on negdje unutra, na tavanu ili u izbi. Nije kod kuæe, ka¾e ¾ena, i nemoj vi¹e da svraæa¹ - na¹a je kuæa pod okom. Pa i jeste - sad su sve kuæe pod okom i sve su na¹e porodice na zub uzete, prijete im, zlostavljaju, ne daju im ni soli da kupe. Èak i goveda su im ka¾njena, podivljala bez soli i mr¹ava. Ne bi ni trebalo da svraæam, jer to su stvarno na¹i, ne daju im ni da budu ni¹ta drugo nego na¹i - pa za¹to jo¹ i ja da ih izla¾em opasnosti? Ne samo ¹to im muèe stoku, nego ne daju ni trava u livadama da im bude ravnopravna; da nije ovih ki¹a, njihove bi se livade izdaleka poznavale: izgubili su pravo da ih navodnjavaju."

"A njive, kukuruz, jesu li im i to zabranili?"

"Kako gdje, zavisi od kom¹ija. Zabraniæe ako bude su¹e."

Upitah za Galja, a Niko promrmlja: "Galjo, kao Galjo"... "Zar ni¹ta bolje", upita Ivan. "Ne, nego gore."

"©ta mo¾e da bude gore?"

"Mislio sam i ja da ne mo¾e, ali Galjo je prona¹ao naèin. Ne treba ih ni uporeðivati, krivo bi bilo, jer Galjo prosto nadaleko smrdi od straha. Ako hoæe¹ da upropasti¹ nekoga, da èovjek sasvim izgubi vjeru u ljude i da mu se smrkne, po¹alji ga da malo s Galjom porazgovara. Da si ga vidio izbliza, kao ja, i tebe bi pro¹la volja."

Htio bi da prestane, mrsko mu je, ali Ivan ne da - ispituje nit po nit, hoæe sve do dna da opipa, kao da nalazi bog zna kakvu nasladu u tom uzaludnom prekopavanju ru¹evina. Znali smo kako je Galjo udesio da ga tobo¾e iznenada zarobi njegov tast s dru¹tvom. Saèekali su ga, uzeli mu oru¾je i pustili ga da sjedi kod kuæe; htjeli su, a i uspjeli su, da njegovim primjerom privole na predaju neke skojevce i nepartijce ¹to su bili preostali. Bilo je jo¹ nekoliko takvih sluèajeva ugovorenog zarobljavanja - Ivan se ustremio da ih prouèi do sitnica. Zajedno s Galjom bio je zarobljen neki seljak kod kojeg se sluèajno zatekla Nikova pu¹ka - tako je Niko odjednom ostao bez dru¹tva i bez oru¾ja. Ostala mu je samo ofanzivna bomba, jedna jedina, koju je ranije bio od Galja uzajmio - sjutradan je Galjo poslao majku da ona od Nika iskamèi i to, da ga sasvim bez odbrane ostavi. "Valjda mu je nijesi dao", zgranu se Vasilj. "Jesam, poslao sam mu je."

"Pa ti si sasvim lud!"

"Zgadilo mi se bilo."

"Kad ti se zgadi, pobljuj, a ne da daje¹ oru¾je! "Mo¾e ponekad èovjek od samog gaðenja da poludi, a onda ne zna ¹ta radi."

Dao ju je, sad se i ja sjeæam: u Mojkovac je Niko stigao bez ièega, kao neki pogorelac u dronjcima. Onda su mu se rugali iza leða, naroèito oni iz komande mjesta i iz komiteta: pustio je da mu èetnici zgule oru¾je, a ne stidi se da kritikuje. Ne znam ¹ta im je zamjerio, vidio sam samo da ih je zaboljelo i da mu to neæe zaboraviti. U stvari: prièina je prièa kad se ka¾e da je kritika potrebna, - prièaju je gornji kad donje kritikuju, inaèe niko ne voli zamjerke. Bilo bi neprirodno da ih voli, bila bi to neka vrsta psihièkog mazohizma, a na Balkanu se od toga nikad nije bolovalo. Ono od èega na¹i boluju, i ja isti, osveta je: èim ti neko malo na¹kodi, ti æe¹ njemu dvaput vi¹e - ne zub za zub, nego dva zuba za jedan. Trebalo je Nika da po¹alju u udarni bataljon - odlagali su dan po dan dok ta moguænost nije propala. Poslije vi¹e nije imao ¹ta da bira. "Jesi li viðao Galja od onda", pita ga Ivan. "Jesam. Upao sam mu u kuæu za dana, prije nego je zakljuèao."

"Pa ¹ta ka¾e?"

"Ka¾e: kumim te bogom i svetim Jovanom, izlazi mi iz kuæe!"

"©to ga ne podsjeti da je bio èlan Partije?"

"Nijesam imao vremena, jer on je to stalno ponavljao dok mi se zgadilo. On je, èini mi se, mislio da sam ðavo, ili ne¹to slièno - ðavola ovdje tjeraju imenom svetog Jovana."

Nasmija se iznenada, otkri¹e se rasklimatani zubi u natrulim desnima. Jedan potoèiæ sukrvice procure otuda, on ga obrisa dlanom i postidje se. Ivan ga gleda sleðenim oèima - vi¹e ni on nema ¹ta da pita. Sve je jasno, stvari stoje gore nego ¹to je mislio, dosta slièno onom ¹to sam ja govorio u trenucima kad me savlada ogorèenje. To je uglavnom posljedica pogre¹ke koju smo uèinili kad smo vratili èetu s Tare na Lim, u zavièaj. Onda se samo Niko opirao: kud da se vraæamo, jesmo li ludi, to je dezerterstvo a ne vraæanje, rasprsnuæe nam se ljudstvo tamo da ga vi¹e nikad ne skupimo, izgubiæemo èetu za deset dana... Sve je taèno predvidio, a uzalud mu je bilo - èesto bolje proðu oni ¹to ne predviðaju. Komandir je bio izdajica, Vasilj i ja zadrijemali od umora, ljudstvo ¾eljno kaèamaka, a komesar Veljko Pleæoviæ je i kroz drijem osjeæao da æe naæi oslonca kod roðaka. Neki se uhvati¹e za "vezu s narodom", napravi¹e od nje teoriju i napumpa¹e je kao balon: uvijek je na Limu bilo odmetnika i uvijek ih je narod hranio, hraniæe i nas... Ivan onda nije bio s nama, a i da je bio - ne bi se mnogo drukèije odigralo. Seljaci su bili u veæini, i bilo im je dosadilo da gladuju na tuðem terenu - prekonoæ bi se okupili i nestali. Htjeli smo da saèuvamo jedinstvo èete, jer bila je stvarno lijepa èeta, i sasvim hrabra kad se bije - a u stvari smo klizili niz brdo. Ovih gadnih dolina ovdje bili smo se stra¹no za¾eljeli, zato nam se prièinjavalo da i one nas ¾ele. I ¾eljele su nas, ali ne da ¾ivi vr¹ljamo po njima, nego da nas jednog za drugim usisaju u se, pokopaju i zelenom travom pokriju. One noæi nije bila trava, samo snijeg mek od jugovine. Prljav snijeg, dronjavo nebo, bjelasaju se brezova stabla kao skeleti. Uzbrdicom se penje èeta, preko Tare se èuju psi i dozivi èetnièkih stra¾a. Odjednom Niko izaðe iz reda i sjede kraj prtine. Uhvatio se za glavu, zaljulja se i ispru¾i - zaronio je licem u snijeg kao da se sa¹aptava s majkom zemljom. Prolaze ljudi pored njega, niko ga ne pita ¹ta ga boli, niko mu ne pru¾a ruku. Prolaze i oni iz Utrga kao da ga ne poznaju - svima im se zamjerio ¹to je htio da ih udalji od Lima i kaèamaka. Proðoh i ja, i meni se zamjerio jer je taèno predvidio ¹ta æe biti. Hoæe tu da ostane, mislio sam, a poslije æe pristupiti nekoj drugoj jedinici; pa nek ostane, rekoh u sebi, on je i onako skoro stranac meðu nama - otkad je Jug Jeremiæ poginuo, on vi¹e nema druga meðu nama. "Za¹to ne osta zimus na Tari", upitah ga. "Mogao si da stupi¹ u neku drugu èetu, svaka bi te primila."

"Na isto bi se svelo, poslije su i njih vraæali u pozadinu."

"Trebalo je èovjek da se pro¹vercuje", reèe Vasilj. "Meni ne bi odgovaralo da se ¹vercujem."

Ne znam za¹to o tome govorimo - pro¹lo je, daleko je, ne mo¾e se popraviti. Sad smo tu. Oko nas je sitno klekovo ¾bunje - bodljikav gusti¹ s upletenim granama. Potjera nam se ne mo¾e privuæi, èuli bismo je èim se pribli¾i. Ispod nas su gladna sela, iznad nas sunce. Kad nas uhvati drijem od sunèanja, zagnjurimo glave pod granje; kad nas glad uhvati, pijemo pomalo vode iz èuturice. Peèemo gola leða i rebra, a nikako da istjeramo zimu i jezu ¹to se unutra nakupila. Po¹ao je Niko nekud da potra¾i ne¹to hrane - trebalo bi veæ da se vrati. Izdaleka se èuje ovnujsko zvono; kad poku¹am da odredim s koje padine, ono umukne. Cestom zvrje kamioni s vojnicima. Veæ triput mi se prièinjava da je to vojska Arslan-pa¹e: po¹to joj nije po¹lo za rukom da nas savlada sa istoka, promijenila je uniforme i preplavila nas sa zapada... Èuju se grane u makiji, javlja se Niko ugovorenim znakom. Jedan novi miris sti¾e prije njega; Vasilj taj miris prepoznaje i mr¹ti se: rogaèevina! To su mekinje od rogaèevih mahuna, hrana za kraljevske mazge imperije, no po¹to se ponekad de¹ava da mazge crkavaju od takve hrane - intendantura rado mijenja te mekinje za sijeno, kilo za kilo. Pokazalo se da na¹ ¾ivalj nije razma¾en kao mazge, i da ima èvr¹æa crijeva, koja sve vare - tako se razvila trgovina. Razbole se neki, ima i toga, ali - i od trave se boluje, a èasnije je umrijeti od hrane za mazge nego od gladi. Zato su rano poèeli da kose livade i èesto se viðaju s tovarima trave cestom. Jedni to prenose na konjima, ali to su bogatiji; drugi zametnu breme na leða, dugo posræu do varo¹i, zamijene tamo breme za breme, pa opet posræu do sela, do mlina, do zla ruèka i gore veèere. Ja, svejedno, neæu da ih ¾alim. Moji, Iva s Malim ni to nema: ne umije da pokosi, nema snage da odnese na prodaju, nema ni¹ta... Prvi zalogaji su skoro prijatni - ne¹to kao èokolada, samo buðava i nagorka. Podsjeæa i na kakao, varo¹, kutije sa slikom crnkinje. Vasilj ne okusi - jednom se èastio time, vi¹e nikad neæe. Progutao je parèe sira, zatvori oèi da sanja ostalo. Ivan ka¾e da u tom tijestu ima neèeg mineralnog. Mo¾da ima, ali meni vi¹e smeta sladunjavi ukus koji se pojaèava. Gutam i dalje, brzo, jer utroba vuèe - kamenje bi usisala i skuvala. Ivan ka¾e da to treba umjeriti, umjereno, a ja neæu - umjerenost je kukavièluk koji se javlja unaprijed. Odjednom mi ote¾a stomak. Da je kamenje, lak¹e bi mi bilo, ali ovo je ilovaèa. Zatego¹e se vratne ¾ile - crnkinje s kutija, s nau¹nicama, zaigra¹e stra¹an èarda¹ oko mene. Zamraèi mi se pred oèima. Ono ¹to je blizu jedva razaznajem. Brda preko Lima pokri magla, u magli se sasvim rastopi¹e. Po bunaru doline, kao po pro¹losti, tumaraju talasi pucnjave. "Ono je napad na Ramoviæe", ka¾e Niko. "Otkud oni dolje", pita neko. "Za hljebom si¹li, nijesu navikli da gladuju."

"Neæe biti", ka¾e Vasilj. "To je neko èetnièko slavlje."

"Vazda je njima slavlje kad nanju¹e na¹e meso."

To govori Niko - glas mu je od onih ¹to stalno u svemu slute zlo. Mrzim ga zbog toga potmulog glasa, zbog sjenovite jeze u njemu, pa mi se èini da su mi i drugi, negdje, nekad, to isto rekli. Sve ¹to se takvim glasom izgovori, izaziva otpor kod drugih, èak i kad je nepobitna istina. Skoro da tu ima neèeg rasnog, jer Niko je mo¾da od stare rase. S mukom se okrenuh da pogledam njegovo lice od kamena ispresijecano pukotinama kroz koje kao mravi izlaze kaplje znoja. ©ta ti je, Niko, èovjeèe! Zar ne bi bolje bilo da bar za trenutak odstrani¹ tu zlokobnu boju i te slutnje? Ne mora ba¹ vazda da se dogodi ono najgore. Pola godine se to dogaða, vrijeme je da prestane. Pa i kad bi bila istina to ¹to ka¾e¹, ¹ta æe nam istina i za¹to da je unaprijed znamo? Ne znamo je, ne znamo ni¹ta, samo se èuju pu¹ke u daljini. PRAVDA I NEPRAVDA Po¹ao sam za njima, i idem, a noge su mi nesigurne - èini mi se da su dva d¾aka vune natopljene olovom. Uzalud ih gledam, spolja se ni¹ta ne vidi. Mora da su zbog neèeg obamrle veze koje su ih iznutra pokretale. Samo jednom sam osjeæao ne¹to slièno, a i drugi su se ¾alili - ono poslije ustanka, u ¹umi, kad smo dugo bez soli ¾ivjeli na pirinèu i ¹eæeru iz talijanskih magacina. Sumnjali smo onda da su namirnice zatrovane ili izvjetrile od dugog stajanja. Mo¾da je i ovo sad od hrane, ali Niku ni¹ta ne smeta. Ni Ivanu ne smeta, samo meni. Odmièu i ne osvræu se, sasvim su me zaboravili. Krivo mi je ¹to su me zaboravili - to, bogami, znaèi da sam suvi¹an. Poku¹avam da potrèim, èini mi se da veæ dugo trèim, veæ sam se i zadihao, a uzalud - oni nekako vra¹ki odmièu i razmak se poveæava.

Ono oni namjerno ¾ure, ka¾em kroz zube. Imaju neki tajni razgovor koji ne ¾ele da ja èujem. To je Ivanovo maslo, znam ja njega - navikao je da plete tajne sa svakim posebno i u èetiri oka. Nije to, znam da nije i da nema nikakvih tajni, ali meni je potreban razlog za srd¾bu ¹to mi se unutra nakupila. Spustio sam se na zemlju, ne mogu dalje. Nek idu sami kad su tako zapeli. Jedan list na grani okreæe se i zabrinuto ¹u¹ka s drugim listom o meni. Opazila me neka ptica - javlja onima naokolo da sam tu. Nastaje odjednom nerazumljiv ¾amor i mete¾. Treba da idem, rekoh, stranac sam tu gdje je sve u dosluhu jedno s drugim. Ne poznaju se tragovi po ¹u¹koru, ne znam na koju æu stranu. Pustih dug zvi¾duk s prizvukom prekora, jedan pa drugi. Vasilj mi najzad odgovori - èekaju me. Teturam polako i odmaram se - nek èekaju. Srete me Niko, vratio se da me tra¾i. "Ne valja da se zvi¾di ovdje", ka¾e. "Je li zbog ptica, da ih ne uzbudim?"

"Zasjede postavljaju, zato ne valja."

"Pa gdje su te zasjede, ¹to se ne jave?"

"Da znam gdje su, ne bi bile zasjede. Mora da se pazi."

Dosadio mi je s pa¾njom i s tim potmulim glasom. Ka¾u da su starinci govorili takvim muklim glasovima, Niko je mo¾da ostatak toga starinaèkog stanovni¹tva ¹to odavno neko zlo sluti i ¹to se stvarno gasi. Njegovi su pretci ovamo dobjegli od turèenja, da vjeru saèuvaju; iz Dosela su do¹li, zato se zovu Doseliæi. Taj Dosel mora da nije bio selo, nego priselak ili katun, a i njihovo naselje u Utrgu na katun lièi. Odavno su do¹li, a nijesu se namno¾ili - raðaju im se ¾enska djeca, s odivama im bje¾i sreæa... Odjednom se sjetih: to ¹to D¾ana dugo nije htjela da primi Ivu za snahu, mo¾da nije bilo zato ¹to je Iva od DJemiæa, nego zato ¹to je Ivina majka od Doseliæa. Ni¹ta mi o tome nije rekla, ima nekih stvari o kojima se ne govori, a pla¹ila se da æe joj Iva zareðati s ¾enskom djecom kao ¹to je Ivina majka ¾enskadijom napunila kuæu Peka DJemiæa. Niko je Ivi jedini ujak, upitah ga je li svraæao da je obiðe. On klimnu glavom: jeste, svraæao je. "Je li to sve ¹to ima¹ da mi ka¾e¹", upitah ga. "©ta bi drugo htio", upita on mene. "Gladuje li?"

"Sad svi gladuju."

"Ne brinem ja za druge, nego samo za nju i dijete."

"Dijete ne gladuje, ima mlijeka."

"Od one jedne krave?"

"Dvije krave, jer jednu im je ostavio Luka Ostojin. Imaju i sira". "Je li im Trobrk dosaðivao?"

"Jeste dosta". "Moram li da èupam rijeè po rijeè: kako im je dosaðivao?"

"Pu¹tao im je stoku u njivu, koze u ba¹tu, eto tako?"

"Ubiæu ga", dreknuh usred ¹ume. "Nije potrebno, smirio se sad."

"Ne vjerujem, znam ja Trobrka, neæe se smiriti dok ga ne pro¹ijem."

"To sam mu ja veæ predskazao, zato je miran. Dao mi je i veèeru."

"Jesi li mu prijetio?"

"Moralo se: taj bez straha nema obraza."

"Hvala ti za to!"

"Pas de quoi."

Eto, sad sam i ja porazgovarao u èetiri oka. Bolje je ovako nego da Ivan vidi ¹ta me muèi. Odjednom sam zavolio i Nika i njegov mukli glas - dok je on tu, mogu bez brige za Ivu. Mora da su Trobrku drhtale gaæe, èim mu je i veèeru dao; a poslije je ugnuo glavu u ramena: nema ¹ale s vatrom i sa sinom Sajka Doseliæa... Dok o tome mislim, vraæa mi se snaga; èim poènem o drugom - opet se gubi. Oslanjam se na stabla, hvatam se za grane da se rukama pomognem. Jedva sam stigao do Ivana, spustih se na zemlju da se odmorim. Èekam kad æe poèeti da mi popuje o ne znam èemu, a on æuti. Ni to mi se ne sviða: dosadili smo jedan drugom, znamo napamet jedan drugog, nema ¹ta novo da se ka¾e. Postali smo neosjetljivi, nauèili smo od okoline da nema milosti. Sigurno sam i ja takav kad je njima te¹ko, nikad mi nije palo na um da se zapitam je li im te¹ko. Sad se svete. Kao da ni¹ta nije bilo, Ivan produ¾ava razgovor s Nikom: "Uèitelj, onaj bez noge, na¹ je èovjek. Potra¾iæes ga."

"Tra¾io sam ga, svakog sam tra¾io - svi vrdaju."

"On sigurno ¾eli da ima vezu."

"On ¾eli da se sakrije od svake veze. ©to da gubim vrijeme?"

"Moramo imati nekog ovdje, da ne gubimo teren."

"Ovako æete izgubiti i teren i mene."

On bi htio da ide s nama, odmah, ovako, bez pripreme. Ovo ovdje bi ostavio da stoji kako stoji. Ostavio bi i Trobrka da opet osili i zulume èini. Nijesam znao da je tako slab. Upla¹ila ga je ona pucnjava dolje, ono ¹to on misli da je napad na Ramoviæe - jer kad Ramoviæi s moænim vezama padaju, te¹ko da æe se odr¾ati sirah tu¾ni Niko Doseliæ. Gleda me oèima koje preklinju da mu pomognem. Kolebam se nekoliko trenutaka - pomogao bih mu, a ne znam kako da poènem. Zatim nadoðe suprotna struja: ba¹ neæu da mu poma¾em! Ne volim ja molbe - to je zastareli oblik podmiæivanja da se skrene od onoga ¹to je pravilno. Onaj uèitelj bez noge, znam ga dobro - pobjegao je sa Cetinja da ne slu¾i okupatoru, ali kad je vidio kako je ovdje, upla¹io se; od njega neæe biti koristi, on i kad bi htio da pomogne, ne smije od ¾ene - ali za¹to da se jo¹ jednom ne poku¹a kad je to zadatak? Svi mi izvr¹avamo neke zadatke od kojih se nièem ne nadamo. "Kroz nedjelju dana, èim to svr¹i¹", ka¾e Ivan, "poslaæemo nekog da te dovede gore."

"Bolje je da sad idem s vama."

"Ti mi ne vjeruje¹, èini mi se". "Nije da ti ne vjerujem, nego - iskrsnuæe neki ðavo da sve pokvari. Takve sam ja sreæe: osu¹i se i zelen bor èim se ja za njega uhvatim."

"E, ovo je èudo", reèe Ivan. Jeste èudo: svi vjeruju u vrad¾bine i pla¹e se da su ukleti, najzad i on. Njegov otac Sajko Doseliæ vi¹e od deset godina je sam hajdukovao, a on ne mo¾e ni deset nedjelja. Po tome bi se moglo zakljuèiti da ljudi, iz pokoljenja u pokoljenje, naglo slabe i opadaju. Ako je tako, onda nam je tu negdje blizu kraj. A najvi¹e se ¾ali na samoæu. Glad ne spominje, potjerama umièe, srlja na patrole, a samo od samoæe strahuje. Lud je, èini mi se, inaèe bi mu jasno bilo da je ba¹ samoæa prirodno stanje stvari. Jeste da smo se navikli da u rojevima ¾ivimo kad smo otimali ¾andarske palice i pi¹tolje karabinjera - ali zato ne treba uobra¾avati da je na¹e vrijeme neki naroèiti vijek ljudstva u gomilama. Su¹tina je ostala bez promjene: sami smo se rodili, sami æemo umirati kao svi oni prije. Pa i ono ¹to je izmeðu te dvije samoæe, ¾ivot - najvi¹e je samoæom ispunjeno. Ponekad u dru¹tvu, u zabavi ili ljubavi, zavaramo se za trenutak, uèini nam se da nijesmo sami. Ne znam koja nam je vajda od tog zavaravanja, naroèito kad je veæ jednom jasno da samoæa ostaje na kraju svega i da se izbjeæi ne mo¾e. Ja bih se lako pomirio s njome. Nije ni zla toliko: sam èovjek - pa ¹ta s time? Jedino sam èovjek ¾ivi svojim punim vremenom i svojom voljom - ne kradu mu sate praznim prièama, ne kvare mu odluke pogaðanjima, nije prisiljen da druge slu¹a, ni da im se suprotstavlja. Nikom ni¹ta ne duguje, nièije mane ne vidi i niko njegove sklonosti ne zna, mo¾e da se ispru¾i po zemlji, da gleda nebo i zna istinu: on je samo sjenka izmeðu dvije privremenosti kojima pripada - jednoj manje, a drugoj vi¹e... "Ajde, Niko", ka¾e Ivan. "Kako si izdr¾ao dva mjeseca, izdr¾aæe¹ i ovih osam dana", i pru¾i mu ruku na rastanku." "Te¾e æe mi biti ovo nego sve ¹to je pro¹lo."

"Za¹to? Boji¹ li se ti od neèega odreðenog?"

"Bojim se od sebe - napraviæu neku glupost, je sam èovjek ne zna ¹ta valja i ¹ta ne valja."

"De, nemoj da si lud!"

Pri rukovanju on me gleda èudnovato: ne moli vi¹e ni¹ta, nego kao da me opominje i kori. Taj prekor je ne¹to posebno: nije za pro¹lo nego za buduæe. Pogled mu postaje slièan glasu - potmuo i te¾ak, iz dubine biæa. On je uvjeren, èini mi se, da smo ga nekako prevarili, ili da æemo ga prevariti, i tim pogledom nam pokazuje da je veæ unaprijed svjestan prevare. Za trenutak mi se ra¾alilo - treba neèim da ga utje¹im, nekom rijeèju koju nigdje u sjeæanju ne nalazim. Zatim opet naiðe hladna struja: ¹ta ima tu vazdan da se nagaðamo i sa¾aljevamo!... Nije on dijete, nego èovjek s pu¹kom. ©ta sam mu ja kriv? Ne ostavljam ga tu ja, nego Ivan, a Ivan zna ¹ta valja - inaèe ne bi bio èlan svih komiteta do gore. Potreba je takva, va¾an je to teren - nek uèvrsti veze, pa æe sve biti kako treba. Po¹li smo najzad. Svi smo se umorili od tog rastanka te¾eg nego te¾ak poroðaj. Odmièemo i nadamo se da æe nam biti lak¹e, a ta olak¹ica nikako ne dolazi. Ispod ¹ume se nasluæuje suncem obasjana livada, na livadi stoji stijena kao dvospratna kula ravnog krova; nad prvim spratom je izboèina, lièi na balkon bez ograde - taj balkon je zastrt æilimom od mahovine. Na balkon se pope Niko i stade. Stoji kao skamenjen, gleda za nama. Oèi su mu ¾ive, kru¾e tra¾eæi nas i skoro vri¹te. Upla¹ih se: viknuæe ne¹to, a to poslije neæe moæi da se zaboravi. Ruka mi se sama podi¾e, mahnuh mu kao s broda koji odlazi da pozdravim samotnika na kuli-svjetilji. On ne odgovori i ne pomaèe se. Nije vidio, vjerovatno, jer zagledao se u ne¹to duboko i neshvatljivo, mo¾da u haotiènu buduænost dogaðaja ¹to kao talasi na nas idu. "©to ga ne zovne¹ da ide s nama", reèe Vasilj. "Treba da se pove¾e s ljudima", odgovori Ivan. "Èuo si, ne smijemo ovdje ostati bez oslonca. Ima zadatak."

"Ima tu neki ðavo, ne¹to ¹to on sluti i muèi ga. Vidi¹ li koliko mu je stalo da poðe s nama?"

"Ima sto stvari do kojih je meni stalo, a ne idu mi po volji."

"Dobro, kad si zapeo. Po¹li smo da ohrabrimo ljude, a ovdje - bolje da nijesmo ni dolazili."

Ako malo podr¾im Vasilja, Ivan æe popustiti i pozvaæe Nika da ide s nama. Treba da ga pozove, pomislih, jer onaj uèitelj nije za na¹ posao, ni drugi nijesu, prosto - nema oslonca. Saèekaæemo bez oslonca dok se ne¹to novo pojavi. Krenuh da to ka¾em, a glava me zabolje i smrèe mi se pred oèima. Uhvatih se za granu. To je veæ èudnovato kako me ta glavobolja prekida u trenutku kad odluèim da ne¹to za Nika uèinim. Èini mi se da stvarno postoji neko prokletstvo, neke tajne sile koje rade protiv njega i svuda imaju konce. ©ta mogu ako mu je tako suðeno? Nek ostane, kad sudbina tako hoæe - pritrpjeæe tih osam dana, a onda æe se uvjeriti da sve ¹to se mora mo¾e da se izdr¾i. Poslije æe imati vi¹e vjere u sebe, a to je va¾na stvar. Za¹li smo za brijeg, sad slobodno mogu da se okrenem - nema Nika, ne vidi se ni stijena na kojoj je stajao. Odjednom Vasilj zastade i okomi se na Ivana: "Zapeo si bio iz petnih ¾ila da odvuèe¹ Veljka s njegovog terena. A za¹to to?"

"Bojim se", reèe Ivan. "Prevariæe neko Veljka. Ne èuva se Veljko, mo¾emo ga izgubiti."

"A Nika si ostavio, ne zna¹ ni za¹to si ga ostavio. Misli¹ li da njega pu¹ka ne pogaða?"

"Nika neæe prevariti. Vidi¹ - on nikom ne vjeruje."

"Jeste - nikom. Ni sebi on ne vjeruje. Ima tu neki bog ili ðavo - ne¹to je njega potkopalo."

Strah ga nije potkopao, rekoh u sebi, jer od straha se èovjek ¹æuæuri, a ne tra¾i po noæi i po ki¹i gdje æe kavgu zametnuti. Ni bolest ga nije potkopala - ne ka¹lje, ne ¾ali se. To ¹to je mr¹av, od gladi je, a sad su svi gladni. On ba¹ nije navikao da ga sudbina miluje i nije mu prvi put da bude gladan. Ni majka, ni otac - niko nije imao vremena da ga mazi. Pobjegao je bio od strine u ujèevinu, s one strane Koma, a ni tamo mu nije bilo mnogo bolje. Jedino je kod na¹ih na¹ao malo pa¾nje i ljubavi - mo¾da je tada uobrazio da su svi ljudi dobrièine kao braæa Zatariæi i Jug Jeremiæ. Za trenutak je te¹ko kad èovjek uvidi da ni svi na¹i nijesu dobrièine, ali i to poslije proðe. Savladaæe on i tu krizu, pa vi¹e neæe tra¾iti od ljudi da budu bolji nego ¹to su. "U stvari, bio si nepravièan", reèe Vasilj. "Za¹to", pita Ivan. "Vi¹e ti je stalo do Veljka."

"Prièa¹ gluposti."

"Jer Veljko ima bratstvo, masu, a nije samac kao Niko."

"Nijesam na to ni pomislio."

"Znam, to ide samo po sebi, bez mi¹ljenja. Navikli smo da nagonski osjetimo ko je od veæe koristi za pokret, za nas, pa da mu poklonimo veæu pa¾nju. Varamo mi to sebe i druge kad ka¾emo da su nam svi jednaki. Nije taèno da su nam jednaki - uvijek nam je bio preèi onaj koji je jaèi u neèemu, koji ima zaleðe i uticaj i ne znam ¹ta. To od poèetka, i svi tako. Borimo se za pravdu, Ivane Vidriæu, a uz put ipak èinimo nepravde - to je mene dugo potkopavalo, zar ne mo¾e i druge da potkopa?"

Glas mu je nejednak, na precmiljke i preskamuke, naizmjenièno se rasplamsava i kida: tri godine je èekao da ga prime u SKOJ, a druge su primali za tri mjeseca ili za manje, prema nacionalnom i ðavo bi znao kakvom kljuèu. Smuèilo mu se bilo da èeka, do¹lo mu je bilo da psuje, a drugi nijesu imali strpljenja da èekaju, po¹li su i sad su mnogi s one strane... Ivan se prekrsti lijevom rukom i ne reèe ni¹ta. Mogao bi mu reæi da je nepravda nu¾na, jer se pravda iskrivi èim se zemlji pribli¾i, ali Ivan je pametan - æuti. Oborio je glavu, gleda nekud unutra. Ti¹ina je, samo ¹to ¹u¹ti suvo li¹æe lanjsko i preklanjsko pod nogama. Ponekad se pod povjetarcem èuje i veseli ¹um ¾ivog li¹æa odozgo s grana, a poslije se opet dva lista, jedan s grane a drugi sa zemlje, dozivaju u prekogrobnom razgovoru. Kroz sedam-osam nedjelja, tamo u septembru, poèeæe na zemlji da se mije¹aju i tek tada æe se razumjeti.

OD KAMILE ZMIJA

Da skratimo put, zagazismo u jezerce livade. Tonemo u travu do pojasa, tri krivudave brazde ostaju za uspomenu za nama. Svaki za sebe, kroz tri posebne kapije okiæene zelenilom, upadamo u tvrðavu smrèeve ¹ume. Unutra je mraèno i miri¹e, a sve ¹to se vidi nagovje¹tava ono ¹to ne postoji. Obiène praznine meðu stablima lièe na stubove od biljura i plavetnila; jedna suva jela izgleda kao zvonik podzemne bogomolje. Kao u snu ili u omami, raðaju se priviðenja. Ima stijena obraslih mahovinom - one su ¹atori ðavolje vojske ¹to se jo¹ koleba kojoj æe se strani pridru¾iti. Nekad izviri poglavica u krznu, pa se povuèe; nekad po¹alje izvidnicu, a ona se povlaèi prije nego osmotri. Jedno zadimljeno mjesto zamislili smo da je vrelo s isparenjima, ono se odjednom pretvori u proplanak; staze koje su i¹le preko njega progutalo je d¾inovsko lopurje.

Ponovo se zgusnula zelena magla ¹ume, kao poroèena za ma¹tanje. Zami¹ljam dvorce za odmor rudara, s terasama za tkalje i vezilje, jezera s èamcima za livce i lo¾aèe, hladnike s klupama za zidare, podzemne tamnice za trgovce i bankare s vreæama tantuza da imaju ¹ta da broje. Sve se to, jedno za drugim, stvara i rasplinjuje. Odjednom se zabijelje kocka daske ostavljene da se su¹i - stoji, i ne gubi se kao ostalo. Tarem oèi, a to i dalje odolijeva pogledu i zove bjelinom da mu se priðe. Uputismo se tamo ¾eljni da izbliza pogledamo djelo ljudske ruke koje nije stvoreno ni za napad na nas, ni za odbranu od nas, i sasvim bezazleno stoji u gori. Prepu¹teno samoæi i ti¹ini, ono nam nièim ne prijeti; naprotiv - podsjeæa na pro¹la vremena kad se jo¹ mislilo da na ovom svijetu mo¾e da se ¾ivi i od po¹tenog rada ruku.

"Kad bi me pustili da biram posao", ka¾e Vasilj, "ba¹ bih ovaj izabrao."

"Da glaèa¹ daske, ili da ih gleda¹", pita Ivan.

"©ta bilo ¹to je u vezi s drvima."

"Znam za¹to", ka¾e Ivan. "Tako bi imao dosta iverja da lo¾i¹ vatre dok si ¾iv.

"Drvo je najpo¹teniji stvor na svijetu", reèe Vasilj, "zato ono i kad je mrtvo miri¹e... Evo sjekiru gdje je sakrio."

Izvukao je sjekiru, kucnu oboreno drvo. Iza slo¾enih dasaka izroni izdu¾ena glava Vuèka Masnika s brkovima. Lice mu je jo¹ sasvim tupo od sanjivosti, brzo trepæe oènim kapcima da se snaðe. Ispod kapaka dva ispameæena oka trzaju se kao dva na¾ivo odrana mi¹a koji bi htjeli da pobjegnu na razne strane; vezani su repovima jedan za drugog, zato ne mogu pobjeæi, a od njihovih trzaja grèe se Masnikovi obrazi. Donja vilica, zaboravljena, otpusti se sasvim: lele, uhvati¹e me na spavanju!... To je kratak trenutak, bogat slo¾enim promjenama. Stravu na licu smjenjuje ljutnja; zatim zabuna, jer - prepoznao je Vasilja. Osmjehnu se - odluèio je da pripremi teren tobo¾njem veselju. Ruke, ispru¾ene za odbranu, savi¹e se u pokret zagrljaja. Najzad doðe i do glasa:

"Vasilju, vatro ¾iva, koje su te to vile danas donijele?"

"Brze noge, a ne vile. Nema vila u ove dane."

"Ima, ima - vi ste vile i dike na¹e"...

Prekide se usred rijeèi: ugledao je mene, upravo bradu, i stade zakamenjen. Ne zna je li prenaglio, najradije bi povukao ono ¹to je veæ rekao. Ispru¾i vrat i upita:

"Koji ti je ovaj s bradom?"

"Ne znam, neka vila s bradom. Tu je iz Meðe, tebi je bli¾i."

On se ponovo odu¹evi: "Ono je Lado, tako mi tvorca-boga!"

"Jesi li ga u¾elio", upita Vasilj.

"Bogme jesam vi¹e nego ¹to mislite. Dobro mi do¹li!"

Ogroman je i pogrbljen, s dugim vratom oguljenim od vuèe i tereta i kopanja po ki¹i i suncu. Gole su mu tanke noge do koljena, obuèen je u mrke dimije i d¾emper sure pustinjske boje - ta odjeæa na èudan naèin upotpunjava njegovu iznenadnu sliènost s kamilom. On je i prije bio takav, kao kamila, ali ja to nijesam dovodio u vezu. Sad mi dolazi na um: i ¾ivot mu je bio nekako takav - optereæen. Zimi je nosio bremena sijena iz planine, ljeti je dovlaèio kukuruz i paprike iz Peæi, u jesen je gonio tovare razvodnjene rakije do ®abljaka i ©avnika da trguje, stièe, podmiruje dugove za kupljene njive i okrajke. Samo u proljeæe mogao ga je vidjeti èovjek, ali ni tada ne kod kuæe, nego po njivama - kako ore, prikopava, proklinje vrane i goni ih grudvama zemlje.

Opet je stao, prekrsti se od èuda:

"Jesi li ti to, Ivane?"

"Jesam, èini mi se."

"A oni ka¾u da si u Bosni."

"Bio sam do blizu Bosne."

On ga i ne slu¹a, nego nastavlja: "La¾u, brate, ni¹ta im se ne mo¾e vjerovati. I za Lada su rekli da je poginuo, i da su mu grob vidjeli, a ðavola su vidjeli, i ðavola æe vidjeti! Kako si, Ivane?"

"Eto dobro, kad nije bolje, a moglo bi i bolje da bude."

"Biæe bolje", ka¾e Masnik. "Mora bolje, po¹to nema kud gore, a ovako jo¹ dugo ne mo¾e da ostane."

Do¹la mu je na um zanimljiva misao: hoæe da nam poka¾e svoju kolibu, da znamo gdje je - mo¾e nam to nekad zatrebati, nikad èovjek ne zna kad æe mu ¹ta zatrebati. U stvari, to je samo njegov naèin da nam da ne¹to za jelo, a da nam pri tom ne poka¾e kako je opazio da smo gladni i da nas ne ponizi èekajuæi da sami zatra¾imo. Po¹ao je desetak koraka ispred nas; osvræe se èas na jednu, èas na drugu stranu. Na nekim mjestima zastane da dobro osmotri teren i nju¹i tra¾eæi sumnjive mirise. Poslije slobodno koraèa. Ne govori ni¹ta, a po licu i po hodu se vidi da strahuje od zasjeda. Ponekad mi se èini da namjerno pretjeruje u tome; Vasilj ka¾e da on to glumi, a Ivan misli da je prirodno. Stigli smo iznad kolibe opkoljene torovima, ogradama, jazovima, puteljcima; on nam je pokaza s ponosom i ostavi nas da èekamo.

"On je, èini mi se, uèestvovao u ustanku", reèe Ivan.

"Jeste", rekoh. "I u prvoj borbi zarobio Talijana."

"Znam kad je bio siroma¹ak, a sad - skoro gazda. Nakupovao je zemlje, i ostalo mu je dosta stoke. Snala¾ljiv tip."

"Bio je i odbornik", sjetih se, "prva narodna vlast." "Mo¾e li on nekako da obavijesti one dolje", zabrinu se Vasilj.

"Ne mo¾e", reèe Ivan, "Jo¹ nijesu uveli telefone."

Gledamo - iz kolibe ne izlazi niko, samo dim izbija izmeðu dasaka i krova. Po ogradama se sunèaju nove ponjave. Pas miruje, nije nas ni osjetio. U ti¹ini se èuje zujanje muva nad slamaricama slo¾enim ispod streje. U jednoj ogradi zeleni se bujan krompir; kupus, u drugoj, poèinje da glavièi. Po svemu izgleda da æe biti dobra ljetina - obièno je dobra ljetina poslije duge zime. Na kolju se bijele konjske i volujske lobanje da pla¹e zeèeve i jazavce. Njivica jeèma mre¹ka se na povjetarcu - kao da se njome razmeæe sreðen seljaèki domazluk i radan ¾ivot od kojeg smo se mi odbili na opasnu stanputicu. Najzad sti¾e Vuèko Masnik s karlicom toplog kaèamaka. Nije ni rakiju zaboravio, a ona je jaka i peèe kud prolazi.

"Ima¹ li ¾ita", pita ga Ivan.

"Rastezao sam, sastaviæu do novoga."

"Te¹ka ova godina!"

"Nije lak¹a od Arslan-pa¹ine godine."

"Sigurno ih ima ¹to umiru od gladi."

"Spasava nas pomoæ od Talijana, umiralo bi se da nije nje. Ovako manje, samo se trbusi naduvaju od trave, i boluje se i krpi se."

"Daju li svima pomoæ?"

"Samo ko je upisan - to se zovu lojalni - a za partizanske kuæe, i za sumnjive, nema. Njima ni soli ne daju, ni za pare da je kupe ne daju im. Dali bi im ljudi od svoga, a ne smije se to - ka¾njavaju ako se dozna. Bila je buna oko toga u nedjelju, do svaðe doðe i zamalo do mrtvih glava. Kaèarandin sin, onaj ¹to se prièalo da je lud, veli: soli svakom treba da se da, svi su na spisku. I jesu na spisku, to na¹i na spisak stavljaju i mrtve, da ¹to vi¹e izvuku i da njima preostane. Svi bi pristali da se so svima podijeli, ali ne da Mijajlo Savoviæ: ja sam, veli, pokr¹tavao Brezu i Meðu do navrh Utrga, kad su se bili odmetnuli u bolj¹evizaciju, pa æu ja, ka¾e, da odreðujem kome treba soli, a kome batina. Zna¹ da vas mnogi proklinju, i neki od ovih s èetnièke strane, ¹to ste ga ¾ivog ostavili. Pa i sad da ga ubijete, narod bi se oveselio i rekao bi: alal im vjera!"

"Sad nam nije do toga", reèe Ivan. "Imamo preèeg posla."

"Znam da imate, ali ovo bi najpreèe bilo."

"Svraæa li Niko Sajkov kod tebe?"

On se tr¾e zbog neèega. "Ponekad, kad mu dozli glad."

"Trebalo bi da mu pomogne¹."

"A kako? Njemu ni bog ne mo¾e pomoæi. Ako ti on ¾iv doèeka jesen, zakolji ti mene i pljuni mi u brk!"

"Za¹to misli¹ da neæe?"

"Ne daju mu", ka¾e Masnik. "Na¹li su mu sve putove i stranputice, i izvore gdje vodu pije, i gazove gdje prolazi. Zna se kod koga mo¾e da svrati na veèeru i gdje spava kad je ki¹a. Stalno su mu za petama - jedni ga prate, a drugi èekaju. Nije to ni te¹ko: Niko je tu kao ona jedna riba-samica u opliæaloj mrtvaji vode - kud god krene, mo¾e pravo u ko¹, ili u vr¹u postavljenu za njega, ili pravo na udicu da se uhvati. Prosto je èudo kako se i dosad odr¾ao. Ne bi se odr¾ao, dolazio im je na pu¹ke, ali oni, izgleda, ¾ele da ga po¹to-poto ¾ivog uhvate. Od mrtvoga se ne mo¾e ni¹ta izvuæi, mrtva usta ne govore, zato ga oni hoæe ¾ivog, pa da ga stave na Isusove muke. Imaju u Kola¹inu nekog ¹to vje¹to muèi, iz Beograda im je do¹ao, specijalista. Opasno bi bilo ako ga tako uhvate - primorali bi ga da sve ka¾e: gdje je svraæao i ko ga je pomagao...

Slu¹am ga, a te¹ko mi je kao da me bije po glavi. Vi¹e ga i ne slu¹am, neka slu¹a Ivan Vidriæ - to je njegova stvar. Èujem samo isprekidane gla¹ove kao da negdje u daljini zloslutan pas zavija. Kroz zbrku ovog ovdje i onog u daljini, u sebi mislim: ovaj se ne¹to mnogo pravda, mo¾e biti da je i on jedan od tih udica. Mo¾da su ga zadu¾ili da im on nekako Nika namami i privuèe, pa ga je strah uhvatio sad kad vidi da Niko nije ba¹ sasvim sam kao ¹to je on mislio. Nas je on bio izbrisao iz raèuna, mislio je da smo u Bosni i u grobovima, rodili smo mu se tu iznenada i prekinuli ga usred nesvr¹enog posla... Ne znam, varam se vjerovatno, jer - èovjek je kapija s devet brava, jednim kalauzom se to èudo ne otvara. Kao kroz maglu mi se èini da Masnik nije ni èovjek, nije ni kamila, nego zmija koja govori. Stara dugaèka zmija iz kamenjara pokraj groblja, iskrivljena i grbava - grba joj je od plijena koji je veæ progutala...

"Zna li on to", upita Ivan.

"Ne zna on ni¹ta. I kad mu govorim, kao da kamenu govorim."

"Ne vjeruje?"

"Uobrazio se u juna¹tvo, a junaka za zlo bogme ima i na ovoj drugoj strani. Misli on da mo¾e ono ¹to mu je otac mogao, a ne mo¾e. DJavo bi ga znao, ponekad mi se èini da on nije u èistoj pameti. I ne èudim se tome - mnogo se prepatilo."

"Tako je kako je", reèe Ivan. "Sad se tome ni¹ta ne mo¾e."

"Sklonite ga odavde! Niko ¾iv vam ovdje dugo ne mo¾e."

"Ako mu se ¹ta desi, bar æemo ga osvetiti da se pamti."

To je prvi put da èujem Ivana kako pominje osvetu i prijeti njome. Uvijek je on nas sti¹avao - da je osveta zastarela, iz davno pro¹lih vremena - a sad ju je kao posljednje sredstvo zgrabio i vitla njome. U stvari, mislim, ta prijetnja neæe pomoæi. Kome da se prijeti? Talasima da ne progutaju ostrvo. Talasi su bezbrojni i bezimeni, guraju jedan drugog bez svijesti i bez brige za buduænost. Za¹to i da brinu za buduænost, kad æe ih ona svakako rasuti i u druge pretoèiti?... Svejedno, Ivan nastavlja da prijeti kako æe Nika osvetiti, pa makar nikog drugog ne osvetio - njega hoæe, jer Niko ovdje nikom ni¹ta na ¾ao nije uèinio, ni mrava zgazio, ni vodu natrunio. Ustali smo, a on i dalje o tome - kako to neæe propustiti, kako æe mu to prvi posao biti, nek se zna i nek se prièa... Najzad Masnik poðe da odbija daske, a mi uz goru.

"©to si navalio s osvetom", upita Vasilj.

"Ovaj mi je sumnjiv", reèe Ivan. "Nek se upla¹i! A osim toga - treba jednom i da osvetimo neke na¹e."

"To ja odavno govorim, onda bi nas vi¹e po¹tovali. Nek ne misle da smo slabotinje, hri¹æani."

"Ovaj je, èini mi se, spremio sve da smakne Nika. Stalo mu je samo da skine sumnju sa sebe i da se predstavi kao prijatelj."

"I meni se èini da je neprijatelj."

Tako: sla¾emo se, a ba¹ zato je vjerovatno da smo se prevarili. Po¹to smo mi navikli da zakljuèujemo po znacima a ne po rijeèima, mo¾da nas je isti znak prevario. Vi¹e bih volio da smo se prevarili - ostala bi nam nada da æemo ponovo vidjeti Nika - zato iznalazim razloge. Masnik je, otkad ga pamtim, bio mirno po¹tenje, porodièna na¹a seljaèka kamila. Sve ¹to ima stekao je radom, znojem, leða su mu ogrbavila od bremena, vrat se ogulio od konopaca. Nikad ga u neèem nepo¹tenom nijesu uhvatili, a ono ¹to je rakiju razvodnjavao - vidio je od drugih. Èak i Talijana kad je zarobio, vratio mu je novèanik i pare s fotografijama - ni¹ta mu iz d¾epa nije uzeo. Na frontu kod Plava i na Mokri strpljivo je podnosio glad i brige, odlazio na stra¾e, upadao u rovove, a nikad se nije ni po¾alio ni pohvalio kao drugi...

Skoro sam se umirio, ali unutra ima i suprotnih glasova koji sve to razaraju. Kad je tako, pita jedan od njih, za¹to su mu dozvolili da izjavi stoku u planinu?... Mora da su mu postavili neki zadatak - sigurno se obavezao da ga izvr¹i. Inaèe ga ne bi pustili da se udalji iz atara, ili bi ga satjerali dolje kao druge. A ¹to se tièe zarobljenog Talijana - nije on zbog po¹tenja propustio da ga opljaèka, nego je u sebi sraèunao da mu se poslije to po¹tenje mo¾e isplatiti... I najzad - ima svaki èovjek jedno vrijeme kad mu sliènost s kamilom dosadi, kad vi¹e ne mo¾e da izdr¾i, ili mu se ne isplati da to bude, a tada postaje zmija. Mo¾da je on zmija, ili tek postaje? Ne znam, sve mi se zbrkalo. "Ko æe znati sva imena kojima se Vi¹nji zove", a ko li tek sve podlosti kojima se Vi¹nji slu¾i?...

MALO DIMA I JAK©A U NJEMU

Nedjelja je danas, sveèanosti i skupovi, zvona, medalje i uzaludna èekanja. Negdje miri¹e na zapr¹ku, mijauèu maèke i bogomoljci; negdje smrdi na podvalu, zavijaju psi i sirene. Krèe radio-aparati, smjenjuju se uzbune i zabune, pojavljuju se ¾ene na balkonima da ih vide vojnici i oficiri. I mo¾da se neko sjeæa mrtvih na¹ih, i neko s tugom na nas misli i na zakopane knjige misli, i mo¾da je negdje svadba s harmonikom i rakijom. Nije vjerovatno, ali ipak - naðe se neki tatin sinèiæ ¹to se ¾eni sad kad se i ðavo svakog dana ¾eni na moru, na kopnu i u vazduhu. ©to da ne, kad ima i gorih stvari? Kad ima lojalnih podanika, patriota biv¹ih i biv¹ih komsalonaca, bretonovaca, frojdovaca, iksovaca po banjama, u vilama i svilama - mirni kao ovce u toru sjede sad siti po sobama, slu¹aju zvona, listaju novine, peru ruke, navlaèe rukavice, tumaèe snove i zapisuju ih da ne zaborave tako skupe snove.

Meni su sad sobe nevjerovatne kao svadbe, bez napora ih ne mogu zamisliti. Pa i kad ih zamislim, sav taj sobni svijet izgleda mi kao izvrnut svijet. Stolice su zalijepljene za tavane, ljudi zadnjicama zalijepljeni za stolice, ne sjede nego vise kao slijepi mi¹evi, glavaèke èuèe i znaju da ru¾no èuèe. Drhture, stenju, a ne stide se - nemaju vremena da se stide u velikom strahu od pada. Mora da je to te¾ak posao, ali ja ih ipak ne ¾alim - sami su to izabrali kao ¹to smo mi sami ovo ovdje izabrali. Ovdje je ipak bolje - prazno, èisto. Zvona se ne èuju, la¾ljive novine ne dopiru. Po livadama su se rasule neèije crne koze. Kad se kroz durbin pogleda, nijesu koze nego èeljad: beru ¹tavalj da se prehrane. Dolje oko sela sve su koprivnjake obrstili i zatrli; planinsko zelje kasnije sti¾e, do¹ao je red i na njega. Tako - glad! Sve visoèije se penje njena pjesma, ona stra¹na, kojom je narod natjerala da nas proda i zamrzi.

"Treba da im se pribli¾imo", reèe Vasilj.

"Za¹to", upita Ivan.

"Mo¾da æemo vidjeti nekog od na¹ih."

"Nema tu na¹ih. Treba dozvola i za zelje, na¹ima je ne daju."

"Glad", reèe Vasilj. "Koliko bi nam lak¹e bilo da nije nje."

"Ili bar da je manje izbjeglica", dodajem ja.

Ivan se naljuti: "Tako je kako je! Nema cjenkanja. Niko ne mo¾e da izabere svoga oca, ni mater, ni vrijeme kad æe da ¾ivi."

Sla¾emo se: niko ne mo¾e da bira u gunguli ¹to je poèela da se dogaða prije njegovog dolaska. Samo ponekad èovjek mo¾e da izabere pribli¾no vrijeme i mjesto gdje æe da umre. Ne ni to sa sigurno¹æu, sigurnost je u æutanju. Èutke smo pre¹li Labudicu i Babinu vodu. Visoka travuljina do pazuha izrasla je iz nagnojenog zemlji¹ta. Bogovski bi tu krompir rodio, ali oni nijesu imali dozvolu da pooru i zasade. Ispada da je i zato krivac Niko Sajkov - zbog njega, zato ¹to je jo¹ ¾iv, ¹to se tu vije, "¹to ga hrane i prikrivaju", ne daju se dozvole. Tako: od narodne nevolje pletu omèu koja nam se zate¾e oko vrata. Ne biju èaktari, ne laju psi, ne dozivaju se èobani i kosaèi. Prazno je Kremenovo kolo, pusti katuni oko njega. Nije ni lijepo osim kad se gleda izdaleka. Ljepota je preletjela preko Buènice, na Turiju i daleku Bjelasicu; ona vazda preleti, èim joj se èovjek pribli¾i, kao crkva iz prièe kad joj se nevjernik pribli¾i.

Jezerce ispod kamenjara s borovima izbistrilo se do dna, nema stoke da ga muti dolazeæi na pojilo. Ni divljaè vi¹e ne dolazi, razbjegla se od pucnjave - nikakvog se traga ne vidi u mekom ilu pored obale. U suncu blje¹ti uzglavnica od kremen¹taka na grobu Ma¹ana Pometenika, iz bljeska se ispredaju uspomene na jeseni i sjedjeljke kraj kazana. Bio je u Vukoliæa, prije nego su ponijeli po prezime, neki Ma¹an, megdand¾ija - pominju ga guslarske pjesme; oni su htjeli da im se rodi neko ko bi ponovio njegovu slavu, zato su èesto mu¹koj djeci davali ime Ma¹an, s nadom da æe tako dozvati duh mrtvog pretka da pomogne ¾ivom potomku. Nijesu imali sreæe u tome, naprotiv - najnesreæniji su im bili plemenici s tim imenom: jedan se okliznuo niz stijene u provaliju, drugoga su muèki ubili Ramoviæi na turskoj granici, treæi je nastradao u meæavi i tu kraj jezera na¹ao grob, èetvrti je postao ¹vapski ¹pijun pro¹log rata pa dosadio i svojima i tuðima.

U ¹umama ispod Strmoglavca krije se izvor rijeke Buènice; odmah preko rijeke poèinju gizdavski predjeli, a oni su sasvim pusti. Ti¹ina, koja mi prije nije smetala - zgusnula se, mogla bi da se sijeèe, skoro mi dah zaustavlja. Vidi se odmah da su to drugi predjeli s drukèijim obièajima. Po¹to su Gizdavljani mje¹avina doseljenika iz raznih krajeva (mnogi su veæ davno pozaboravljali kad su im tu stari do¹li i odakle su do¹li), u borbama nijesu mogli da se oslone na krvno srodstvo i na plemensku slogu kao na¹i; izmislili su, zato, neke druge sloge i jedinstva tajna i javna, gomile, stranke i saveze stranaka. Navikli su tako na zavjere i ¹trajkove, sve ruka ruci i veza vezi dodaje, a zato je i vlast kod njih prisiljena da jaèe ste¾e, da èak i samu sebe ste¾e, do ove mrtve ti¹ine ¹to je sve preplavila.

Pro¹li smo pored Strmoglavca, a onda stadosmo svi odjednom: s gornjeg okrajka ¹ume di¾e se dim, pramen za pramenom. Nije neki jak dim, ali je pravi. Od njega mi se probudi¹e u sjeæanju prièe o Psoglavima, nekom ¹umskom stanovni¹tvu koje vi¹e ne postoji. Nijesu na¹i istrijebili Psoglave, bar oni ka¾u da nijesu, nego su to uèinili oni ¹to su tu bili prije na¹ih: izgubilo se bilo neko dijete, tra¾ili su ga pa vidjeli dim u ¹umi, tako su na¹li psoglavsku kolibu i u njoj staricu sa sisama prebaèenim preko ramena, a u kotlu, na ognji¹tu, pred staricom, kuvalo se ra¹èereèeno dijete... Onda su se oni naljutili i sve Psoglave po ¹umama satrli.

"Ko bi to mogao da bude", upita Vasilj.

"Neki kaèar ili luboder u najboljem sluèaju."

"Nedjelja je danas, ne rade ni oni."

"Mo¾da je ostala vatra od juèe: zapalio èovo jaku krlju, pa ostavio."

"Ba¹ æu da vidim", reèe Vasilj.

Po¾urio je iz sve snage - pla¹i se da æe mu onaj s dimom i¹èeznuti, ili da æemo ga mi preteæi i sprijeèiti. Ne ostaje nam ni¹ta drugo nego da ga pratimo i uzgred pripremimo pu¹ke. Iz gusti¹a gdje je Vasilj za¹ao èuje se samo razgovor - miran susret, a mi na takve nijesmo navikli. Stigosmo najzad i gledamo: nekakav u dronjke i kosurinu obrastao, bos èovjek, kuva ne¹to na vatri i mije¹a po kotlu raèvastom brkljajicom od borove grane. Primijetio nas je, ali ne obraæa pa¾nju - vi¹e mu je stalo do èorbuljine u koju se zagledao. Po nosu i po èelu nagaravljen je od kotla. Najzad odlo¾i brkljajicu na kamen pored ognji¹ta. Rukavom obrisa bradu i pogleda nas ravnodu¹no. Na glavi mu je provaljena kapa kroz koju se probijaju dva èuperka - on je gurnu na potiljak i produ¾i da nas posmatra.

"Poznajete li ga", upita Vasilj.

"Èekaj da se sjetim", reèe Ivan. "Èini mi se da je Jak¹a. ©ta je to s tobom Jak¹a, èovjeèe bo¾ji! Kako to izgleda¹?"

"Ne znam", reèe on, "nijesam se ogledivao. Nemam ogledala, osim na bari. A ni vi ba¹ ne sijate."

"Ne sijamo, znam, ali smo se bar umili."

"Umiæu se i ja, ima vremena. Sad mi je preèe ovo od èega ¾ivim."

Opet je uzeo ka¹iku da mije¹a - to mu je odbrana od na¹eg iznenadnog prepada. Gledam ga, a zaboravljena lica i imena di¾u se blijeda iz ponora i za trenutak o¾ivljavaju: sinovac apotekara, sin ¹kolskog nadzornika, dva sina upravnika po¹te i neke djevojke s njima. Imao je Jak¹a mlaðega brata Zara, stasit, sna¾an, prodoran mladiæ s naroèitim darom za strane jezike, violinu i matematiku. Sigurno on nije pisao pjesme kao Jak¹a, ali je umio s djevojkama kao da je imao neki tajni recept kako da ih sve privuèe. I znao je da udesi ¹apirograf i neke eksplozivne trikove s hemikalijama zatvorenim u kutije od konzervi. Jednoga ¾andara, siled¾iju, koji se prsio da sve smije i da komunisti ne smiju ni da ¹u¹nu od njega - Zaro ga je jednim udarcem zbacio s nogu i zauvijek uæutkao. Ogorèen zbog nepravièno uskraæenih priznanja, poslije je iz sujete nekako skliznuo na suprotnu stranu, a zatim priznao da je skliznuo. Bojkot protiv njega, sa sekta¹kim pretjerivanjem, trajao je èetiri godine. Niko, ni brat mu Jak¹a, nije sa Zarom govorio sve do pred ostanak.

"Kako si, Jak¹a?"

"Evo dobro: imam bra¹na i soli."

"Drugo ti ne treba?"

"Drugo mi ne treba."

"Hm, tako. S malo si zadovoljan."

"Moglo je i manje da bude."

Sjeæam se: Zaro je nosio ¹tap - da se brani ako ga napadnemo, jer on nije bio od onih ¹to cvile i mole. Jedno vrijeme je bio sam, poslije su oni s druge strane opoznali njegovu vrijednost i izabrali ga za sekretara omladine. Preko kapetana Perhineka, preko Ovre, ta omladina je nabavila oru¾je i spremila se da izvr¹i pokolj komunista. Bilo je to na nedjelju dana pred ustanak. Zaro je triput poku¹avao da ka¾e Jak¹i ¹ta se sprema, a Jak¹a nije htio ni da ga èuje. Najzad ga je ipak saslu¹ao i, sa sumnjom, prenio komitetu taj razgovor. Tako su na¹i prona¹li oru¾je skriveno u manastirskom konaku. Pri tom nijesu propustili da ubiju teologa, ljotiæevca koji je èuvao oru¾je, ali su propustili da izvuku Zara iz opasnosti. On je znao ¹ta ga èeka, a nije htio da se nameæe - sjedio je u sobi i saèekao. Karabinjeri su ga uhapsili i strijeljali.

"Bio je Jod¾o s tobom, Jak¹a", reèe Ivan. "Gdje je on sad?"

"Eno ga u Kola¹inu, u zatvoru."

"Predao se?"

"On misli da nije kriv."

"Kako kome. Pa i nije mnogo, ali za¹to si ga pustio?"

"A ¹ta æu mu? Mogao sam da ga ve¾em za bukvu, ni¹ta drugo."

Iz torbaka, izre¹etanog mecima, izvukao je zave¾ljaj slièan duvankesi - drije¹i ga skeletskim prstima. Unutra nije duvan nego neka prljava so, crno¾uta, s dlaèicama i mrvama, mo¾da ima i baruta u njoj. On odmjeri osoljak za obrok i sa ¾aljenjem pogleda kako se smanjilo ono ¹to mu je ostalo. Mo¾da je on tvrdica, pomislih - nikad ne znamo kakvi su i kakvi æe postati ljudi s kojima smo. Osolio je ka¹u i skinuo kotao s vatre. S ka¹ikom u ruci poðe prema potoku, valjda da je opere. Èutke gledamo za njim i èekamo ga. Èuje se kako huji Buènica kroz ti¹inu - sijeèe je, a ti¹ina se nad njom ponovo sklapa. Najzad on doðe - umio se i zagladio kosu. Tako sad pomalo lièi na onog Jak¹u ¹to je bio prodorno lijevo krilo Radnika, fudbalskog prvaka u predjelima Lima i Tare. Samo blijeda sliènost, uspomena, a nikad vi¹e neæe biti ono ¹to je bio, i niko od nas neæe biti ono ¹to je bio - nema povratka.

Nudi nas da jedemo. Ne, nijesmo gladni. I stvarno - stra¹no smo siti, od jada, ne od jela. On slegnu ramenima kao da ka¾e - nezvani ste do¹li, neæu vas ni moliti!... Oprobao je ka¹u, sviða mu se. Mora da odavno nije jeo, èim se toliko ¾uri. Pogleda me iskosa, skoro podmuklo: mo¾da ste vi imali ne¹to bolje, uvijek se za rukovodstva naðe ne¹to bolje, a meni je i ovo dobro. Zatim se okrenu u stranu - neprijatno mu je da ga gledamo kao neka komisija koja prouèava razlike izmeðu gladnog i sitog. Nagnuo se nad kotao, skoro se pogrbio - prikriva tijelom brze pokrete ruke. Kabanicu nije skinuo, biæe da su mu pantalone progledale na nezgodnim mjestima. Rasparana mu je i kabanica ¹avom niz leða, kroz razrez se vidi ko¹ulja od talijanskog ¹atorskog krila. Æebeta nema; sigurno mu je hladno noæu u toj ko¹ulji i pod tom kabanicom, ali on je ¾ilav kao drenovina i na sve ogorèen. Mo¾da mu samo ogorèenje daje snagu da izdr¾i.

"Ovaj dim se vidi izdaleka", reèe Ivan. "Izdaæe te."

"©ta da mu radim? Bez dima se ka¹a ne kuva."

"Mi gore danju nikad ne lo¾imo."

"Znam: èuvate glave. Dosadi se, brate, i to èuvanje."

"Vrijeme je takvo: ako se ne èuva¹, neæe¹ dugo."

"Pravo da ti ka¾em, meni je veæ predugo."

"Zato ¹to si sam. Treba da se uèini ne¹to protiv toga."

Kao prvo ¹to treba da se uèini, Ivan rastavi ugarke i pogasi ih u zemlji. Granom omete ugljevlje i pepeo u travu, nabaci sitnu zemlju s krtiènjaka da se ne poznaje gdje je bilo ognji¹te. Jak¹a ga gleda i èudi se. Ne znam èemu se èudi, valjda mu nije prvi put da vidi kako èovjek uklanja tragove. Zatim odmahnu glavom: mo¾da je to pametno, ali - ako je èovjeku suðeno da se dugo muèi, ¾ivjeæe i bez toga... Ima neke knjige, ka¾e, zna ih veæ napamet i dosadilo mu je da ih vuèe sa sobom - mo¾e da nam ih daruje. Vasilj izabra neke, Ivan uze i ono ¹to je on odbacio. Za mene je ostala Engleska gramatika - sigurno je pripadala Zaru; ne znam ¹ta æe mi, po¹to se ja ne nadam kao Makar Naguljnov da æu doèekati svjetsku revoluciju; ipak sam je uzeo, da mu olak¹am, jer ima trenutaka kad èovjek ¾eli da se oslobodi stvari koje mu uznemiravaju sjeæanje.

Vi¹e nema ¹ta da nam ponudi, ni mi njemu. Vasilj mu pru¾i da zamota cigaretu. On uze i pomirisa duvan. Koleba se zbog neèeg, kao Niko Sajkov one veèeri, i razmi¹lja da li da primi ili odbije. Ne, reèe najzad. Slatko bi povukao dim, ali bolje je da se ne navikava ponovo. Dosta mu je drugih oksudica, neæe jo¹ i toj da robuje. Pita ga Ivan za Ramoviæe, on ka¾e da ih nije vidio bar mjesec dana. Ne zna ni gdje su, misli da se viju oko roðaèkih kuæa. Imaju dosta roðaka, poma¾u ih roðaci - ako se iko od na¹ih odr¾i, oni æe se odr¾ati. O nekom napadu na Ramoviæe, nije on ni¹ta èuo. Puca se stalno, ka¾e, izmi¹ljaju opasnosti da opravdaju ono ¹to dobijaju. Pucnjavama on ne poklanja pa¾nju. Novosti nema od koga da dozna. Jedina mu je veza sa svijetom stara tetka njegove majke, a ona je gluva kao top: niti ¹ta èuje, niti prièa.

"Mi idemo u Lom, kod va¹ih", ka¾e Vasilj. "Hoæe¹ li s nama?"

"Ne. ©ta æu ja tamo? Nijesu me zvali."

"Udru¾iæe¹ se s nekim, da se ne muèi¹ sam kao ðavo."

"Tra¾io sam ja njih dugo, neka sad oni mene tra¾e."

"Bolje je da naðe¹ Nika Doseliæa", ka¾e Ivan. "Lak¹e je udvoje."

"Ne treba mi niko. Ovo ¹to sad radim, mogu i sam."

Sjedimo i æutimo, a bolje bi bilo da se spava ili da se nekud ide. U hodu se manje misli i ponekad mo¾e da se ne misli. Uostalom, nema tu ¹ta da se misli. Nije taèno da su Psoglavi nestali, ne bar oni pravi, nego je to samo prièa koju je narod, kao dijete, izmislio da samog sebe ohrabri. Pravi Psoglavi su se samo pritajili i preru¹ili dok se namno¾e po dolinama. Bili su ¾andari, oficiri, politièari, gazde, sva¹ta. Èekali su da ih neko naoru¾a i snabdije municijom i hranom, pa da otpoènu hajku na èovjeka. Istjerali su ga u planinu, ali to im nije dosta. Gone ga i dalje, svete mu se ¹to ih je spreèavao da pljaèkaju i trguju i svadbuju i ¾ene prodaju. Proglasili su ga za Psoglava, nagnali su ga da podivlja, sad se vesele, i ¹enluèe, i svetkuju, i èekaju da poludi.

IZBOR IGRE

Stari put se spu¹ta hladovinom izmeðu drveæa. Teèe potok pored puta, toroèe voda u koritu, preko drvlja i kamenja - nevidljiva povorka ¾ena bez kraja i poèetka. Izgleda da su ¾ene, a u stvari - to su samo njihove du¹e preobra¾ene u glasove. Odavno ih slu¹am i prema glasovima zami¹ljam kakva su im bila lica. Neke skoro prepoznajem; na druge me podsjeti neka rijeè izgovorena ne¹to glasnije. U ono vrijeme dok su jo¹ bile ¾ive, ovako su u povorkama nailazile, izmije¹ane, iz raznih sela, kako su se uz put sustizale. Pazarnim danom, subotom su silazile u varo¹, za so, za gas, pa svaka svoje nade i brige i poslove prièa a samo one najmlaðe slu¹aju ¹ta ih èeka i æute. Ove druge, koje ne poznajem, ¹to katkad proslove neku starinsku rijeè èije mi znaèenje nije jasno - to su du¹e njihovih svekrva ili prababa, zaostale iz ranijih vremena, veæ premorene, jer i one su u varo¹ silazile kad su ¾andari bili, i prije ¾andara kad su krila¹i ili zaptije bili, a uz put su se, isto kao sad, jedne nadale a druge jadikovale.

Dok ih slu¹am, zaboravljam glad i sebe, i da je godina hiljadu devet stotina èetrdeset druga, i da godine imaju imena od brojeva, Sve to blijedi pred velikim jedinstvom o kojem ispreplitani glasovi pjevaju. Bile su te ¾ene ne¹to kao pèele radilice: iz zemlje tvrdice, iz trnja i kamenja, iz mr¹avih krava i koza da izvuku, da napabirèe, da od svojih usta u¹tede, pa na leðima da prenesu, da prodaju za male pare, da kupuju za velike, da se cjenkaju s trgovcima, da podmire ðumrukane, pa od onoga ¹to ostane sve ¹to je ljep¹e da pripadne mu¹karcima jer mu¹karci hajdukuju i ratuju i svete se i èast stièu, i odlaze u Amerike, i odlaze na ¹kolovanja i na robije, odlaze i vi¹e se ne vraæaju, a one ostaju na ognji¹tima, udovice s malom djecom, bezbratnice u crnini, majke èesto samohrane, samojadne, da tavore i èuvaju uspomene prazne slave. Èuvale su ih dok su pomrle. Od njih su samo sjenke ostale. Ne idu putem nego pored puta - da nama, ¾ivima, ne smetaju.

Ivan Vidriæ stade i nasloni se na pu¹ku.

"Èekaj", reèe. "Ne valja ovo, ne sviða mi se ovaj put."

"Meni je ba¹ dobar" rekoh. "Put kao put. ©ta mu fali?"

"Nervira me potok, ne èuje se od njega ni¹ta. Mogli bi oni da nam priðu do na deset koraka - mi ih ne bismo èuli."

"Ni oni nas."

"Ne brinem se ja za njih, nego za nas. Postoji li drugi put?"

Vjerovatno postoji, ali i taj drugi put je pored nekog drugog potoka. Svi na¹i putovi vole vode i uz njih se pribijaju. Ivan svejedno protumara i naðe blijedu tanku stazu iskidanu naslagama suvog li¹æa. On misli da je to zgodna staza, a nama se ba¹ ne sviða - po svemu je zgodniji stari put sa ¾uborom. Najzad Vasilj popusti, poðoh i ja za njim, a ti¹ina odmah poèe da izdvaja i uveæava svaki ¹um na¹ih pokreta. Prasne grana, popla¹i se ptica i krikne, probudi se zec koji je dotle spavao, pa sve to ¹to je èuèalo i mirovalo odjednom se rastrèi i razleti na razne strane da na¹ dolazak nadaleko objavi. Ako, pomislih - ba¹ nek objavljuju i na sva zvona udaraju! Od svih stranputica najprivlaènija je biti stra¹an. I Vasilj, èini mi se, isto misli, zato toliko kr¹i grane. Veæ se sve razbjeglo, najzad i staza kojom idemo - iskrala se, nema je, samo zid stijena stoji ispred nas.

"Evo gdje si nas doveo", reèe Vasilj.

Ivan slegnu ramenima: "Gdje ni ðavo ne mo¾e proæi."

"Sad vidi¹ kakav si putovoða."

"Mo¾da æe se naæi prolaz na nekom drugom mjestu."

"Hoæe, ako ti narastu krila, ali to nije vjerovatno."

"©ta mogu? Mora èovjek da pazi, a ne putem."

"Dojadila mi je tvoja pa¾nja, vazda naðe¹ bespuæe."

"Zato ¹to ga ima vi¹e nego ¹to treba".

Spu¹tamo se od stabla do stabla dolje prema putu i potoku. Obuæa se uglaèala a snaga popustila, svaki èas se hvatam za grane da ne padnem. Vasilj re¾i. Gladan je, pomislih, zato re¾i. Svi smo gladni ali glad ima razne laze koje se smjenjuju i ne javljaju se kod svih u isto vrijeme. Bolje je ¹to je tako, inaèe bi se dogodilo da svi odjednom zare¾imo. Nekad mi se èini da je glad skorpija, ili neka druga zvjerka - uvukla se nekako unutra, tumara mi po crijevima i grize ih. Nekad taèno osjetim gdje joj je glava, stavljam ruku tamo i poku¹avam da je ¹èepam - ona se tada pritaji, pobjegne i zagrize na drugom mjestu. Stra¹no grize. Nekad mi doðe da vri¹tim od bola, a nekad da pu¹kom opalim u to mjesto - mislim da æu ba¹ to uèiniti kad izgubim strpljenje. Poslije me pu¹ta, to je ta druga faza: svijet se proljep¹a i pojave se nejasne nade da æe se nekad negdje naæi ne¹to za jelo i da æe se sve popraviti.

Vasilj stade kao da je ne¹to novo i znaèajno opazio.

"Èini mi se da je Jak¹a iskljuèen iz Partije", reèe.

"Jeste", potvrdi Ivan. "Zbog magacina su ga iskljuèili."

"Zar je uzeo ne¹to iz magacina?"

"Nije uzeo, nego pustio druge da uzmu neke d¾akove. Bilo je p¹enice i pirinèa u tim d¾akovima."

"Jesu li ga podmitili da ih pusti?"

"Ne, do mita jo¹ nijesmo stigli. Prevarili su ga."

Seljaci su ga prevarili, upravo banda starih pljaèka¹a koja je i krajem pro¹log rata uspje¹no dejstvovala. Jak¹a je bio komandir stra¾e jednog od va¾nijih magacina s namirnicama opljaèkanim od Talijana. Poslali su mu glasnika s vije¹æu da se neka vojska pribli¾ava. U isto vrijeme osmatraè mu je javio da se opa¾a neko sumnjivo smucanje po proplancima. U stvari, to nije bila vojska, nego desetak tamo¹njih ljudi u talijanskim kabanicama. Dok je Jak¹a sa stra¾om utvrðivao polo¾aj da se brani, slao glasnike za pomoæ i oèekivao napad - pljaèka¹i su na drugoj strani iznosili plijen. ®ene su im pomagale. Ne¹to su kolima odvezli, ne¹to na konjima, najvi¹e su odvukli niz goru na odsjeèenim granama. Po¹to su meðu pljaèka¹ima bili i neki od Jak¹ine ujèevine, stvorila se sumnja da je u tome bilo dogovora.

"Ne vjerujem da je tu moglo biti dogovora", reèe Vasilj.

"Ni ja", reèe Ivan. "Niko u to nije vjerovao, ali prièu su pronosili i oni koji ne vjeruju - reakcija se hvatala za sve, samo da nam na¹kodi i zatruje."

"Pa za¹to ste ga kaznili?"

"Mora¹ nekog. Nije moglo to da ostane neka¾njeno."

"Nijesmo imali sreæe s tim magacinima."

"Nevje¹t nikad sreæe nema."

"Kao prokletstvo su bili. Bolje bi bilo da ih nije hilo."

"Ne bi bolje. Za¹to bolje? Za sve ¹to se uèi, mora da se plati."

Skupo smo to platili, a ne znam jesmo li nauèili ne¹to ¹to æe nam u buduænosti zatrebati. Pljaèka¹i uèe br¾e i snalaze se bolje: nasljedno su obdareni da naðu prijeke putove. Dugo æe jo¹ proæi dok zgrabimo sredstva za proizvodnju - oni æe dotle naæi naèin da se ubace u raspodjelu. Trebalo je sve te namirnice da razdijelimo seljacima, ili da ih pustimo da sve sami razgrabe. Oni bi se potukli pri grabe¾u, bilo bi bruke, jaèi bi dobili vi¹e, pri tom bi prosuli pola dobitka. Ovako - grabe¾a nije bilo, ali bruke jeste. Bruka je na nas pala, a skoro sve se prosulo. Namuèili smo se èuvajuæi oteto-prokleto po planinama, prenoseæi ga na mazgama i na svojim leðima iz peæine u peæinu - a sve su nam pozobali mi¹evi, ki¹e, potkradanja i braæa.

Ako smo ne¹to nauèili, to je da ne treba vjerovati braæi. Uhvatili su Markeleza kako potkrada magacin povjeren na èuvanje njegovom bratu komunisti, a u drugim selima uhvatili su druge Markeleze kako peku pogaèe od p¹enice iz magacina. Za reakciju je to bila ¾iva zgoda, da nam odbije i one ¹to su nam jo¹ vjerovali. Èudili smo se: otkud to da na¹i drugovi imaju tako nezgodnu braæu?... A nije trebalo da se èudimo. To ¹to su braæa po izgledu, po stasu, glasu i nekim pokretima slièna, samo je varka - po sklonostima i pona¹anju èesto su sasvim razlièita. Reklo bi se da tu ima nekog predraèuna u zaèecima, a vi¹e je posljedica porodiènih podjela, jer: "Kami majci gdje su joj jednaci, kad su hrabri - hoæe poginuti, kad nijesu - stidni doma doæi." Ako je neko junak, brat mu radije tra¾i zavjetrinu; ako je po¹ten èovjek, brat mu smatra da je time plaæen danak po¹tenju koje se na ovom svijetu ne isplati. Tako se èesto izdijele na suprotnosti koje porodica i pothranjuje i prikriva.

"Samo smo se obrukali", reèe Vasilj.

"Kako obrukali", zaèudi se Ivan.

"S tom hranom. Nije to ni bila hrana za nas."

"Nije, kad je nema. A ¹ta smo se obrukali? Ono ¹to su nas klevetali, to im je bila priprema za borbu. Da nije bilo hrane, na¹li bi ne¹to drugo. Izmisli se ono ¹to je najvjerovatnije - kontrarevolucija nikad ne spava, samo se ponekad pravi da spava."

"I mazge su bile. Kud se izgubi¹e one mazge?"

"Ne znam. Od gladi su polipsale."

Bile su to veæ divlje mazge, nièije mazge, pogubljene i rasturene po planinama. Jedno vrijeme seljaci su ih ubijali i gulili im ko¾e za obuæu. Poslije su se uvjerili da ko¾a od mazge nije dobra za obuæu, pa ih vi¹e nijesu ubijali. Dobro im je bilo dok je trajalo trave za pa¹u, sa snijegom su i mazgama do¹li crni dani. Neke su se spu¹tale pored voda, èesto na tri noge, ranjave i izgladnjele - milicija ih je hvatala kao dezertere i predavala Talijanima. Onda je do¹ao Galjo da mi ka¾e: "Proðe jutros Stefan Savoviæ iz planine, vodi konja, a po samaru i po stelji blista ¹eæer." - "Jesi li siguran da je ¹eæer?" - "Pokupio sam prstom i liznuo, jeste ¹eæer." - "Misli¹ li da je iz na¹eg magacina?" - "Nego odakle?" - "Misli¹: ukrao?" - "Nego ¹ta?" - "Ne bi on to uèinio: pomagao nam je kad smo sklanjali." - "Da vam nije pomagao, ne bi znao gdje ste ga sklonili." - "Ajmo onda da pogledamo je li ¹togod ostalo." - "Idi ti, a ja neæu da se mije¹am u to. Neæu da se nama¾em, pa poslije ni Lim da me ne opere." - "A ja zar hoæu da se nama¾em?" - "Ja neæu, a ti kako hoæe¹"...

Odjednom Ivan stade i uhvati me za ruku.

"Èekaj", reèe. "Èuje se ne¹to."

"Èini ti se" reèe Vasilj. "Èuje se, mora da se èuje - idemo."

"Ide i neko drugi. Pst!"

"Vazdan ti se ne¹to priviða."

"Skini obuæu, Lado, pa pogledaj!"

Poslu¹ao sam ga - prikradam se od stabla do stabla, Onda osjetih - nije se prevario. Ide neko, ali nije opasan: kroz ¾amor potoka èuju se odlomci razgovora. Pominju ¹ljive, govore o krmaèi - po tome mi se uèini da su seljaci, da su mirni i pitomi, oni predratni, staromodni, ¹to se ne bave tuðim poslovima. Mo¾da imaju ne¹to za jelo, daæe nam parèe hljeba èim vide kako smo gladni. Seljak je sklon da pomogne odmetniku, jer i sam je neka vrsta odmetnika - vazda u neslozi s vlastima iz grada. Onda opazih pu¹èanu cijev, jednu pa drugu. Uèini mi se da ih mnogo ima, a kad prebrojih - samo tri. Tri pu¹ke nijesu ni¹ta stra¹no - jedna proma¹i, druga zakasni, treæa mo¾e da omane. Pu¹ke su im na ramenima, stiæi æu dvaput da opalim prije nego ih skinu. Velike torbe nose na leðima, sigurno su pljaèkarali po selima oko Kola¹ina - treba bar da ih prepla¹imo...

Vasilj reèe: "Ne, nego da ih opljaèkamo!"

"Ajmo odmah", rekoh, "nek vide da je oteto prokleto."

Ivan Vidriæ se prekrsti da poka¾e kako se u¾asava od te pomisli. Predosjeæao sam da æe ba¹ to uèiniti, osjetih da ga skoro mrzim ¹to je toliko vjeran sebi. Vasilj ga upita:

"©to se èudi¹? Zar je to daleko od pameti?"

"Jeste, daleko je. Tu igru sad neæemo zametati."

"A koju æemo zametati? Skrivalicu?"

"Bolje je i skrivalicu nego banda da budemo."

Ba¹ smo htjeli da veæ jednom ra¹èistimo to pitanje izbora igre, izbora izmeðu bande i skrivalice - kad u gori iznad nas zapra¹ta¹e pu¹ke i èu¹e se krici s dozivima. Nijesu tri pu¹ke nego trista u iskidanim plotunima - jedni su pitanja, a drugi odgovori. Nekoliko trenutaka nam se prièinjava da su nai¹li na neku drugu na¹u grupu: gone je, satiru je, likuju. ®ao nam je tih nesreænika, zamjeramo im ¹to su nepa¾njom u klopku upali, nadamo se da æe se ipak neko od njih izvuæi ili osvetiti. Zatim se prisjeæamo: nije to kao u proljeæe, nema nikakve druge grupe, nego smo to mi u pitanju. Po neèemu su osjetili da smo tu negdje, sad pipaju i èekaju da im se sami izdamo. Sigurno nas je neko opazio dok smo preko livade prelazili, pa su taèno ocijenili gdje æe nas stiæi.

Zgledasmo se zakrvavljenim oèima - bogme lièi na opkoljavanje. Mo¾da je krug veæ zatvoren - jedni pucaju da nas nagnaju, drugi æute i èekaju da im naiðemo. Ne ostaje nam ni¹ta drugo nego da se povuèemo do stijena, pa i mi da èekamo - tamo bar s leða neæe moæi da nam zaðu. Stigli smo za trenutak, naðosmo zaklone iza odronjenog kamenja. Nijesu ba¹ zgodni zakloni - uvijek od èovjeka ostane da ¹trèi vi¹e nego ¹to treba. Vidik nam je uzan i do ispred nosa zagu¹en ¹upljikavim zeleni¹em ¹to ma¹e i zavarava. Vasilj ne mo¾e da miruje, svaki èas prelazi iz zaklona u zaklon - najzad pronaðe skriven prolaz meðu stijenama i pozva nas. Popesmo se - bar da vidimo gdje æemo poginuti. S jedne lastve preðosmo na drugu, mo¾e i na treæu da se preðe, ali za to nema potrebe. Na¹li smo mjesto gdje gomili nema pristupa; samo pojedinci mogu da se pojave - zbrisaæemo ih èim glavu pomole.

Oni odmah osjeti¹e da im tu brojna nadmoænost ne poma¾e. Pucnjava se prorijedi, graja splasnu. Skliznuli su u dolinu, vi¹e se ne èuju. Ispod stijene se vidi dno doline: livade, rijeke, crne jove, put pored obale blijed kao na snimku iz aviona. Tri izviðaèa s pu¹kama, pognuti pod punim torbama, idu putem. Idu i nikud se ne osvræu - tri ¾ivotinje koje ne slute da je sve moglo drukèije da bude. Vasilj me gleda kroz osmijeh: bre, ba¹ bismo nadrljali da smo èarku zametnuli!... Ivan æuti, zaboravio je da nas ukori. On svaku muku zaboravi èim je pro¹la, i mislima ispru¾enim u daljinu poku¹ava da napipa sljedeæu klopku koja nas negdje tamo èeka. Na kratkom razmaku iza izvidnice izbi rulja na livade: neki dugaèki i pognuti, drugi pleæati i koèoperni, mnogi hramlju, neki potrèkuju, svi s pu¹kama i torbama. Umorni su, sigurno su bili na Tari, u kaznenoj ekspediciji - gonili, strah zadavali i neka sela pljaèkom zacrnili.

Kad bi mi bio pri ruci mitralje¹èiæ, onaj ¹to smo ga zakopali na Gradini, i samo dvjesta metaka - sad bih fino uljep¹ao lice zemlje.

"Onaj na konju", reèe Vasilj, "nevjerovatno je kako lièi na Gizdiæa." "Mora da lièi kad je on to", reèe Ivan i prisjeti se: "Bi li ti to htio da ga gaða¹?"

"Nego ¹ta! Ali bolje je da ga svi zajedno - ako dva proma¹e, treæi neæe."

"Kasno ja sad, ostavi! Odigrao je Gizdiæ ulogu. Ako ga sad ubijemo, jo¹ æe ga proglasiti za junaka, a to nije zaslu¾io. I gadno bi ga osvetili na onoj na¹oj sirotinji ¹to i ovako dolje jedva ¾ivi."

"Sirotinja svejedno plaæa, i vazda æe se naæi neko da plaæa. Ako na to mislimo, onda je bolje da bacimo pu¹ke."

"Neæemo ih baciti, ali na sve mora da se misli."

Najgore je, èini mi se, ¹to on to tako ravnodu¹no izgovara, mirnim glasom koji æe me najzad iz ko¾e istjerati. Po tom glasu bez sdr¾be, bez boje i sjaja, reklo bi se da je on donekle u dosluhu sa sudbinom: zbog neèeg ga je izabrala i nasamo mu povjerila ¹ta biva i ¹ta biti mora. Po¹to zna stvari unaprijed, on se veæ s njima pomirio. Ne èudi se i ne ljuti, i ne ¾uri da ka¾e to ¹to je od sudbine iskamèio - radije èeka da sami pogodimo. Nije ni te¹ko pogoditi da na sve mora da se misli, ali je te¹ko pristati na to. Ako mislim na sve one ¹to su u zatvoru, pred strijeljanjem, i na one ¹to hap¹enje oèekuju, i na njihovu djecu i glad i samohrane roditelje - ja onda nikad neæu stiæi da uèinim ono ¹to volim, ni da za¹titim, ni da osvetim, ni da nekom nadu probudim, ni¹ta, nikad, nego samo da se sklanjam po sjenovitim predjelima kao rijetka zvjerka koja se èudi ¹to se njena ¹ugava ko¾a toliko tra¾i i precjenjuje.

NA SASTANKU OSTATAKA

Mislio sam do malo prije da mi ko¾a ne valja ni pet para, i otkud da valja kad je ¹ugava, i da nikad nije ni valjala, i da sam niko-i-ni¹ta, nikad-ni¹ta, i sve tako. Sad se to odjednom mijenja pod uticajem prilika. Lom je prijatno mjesto s peæinama oko izvora, drugovi iz Gizdave su ¾ilavi momci ubijedjeni u pobjedu - malo grljenja, malo drmusanja i zajednièkih uspomena, zatim uspomene gurnu¹e u stranu donoseæi karlicu krompira da je do dna prouèimo. Ni¹ta ne mari ¹to su ga noæu kuvali - krompir je slan, bruni se i rastapa u ustima. Zasitili smo se, a jo¹ dosta ga je preostalo - takvo èudo odavno nijesmo do¾ivjeli. Pomislih da ostatke treba da strpamo u d¾epove, zatim se sjetih da smo u gostima i da bi nas to obrukalo. Mo¾e èovjek da se obruka kad ga neko dobro iznenadi, mo¾e èak i vi¹e da se obruka nego kad ga zlo iznenadi; jer na zlo je navikao.

Pita Kaèak kako se osjeæamo, a Vasilj ka¾e:

"Odlièno! Bolje se ne mo¾e ni zamisliti."

"Ne¹to si se namr¹tio kao da ti nije pravo."

"To je sad od ¾eði."

"Ima i vode koliko hoæe¹, ne ¹tedi je!"

"Nijesam lud da pijem, pa da odmah ogladnim."

"©to da ne? I hrane ima, spremili smo da pretekne."

Ima hrane za tri dana, oni vazda spreme vi¹e nego ¹to æe se potro¹iti. I prije su takvi bili - kad ne¹to pripremaju, temeljno ga pripreme. Ne vrebaju, kao mi odozgo, samo neki krupan podvig da izvr¹e pa da od njega dugo ¾ive, nego su navikli da po¹tuju vrijednost sitnog rada i malih stvari bez kojih se ne mo¾e. Prvo naprave spisak: soli, luka, bra¹na, duvana, cigaret-papira - pa sve to po spisku pronaðu i prenesu na odreðena mjesta. U tome im je i sudbina sklona - kraj im je ¾upniji, ¾ita skoro zrijevaju, glad im vi¹e ne prijeti, ni prije nije bila ljuta kao kod nas. Na brdu im èuèe dva pu¹komitraljeza, nijesu ih zakopali kao mi one na¹e - na¹li su veze da za novac kupuju metke, kupuju ih od milicije i od muslimana i od stalnih èetnika, preko ¾ena, preko djece i èobana, sve veza vezi i ruka ruci dodaje.

Imaju, ka¾u, i apoteku. Po¹to ne vjerujem, pokaza¹e mi je: dvije torbe zavoja, ne¹to vate, kutija aspirina i dvije fla¹e joda. Apotekar im je Rajo Bosniæ, to sam pogodio èim sam ga pogledao. Oko njega se ¹ire neobièni mirisi. Po¾alih mu se da imam ¹ugu, on pronaðe kutiju neke sive masti i objasni mi kako se upotrebljava. Ne èini mi se da æe mi pomoæi, ali bar jako smrdi - ima sve va¹ke po ¹avovima da mi pocrkaju od smrada. Tako im i treba, rekoh i zavukoh se u peæinu iznad puteljka. Zbacio sam dronjke i namazao se do ispod u¹iju. Jest da Rajo nije ba¹ pravi apotekar, ali njegova smjesa grize kao da je stvarno iz apoteke. Mo¾da ba¹ i jeste iz apoteke i ba¹ protiv ¹uge napravljena. Ako ikad skinem tu ¹ugu, biæu kao ponovo roðen. Navukoh èak¹ire, pa ko¹ulju, pa mi se smraèi pred oèima od jezivih mravinjaka ¹to mi progmiza¹e po krastama.

Odnekud naiðe Bajo ba¹ kad ne treba. Delegat je i sekretar, du¾nost mu je da sve vidi i zna; vidi da se neko pod peæinom krije, a ne zna ko je to i ne zna ni za¹to.

"Sunèa¹ li se ti to tamo", upita podrugljivim glasom.

"Ne, nego ma¾em kraste" , rekoh kroz stisnute zube.

"Kakve - kraste", jer on hoæe sve da zna.

"©ugave! Imam ¹ugu."

"Zar nijesu mogli da nam ne ¹alju ¹ugave?"

"Nijesu mogli. Sad nemaju da biraju."

Nije me poznao po glasu, proðe. Pucketaju mu zglobovi kao kozi, ali to nije razlog da se pravi jarac i da me prezire ¹to sam ¹ugav. Znam ja njega kad nije bio delegat, ni sekretar, a onda je meketao drukèijim glasom. Kad su ¾andari s pendrecima juri¹ali u Vasinoj ulici, i s kundacima u Grobljanskoj, i kad nas je konjica jurila oko Ta¹majdana, Bajo je onda nosio kaput iz bolje kuæe i tra¾io zgodnu kapiju da ¹to prije zagrebe. Kaput i ¹e¹ir, to ga je spasavalo. I ¹al - tako je lièilo na tièicu iz vi¹ih slojeva koja je sluèajno u na¹e jato zalutala. Bilo je nekoliko tih zalutalih tièica, ¾andari su pazili da ih ne zakaèe. Niko Baju nije zamjerio ¹to se snalazi, osrednji udarac mogao je namrtvo da ga obori; nijesu ni vremena imali da mu zamjere - on je prvi poèinjao da zbija ¹ale na raèun svojih lakih nogu. Sad se ne¹to promijenilo, ba¹ æu da vidim ¹ta se to promijenilo. Po¾urih za njim, on me osjeti i okrenu se.

"Nijesi me prepoznao", rekoh. "Potcjenjuje¹ stare poznanike."

"Kako da te prepoznam kad si uprtio toliku bradu?"

"Ko ne mo¾e da je nosi, tome i ne raste."

On mi ipak pru¾i ruku.

"Ne", rekoh. "Pre¹la bi ti ¹uga."

On brzo metnu ruku u d¾ep i poèe o drugome. "Èekamo Rupljane, opet oni nijesu stigli. Vazda zakasne, to im je pre¹lo u krv."

"Daleko im je, zato kasne."

"Zna se daljina, a onda se mora na vrijeme poæi."

"Mo¾da su uz put nai¹li na prepreku."

"I to treba da se pretpostavi. Oèitaæu im bukvicu! Mora, dru¾e moj, da se stigne kad treba da se stigne, a ne kad ko hoæe!"

On i ne primjeæuje kako mu se rjeènik svodi na treba i mora. Pomislih da je to bila neka posebna tajna ¹kola gdje su stalno ponavljali treba- moru, treba-mora, dok su sve drugo pozaboravljali. Gledam ga i slu¹am i èudim se - odluèan je kao podoficir i o¹tar glavosjeèa postao. Vi¹e nijesam siguran da je onaj isti Bajo ¹to sam ga poznavao. Izbrisao je sva zajednièka sjeæanja, otura ih i hladno prelazi preko mojih poku¹aja da ih o¾ivim. I kaput je zaboravio, i ¹e¹ir, i kapije, i onu otpusnicu iz bolnice. Imao je u d¾epu sve¾anj listiæa kakvi se daju otpu¹tenima iz bolnice: peèat i potpis ljekara i bolest je bila napisana, samo je datum otpu¹tanja ostajao neodreðen; Bajo je tu uno¹io datum gu¾ve - ako ga uhvate, izgledaæe da je sluèajno zapao izlazeæi iz bolnice. Tako nikad nije vidio kako izgleda Glavnjaèa iznutra. Ja mu ne zamjeram ¹to je nije vidio, nijesam mnogo dobio ja ¹to sam je vidio, ali ipak trebada prizna i da me ne navodi na sumnju da je taj s otpusnicama bio neko drugi...

Ne znam ¹ta mi je, tek kivan sam na njega. Mo¾da mu zavidim ¹to je delegat. Nije ba¹ zavist, nego kisela nelagodnost koja zavisti prethodi. Tako i ¹uga poèinje sitnim svrabom koji rasle. Nekako je Bajo vje¹to preskoèio prepreke - obreo se gore, poslali ga ovdje, soli mi pamet. Za¹to su nam ba¹ njega poslali, zar nije bilo boljih? I onda - kako, za¹to, otkud on da me vodi, kad ja znam njega i sve ¹ta on zna?.. Jedino ¹to ne znam - da se skrivam po kapijama - to sad ovdje nije potrebno i ne mo¾e se. Ako æemo po zaslugama, ja ih imam vi¹e!... Ne ka¾em da ih imam vi¹e od drugih, ali bar od njega - jer ja sam dobio kundaka po rebrima i vratio sam udaraca ciglama i kamenjem vi¹e nego ¹to je on hljeba pojeo. Vi¹e sigurno, jer on malo jede. Dakle - to nije po zaslugama, nego se on desio na nekom zgodnijem mjestu, ili je imao nekog da ga gura, ali to bi onda znaèilo da i u ovoj na¹oj crkvi lak¹e postaje svetac onaj kome je bog ujak...

Jeste, zavist je, a vje¹to se preru¹ila. Uzela je oblik brige za op¹tu stvar i podvodi mi sumnje kao kurve - dok jednu izbacim kroz vrata, ona dvije druge uvede kroz prozor. Tu pravdu, za kojom idemo kroz sve ovo, slabo æemo ostvariti mi koji smo i sami nepravièni. Nekad smo iz nehata nepravièni, ili iz neznanja, ili od nevolje, a nekad ¹to nema vremena da se bira. Stalno su tako nalazili neke svece i slali ih da nam pomognu kad tamo nijesu znali ¹ta da èine s njima. Onaj Gojan, prvi ¹to je stigao, reklamirao se da je radnik, a u stvari je bio ¹oferèina. Prva briga mu je bila da se nakrka, a jedina taktika da zastra¹i: "Dove¹æu ja ovdje bataljon Lakaca, pa da kleknete na koljena!" kao da je namjerno htio da razdra¾i ¾ivotinju plemenske mr¾nje: "Dovedi ih, ba¹ ih dovedi! I Lakce, i koga hoæe¹ dovedi! Znamo mi Lakce, sretali smo se s njima, pa im se i prije nijesmo uklanjali. Kurva bio ko vam s megdana pobjegao!"

"Promukao sam", ka¾e Bajo, "uèeæi ih da se èuvaju - da èuvaju svoje glave!"

"Ti u tome ima¹ dosta dara i iskustva."

"Ne poma¾e. Ne slu¹aju ni¹ta."

"Mladi, pa ludi. Ne bi ni bili s nama da nijesu ludi."

"Lud sam ¹to to prièam tebi, kad si im ti bio uèitelj. Kakvi uèitelji, takvi ðaci!"

"Da nijesu bili takvi, ne bismo ni¹ta uèinili, a to bi bilo gore."

"Ali sad mora da se pazi, vidi¹ - biju!"

Biju, bogme, ne ¾ale nas. Pri tom su uvjereni da èine dobro, i èine ga za nekog. Vi¹e su nas prije, dok nije gora ozelenjela; prijete nam kad opadne li¹æe i kad snijeg poène tragove da otkriva, ali i sad nas smanjuju èim uluèe priliku. Imaju dobrih pu¹kara - lovce, ratnike i pljaèka¹e - tako vazda stignu prije nego mi izmaknemo. Slavu stièe ko ubije, i iz Londona mu medalje ¹alju, i iz Italije mu pare daju. Stvarno æe bitI muèna rabota ako ovdje ovako jesen doèekamo: slane, ki¹e s vjetrovima, a i snijeg mo¾e rano da navali. Staljin je rekao da æe se rat zavr¹iti krajem godine, a ¹ta æemo ako se ne zavr¹i? Ni¹ta - neæe nas ni biti. Istra¾iæe nam se sjeme kao ¹arenim konjima. Poslije vi¹e neæe biti nikog, ni da nas pomene. Hladno mi je oko srca kad mislim o tome, zato neæu ni da mislim. Neka misli ko je navikao, kao Ivan, ili ko mora, kao Bajo. Nek izmisle otpusnicu iz bolnice, ili ¹ta bilo, samo da ostane kogod ¾iv - za svjedoka...

Na brijegu, u zatravljenom ¹ancu, sjede poglavice ostataka. ©anèeviæ je dobro obuèen - nanio ga put pored magacina, pa su mu se haljine same nametnule. Ja, da sam na njegovom mjesto, nelagodno bih se osjeæao; on, naprotiv, smatra da je prirodno ¹to je obuèen bolje od drugih. Ima raznih kapa, a lica pod njima izjednaèila je glad i nespokojstvo i noæna putovanja. Nosevi su se izdu¾ili i nao¹trili iznad uveæanih usta i ljutih oènjaka. Ko nas ne poznaje, rekao bi da smo svi braæa i bratuèedi - nekakav prokleti soj koji od prkosa ¾ivi i ne mo¾e da se smiri. Ru¾an soj, od dugih kostiju i preplanule ko¾e, bez mi¹iæa, bez boje u licu, s podsmje¹ljivim oèima uprtim u Baja, koji opet prièa o opreznosti i uzdi¾e je iznad svih drugih vrlina svojstvenih ljudima.

"Ovo je vrijeme hajke", ka¾e, "a zato svaki treba da ima oko na potiljku."

"Lijepi smo i bez toga", gunða Vasilj, "samo nam jo¹ to nedostaje." "Dva èovjeka", produ¾ava Bajo, "kad idu zajedno - jedan treba da gleda na desnu, a drugi na lijevu stranu."

"Onaj zadnji", ka¾e Magiæ, "mogao bi da se izvje¾ba da ide unazad, kao rak."

"Sprduckaj se ti samo, a jedan za drugim nam pada, i niko se vi¹e ne di¾e. Ne nasmija se vi¹e ni jedan od onih ¹to su dolje."

Pokazao je rukom prema dolini ispru¾enoj kao ogromna krivudava grobnica izmedu Plava i Tifrana. Puna je na¹ih mrtvih, a ni¹ta se ne poznaje. Raste trava, pasu ovce. Koga nema, bez njega se mora. Sad su izmislili da na¹e ni u groblja ne primaju - neæe bezbo¾nièki grobovi s hri¹æanskim da im se mije¹aju i da mrtvi komunisti mrtvima dolje prenesu kakvo se èudo i bruka ovdje meðu ¾ivima zbiva. Neke su raskopali i naredili da se iznesu van grobljanske ograde, na neosveæenu zemlju, u ¹umarke i jaruge gdje se kopilad èedomorki i crkli konji zatrpavaju. I dok su se èeljad muèila sa zemljavim le¹evima i natrulim sanducima - njihovi rodaci, susjedi u zavadi i nekada¹nji prijatelji, okupljali su se blizu groblja da gledaju i pjevaju "Partizani, crni vrani, crni su vam do¹li dani"... Ba¹ su crni, i odavno su do¹li; trebalo bi veæ da proðu, kao ¹to sve prolazi, ali oni jednako traju.

Okrenuh se: od nas ¹to smo ovdje - na koga je red? Kome æe to prvom da zapjevaju?... Pa se sjetih pucnjave u dolini i ¹upljeg glasa kojim je Niko Sajkov rekao "Ono je napad na Ramoviæe!"

"Kamo Ramoviæ,", upitah Baja. "Nikog od njih ne vidim ovdje."

"Neæe¹ ih ni vidjeti, svr¹eno je s Ramoviæima."

"Zar su izginuli ?"

"Bolje bi bilo da su izginuli. Pohvatani su. Samo je Petar izmakao - ne zna se ni kud je izmakao, na¹i ga jo¹ nijesu na¹li. Tako je kad se ne paze - pustili su da ih opkole."

"Mo¾da njih neæe strijeljati", rekoh da se bar neèim utje¹im.

"Ako ih ¾ive ostave, to je da namame neke druge."

"Nikoga neæe namamiti, drugi nemaju takvo zaleðe."

U stvari - ni oni ga nijesu imali: izdao ih je jedini roðak u kojega su imali povjerenja. Na¹ao im je skloni¹te, donosio im je hranu, obavje¹tavao ih je kad su potjere i kojim pravcima kreæu, a u isto vrijeme je uhvatio vezu s Juzba¹om i od njega dobio obeæanje da æe im ¾ivote poklonti kad budu pohvatani. Nije to za novac uèinio nego iz ubjeðenja da samo tako mo¾e da ih spasi od pogibije koja sve nas ostale èeka. Sad su se trgli i ostali Ramoviæi da ih brane: nude jamstva i gotovi su da daju otkup kao ¹to su èinili u turska vremena, pozivaju se na svoje zasluge za èetni¹tvo, prizivaju u pomoæ slavu djedova i pradjedova iz sto godina bojeva. Mo¾da bi tako uspjeli da ih odbrane, ali su s druge strane zare¾ali Lipovljani, pijanice ¾edne krvi: Gizdiæi, Bradariæi, Grujaèe i Vukoliæi - tra¾e glave. Imamo i mi roðake u ¹umi, ka¾u, pa za¹to da ih tamanimo ako vi va¹e ovako izvlaèite? Ako ovi glavom ne plate, dove¹æemo kod kuæe na¹e, pa neka ih mrko pogleda ko smije!

"Dugo su slo¾ni bili", rekoh, "vakat je da se poèupaju."

"Ne bi ¹teta bilo da se poèupaju", reèe Kaèak.

"Nikakva, jer ne zna se koji su gori."

"Zli su, bogme, na obje strane, a od zlih se nikakvom dobru ne nadaj. Ako vide da nema drugog - popustiæe Ramoviæi."

"Nije njihov obièaj da popu¹taju."

"Ne, ali sad su oslabili: ono ¹to je valjalo, odvedeno je u logore."

"Zar ne bismo mogli i mi tu ne¹to da uèinimo?"

"Jok! Odmah bi osjetili na¹e prste."

Osjetili bi ih, to sam zaboravio, jer oni imaju struène snage iz policije i iz Ovre koje su navikle da osjete na¹e prste i tamo gdje ih nikad bilo nije. Dovoljno je da neko od tih izmozga da mu ne¹to miri¹e na na¹u rabotu, pa da se svi odreknu od svoje rabote i da se slo¾no ustreme protiv. Tako - vezane su nam ruke. Uzalud nam je ¹to smo se tu okupili s raznih strana, iz Prokletija i Leleje gornje, od Rogod¾e, iz Rupa. Ni¹ta nam ne poma¾e ni hrabrost ni pamet. Ne mo¾e se ni¹ta uèiniti, èak ni poku¹ati da se uèini, - iz straha da se na ne¹to gore ne okrene. Ostaje samo da se èeka, i da se grizu nokti i prsti od nemoæi. A meni je dosadilo da gledam kako se grizu, zato grizem uspomene na Ramoviæe: sami su krivi i za sve su krivi! ©to su se upustili, i ¹to su nevjeri vjerovali? ©to se nijesu branili i izginuli, da nas ovako ne muèe èekanjem!

Bog ga sami i mrtvog ubio,/ Kako moga vjerovat Turèinu!

PROSTO ISPOD DRVEÆA

Stigao je novi glasnik da sve razjasni. Juèe, dok sam mislio na Ramoviæe i ljutio se ¹to ne mo¾e da im se pomogne, za njih je bilo sve svejedno. Tijela su im le¾ala u spokoju, dok se sunce uzdizalo, na utabanoj ledini pored igrali¹ta gdje su ciganski konji i posljednju travku i¹èupali. U blizini je okuka rijeke i jak pad. Izlazeæi iz varo¹ke tjeskobe, ispod kasapnica, kasarne i bolnice, Lim tu, upla¹en ti¹inom, uvijek zavija kao pas koji smrt sluti i doziva. On jedini, u ime zavièaja, oprostio se s njima - time. Poslije su ih zakopali, ne zajedno kao obiène komuniste, nego u tri posebna groba. Ka¾e èovjek da su zakopani ispod divljake, podalje od puta, ali neki ðavo u meni ne da mi da vjerujem da su mrtvi. Èim poènem da mislim o neèem drugom, ili da slu¹am ¹ta drugi govore, oni o¾ive, izvuku se i priðu do tu iza grmlja zaljuljanog vjetrom.

Ono ¹to je moglo da ih odbrani - zasluge predaka glavosjeka, sloga bratstva s vezama na sve strane, strièevi s medaljama i strièevski sinovi po èetnièkim ¹tabovima - njima je samo ubrzalo kraj. Poèele su bile svaðe na sve strane, uskipio je olo¹ da se osveti za sve nepravde starih Ramoviæa, prijetio je razdor s obraèunima - strasti bi se raspalile da su oni ostali ¾ivi. Zato je Juzba¹a hitno po¹ao u Kola¹in, poslom tobo¾e, a u stvari da se napravi da nema veze s time. Odmah zatim pozvali su Talijane da kao vi¹a sila svr¹e tu stvar. Jedna èeta vojske s karabinjerima pre¹la je preko "granice", preko mosta, i tobo¾e iznenada, silom, kao na svoju ruku, zauzela èetnièki zatvor bez otpora. Nijesu se osvrtali na ostale zatvorenike, tra¾ili su samo Ramoviæe i na¹li su ih. Izveli su to noæu, muèki, a ujutru ih strijeljali. Sad se vi¹e niko ne svaða - svr¹eno je.

"Jesu li ih tajno strijeljali", pita Ivan.

"Danju je to bilo, nije tajno. Ne bi ni mogli tajno, jer znalo se i èulo se - stalno su pjevali."

"Vojnici pjevali?"

"Ne, vojnicima ba¹ nije bilo do pjesme, a poslije su i plakali. ®uti su bili i karabinjeri, ¾uta im lica kao vosak, pa samo preda se gledaju i idu."

"A onda - ko je pjevao? Èetnici?"

"Ne nego sami Ramoviæi. Njih trojica - kao da idu na svadbu."

"To sam i mislio - nijesu nas osramotili."

"Mu¹ki su to podnijeli, svaka im èast! I nekako gordo, gordo - kao da sve ¾ivo preziru."

To mogu da zamislim, i prije su prezirali. Upravo je izgledalo da sve gledaju ispod sebe i kad su se starali da to prikriju. Otresiti po prirodi, imali su jaku dozu uroðenog ponosa i posebnog smisla za izgled: i¹li su pravo, nosili se lijepo i u govoru zanosili k sveèanim i knji¹kim oblicima. Od plemstva im je to ostalo i uèvrstilo se u gazdinskoj sigurnosti - jer oni nikad nijesu gladovali, ni strahovali, ni shvatili da je potrebno da ponekad pognu glavu i snize glas. Ponekad je to prelazilo u oholost koja odbija ljude i koju im Gizdovljani nijesu lako opra¹tali. Èini mi se da im ni sad ne pra¹taju, a nijesu u pravu. Ako je ta njihova oholost nekad nekog odbijala, neke druge je u isto vrijeme privlaèila. ©aren je narod, ima svakakvih, veæini je lak¹e da vidi kako izgleda¹ nego ¹ta misli¹ i lak¹e se lijepi za ðide i delije nego za skromne sirotane s njihovim narodnja¹tvom prostijim od pasulja.

"Ne bi ni¹ta od onoga", reèe Kaèak, "ni potukli se nijesu."

"Glupo je bilo i ¹to sam se nadao tome", rekoh.

"©ta æe èovjek - kad se topi, za slamku se hvata."

"Sad nema ni slamke."

"Mo¾e i to da ima svoju dobru stranu."

"To ¹to slamke nema? Mo¾e, samo ne znam kako."

"Da ga natjera da i dalje pliva."

On misli da su Ramoviæi poslijednji koji su se prevarili. Poslije njih niko neæe ni pomisliti da se oslanja na roðake ni da se preda dok prvo ne ispuca sve ¹to ima u fi¹eklijama. I ja to mislim, jer kad se ni za slavne Ramoviæe nije na¹lo spasa, drugi se nemaju èemu nadati. Ali, s druge strane - nada da se ¾ivot spasi nije jedino ¹to nagriza i ¹to lomi na¹u hrabrost. Ima i drugih stvari, raznih. Neke su u nama. Doðu trenuci kad sami sebi izgledamo kao proklete lude kojima se sve ¾ivo ruga. Nekad se ne ruga, nego samo pita: èemu se vi to nadate?... Ne znam èemu. U gradu vi¹e nikog nemamo, sve je u logore i zatvore odvedeno. Selja¹tvo nas je prevarilo èim je glad osjetilo. Prorijedila se omladina, nema vi¹e one na¹e; ova ¹to sad nailazi ba¹ ne lièi na omladinu - na glave je natakla ¹ubare, na ¹ubare ¾andarske kokarde, hoda, pjeva, zlostavlja djevojke i iz pu¹aka gaða kuæe ¹to su nekad bile partizanske.

Otpisali su nas i drugovi foruma¹i odozgo, odavno se ne javljaju. Svi su se nekako bolje sna¹li, samo mi se potucamo po planinama bez razloga. I onda - glad, va¹ke, ¹uge, promrzlice, krpe, ki¹e. Sve se to nekako zavjerilo da zbija zlobne ¹ale s nama. I mi sami: kad ma¹tamo - visoko letimo, kad pogledamo - nisko pali. Na¹e su knjige satrunule; novina vi¹e i nemamo, i polako zaboravljamo da smo ih nekad imali. To ¹to prièamo o slobodi lièi na stara proroèanstva kojima se i djeca smiju. Pjesme su nam preokrenuli, pjevaju ih naopako. Jadni smo, neoprani, prosjaèimo tu i tamo, a to ¹to isprosimo - otrovano je poni¾enjem. Od jada se neki zavuku u jazbinu, kao tvorovi se zavuku i ne izlaze dok ih glad ne prisili. Ako nam neko nekad pru¾i parèe hljeba ili èanak koprive, to je samo iz sa¾aljenja; kad to uzmemo, ne znamo koga vi¹e da ¾alimo - sebe, ¹to smo do¹li na te grane, ili onoga ¹to daje i strahuje da se nekako ne otkrije to njegovo dobroèinstvo.

Ali Bajo neæe da misli o tome. Ogorèen je na neke stvari, na ne¹to ¹to se dogodilo u Rupama:

"Mo¾e¹ li to da vjeruje¹?"

"Mogu sva¹ta. Sve se dogaða."

"Ali ovako ne! Dva mjeseca ¾ivi s njima u dru¹tvu èetnièki ¹pijun, ide s njima, spava s njima, a oni da ga ne otkriju! Mogao je da ih pokolje, ali on je htio da dozna veze... Gdje vam bi¹e oèi? ©to nijeste pitali kakav je prije bio u toj èeti gdje je bio?"

"Od te èete samo je on ostao", ka¾e Vojo, "koga da pitamo?"

"Sigurno je on tu èetu udesio, trebalo je to da pomislite!"

"Vidjeli smo da je sirotinja, goljo, gladan, niko i ni¹ta."

"Tako nam i treba kad primamo nikogovinu!"

"Nema vi¹e da se bira, nije narod kao pro¹log ljeta. Nema onog vi¹e, izgubili smo ga."

Samo se Ivan ne sla¾e da smo narod izgubili. Po njegovom ispada da je to nemoguæe, da mi narodnu podr¹ku nikada neæemo izgubiti. To je veæ ne¹to èudnovato, zato ga svi, èak i Bajo, gledaju izbuljenim oèima. Da sam ja izvalio ne¹to slièno, izgorio bih od stida, a on se ni¹ta ne zbunjuje. Lagano mrvi i ra¹èe¹ljava: u svakom selu ostalo je po desetak na¹ih porodica koje, èak i kad bi htjele, ne mogu da preðu na suprotnu stranu. Ne daju im da preðu, jer takvo je to dru¹tvo protiv kojega se borimo, jer u tom dru¹tvu neko mora da bude potlaèena klasa da bi oni drugi imali nad kim da vladaju. Svaka od tih porodica ima svojtu, ima kumove, roðake, prijatelje po odivama - oni se jo¹ ne usuðuju da pomognu, ali ih savjest grize i stid ih bije i poslije æe poku¹ati da poprave to ¹to sad propu¹taju...

Veze vje¹to do detalja. Da smo neki stranci, skoro bismo mu povjerovali. Mnogi su, ka¾e, od same gladi, da im djeca ne pomru od gladi, za ono malo bra¹na i soli ¹to Talijani daju pre¹li privremeno na onu stranu. Kad glad proðe - vratiæe se oni. Neki su veæ poèeli da se vraæaju: skupljaju municiju i ljude bez propusnica prevode preko mostova. I onda: to je svadljiv narod koji ni za dobro nije bio slo¾an, neæe ni za zlo. Ima dosta èetnika ¹to su bili zaguljeni, a sad su razoèarani - neki ¹to nijesu dobili èinove, drugi ¹to vide da su zavedeni. Veæinu èine ipak oni ¹to idu za trubom, oni ¹to ka¾u "Kud svi Turci, tu i goli Haso"; ali kad truba, vojska, bude na¹a, kad se vrati neka od na¹ih brigada iz Bosne, veæina æe opet biti na¹a. Dotle mi treba, kao neko sjeme, ili kao kvasac za velike narodne naæve, da se saèuvamo u skloni¹tima i po peæinama...

"Ne pominji peæine", reèe Bajo, "neæemo u njih."

"Za¹to ne, kad je ki¹a", upita ©ako. "Ima zgodnih peæina."

"Oni bolje nego mi znaju koje su zgodne. Lovili su kune i lisice u njima, nas bi lak¹e."

"Pa gdje drugo?"

"Prosto - ispod drveæa. I stra¾e da se postavljaju, to da bude obavezno!"

"Kako æe onda oni ¹to su sami?"

"Samci da se sastave po dva, po tri ujedno."

Ivan se sjeti Jak¹e i predlo¾i da mu se poni¹ti kazna. Sjeti¹e se i nekih drugih i slo¾i¹e se da ih vrate u Partiju. Tako: da se sastave po dva, po tri, ispod drveæa, da ma¹taju o sreænim gradovima i krilatim laðama èovjeèanstva. Ja sam to veæ isprobao, znam kako izgleda. Svenu snovi, i¹èeznu dvorci, pokvare se ma¹ine ¹to same rade, pogase se lampe i sunca kad je èovjek gladan, mokar, i kad trijebi va¹ke po progoreloj ko¹ulji... Ljep¹e bje¹e pro¹le jeseni: ¹ume crvene, nebo crveno, crvenim smo mastilom pisali prijeteæa pisma ¹pijunima: "nema rupe da se sakrijete od narodnog gnjeva koji raste". Odjednom se preokrenulo, pa sad nema rupe da mi sklonimo glave. Ako se promisli, ima pravo Bajo: najbolje je ispod drveæa.

Bajo, svejedno, nije zadovoljan i ostaje u ubjeðenju da smo mi neka nemoguèa vrsta komunista kakve nema na svijetu - sklona svim krajnostima. Jedni su izgubili volju za ¾ivot, spopale ih va¹ke i rða, ravnodu¹ni su, ne briju se i ne umivaju, drijemaju i stalno im se spava - tako æe, spavajuæi, izginuti. Drugi, naprotiv, pokazuju suvi¹nu ¾ivost. Ukrali su ovcu, zaklali je, pojeli je i napisali zahvalnicu gazdi da ga utje¹e. Neki su upali u neprijateljsku kuæu i izbili domaæina ¹to im nije dao da jedu; poslije su se sami poslu¾ili hranom, a pri tom nijesu ni pomislili da tako rade samo razbojnièke bande. Na Tari su, opet, ubili nekog podoficira, petokolona¹a kako oni ka¾u, da mu se osvete za ono ¹to je pro¹lo. Tako se ponovo upada u gre¹ke koje su osuðene...

Reljiæ se naka¹lja: "Ako sam dobro razumio - sad mi fa¹iste ne smijemo da ka¾njavamo za ono ¹to je pro¹lo, nego samo za ono ¹to odsad uèine. Je li tako? Da èekam dok me ubije, pa da ja njega?"...

"Razumio si ti dobro, nego se aèi¹ - ne sviða ti se."

"Ba¹ mi se ne sviða! A one poznate ¹to su se istakli?"

"Ni poznate, ni nepoznate - vidi¹ da smo u krizi!"

"©ico, na primjer, da mi doðe pred pu¹ku, a ja da ga ne ubijem?"

"Ni ©ica, ni nikoga, osim kad se brani¹. Odluka je odluka, ne mo¾e da se ¹ara."

"Onda je ba¹ najbolje da se spava", reèe ©ako i zatvori oèi.

Osjetih da se i meni navlaèi san na oèi. Kroz san osjeæam kako se Bajo ljuti i pucketa zglobovima treba, mora, avanturisti, anarhizam da se ka¾njava... Poma¾e ga Ivan Vidriæ, ali on ne sikæe nego tiho i lukavo: potrebno je da se pritajimo dok se rane izlijeèe i dok se nove veze stvore gdje su stare pokidane... Vi¹e ga i ne slu¹am. Nek prièaju ¹ta hoæe, ali ja bih to drukèije. Neæu ni¹ta da govorim, jer - biæe kako Bajo hoæe iako se to meni ne sviða. Ja se ne bih pritajio, jer onda je te¹ko ne zaspati, nego naprotiv, jer zlo ne zna da je zlo dok ne dobije po glavi. I ne bih birao, nego redom, jer niko ne zna koje je zlo veæe - sva su veæa. ©to da ne i Miklju, da ne pljaèka vi¹e, ili bar da ne pljaèka komuniste! Nju bih zaveo na samotno mjesto, pa mokrim konopcem po sapima da vidi kako boli! I Galja bih - ¹to je kukavica, i Trobrka - da ne tlaèi sirotinju. Ima ih mnogo, svakome bih drukèiju kaznu...

Zalutao sam u te sanjarije, ne osjetih da je razgovor svr¹en i da poèinje pozdravljanje na rastanku. Vasilj me gurnu:

"Ajde, Lado, ¹ta si se zablenuo!"

"Kud da idem?"

"Ti, bogami, kao da si spavao."

"I meni se èini. Ka¾u da treba da se pritajimo."

"Treba prvo da naðemo mjesto za to."

"©to ne ovdje? Radije bih ovdje ostao."

"Pa ostani ako ti je ljep¹a ova ledina od onih na¹ih tamo."

Nije ljep¹a, nema ljepote ni ovdje ni tamo, jednako su mi dosadile granama i proplancima. Ali putem dovde, krijuæi to i od samog sebe, oèekivao sam neku promjenu i nadao se preokretu kao buðenju iz nezgodna sna. I tu kad smo stigli, èinilo mi se da se jo¹ krije neka dobra vijest o neèemu i da æe tek na kraju iskrsnuti kao glavna stvar. Sad je kraj, a ni¹ta nije iskrsnulo. Ne bi trebalo da se zavaravam, govorio sam to sebi uz put, a svejedno sam se nadao. Vi¹e neæu. Vratiæemo se opet u ono iz èega smo do¹li, i vrtjeæemo ae gore-dolje dremljivi od gladi, dronjavi, prokleti u nervozama i sitnim svaðama izmeðu sebe gdje èovjek mo¾e iznenada da preðe mjeru i da se osramoti. Strah od toga, stideæi se da bude ono ¹to je, preru¹io se u predosjeæanje neke velike tuge i nesreæe u koju idem, zato mi se ne ide.

Staza kojom smo do¹li nema vi¹e ni¹ta novo da mi poka¾e, ni jednu od onih dolinica ¹to se otkrivaju kao tajne i za trenutak zavaraju oèi slikom bliskom onima iz ma¹tanja. Sad je sve poznato i dosadno. Put mi se ponekad prièinjava kao ra¾anj, krajevima oslonjen na planinske prevoje. Na taj ra¾anj su nataknuti predjeli koje smo upoznali, samo sad obrnutim redom. Bregovi su komadi zelenog mesa s ko¹èurinama od stijena, lagano se okreæu i veæ dugo se peku na tihoj vatri za obrok halapljive vjeènosti. U poèetku je bar to zanimljivo - biti ne¹to vi¹e nego crv na tom mesu, ali poslije prelazi u groznicu i buncanje koje dosaðuje. Lak¹e bi mi bilo da se ni¹ta ne vidi, da magla padne i nikad se ne podigne. Ispod nje bi ostalo tajno i neznano sve to gdje smo se uzalud nadali, lutali i so sijali.

Komad puta smo pre¹li zajedno s dru¹tvom iz Rupa i s Tare, pa doðe vrijeme da se i s njima oprostimo. Veseli Zeko Aralija ste¾e mi ruku i protrese je:

"©ta si se pokunjio! Glavu gore, jer vidi¹ - ne mo¾e nas snaæi ni¹ta gore."

"Izgleda da ne mo¾e, ali ako iskrsne?"

"Ako iskrsne ne¹to gore, onda gledaj da bude¹ sit!"

"Èini mi se da ima¹ pravo."

"Sigurno, jer bolje ti je sitom poginuti nego od gladi umirati."

Nijesam oèekivao takav savjet poslije svega ¹to je odluèeno, nasmijah se i odjednom mi doðe kao da je malo sunca progrijalo. Pa i jeste progrijalo, jer on se osmjehuje i svi se na rastanku osmjehujemo i volimo. Odjednom vidim da desetak lica koja se iskreno osmjehuju jer se vole, jer ne mogu da se ne vole - vrijede vi¹e nego malo sunca. To je to na¹e sunce, ljudsko sunce - ono je ona novost i promjena koju sam tako ¾eljno èekao. Jeste kriza i jeste gadno, oblak sunce uhvatio, goru tama pritisnula, ali mu¹ka prsa jo¹ nijesu ohladnjela i mi eto ponekad znamo da sami sebi sunce skujemo. Trpjeæemo jo¹ neko vrijeme. Grije¹iæe se i pra¹taæe se - takav je ¾ivot; ginuæe se - takva je borba; nikad se vi¹e neæemo sresti svi mi ¹to se sad rastajemo, ali ovo malo sunca ¹to smo ga jedan drugome dali niko nam vi¹e ne mo¾e uzeti.

BAZA U PUSTARI

Kao mora nas pritiskuje ta "osjeka revolucije" i ta "kriza" o kojoj se dugo govorilo u Lomu. Èim negdje zastanemo, ona navali s brigama i gri¾njom, smanjuje se samo kad nekud idemo ili naðemo ne¹to da ruke zaposlimo. Bje¾eæi od njenog pritiska, postali smo skitnice - to sam pomislio prije desetak dana, otada mi se stalno potvrðuje. Èim smo se vratili iz Loma, poèeli smo da lutamo tra¾eæi mjesto za bazu. Bilo je dosta zgodnih mjesta, no mi smo im uvijek nalazili mane - ili je voda daleko, ili èobani mogu da naiðu, ili neki puteljak prolazi u blizini. Ako nema nikakve mane, to je ba¹ sasvim nezgodno - mje¹tani odozdo znaju sva mjesta bez mane i tamo æe nas vrebati. Tako smo i¹li dalje i vukli jedan drugog sve dalje, a pritom smo se zavaravali da u beskrajnim prostorima ¹uma i goletija postoji neko savr¹eno mjesto, samo za nas odreðeno, koje æemo prvim pogledom prepoznati.

Najzad smo se umorili i slo¾ili se za ovdje, za Pustaru. Ako to i nije najbolje mjesto, ali bar je èudnovato. Kad se iz daljine gleda, Pustara lièi na trbuh gole ¾ene kako ga crtaju francuski slikari ili mangupi beogradski po klozetskim zidovima: sve naokolo je strmo, golo, glatko, sivo, a usred toga trouglast èuperak ¹ume. Dva simetrièna potoèiæa ocrtavaju strane trougla i sretaju se ispod ¹ume - sastav im je crvena nju¹ka od vla¾ne ilovaèe. Gore u goleti je rupèaga od oborenog stabla ona predstavlja pupak. Na izgled je to neznatna ¹umica u kojoj gonjena zvjerka ne bi imala smjelosti da se zaustavi; ba¹ zato smo je izabrali, jer oni odozdo treba da pomisle da ni mi to neæemo smjeti. Drukèije izgleda kad se uðe unutra: prostrano, d¾ombasto, s pragovima od kamenja, godinama i mo¾da od postanka nega¾eno, gusto od paprati, glogovine i ¹ipuraka po jarugama. Ima izvor, ptice i ¾abe. Puta nema, ni sjekirom naèetog drveta nema.

Vasilj je u selu, iz neke roðaèke kuæe, ukrao motiku i lopatu. Tri dana smo kopkali da pro¹irimo jednu neprimjetnu pukotinu ispod ¾ila i prizemnih grana. Dvojica bi kopali, treæi stra¾arèio. Èekali smo suton da iskopanu zemlju saspemo u provaliju. Poslije smo sve tragove rada i kretanja posuli suvim li¹æem da se ne vide. Daske za krov smo donijeli iz treæeg katuna, s neèije napu¹tene kolibe, poredali smo ih jednu do druge a odozgo nabacali truline, mahovine, opalog granja. Ispod toga je zgodna jazbina. Moglo bi unutra jo¹ pone¹to da se popravi, zidovi da se zaglade ili da se pod zaravni, ali mi to ne èinimo iz straha da se ne pokvari. Naroèito smo se starali da ulaz bude neprimjetan. Kad se sa strane navuèe splet grana, spojen puzavicama, ulaz postaje sasvim nevidljiv, pa ga i mi sami te¹ko nalazimo. To je za ki¹u i da znamo gdje smo. Mislili smo i za prenoæi¹te, ali nije zgodno. Spavamo i dalje pod drveæem - odluka je takva, a osim toga tako æemo lak¹e opaziti ako nam se neko nezvan noæu u ¹umu uvuèe. Ivan je htio i stra¾u da zavedemo, ali je poslije odustao. Danju nam niko ne mo¾e priæi da ga izdaleka ne opazimo; noæu ako doðe, ima da se bori sa ¹ipra¾jem i da polomi noge po kamenju prije nego nam priðe. Iskopali smo radio-aparat, Vasilj ka¾e da je sasvim ispravan; mogli bismo da èujemo ¹ta se èini po svijetu i da doznamo koliko æe jo¹ trajati ova kriza, ali struje nema. Bile su neke baterije, jedino bi Lako znao gdje su zakopane, ali sad niko ne zna gdje se Lako zakopao. Ivan misli da se sklonio negdje oko Vuèjeg potoka, ili u Kakaricku goru, ili negdje dalje, albanskom granicom, zajedno s Gojanom delegatom. Mora da su na¹li mjesto gdje ni ðavolu neæe doæi na um da ih tra¾i.

Prvih dana bili smo ponosni na Pustaru, na njene ¹ume i peèurke i jaruge s izvorèiæima, kao da smo sve to sami izmislili i stvorili. Neke pogodne okolnosti otkrili smo tek kasnije. Bez opasnosti mo¾e da se lo¾i i kuva pri vrhu ¹ume u procjepu dubokom kao bunar. Prona¹li smo tre¹nju - imaæemo ne¹to voæa. Ako nas pritisnu vojskom odozgo i sa strane, potok nam je zgodan za odstupnicu. Osjetih potrebu da se pohvalim pred nekim ko nije uèestvovao u tra¾enju, i prvo pomislih na Nika Sajkova. Pa - mi smo ga prevarili!... Trebalo je da ga potra¾imo pri povratku iz Loma; po¹li smo bili, ali nas je skrenula s puta jedna èetnièka patrola. Tako je opet ostao sam - da i u nas izgubi vjeru. Poslije je Ivan zadu¾io U¹æane da ga oni naðu i dovedu. Èekamo ih da se jave ugovorenim znakom, dimom na Suku, ali se taj znak ne pojavljuje.

"Trebalo je jo¹ odavno", ka¾e Vasilj.

"U¹æani", reèe Ivan i odmahnu glavom. "Ne valja im ovo."

"A nama zar valja? Rekli smo mu za osam dana."

"Rekli smo mu, to je istina, ali U¹æani prebacuju jedan na drugog - pop na ðaka, ðak na crkvenjaka - zato su vazda spori."

"Neka su i spori, ali ima dvije nedjelje dana od onoga."

"Nema valjda dvije."

"Sraèunaj! I dva dana vi¹e."

"To nam je nekako brzo pro¹lo."

Poslije nam nije brzo prolazilo. Poèeli smo da se ko¹kamo od dosade, a to vi¹e nije bilo ono veselo ko¹kanje koje se brzo miri. Prirodno je za ljude koji su pod istim krovom da ne mogu bez svaðe. Na¹ krov je ¹irok, èitavo nebo s oblacima i bez njih, ali to ne mijenja stvar: ukuæani smo, a d¾apanje je glavna porodièna razbibriga - ¹to vi¹e briga, to vi¹e ljutnje i strasti u njemu ima. Vasilju se ni¹ta ne sviða. Poèeo je da èita Fausta i odmah mu na¹ao slaba mjesta - naroèito mu smetaju horovi i izlizani slikovi prevoda. Uzeo je Englesku gramatiku i zamrzio Engleze: lukavi su, perfidije, izmislili su zbrku u pisanju da im ne prodru kroz ¹kole ljudi iz radnièke klase. Po¹to su Englezi odsutni, on ka¾njava Ivana i mene - ne samo kad mu se suprotstavimo, nego i kad se sla¾emo s njime. Ni mi nijesmo mirni kao ¹to smo bili, neki nestrpijiv ðavo sijevne iz nas na prvi dodir.

Najzad mi je dodijalo da mirim i da me mire, spremio sam se i noæu po¹ao da naðem nekako Vuèji potok i u njemu skloni¹te gdje se krije Lako s Gojanom ili bez njega. ©ume puste, livade prazne, ti¹ina po visijama - nema ljudi, pa ni rata nema u tim predjelima zaka¹njelog proljeæa. Natrapah najzad na stado, pa na èobanina - uzalud sam mu se obradovao, jer on se pravi èas gluv, èas lud, nekad Srbin, nekad ©iptar, kako mu kad zatreba. Taj, èini mi se, nikad nije imao posla s ljudima i zakonima iz dolina - prezire ih i ostaje iznad kao Tibet, kao dalaj-lama s toljagom i kapuljaèom. Smrdi na nepranu vunu i na parenje s ovcama, a kad ga ne¹to upitam - on ¹trcne pljuvaèkom kroz strugu meðu zubima, pa vrhom toljage nani¹ani i pogodi u to gdje je ¹trcnuo bez proma¹aja. Odnekud kao da poznaje Gojana, ali neæe da ka¾e ni¹ta - hoæe prvo da on od mene ne¹to o njemu izvuèe.

"Je li to pleæati jedan", pita, "onako - s velikom glavom?"

"Jeste, zato ga zovemo glavonja."

"Mo¾e mnogo da pojede?"

" Mo¾e, bogami, èitavo jagnje odjednom."

Klimnu glavom: "Taj je, uèitelj je."

"Nije uèitelj nego mehanièar."

"Je li mehanièar uèitelj uèitelja?"

Gledam ga - ne ¹ali se nego sasvim ozbiljno pita. Mo¾da nikad prije nije èuo rijeè mehanièar i ne zna ¹ta bi to moglo biti. Gojan mu se, po obièaju, predstavio kao neka va¾na zvjerka, ne¹to mnogo vi¹e od uèitelja. Poku¹ah da mu smanjim cijenu tumaèeæi da je mehanièar onaj ¹to popravlja kamione i razne automobile ¹to idu cestom. Postigao sam ba¹ obratno - èobanin izbulji oèi i zazvi¾da od divljenja.

"Taj je, taj! Poruèio je da mu doturite bra¹na i mrsa."

"A gdje je?"

"Dolje negdje. Ne voli on da se zna gdje je."

"Kako da mu doturimo kad ne znamo ni gdje je?"

"Ti dovde, a odavde je moja briga."

"Nosim mu pare, novac, i imam ne¹to da mu ka¾em. Gdje je?"

"To ni ðavo ne zna. Za njega sve ide ruka ruci."

Stalno ponavlja ruka ruci da sve drugo prikrije iza toga. Uzalud mu obeæavam mrs i bra¹no, on se opet pravi èas lud, èas glup, èas ©iptar koji ne razumije, i smje¹ka se kao da mi vjeruje i gleda me zakuèastim pogledom - pazi da me ne prevari¹!... Zatim se pogled gasi zajedno s osmijehom: neæe on da se mije¹a u te stvari. Zakopèao je ko¾uh. Poklopio se kapuljaèom - sve je zatvoreno i zamandaljeno. Iz njega se vi¹e ni klije¹tima rijeè ne bi mogla izvuæi.

Vratio sam se s nadom da æu u Pustari zateæi Nika ili kakvu drugu promjenu, a na¹ao sam sve po starom, samo je Vasilj uganuo ruku spu¹tajuæi se s hrasta, s osmatraènice. To ga je malo smirilo - sad æuti. Jazbina je prazna, radio-aparat u njoj mrtav, vi¹e ga i ne pogledujemo. Djetinjarija! Samo smo se uzalud muèili. Onu drevnu kutiju ukra¹enu prekidaèima mogli bismo uzajmiti vranama da u njoj prave gnijezdo. Jedina je razonoda potok - jednoliko grgori preko kamenja. Na nekim mjestima izgleda kao da gusla, zatim poèinje i da pjeva u desetercu: "Fazli asli obolio ljuto, od ka' ono srca junaèkoga, na pustu se pu¹ku oslanja¹e"... Ne¹to ni¾e, padajuæi u provaliju, voda poèinje da leleèe. Nikad ne mogu du¾e da ostanem na tom mjestu: survavanje, èak i kad ga samo zami¹ljam, izaziva mi vrtoglavicu.

Najzad se i Ivan uzmuèio.

"Po¹ao bih do U¹æana", ka¾e, "da vidim ¹ta rade."

"Ni¹ta ne rade", ka¾e Vasilj. "Planduju kao mi."

"Pitaj za baterije", rekoh, "nek ih iz Plava nabave."

"Kako da ne", ruga se Vasilj, "u Plavu je velika radio-industrija."

"Pitaæu, ali ne vjerujem da se to mo¾e nabaviti."

©to da ne vjeruje? Ako nema industrije, ima crne berze iz Skadra, iz Italije, bog zna odakle, a ona gura robu u trampu i gdje se tra¾i i gdje se ne tra¾i. Nek bude kako bude, volim ¹to je Ivan po¹ao. Ipak je i to neka promjena - jedan manje. Osim toga ima nade da nam poslije neko doðe i donese osvje¾enja iz udaljenog svijeta koji odavde bogat izgleda. Kad je moj otac Joko odlazio u varo¹, da posjeti strica Taja u zatvoru, uvijek je pri povratku imao da isprièa ne¹to novo, ¹to je èuo ili u prolazu opazio. Pri tom mi je redovno donosio ¹eæer u kockama - sasvim bijele i pravilno sjeèene kocke od kojih sam zidao male bijele kule s prozorima. Ponekad bi Joko zakasnio, èekao sam ga na prozoru gledajuæi kako suton mijenja dolinu pretvarajuæi je u nepoznat kraj pun nekih zbrkanih uspomena.

Ne¹to od toga èekanja i njegove opore slasti s nespokojstvom ima i sad. Ono èini da se jedan dio vremena koje dolazi ispuni nekim smislom i unaprijed se izdvoji iz haosa ¹to se zove buduænost. Otkad smo sami ostali, Vasilj i ja se sla¾emo bez rijeèi - valjda zato ¹to znamo da sad nema ko da nas miri. On rano odlazi, prije zore, da ga ne opaze dok prelazi goletijom, u prostrane stare gore izvan mog vidika. Noæu doðe, veèera æutke, poslije spava ili gleda zvijezde kao ja. Niti ga ja pitam, niti on sam prièa gdje je dan proveo. Mo¾da tra¾i rude i zakopana blaga, ili skuplja ljekovito bilje. Dosad ni¹ta nije skupio, u rancu mu je samo trijeska luèa. Mislim da on tamo ima neko zgodno mjesto gdje lo¾i vatru i po cio dan grije pete. Neka ga, nemam ni¹ta protiv - samo ovdje da ne lo¾i.

Treæi dan je donio zeca. Ubio ga je pri povratku u dalekim predjelima iz kojih se ni pucanj nije èuo. Zgulili smo zeca i ko¾u mu zakopali u mekotu kraj obale. Meso je dugo le¾alo u vodi da se ispere zadah divljine, zatim smo ga skuvali u jaruzi. Veæi dio smo ostavili za Ivana i Nika, ali oni nijesu stigli te noæi. Pred zoru smo dovr¹ili i to sami - nezgodno bi bilo da nam se pokvari jedan takav dobar obrok koji vraæa snagu. Trebalo je da zakopamo kosti, ali to bi nas zamorilo; razbacali smo ih na sve strane. Lisice ili gavranovi naæi æe ih i odnijeti dalje; no, ako ih ba¹ i ne naðu - ni¹ta se o na¹em boravku ne mo¾e zakljuèiti po tim razbacanim kostima.

"Ako nas ba¹ i nanju¹e", ka¾e Vasilj, "nije ¹teta."

"Kako nije? To bi nas prisililo da tra¾imo drugo mjesto."

"Meni je ovo veæ dosadilo. Tebi zar nije?"

"Nije. Za¹to? Ba¹ je dobro mjesto."

"Ovo dobro?... Po èemu dobro? Pojma ti nema¹ kakvih ima mjesta."

Prona¹ao je neka druga mjesta, vidjeæemo ih kad doðe potreba. Poku¹ao sam da Faustom skratim vrijeme, a ne ide. To je veæ staro gvo¾ðe. Sablje sakovane u vrijeme kad je to pisano, veæ su odavno polomljene; èak i lanci iz tog vremena svi do jednog su pokidani. Ipak ima nekih stihova koji se dr¾e i lijepo je od starog Njemca ¹to je arhangele predstavio kao lakeje. Bog se meðu njima ¹epuri kao Bojo Mumlo kad se hvali imanjem, konjem, livadama, sinovima, uljanikom. Krivo mi je zbog ðavola: za¹to njega uvijek uvaljuju u trgovinu i cjenkanje? Ja bih to drukèije udesio. Ne znam kako drukèije, ali moj ðavo ne bi pristao da vara i sitnièari. Postarao bih se da bude bar malo po¹teniji od boga - to mora da je bli¾e istini nego sve te popovske prièe.

Juèe je prvi put nai¹la vjeverica. Mora da ima jo¹ koja, jer ni one ne ¾ive u samoæi. Gledali smo se nekoliko trenutaka prije nego me pozdravila repom i strugnula u tamu drveæa. Nijesam se naljutio na nju - mo¾da je kod njih znak poèasti kad nekog pozdrave repom. Volio bih da ponovo naiðe, ponudiæu joj ne¹to za jelo. Drugih zvjerki nema. Razbjegle su se i zmije, ne vole miris duvana. Vasilj viða divokoze. To on za njima odlazi, one prosto kao da ga mame sve dalje kroz planinu. Uvijek ga opaze prije nego on njih i propenju se iznad provalija da ga odozgo gledaju. Tako: ¾ivotinje zbog neèeg smatraju da smo mi opasna stvorenja i ni¹ta nam ne vjeruju. To mora da se za nama vuèe neki na¹ meso¾derski zadah, slièan kurjaèkom - zato je sve prazno i tiho gdje se mi nastanimo. I ptice su se odselile, a one ¹to su ostale - æute.

Triput dnevno kupam se u potoku, nekad i vi¹e - to mi donekle skrati vrijeme. ©uge je nestalo - hvala Raju Bosniæu i njegovoj apoteci!... Ima jedan mravinjak u truloj bukvi, skidam ko¹ulju i razgrnem je po njemu - stalno ga tako hranim va¹kama, pa su se i one prorijedile. Pored svega toga ostaje jo¹ mnogo vremena - stra¹no su dugi i dosadni ovi prazni dani kad je kriza i kad nema ¹ta da se radi. Nije èovjek drvo da stoji stalno na istom mjestu i da bulji u nebo. Nije, nije drvo, ponavljam u sebi tra¾eæi neki razlog i neki pravac za putovanje. Ne znam kud bih, ne znam ni za¹to - samo da ne budem ovdje, ni tu, ni tamo, nego da budem svuda pomalo, u pokretu, i da ne mislim o stvarima kakve jesu, o osjeci revolucije koja ne¹to predugo traje a veæ odavno treba da je pro¹la. Mo¾da je i pro¹la, a mi to ne znamo?...

LELEJSKA GORA SA ZMIJAMA

Sinoæ je Ivan stigao sam, bez Nika. Tiho se pri¹unjao i spustio se podalje, pored ¾buna, da nas ne probudi. Po tome smo pogodili da nije donio nikakvu povoljnu novost - da ima ne¹to dobro, ne bi ga ostavljao za sjutra. Naka¹ljah se da mu poka¾em da sam budan, a on ni¹ta, æuti, pravi se da veæ spava. Onda i Vasilj navali: kad dobra nema, neka ka¾e to ¹to ima, neka sve ¹to ima odmah istrese, da ne strepimo do sjutra. Ivan se brani: nije ni¹ta, nema ni¹ta da istrese, samo mu je ostalo krivo na U¹æane. Lijenost ih je obuzela, prosto su joj se predali i ne pomi¹ljaju da se trgnu. Izdijelili su se po dva, po tri, prirasli za skloni¹ta gdje spavaju i gladuju, poèeli su da bazde na sebiènost, na onu plitku, i izgubili nadu. Prosto su se uvalili u zimski san prije vremena, ¾ele samo da prespavaju ¹to je moguæe vi¹e tih nezgoda ¹to nas èekaju.

Nika Sajkova nijesu na¹li. Nijesu ga, u stvari, ni tra¾ili - stigli su samo do Lima, pa im se uèinilo da je voda hladna i duboka. Svaka prepreka, tako, izgleda neprelazna kad su ljudi skloni da se pred njom povuku. Rogljaju se izmeðu sebe, u tome tro¹e ono malo snage ¹to je imaju. Ne podnose jedan drugog, ne vide otkud im zlo dolazi, èini im se da im jednom od drugog dolazi, zato su se izdijelili. Ostali su samo roðaci zajedno; ne ni roðaci, nego braæa i bratuèedi - da "svoj svoga brani", da ga brani od poslova i zadataka vi¹e nego od neprijatelja. To je u stvari oportunizam, ali preru¹en u stare dronjke i navikao da se ¹titi zaslugama iz pro¹losti. Vi¹e im nije va¾no da svr¹e posao, nego da jedan drugom posvjedoèe da je Lim bio mutan. Po tome su opasne te male grupe - usmrde se kao bare, i ljudi se u njima usmrde kad na istom mjestu du¾e ostanu...

"Nije to ni¹ta", reèe Vasilj. "Mislio sam da je ne¹to gore."

"Nema kud gore, ostavili smo samog èovjeka."

"Sjutra æemo ja i Lado poæi za njega."

"I ja æu, svi idemo."

"Bolje bi bilo da se ti odmori¹. Zar ti nije dosta putovanja?"

"Jeste, dosta mi je, i ba¹ sam se umorio, ali æu svejedno poæi s vama. Hoæu da se kaznim, jer ja sam kriv."

"Kriv jesi, to sam ti onda kazao."

"Kazao si mi kad je bilo kasno, i to ti ba¹ nije velika zasluga."

"Svi smo krivi, a sad da spavamo."

U stvari je moja krivica, jer ono onda lièilo je na glasanje u kojem je moj glas mogao da odluèi. Htio sam da ka¾em a ne znam za¹to nijesam. Kajem se, no to ne mijenja stvar, zato neæu ni da se kajem. Zaspah, a Vasilj me odmah probudi - noæ je kratka, zora blizu, nema spavanja. Prije svitanja se izvukosmo iz goleti u ¹umovite kose. Uhodali smo se i prijatno je: noge nose a glava ne misli. Vrijeme nije te¹ko od èekanja i od muke ¹to zna¹ da uzalud èeka¹. One promjene i novosti, darovi ¹to im se stalno nadam - idem sad sam da ih uzmem. Treba za dana da stignemo u katun Jablan, vidjeæemo opet Veljka Pleæoviæa - mo¾da æemo od njega èuti neku dobru vijest. Ona Veljkova roðaka, Maga - mo¾da mi je suðeno da je jo¹ jednom vidim kod èesme, ili na putu, ili bar izdaleka. Nemam ni¹ta od toga, a svejedno - neæu da me ona sasvim zaboravi, jer zaborav je pola smrti.

Na potoku sam zahvatio lonèiæ vode, Vasilj je dotle nalo¾io vatru blizu starog hrasta. Pristavili smo kaèamak da se kuva, pa gledamo na tri strane da nam se neko neopa¾en ne pribli¾i. Gledamo i sanjarimo. Sunce grije i na vjetru se ljulja torba s bra¹nom obje¹ena o granu. Za¹u¹keta ne¹to i upla¹i nas: jedan grdan stari puh, primamljen mirisom bra¹na, grebe uz stablo, pa granom prema torbi. Zgrabili smo ugarke i po¹li u napad na njega udru¾eni srd¾bom - da najednom plati ¹to je puh, i ¹to nas je upla¹io, i ¹to vrda da pobjegne. Ponekad ga stigne koji udarac, ali on je izdr¾ljiv puh, kamenjarski - cièi, duva, poku¹ava da se osveti. Najzad pade mrtav, krvav, sa zgrèenim kand¾icama.

"Ovako æe jednom èetnici tebe", ka¾e Vasilj i gleda me.

"Hoæe, ako uhvate", i naljutih se: "Ni tebe neæe pomilovati."

"Ja i ne tra¾im da me pomiluju."

"A ja zar tra¾im? Kad si èuo ili vidio da ja to tra¾im?"

"Nijesam èuo, nijesam ni kazao."

"Kazao si da ima razlike, a sad ka¾i koja je razlika!"

"Bubnuo sam tako, do¹lo mi je."

"Bubne¹ ti èesto, a ja nijesam du¾an da to trpim, i neæu!"

"Neka toga, nijeste djeca", vièe Ivan.

Nijesmo djeca, nego - ðavo bi znao ¹ta smo. Ponekad smo gori nego ¹korpije. Sreæom, to traje samo trenutak. Ne znam ¹ta æe biti ako takvi trenuci uèestaju - strah me od njih. Tako smo zaboravili da osolimo jelo. Nema ga mnogo, progutali smo ga svejedno. Padinom, izmeðu èobana ¹to se dozivaju, spustili smo se u dolinu i pre¹li cestu. U vrbljaku smo skinuli obuæu i èak¹ire da gazimo. Lim ne dopire ni do pojasa i nije bogzna kakva prepreka; mogli su i U¹æani da ga preðu, ali njima se nije htjelo. Penjemo se uz obalu i gledamo brda s kojih smo se spustili. Preko èistine prelazimo sporim hodom: s one strane nas gledaju neki s oru¾jem i vjeruju da smo od njihovih. Vjeruju i ne vjeruju, zato nas tako dugo posmatraju. ©uma je iznad nas, ne bi nam bilo te¹ko da se sklonimo, ali bi se odmah vidjelo ko smo. Da ih prevarimo, idemo polako putem, stalno putem, i zastajemo da gledamo.

Vide se zaseoci na zaravnima i konji po proplancima. Bijela ¾ita jo¹ nijesu zrela. Ljeto je, kao namjerno, zakasnilo - da produ¾i gladnu godinu. Ovdje èesto ljeta zakasne, a zime vazda prerano doðu. U prisojama, gdje je sunce pripeklo plitku zemlju, izdvajaju se okrajci njivica po¾njeveni prije vremena. Zrnevlje, s mukom izvuèeno iz zelena klasja, su¹i se ispred kuæa na prostrtim ponjavama. Uvijek neko stra¾arèi kraj tih prostirki - da ih èuva od ptica i koko¹aka. Obièno je to ¾ena koja uzgred prede, ili starac ¹to blene na suncu, ponekad dijete koje se rano zabrinulo. Poslije æe to "jad-¾ito" da pr¾e u pr¾ulinima za kafu, ili na tiganjima, i vjerovatno ga neæe mljeti - pokvario bi se mlin od njega.

Podne je pro¹lo. Sjedimo veæ dugo, a stalno smo umorni. Ispod nas je mala ravan i koliba na livatku. Jedan roj muva tumara ispred vrata kolibe - po tome se vidi da unutra ima ¾ivih.

"Da mi je èa¹u mlijeka", reèe Ivan iznenada.

"Mo¾e se dobiti", rekoh, "prodaæe nam ako d¾abe ne daju."

"Dali bi mo¾da, ali nije zgodno. Ne valja, opasno je da se pojavljujemo."

"Za¹to opasno? Platimo koliko treba, i - do viðenja. Neæe znati ni ko smo, ni kud idemo."

"Sad je bolje da ne znaju ni da postojimo."

"Kako hoæe¹", i slegnuh ramenima. "Ja i nijesam tako gladan."

Slagao sam to da se napravim va¾an, a u stvari sam gladan kao velika riba kad se sprema da zarabi mamac sa udice. Vasilj æuti. Okrenuh se - on vi¹e i nije tu. Po¹ao je da tra¾i divokoze, podsmjehnuh mu se u mislima. Doveèe æemo kod Veljka Pleæoviæa, naæi æe nam on ne¹to za jelo. Ali, ako ga ne naðemo - kuvaæemo sami kaèamak i dobro æemo ga osoliti. Treba da i se stavi vi¹e soli kad se nema drugog smoka. Mogli smo da naberemo luka, prije, dok smo putem prolazili, a uvijek ima nekog straha koji ne da da se sjetimo na vrijeme. Luk sad glavièi i soèan je, sasvim lijepo pali po nepcima kad ga uzme¹ po malo u svakom zalogaju. Ponekad zavisi i od toga ko sprema jelo. Ona Maga iz katuna Jablan, Veljkova roðaka, kad bi ona meni jednom makar èemeriku skuvala - jeo bih je kao da je medom prelivena...

Vrati se Vasilj: nema lova, ali je nabrao pregr¹t nekih ljubièastih malina ili borovnica. Nijesu ni borovnice, krupnije su i lièe na pseæe gro¾ðe od kojeg smo nekad pravili mastilo. Pru¾io mi je ¹aku tog gro¾ða - mo¾e da se jede, ka¾e, on je veæ probao; mo¾e i da se nabere, ima ga dosta. Spljo¹tih jezikom dvije bobice - sladunjave su i pune kao krv gustog soka. Smeta mi samo njihov miris ¹to podsjeæa na neke insekte kad se zgnjeèe, na one ¹to se motaju oko zove i konoplje. Stavih jo¹ dva zrnca - veæ je bolje. Opna im je gorèikava, bolje je kad se izbaci. Èudim se ¹to ih seljaci ne oberu kad su obrali sve ¹to je moglo da se jede. Vasilj pru¾i Ivanu da proba, on se tr¾e kao da mu je ¾iv ¾ar pao na dlan. Zagleda se u bobice, zgnjeèi jednu i pomirisa je.

"Zna¹ li ti ¹ta je ovo?"

"Ne znam", reèe Vasilj. "Slatko je. ©to ne proba¹?"

Ivan baci zrnca, smrknut, i okrenu se k meni. Ba¹ sam se bio spremio da progutam ono ¹to mi je ostalo, kad on viknu:

"Baci to! Na¹ao je ludaèu, otrov. Ni stoka neæe da je jede, ni kad je najgladnija neæe, a oni na¹li èega æe se najesti!"

"Pojeo sam bar pola kila", reèe Vasilj, "a ¹ta mi je bilo?"

"Kad si pojeo pola kila?"

"Sad. I vi¹e je bilo."

"Vidjeæe¹ dok poène! Èuvaj, Lado, toga ludaka, i stavi mu kai¹ u grkljan da povrati! Dobro bi bilo da povrati. I vodi ga gore, dublje u ¹umu, dok jo¹ mo¾e da ide. Odoh ja dolje da tra¾im mlijeka."

Trebalo je da ja idem za mlijeko, ali on je veæ po¹ao nizbrdicom prema kolibi. Vasilj gleda za njim i osmjehuje se. Osjetio je neki bol ili pokret unutra - osmijeh mu se zaledi prije nego je i¹èezao, osta nakazni skelet tog osmijeha na blijedom licu iskrivljenom od straha. Shvatio je sve, po¾uri ispred mene prema ¹umi. U hodu otkopèa kai¹ i zaboravi ¹ta æe s njime. Povedoh ga jo¹ nekoliko koraka, on se odjednom skljoka. Gurnuo sam mu kai¹ u ¾drijelo, stade neko vrijeme oslonjen na ruke i koljena. Grèevi ga spopado¹e, poèe da se izvija i okreæe oko neke iskrivljene osovine u tijelu. Stavio sam mu ruku na èelo, ono se osu znojem i postade sasvim klizavo. Stenje, dahæe, okreæe se, po licu su mu izbile pjege - skoro ga vi¹e ne poznajem. Nekakav urlik raste u njemu i bori se da izaðe - on ga jedva svladava.

Najzad izbaci crvenu plasu i posrnu glavom u nju. Obrisao sam mu lice, ali to vi¹e nije njegovo lice. Oèi su mu crvene i izbuljene, po èvornovatim obrazima izbili mjehuri znoja i suza. Nije to Vasilj, pomislih, nikad Vasilj nije bio tako ru¾an kao ovaj...

"Sad æe ti biti lak¹e", rekoh, "iza¹ao je otrov."

"Nije", prostenja, "ne mo¾e ni da izaðe."

Gurnuh mu ponovo kai¹ u grlo: "Ne boj se", ka¾em.

"Lako je tebi", reèe sa zavi¹æu.

"©ta mi je lako? Ba¹ mi nije lako! Bilo bi mi lak¹e kad bih znao ¹ta da radim, ali ja ne znam."

"Niko ne zna, niko!... To je od vje¹tice! Sanjao sam je."

"©ta prièa¹ to?"

"Ni ja nijesam vjerovao, ali sad vidim: od nje je to", govori kao kroz san, zastajuæi iznenada, nastavljajuæi kad izgleda da je zavr¹io. "Probudili smo je pucnjavama, a bez pucnjave se nije moglo. Drukèije se ne bi moglo, jer to vazda tako ide jedno s drugim. Ne bi i ni valjalo bez pucnjave - nijesmo mi lupe¾i, nego komunisti - za narodnu pravdu"...

"Pusti sad to", ka¾em mu, "nagni se i æuti! Treba sav taj otrov da izbaci¹."

Do¹ao je k sebi, smirio se, gura i sam kai¹ u grlo, izbacuje katkad pomalo crvene pjene i gleda je. Po¹ao je da ustane, pa se predomisli - osta kleèeæi na koljenima i izmijenjenim glasom reèe:

"Danju se zove reakcija, i ima sto imena, a noæu je vje¹tica - davi u snu. Proglasila nas je za ðavole i lijepo nas istjerala u Lelejsku goru. Znala je formulu za to i rekla je: tamjanom te kadim, vodom te mijem, sjekirom sijeèem, vatrom te gorim, tu ti mjesto nije! Ustu, beè! Beè je ðavo! Idi ðavole u Lelejsku goru, izgubi se preko Nevrat-brda, gdje zvono ne zvoni, gdje kolo ne igra, gdje konji ne r¾u, gdje pjetlovi ne pjevaju, gdje se ne ore, gdje se ne kopa, gdje djevojke kose ne èe¹ljaju. Niti koga da vidi¹, niti koga da èuje¹, nikom put da ne smete¹! Takva im je formula, tako su nas vatrom iz pu¹aka i tamjanom iz kandila, i bombama i no¾evima, jer tu nema ¹ale, pa smo sad u Lelejskoj gori, gdje se samo ðavoli legu. DJavoli i zmije. Evo i sad, pun mi je stomak zmija - gmi¾u unutra...

"©ta ti prièa on to", upita Ivan.

"Ne zna ni on, èini mi se."

"Popij malo mlijeka", reèe mu Ivan.

Vasilj se iskosi prema njemu i odsijeèe: "Ne!"

"Za¹to neæe¹? To je jedini lijek."

"Pij ga sam!"

"Popij ti, Lado" reèe Ivan. "Vidi¹ da mi on ne vjeruje."

"Neæu ni da ti vjerujem", reèe Vasilj. "To si ti smuækao da me otruje¹. Nosi ga tvojim ðavolima da pocrkaju."

Otpio sam nekoliko gutljaja i obliznuo se da mu probudim volju. Pru¾ih mu lonèiæ - on ga odgurnu i prosu nekoliko kapi. Ivan mu se dotle prikrao iza leða, uhvati mu ruku i izvi je. Savladah mu lijevu ruku, on poèe da se bacaka nogama i pu¹ta prodorne krike ni ljudske, ni ¾ivotinjske. Kai¹em smo mu vezali laktove da ne mo¾e da se brani; noge smo mu sputali oko mladog hrastiæa - on ga zaljulja trzajima. Ruke nam je izgrizao dok smo mu otvorili vilice. Ivan mu dr¾i glavu, ja mu lijevom rukom pritiskujem bradu prema grudima - tanak mlaz mlijeka curi mu u usta i prska mu usne koje se brzo su¹e.

Tako - vi¹e ne mo¾e da vièe, samo se zagrcuje i ka¹lje. Pu¹tamo ga da predahne, on te predahe poku¹ava da iskoristi i da se otme. Tek kad vidi da ne mo¾e, poèinje da bunca, opet i opet o Lelejskoj gori: kriva gora, nakrivo nasaðena, za krivce stvorena, i pravi se u njoj iskrive... Iskidani odlomci buncanja, sami po sebi besmisleni, povezuju se meðusobno na èudan naèin i dobijaju neki skriven smisao. Nekad mi se èini da sam taj smisao znao, nekad da sam te rijeèi u nekoj skladnijoj vezi èuo - one me dovode blizu praga iza kojeg poèinje ne¹to iz davnine, odbaèeno pa zaboravljeno. Ne znam je li to bilo u snu, ili u ranom djetinjstvu, ili prije njega, tek ja sam stalno u sebi nosio nejasan pojam o toj Gori, o Lelejskoj, ¹to je lijepa i prokleta, ¹to je pusta i samotna, za zmajeve i ðavole, a ne za ljude odreðena.

GROB KRAJ ÈESME

Li¹æe je nepomièno, ptice su se pritajile, i vode, i sve. Usamljeni u ponoru ti¹ine na¹i glasovi se neprirodno propinju, susti¾u se i sudaraju kao goli ludaci ostavljeni sami sebi. Zgledasmo se: mo¾da nas neko prislu¹kuje, i zaæutasmo. Ovo drveæe nije prijatelj; ¹titi nas prividno od pogleda a pri tom vreba da nas izda i zaklanja od na¹ih oèiju ono ¹to nam se u potaji sprema. Imali smo i prije, meðu ljudima, neke takve ¹to se prave da su s nama, ¹to slu¹aju i dostavljaju sve ¹to èuju. Sve je onda bilo podmuklo i uti¹ano: jesen, zima, oskudica, boj pred Moskvom i na Pljevljima. U vazduhu se osjeæalo: o¹tre no¾eve da nam deru ko¾e. Ponekad smo ih hvatali dok o¹tre, a oni su se zaklinjali oèima, i djecom svojom i obrazima, da ne o¹tre no¾eve za na¹e ko¾e nego tek onako - da budu o¹tri kad zatreba. Mi smo im i tada vjerovali jer smo htjeli da im vjerujemo.

Uvukli su nam se i u èete, negdje su se i u ¹tabove u¹unjali, da nam ubijaju komandante i komesare iza leða. Posmicali smo neke sitne ¹tetoèine tu i tamo, a to je bilo kao da slamom gasi¹ vatru. Mladi smo bili, sanjari s kapama od vuèje ko¾e, srd¾ba nas je zavela da se kao zmajevi maglom strave zamotamo. Da zapla¹imo podmuklog protivnika, objavljivali smo u novinama imena smaknutih nikogoviæa i "nastaviæe se" iz broja u broj. Meni se to dopadalo u poèetku, dopadalo mi se i do kraja: junaèki, bez skrivanja, otvorena borba i èist raèun!... Ali poslije mi se smuèilo. Umakle su nam krupne zvjerke i sakrile se u èestare zidanih kuæa i ulica pod za¹titom mitraljeza. Sad mi je jasno u èemu je gre¹ka - htjeli smo s malo mnogo da postignemo. Da smo vi¹e smicali a manje objavljivali - drukèije bi bilo. Ovako - stvar se preokrenula: veæ pola godine oni nas smièu, to se nastavlja i nastavlja, a sve muèki. Oni, vidi¹, ne boluju od po¹tenja i nijesu ludi da, kao mi, objavljuju.

"Koga si na¹ao u kolibi", pitam Ivana.

"Nikog - prazna."

"Imao si sreæe bar tu."

"I zaèudio sam se tome."

"Valjda im nijesi ostavio pare za mljeko."

"Ne, jer odmah bi se sjetili da smo to mi."

"Bolje je ¹to nijesi, po¹tenje nas skupo ko¹ta."

"Jeste, luksuz je, ponekad se ne isplati."

"Ne ponekad, nego nikad."

Vasilj æutke zabacuje glavu u sjenku. Istutnjala je iz njega crvenkasta èorbuljina s drobljenjem, sad je blijed i izmuèen. Obuæu mi je isprskao i po èak¹irama su mi ostali smrdljivi tragovi koje treba da operem. Sad ne mogu, umoran sam, stra¹no smo se izmuèili dok smo ga kao davljenika okretali i istresali da povrati. Odvezali smo mu najzad ruke, on opipa na¾uljena mjesta i prekorno nas pogleda. Nije on bio toliko lud, samo ga nijesmo razumjeli. Htio je da nam ka¾e ne¹to, ali sad je zaboravio ¹ta. Nije velika ¹teta ¹to je zaboravio, neke znaèajne misli i otkriæa s ovih strana se ne oèekuju. Ponekad ga ponovo uhvati grè, prevræe oèima i stresa glavom, pa se opet smiruje i nerado nas prepoznaje: negdje nas je sretao, neèim smo ga namuèili nejasno mu je sve, od umora spu¹ta kapke. Grèevi su kraæi, rijetki, - vratio se s Nevrat-brda.

"Kako su ti zmije", pita ga Ivan. "Miruju li?"

"Miruju", promrmlja.

"Dobro si nas namuèio."

"I vi mene."

"Mo¾e¹ li ustati da krenemo? Dugo smo ovdje, treba da se ide."

"Probaæu", reèe.

"Ovo mjesto nije zgodno, blizu puta"...

"Sad je svako mjesto blizu puta."

Po¹li smo stranom, ali njemu se prièinjava da mu je desna noga kraæa - stalno se navodi na tu stranu i gubi ravnote¾u. Uzalud mu obja¹njavamo da nije kraæa, i sam vidi, nikako ne sti¾e da pravilno koraèa. Najte¾a mu je glava, ka¾e - boli ga i pada, mora rukom da je pridr¾ava. Unutra su mu se pokidali neki klikeri, ne¹to kao kuglièni le¾aji, igraju mu pod potiljkom. Ponekad zastane i uzdahne i nogom sna¾no udari zemlju kao da bi htio da se odbije od nje i poleti. Uzbrdicom poðe br¾e i sjeti se: to je ono ¹to mu nedostaje od poèetka. ©uma se rijedi u visini, veæ joj naziremo kraj i go vis nad njom, ali on svejedno grabi gore - èini mu se da samo visinski vazduh i vjetar mo¾e da ga izlijeèi. Zadr¾asmo ga na goletiji - nema se kud dalje, ako neæemo da nas opaze stra¾e. Dadoh mu grumen smole da miri¹e - kad se nema drugog mo¾e i to da pomogne.

"Ba¹ je ovaj Niko baksuz", reèe Ivan.

"Misli¹ li da ga i sad ostavimo?"

"Ne, nego biraj: ili æe¹ sam za njega iæi, ili da se s Vasiljem vrati¹ u Pustaru."

"Sam æu iæi, dosta mi je Pustare."

"Bolje bi bilo da ja idem."

"Za¹to bolje?"

"Zave¹æe te zla pamet u katun, a tamo èekaju."

"Ne brini za to, sve æu okolo naokolo."

Obeæao sam mu tako samo da ga skinem s vrata; inaèe, ba¹ ne volim da zaobilazim, èak mislim da to nièemu ne slu¾i i da je vi¹e opasnosti ¹to se du¾e okoli¹a. Jedva sam se strpio do okuke, dok mu se izgubim s oèiju, a onda naðoh prijeki put. Sam idem i sam za sebe odgovaram, a zato mogu da idem kud ja hoæu. Neprijatelj je biæe koje misli, èeka me tamo gdje se pretpostavlja da ga nema - jedina je moguænost da ga prevarim ako poðem tamo gdje on pretpostavlja da nemam smjelosti da poðem. Tako, sve u suprotnostima, u zbrci kroz koju sreæa poma¾e ili izdaje èovjeka koji se u nju pouzda. ©èepalo me nekakvo ludo veselje od toga ¹to mogu da ku¹am sreæu a da me to skoro ni¹ta ne ko¹ta - mo¾e samo ¾ivota da me ko¹ta, ali ¾ivot nije moja stvar. I onda je to veselje od samoæe, od slobode - mogu da pustim korak po volji i da preskaèem jaruge po volji, a nema niko da mi zamjeri.

Jedan potok osta ¾uboreæi iza mene. Jedan zec strugnu preko proplanka uvjeren da ja to za njim trèim. Ako izdr¾e noge, pomislih, stiæi æu jo¹ za dana u katun Jablan, u Veljkovu republiku. Zgodno bi bilo da kod èesme saèekam suton kad Maga doðe da zahvati vode za konak. Vi¹e bih volio da to bude suton, nego danju - da ne gleda koliko zakrpa imam na èak¹irama. Poznaæe me odmah po glasu, po bradi, i sjetiæe se i reæi æe da nije znala ko sam... Ona pomama ¹to me hvatala kad zadugo ne vidim Vidru, pojavi se odnekud opet. Mislio sam da vi¹e nikad neæe, i da me ne mo¾e vezati za neko drugo biæe, a eto kako je èovjek i sam sebi vjeroloman!.. Sjeæanje me i o¾alosti i prekori. Tje¹im se i opravdavam samo time ¹to ta ljubav, ako bi se stvarno dogodilo da postane ljubav, nije do¹la iz mene, iz srca ¹to se ka¾e, nego iz puste ¾elje oèiju.

Ostalo je u meni neko biæe djetinjasto - bandoglavo je, i razumu nepokorno, i mnogo mi je jada zadalo, ali ono je najmojije i time me prisiljava da mu ugaðam. ®ivi prete¾no od oèiju i za oèi i hoæe da ima neku svjetlost, makar privremenu i varljivu, ono ¹to djeca zovu "sjajka", pred sobom. Sluèajno ju je na¹lo u toj djevojci (a gdje bi drugo nego u djevojci?) i ne tra¾i ni¹ta od nje, ni od mene, ni od svijeta, nego samo da je vidi s vremena na vrijeme. To nije mnogo i nikom neæe ¹koditi. Drugi dobijaju èitavu djevojku, s kosom, s tajnom, pa im niko ni¹ta ne zamjeri. Bogami ima takvih, mo¾da ih i sad ima, ¹to im stvarna djevojka padne ¹aka - mogu da idu s njome putem i da skrenu na stranputicu, da je vode u ¾bunje, da joj ljube usta i sve, a to su obièni æuæuzi i meki¹i i prièala ¹to se hvale i ¹to djevojke tako "naèete" ostave zbog miraza ili zbog veza - ala æemo ih istrijebiti kad jednom doðe ono na¹e!...

Sunce je poèelo nekako prebrzo da se spu¹ta. Utrkujem se s njime i jo¹ ne gubim nadu... Dok brdima idem, èini mi se da æu stiæi; kad se uvalim u dolinu, upla¹im se da se iz nje neæu izvuæi. Ispru¾ile su se neke visoravni koje su mi prije manje izgledale, izmeðu njih su dugi prodoli na koje sam bio zaboravio. U suton sam se jo¹ pomalo nadao, nadao sam se da æe smrkavanje du¾e potrajati, ali ¹uma se kao iz inata razgranala i pro¹irila da me ¹to du¾e zadr¾i. Noæ uhvati i zgusnu se - ne vidi se gdje je èesma, samo se èuje kako plju¹ti i ruga mu se ¹to sam zakasnio. U katunu svijetle vatre i æafkaju psi. Sjedoh da se bar odmorim kad je sve drugo izgubljeno. Gledao sam zvijezde neko vrijeme, a onda me ponovo uhvati ¾urba: za¹to da je odmah ne vidim, ¹to ba¹ meni da bude sve uskraæeno?...

Pri¹ao sam do velike kolibe, virim: jedna druga ¾ena, sama, stru¾e karlice i isplakuje ih toplom vodom. One djevojke nema. Mo¾da sam je izmislio. Poðoh do ¹ume, pa zastadoh: ne mogu dalje nego kao da sam vezan nekim elastiènim konopcem koji me unazad vuèe. Krenem tri koraka, pa se vratim jo¹ èetiri unazad. Opet sam stigao do kolibe, kroz lave¾ i bubnjanje u u¹ima, i zakucah.

"Dobro veèe", rekoh stegnuta srca. "Bila je ovdje jedna djevojka - tvoja sestra, èini mi se."

"Jeste, Maga", i ¾ena nabra vjeðe. "Pa ¹ta hoæe¹?"

"Tako je, Maga. Treba ne¹to da je pitam."

"Kako da je pita¹ kad je u zatvoru?"

"Ona u zatvoru? A za¹to?"

"Za¹to ni ðavo ne mo¾e znati ¹ta vi èinite od naroda. Zatvarate, smièete, pljaèkate - ¹ta ste vi to naumili?"

Gleda me u bradu i ¾eli, èini mi se, da mi pljune u nju. ©ta æu sad? Ne nudi me da sjednem, a ba¹ su mi se noge podsjekle. Dr¾i no¾ u ruci - stjeraæe me kao va¹ljivu lopu¾u prije nego joj ka¾em ko sam. Stojim suvi¹an i nespretan, pomièem se prema vratima i veæ sam spreman da klisnem kao fukara koja je bez dozvole preskoèila tuð prag. Ova ¾ena je njena sestra; ako je i Maga ovako odluèna - nije èudo ¹to su je zatvorili. Ova je starija, a sasvim joj je slièna - da nije crne marame na glavi, te¹ko bi ih bilo raspoznati. Koliba mi je postala tijesna, vazduh zagu¹ljiv od mirisa mlijeka, ¾ene, hijeba - sve stvari kojih sam li¹en. Odavno nijesam bio pod nekim krovom gdje tako dimi i miri¹e, zato sam zbunjen.

"Treba mi Maga", ponovih, "htio sam ne¹to va¾no da je pitam."

"Nema je, eto, vidi¹ da nije ovdje!"

"Ja sam i prije dolazio ovdje"...

"Mnozina su dolazili, svakojaki."

"Ne ovdje, nego kod èesme, i preko Mage sam uhvatio vezu s Veljkom Pleæoviæem."

"Pa?"

"Pa bih htio opet Veljka da naðem. Sam, ovako, neæu moæi da ga naðem, a potrebno je da ga naðem, jer ja sam isto partizan, Tajoviæ iz Meðe, Lado. Mo¾da si èula za Lada. A bradu nosim samo onako, da ih prevarim."

Istresao sam tako, prvom prilikom, sve o sebi. Sad sam kao go. Samo brada je ostala - obrijaæu je èim doðem do britve, da skratim obja¹njenje. Najgore je glas kojim sam to kazao: gladan, mek i neubjedljiv, s pla¹ljivim prizvukom unutra. Prirodno je da se takvom glasu i priznanju ne mo¾e vjerovati. To je prokletstvo prirode da gladan èovjek uvijek mora govoriti glasom koji la¾ljiv izgleda. ®ena se mijenja u licu i èudno me gleda. Mo¾da se èudi ¹to se ne stidim, jer to je veæ isprobano: odavno se èetnici ¹unjaju, preru¹uju i predstavljaju se na¹im imenima, mnoge su nam i jatake tako otkrili i upropastili. Oèi su joj se zamaglile, zadimile, oèekujem kad æe otuda plamen da sine. Usta joj se iskrivi¹e kao da æe da vrisne, a onda èuh:

"Veljko ti je, jadan brate, poginuo! Zar ne znate?"

To mi zajauka u u¹ima i udari me kao malj po glavi.

"Ne mo¾e biti", viknuh na nju i kroz zube: "Kad poginuo?"

"Veljka su zakopali prije nedjelju dana."

"Ovdje negdje?"

"Eno mu ga grob kraj èesme."

Stresoh glavom da ubla¾im bol i promrmljah: "Tako?"

"Tako, eto, ne tra¾i ga vi¹e. I nemoj nikom da vjeruje¹, ni rodbini, ni prijatelju, izdaæe to, sad je izdajstvo u modu u¹lo."

Spustih se na stolicu, noge ne mogu da me dr¾e. Htio si da èuje¹ ne¹to novo, ka¾em sebi i pitam se: je li ti dosta novosti?... Prije nedjelju dana je to bilo, a ja sam ba¹ tada osjetio onaj nemir u Pustari i potrebu da ovdje doðem. Da sam tu bio, mo¾da bi to drukèije bilo. Veljko je tada sam sjedio kod potoèiæa, i sunèao se, i èitao neku knjigu, a odozgo je nai¹ao èovjek i vidio ga kako sjedi kod potoèiæa na ivici ¹ume. Vidio ga je i nije mu kazao ni¹ta, samo je skrenuo da ga Veljko ne opazi i prijekim putem po¹ao da dovede vojsku. Znao je taèno gdje je vojska, mora da je i prije bio u dosluhu zbog para, ima taj para a nikad mu nije dosta to ¹to ima. Nije bilo nikog da Veljku ka¾e da se skloni: Magu su veæ bili uhapsili, i neke druge na koje se oslanjao; on sam ih je opazio kad je veæ za sve kasno bilo. Nije imao vremena ni da ustane, samo je pu¹ku podigao kad su ga plotunom prikovali.

"Zna li se ko ga je to izdao", upitah.

"Zna se, a ¹to je bolje?"

"Bolje je - da se ne sumnja na druge i da ne strada ko nije kriv."

"Misli¹ li da æe on stradati?"

"Nego ¹ta? Sve se plaæa."

"A oni ka¾u da se vi sad ne svetite."

"Kako ko, ima nas svakojakih."

"Uzalud je to. Ne plaæa se sijedom glavom onakva mladost."

"Znaèi: to je neki sijedi lupe¾... Daj mi èa¹u vode!"

Pru¾ila mi je èa¹u mlijeka umjesto vode. Gusto je mlijeko, neæe niz grlo da mi proðe. Vratih joj ga, uzeh vodu - ona bolje hladi i smiruje. Popio sam i drugu èa¹u, sve mi se u glavi razbistrilo i smirilo. Sjetih se onih na¹ih novina "nastaviæe se" i pomislih bez uzbuðenja - nastavlja se. Ne znam ko je sad na redu: Niko, ili ja, ili Jak¹a, ako veæ nije nastradao. Prvo samci stradaju, pa æe tek kasnije oni u grupama. Uvijek nas ima manje nego ¹to mislimo. ®ivot se zbio kao knjiga pri kraju - unutra je sve napisano, nema nikakvih nastavaka, i sve su sudbine rije¹ene, ali to se ne zna dok se ne doèita. Uèini mi se da negdje postoji takva knjiga, a njoj su imena i pro¹lih i buduæih; èovjek u njoj èita dokle mu je odreðeno, poslije dolaze i èitaju i odlaze neki drugi. Doðe mi tijesno u toj knjizi, u toj ko¾i pod krovom gdje sjenke crno kolo vode - bez zbogom izaðoh u pomrèinu punu ¹uma i peæina.

PIJAN OD KRVI

Tri dana su se rojili i rasturali tra¾eæi Mirka Kadu¹ina po gorama. Gledao sam kako izdu¾e vratove da ga zovu, pa im se uèini da se odazvao, pa navale u neprohod i ¹kripove gdje misle da se zaglavio. Èinilo mi se da se to onaj pakosni ðavo poigrava s njima i sa mnom: povede ih prema Gubavèu, da me zavara i uspava, zatim ih vrati s druge strane pravo k meni. Dolazilo mi je da izaðem iz zaklona i da im ka¾em gdje æe ga naæi. Bolje je ¹to sam se pritrpio - juèe su ga najzad na¹li. Smirilo se sve naokolo i mislim da sam ozdravio. Mislim po tome ¹to sam gladan - pojeo bih stare cipele i krivu nogu ðavolovu kad bih je nekako doèepao. Tra¾io bih ne¹to za jelo, ali nemam snage da krenem - noge su mi popustile i oèi me èesto prevare. Ne ostaje mi ni¹ta drugo nego da èekam dok ðavo naiðe kao ¹to je navikao. Mislim da je i sinoæ dolazio da me gnjavi: "Propao si, izgubljen si, niko vi¹e za tebe ne mari. ©to da mari, ¹ta si sad ti? Ni borac, ni hajduk, ni ¾rtva, ni¹ta. Skru¾i se kao gladna zmija pa polagano crkni!"...

Skru¾io sam se, koljena i bradu sastavio - tako je manje neprijatno. Vidim, i od zmije mo¾e ¹to¹ta da se nauèi. Neke zmije, èuo sam negdje, ujedu same sebe za rep i podmlade se svojim otrovom da du¾e ¾ive. Trebalo bi i ja tako - ne da se podmladim, nije mi do toga, nego da se neèim zabavim u dokolici i da se bar svojim otrovom pothranim kad veæ nemam èime drugim. Otrova u meni ima za èitavo pleme zmija, samo ne znam kako da ga iskoristim. Nokte sam izgrizao, prste naèeo - ne poma¾e. Preðoh zatim na koljena. ©to da ih ¹tedim kad su, ru¾na i mr¹ava, opet kroz zakrpe progledala? Zubi su mi se izo¹trili, dopiru do kosti i ¹krguæu: ©to izabra da bude¹ komunista, kad si znao da je to te¹ko i prokleto? Sam si tu sreæu izabrao, niko ti je nije nametnuo - sad trpi i æuti!... ©to se nijesi izvadio da poðe¹ na Pljevlja, pa u Prvu proletersku, pa s ljudima, da pogine¹ kao èovjek, a ne ovako?... Sad æuti, æuti, samo æuti!... Zakasnio si da pogine¹, do¾ivio si da te nadjaèaju - èemu se sad boljem nada¹?...

Grizem, a ne boli - obamrlo je. Samo gorki sok iznutra peèe po izgri¾enom kao jod. Najzad mi se i to dosadi. Vi¹e bih volio parèe mesa s ra¾nja, ono ¹to opeèe dlan i nepca, nego tri dana ovog bljutavog samogledanja. Ma¹tam o jednom takvom parèetu i èudim se: kako sam to bio lud da pravdu i slobodu i ne znam ¹ta stavim iznad njega? Odjednom se sjetih vola. Negdje mi je neko rekao - i to, èini mi se, nije davno bilo - da postoji jedan takav vo koji se odmetnuo iz èetnièke pljaèke i za svoj raèun luta sam po planini. Vuci æe ga ili ljudi - niko sam ne ostaje u ovoj planini. Kad bi se na¹ao neki po¹ten ðavo, kakvog nema, da tog vola ovamo k meni navede - du¹u bih dao za takav obrok. ©to da ne du¹u, èemu da je èuvam?... Du¹a je samo èulo za druge, briga za druge i plaè i lelek ¹to su nejaki, ¹to su bez pameti, ¹to ih je strah, ¹to su gladni i nesreæni na sto naèina. ©ta æe meni ta briga za druge sad kad su mi drugi okrenuli leða?...

Sumnjam da ni ðavo, kad bi poku¹ao, ne bi uspio da navede toga vola ovamo k meni - vo je tvrdoglava ¾ivotinja, vi¹e voli da pase travu po livadama nego da tumara kroz prazne ¹ume. Kako bi bilo da ga sam potra¾im? Nema mnogo nade. Ako je stvarno postojao neki takav vo - zvjerke i èetnici ga ne bi pustili da tako dugo ¾ivi. Ali, ako su ga kurjaci savladali, onda æu naæi neki ostatak da bacim na ¾ar. Neæe mi smetati ¹to je meso naèeto tuðim zubima - opraæu ga. Mo¾e, bogme, i neprano - vatra sve èisti. Èak i da ne èisti, ne bi stra¹no bilo - zubi moji i zubi kurjaèki braæa su, jedno su, pokreæe ih ista vatrena ¾elja iznutra... Ta misao, uporna kao muva, upravo kao roj muva koji se odnekud stalno obnavlja, najzad me podi¾e na noge. Izujedane one kao da su se stvarno podmladile. Gledam ih: to su mi èeljad, a pustio sam da pomru od gladi. Bile su mi dobra èeljad, brza kad zatreba, i vjerno su mi slu¾ila. Ako naðem vola, ili bar pola, skinuæu dva parèeta ko¾e da ih obujem kako treba.

Popeo sam se na brdo, gledam - nièeg nema. Ludo je bilo i pomisliti da neèeg ima - potjere bi ga opazile, ili leteæe ¾andarmerije, ili oni ¹to su tra¾ili Mirka. Nema i nema, prodoli su prazni dok oko dopire. Samo se zelene polegli talasi i vjetrom uvaljani vrtlozi trave po nagnojenim livadama oko katuna. Ovdje jo¹ nemaju dozvole za kosidbu, a to je zbog mene. Dok me ne smaknu, kazali su im, nema ni¹ta od kosidbe - tako posti¾u da me mrze, i da komunizam zbog mene mrze, i oni koji to ne bi htjeli. Najzad æe me i Taslaè omrznuti, ako veæ dosad nije, i pokajaæe se ¹to me nije iskasapio na spavanju. Doðe mi da se opet skru¾im, pa da èekam i crkavam. Neæu, ka¾em, produ¾iæu - nikad èovjek ne zakasni da izgubi nadu. Èak i bez nade mo¾e da se ide korak po korak - hod sam po sebi obeæava neki susret. Mogao bi da naiðe usamljen èetnik ljetnjim putem, zaustaviæu ga da pogledam ¹ta nosi u torbi. Mo¾da æe se naæi konzerva mesa ¹to ju je za djecu za¹tedio - uzeæu mu je da ne truje djecu sumnjivom hranom iz konzerve.

Pa¾ljivo sam tra¾io lutajuæi gore i dolje, a ba¹ nigdje nema krvavog traga, nikakvog traga, ni¹ta. To me ne èudi. Bog je odavno protiv mene, bar koliko ja protiv njega, a ni ðavo me nije shvatio kako treba - zato tako nemam sreæe. Nigdje va¹ljivi èetnik da naiðe, ni kirid¾ija na povratku s puta, ni kaluðer s torbom, ni ciganin - a i njih bih opljaèkao. Na Bari ispod Vraganove vode po otiscima se vidi da su pro¹la neka goveda. Davno su pro¹la, ima otada bar nedjelju dana - mnoga od njih su veæ zaklana i kosti su im razbacane. U brdu s one strane vide se proplanci kao jezerca opkoljena ¹umom. Ugledah ga na jednom od tih proplanaka i prvo pomislih da je varka. Ne znam je li vo ili ðavo, crn je, lièi na ogorelu krlju koja se polako pomièe. To je neki drugi vo, pomislih; onaj me ne bi tako dugo èekao, ako nema neku zlu namjeru. Ipak mo¾e da bude isti: kurjaci su od pucnjave pobjegli tra¾eæi neka mirnija mjesta, a èetnici, kad pretra¾uju ¹ume, ne gledaju ¹ta je po livadama.

Spustio sam se kroz gustu jelovinu do rijeke u dnu prodola. Rijeka je bistra i plitka, preðoh je preko oborenih stabala. Strminom bez puta popeo sam se br¾e nego ¹to sam mislio da se mo¾e - èovjek je ipak neka vrsta ptice, naroèito kad zna kud hoæe. Povremeno me hvatao strah da æe mi vo umaæi dok stignem, pa da se samo uzalud muèim, pa da je uvijek tako bilo, pa da bi èudo bilo kad bi se drukèije dogodilo. Najzad vidjeh - nije umakao! To mi zadade suprotan strah: nabasao sam na ne¹to ¹to izaziva, a nemam snage ni hrabrosti da napadnem. Kako da napadam kad mi je du¹a u nosu? Najbolje bi bilo da ne poku¹avam. Moglo bi biti da je to mamac: èekaju skriveni da se pojavim, pa da zagalame i navale. Poslije bi se dugo hvalili kako su me nadmudrili. To mi je Taslaè kazao za toga vola, a ja ne znam je li on s njima u dosluhu; mo¾da i nije u dosluhu, nego su ga prijetnjom prisilili da me tu domami...

Bik me po neèemu opazio - dunu kroz nos, podi¾e glavu i poèe da me tra¾i oèima. Spustih se k zemlji, skliznuh niz strminu br¾e i dalje nego ¹to sam htio. Ne viknu niko, ne puèe pu¹ka. Nije mamac, rekoh u sebi. Bik odavno ¾ivi daleko od ljudi - divalj je veæ i èula su mu se izo¹trila. Vratio sam se da ga izdaleka pogledam i ne mogu da se nagledam. Stra¹no je lijep s vratom do trave, sa ¹irokim èelom pod kovrèicama i sjajnim ¹iljastim rogovima. Nepravda je do neba da jadno stvorenje, kao ja ¹to sam, iznemoglo i bez nade, mo¾e i mora da uni¹ti tu ljepotu i takvu snagu. Sunce je jo¹ visoko, rano je da poènem i dobro je ¹to imam razloga da odgaðam. Jo¹ ima nade da drukèije bude, moglo bi jo¹ da se desi da odnekud neka potjera naiðe i sprijeèi me. Odjednom se sjetih Jevrema Srðiæa: "Kad ni¹ani¹ èovjeka, i kad ga ¾ali¹, zamisli da to nije èovjek nego neko prirodno zlo i a¾daja koju treba da uni¹ti¹"... I ovo je neka a¾daja, rekoh u sebi - crn je, sam je, mo¾da je on Minotaur u prodolima Lelejske gore...

Nani¹anih usred èela i spustih dva prsta ni¾e. Podrhtava mi lijeva ruka, ali sad manje. On me opazio i prepoznao kao ¹to èovjek ponekad prepozna smrt koju vi¹e ne mo¾e izbjeæi. Podi¾e glavu, ne da pobjegne, nego da poka¾e svu ljepotu na tom posljednjem snimanju. Ili ima povjerenja u èovjeka, ili hoæe da pita za¹to. Oèi mi se zamuti¹e od suza, po tome vidim da sam ozbiljno oslabio. Nemam vremena da bri¹em oèi, ni da èekam da stanu suze - ako jo¹ samo trenutak prièekam, popustiæe mi ruke i volja. Povukoh obaraè, zaglu¹i me pucanj. On klimnu glavom - pokloni se suncu. Okrenu se Lelejskoj gori, pa se i njoj pokloni. Uèini mi se da im na svoj naèin ka¾e: Zbogom, ubi¹e me!... Pritrèah da mu prekinem grkljan dok jo¹ nije izdahnuo; on me pogleda krupnim okom: ti li me ubi!... Ruka mi zasta u pokretu - èini mi se da to nijesam ja, nego se neko drugi, lukav, poslu¾io mojom rukom i pu¹kom.

Sad je svejedno, rekoh u sebi. Bar za njega je sasvim svejedno jesam li ja ili drugi - to se vi¹e nièim ne mo¾e popraviti. Ni bog, ni ðavo, ni svemoæni svijet kad bi zapeo nagomilanim znanjima i ljekovima, ne bi mogao da popravi to ¹to sam ja za trenutak razorio. Po¾urih da mu skratim muke i da uæutkam du¹u ¹to jauèe umjesto da se veseli pobjedi. Krv me zaprsnu po bradi, pa po oèima, pa u travi zaklokota. Ispustih no¾ da uhvatim pregr¹t krvi - u¹mrknuh je jednim zahvatom kao Bele Trobrk kad kolje tuðe ili svoje. Krv je topla i ljepljiva, ali nije neprijatna kao ¹to sam zami¹ljao - neèim podsjeæa na gusti sok dinje koja se na suncu ugrijala. Zahvati vi¹e, zavapi iz mene, ¹teta je da se to prosipa! Naðoh limenku, zahvatih njome i napih se. Kao da sam se napio vina ili nekog crnog mlijeka, odjednom mi nadoðe snaga i protrese me èudna ¾urba da no¾em param ¾ile i veze i otvaram skrivene izvore, da kidam, bodem i rastr¾em.

Èini mi se nijesam sam. U meni su o¾ivjeli neki moji neznani preci, meso¾deri vièni klanju, da me nauèe ono ¹to su drugi propustili i da uzgred u¾ivaju. Guraju me, ispravljaju me, kazuju mi kad treba pravo a kad iskosa, ponekad mi uhvate ruku i povedu je kako treba. Buèi mi glava od mno¹tva glasova, od ispravki i odobravanja i sramotnih upadica ¹to pretvaraju klanje u silovanje. Kroz buku se nejasno sjeæam da sam nekud zabrazdio, bez obzira na opasnost. Glatka i meka ko¾a s dlakom èini mi se da je suknja od somota. Ona je tijesno pripijena uz tijelo - mora se prosjeæi ako se hoæe da se prodre do tajni i plodnih njiva snage. To je veæ postalo neophodno, vi¹e se ne mo¾e odlagati. Svlaèim je s groznicom koja raste, a ona dotle, obamrla od protivurjeènih ¾elja, èeka i æuti i ne pomi¹lja da se brani. No¾ je o¹tar - bez pogre¹ke vodi razrez i ostavlja dvije èipke na njegovim ivicama. Nigdje nije ogrebao svilenu opnu koja kao podsuknja ¹u¹ti i stidljivo se bjelasa.

Odozdo struje topla isparenja ¾ivota koji veæ osjeæa da se gasi i zato grabi da nekud preðe. Stigao sam do pjene loja, tu zastajem da predahnem. Izgleda kao topli snijeg, blag pri dodiru, a kao vezovi djevojaèki kad se razgrne: prozirne mre¾e sliène onima ¹to ih sunce jutrom baca u pristranke. Sjeæam se kako je Bele Trobrk pri klanjima uvijek ne¹to vavoljio u ustima, i ¾vakao i gutao mrdajuæi brkovima. Sad znam ¹ta je to bilo - krenuo sam njegovim putovima i s velikim zaka¹njenjem pola¾em ispite. ©upljikava pjena loja topi mi se u ustima i miri¹e na jabuke. Ako ovako produ¾im, pomislih, i ako po¾ivim - moglo bi se dogoditi da ga stignem i prestignem kao Staljin Ameriku. Onda slegnuh ramenima: nek i to bude, kad bolje ne mo¾e!... Bolje je i tako nego da se ¾iv zakopam kao Niko, bolji je Trobrk ¾iv od krvi i od loja nego Lado mrtav od gladi i izgubljen.

Glavu sam mu otkinuo i odstranio da me ne gleda. Zgulio sam mu potrbu¹je i skratio noge do koljena. Lijevom rukom potkupljam ko¾u; desnom, palcem i pesnicom, gulim dalje. Stigao sam veæ do kième, a to je ono najbolje za obuæu - treba lagano i po moguæstvu bez no¾a, ¹teta bi bilo da se rani. Ruke su mi masne i nadebljale kao da sam na njih navukao tamne hirur¹ke rukavice - sporo klize, i no¾ mi se zatupio. Odozdo me vrijeða trava po ranjavim koljenima. Umoran sam, pro¹la je groznica, polako se trijeznim i pitam: ¹ta ja to radim?... Zagnjurio sam se u mesarstvo i, pijan od krvi, zaboravljam narogu¹eni svijet ¹to me vreba. Mogli su mi se pri¹unjati iza leða. Mo¾da mi veæ stoje iza leða, i gledaju, i smiju se kako sam lud... Jednim skokom unazad odbacih se da ih iznenadim, drugim stigoh do ivice ¹ume. Èudim se ¹to niko ne viknu i ne opali; gledam - nema nikog, samo drveæe ma¹e.

Ostalo je jo¹ malo sunca na visovima - smanjuju se zlatne krpe, gase im se crvene ¹are. Iz doline raste noæ, uskoro æe i iz neba da pokulja. Zapalio sam cigaretu da se smirim i razmislim. Ima ih svuda u zasjedama i sigurno su èuli pucanj. Mogli su da me vide izdaleka i da misle da sam neki od njihovih i da se privuku da dobiju parèe. Imali su dosta vremena da priðu, mora da su negdje blizu. Treba da odvojim èerek mesa, pa da bje¾im dok sam èitav. Ajde, ka¾em, a ne mièem se. U meni je nastala promjena koja mi ne da da postupim kako treba. Postao sam vlasnik mesa, ne mogu tek tako da se odvojim od njega - braniæu ga kao svaki vlasnik - pucaæu, re¾aæu, ne dam! Nao¹trih no¾ na kamenu i produ¾ih posao. Od ko¾e sam napravio dugu trubu - ona nadzvuènim glasom trubi o krvi, smrti i svojini. Napunio sam torbu loja i crvenih listova mesa. Ako mi se knjige omaste i okrvave, nije ¹teta; baciæu ih i onako, ¹ta æe mi knjige? Dosta sam se namuèio dok sam udove odvajao i na leðima nosio u ¹umu. Ne mogu da ih ostavim na zemlji, nesigurno je i u zemlji - sve lopovski svijet nanju¹i.

Na¹ao sam zgodnu jelu - sve mi je dronjke iscijepala i ko¾u mi je izranjavala dok sam se peo i spu¹tao iznoseæi komad po komad do vrha. Preselih tako crnog bika gore gdje æe vjetar da ga ljulja i sunce su¹i. Granama sam ga ogradio da ga brane od gavranova i pogleda. Najzad sjedoh da odahnem. Od umora vi¹e ni glad ni radost ne osjeæam, samo nejasno i nespokojno zadovoljstvo ¹to sam gazda. Na livadi je ostalo truplo da se bijeli i crveni mameæi poglede izdaleka. Krivo mi je i to ¹to æe da propada, odvukoh ga u ¹umu - bar da se ne gleda. Jednom pomislih da ka¾em Taslaèu gdje æe naæi dobar obrok mesa, zatim to odbih: ne èini dobro ako ne mora¹ i ako neæe¹ da ti se zlom vrati!... Jo¹ se nije smrklo, crni se glava na livadi. Dotle sam je zaobilazio i sklanjao se kao krivac, pri polasku prikupih hrabrost da se suoèim s njome: "Evo, glavo, tu sam, stojim i gledam te! Otkinuo sam te, moralo se tako, jer ovo je Lelejska gora gdje bez krvi ne mo¾e da se ¾ivi. Da ja to nijesam uèinio, na¹ao bi se drugi da te otkine - taj drugi bi bio gori od mene, jer svi su oni gori od mene. Zbogom, glavo!"

I poðoh. Ponio sam ko¾u - ona se kao ¾iva razmotava i otima s ludom ¾eljom da opet bude ono ¹to je bila. Ni¹ta zato - prikupljam je. Sjutra æu je razapeti da se su¹i. Razapeæu je kod peæina, daleko od mesa - ako jedno naðu, da mi bar drugo ostane. U dolini kraj rijeke osjetih glad. Nalo¾ih vatru - sad sve smijem. Sjenke naokolo ma¹u suknjama i igraju, ja se na njih ne osvræem. Za¹iljio sam smrekovu granu, narezah meso u tanke listove, svaki listiæ posebno sam osolio - neæu vi¹e da ¹tedim so, ni meso, ni ni¹ta. Okreæem ra¾anj nad plamenom i slu¹am kako voda ¹umi. Takve veèere, soène i slane, nema niko u Evropi, ni Gering, ni Musolini - nek idu zbogom!... Mo¾da samo Bele Trobrk, ako je ukrao neèije tele na moj raèun. Ali sad, kad sam ga stigao, kad smo dvojica, dva lopova - mnogo je to. Jedan treba da se gubi - on ili ja. Ugasih vatru, zaspah na istom mjestu - svu noæ ¾ednim i sanjam vodu.

KAZNA ZA NEDJELA BOJA MUMLA

Izgleda da je u krvi crnog bika bilo jakih feromagnetskih sastojaka. Zajedno s krvlju, oni su pre¹li u moju krv i u meni se naselili. Kod mene su izazvali izvjesne promjene, ali su se pri tom i sami promijenili. Njihova osnovna osobina da privlaèe metalne predmete - metke, no¾eve i sliène stvari - neoèekivano se preobrazila u snagu koja privlaèi plodove. Poèeo sam s krompirom po strmim okrajcima sela, pa, da se vlasi ne sjete, si¹ao u voænjake oko ceste. Ima jabuka petrovaèa ¹to miri¹u na djeèa¹tvo i ranih ¹ljiva "piskavica" ¹to opadaju èim se tresnu, stasala je boranija u povrtnjacima ¾upnih sela, svud se naðe luka i paprika, za promjenu dobro doðe i neka tikva - sve se to s lojem i mesom opitomi i prolazi kao alva. Mjeseèine mi ne smetaju, u pomrèini naðem i ¹to ne tra¾im - ne znam je li to njuh ili sreæa, tek èesto natrapam na vr¹u s ribama da obogatim ishranu.

Ne¹to me ipak zabrinjava: zinula je iz mene ala, nikako ne mogu da se zasitim pa da stanem. Malo spavam, knjige ne otvaram, nemam vremena ni da razmi¹ljam o bilo èemu ¹to nije jelo ili naèin da se do njega doðe. Jednom sam ipak poku¹ao, rekoh sam sebi da je to kraða. Nije kraða nego kazna, odgovori mi o¹tar glas iznutra, ka¾njavam ih ¹to su protiv. Na tome se zavr¹i taj razgovor, a i bolje je ¹to se zavr¹io - bolja je sloga nego cijepanje. Razapeo sam volujsku ko¾u u litici, osu¹ila se - biæe obuæe. Silazim s brda kao pobjednik, onaj strah od doline sad mi je samo blijeda uspomena. Mjeseèina je, put se bjelasa ispred mene. Konji, vezani na livadama, stanu i èekaju da ih potap¹em. Kraj Griviæa gumna stoji neèije ¾ito u krstinama - glad je pro¹la, inaèe ga ne bi tako ostavljali. Odluèih da pri povratku izvuèem ne¹to zrnevlja. Prolazeæi preko Strmentijeve livade okrenuh vodu na na¹u livadu - nije mi zbog trave u na¹oj livadi, ne mo¾e joj to pomoæi, ali æe bar naljutiti starog lisca.

U vodi se odbljeskuju bijeli oblaci i male ¾abe, od ovog proljeæa, skaèu iz trave u jaz. Htio sam da svratim na razvalinu stare kuæe Tajoviæa, u putu se predomislih - ¹to da se rastu¾im bez potrebe. Stigoh do Laza i do ljetnjikovca; kucnuh u prozor, Iva otvori:

"Dobro je ¹to si do¹ao", reèe, "nabavila sam bra¹na."

"Jesi li dosta nabavila?"

"Ima sad, ne gladuje se."

"Proðe zla godina, Ive!"

"Proðe, dabogda se ni du¹manima ne vratila!"

"A ja sam, evo donio loja. Treba da pojaèa¹ ishranu Malome, da raste dijete."

"Pa raste on to koliko mo¾e."

"Treba brzo, da po¾uri - jo¹ ne znamo ¹ta nas èeka."

"Dako jednom i dobro doðe, dosta se zla izgrmjelo."

Pitam je za Trobrka - on se opet izbezobrazio. Jo¹ dvaput su dolazili da pretresu kuæu i ¾bunje, Trobrk se s Lokarom smucao kroz glogovine, a poslije je uobrazio da me nema i da mo¾e kako hoæe. Pu¹ta joj krave u livade i koko¹i u kukuruz, hrani svinje na¹im ¹ljivama, ne da joj na njivu da izaðe a da joj neèim ne zagorèa. Èim je opazi, poène da urla i na sav glas izvikuje dosjetke koje samo on mo¾e da izmisli. Zasmijava kom¹ije time, oni ga podstièu da produ¾i. Veæ su i djeca poèela da pamte i ponavljaju ¹ta on ka¾e - to im je sad jedina ¹kola i uèitelj... Slu¹am je, æutim i muèim se. Otkad postoje Tajoviæi, to je prvi put da dozvole da im neko èeljad zlostavlja. To striko Luka, da nije u zatvoru, ne bi dozvolio da ostane neka¾njeno. Ni Migo, da je ¾iv, ne bi to otrpio bez osvete. A ja da trpim?... Kako? Za¹to? Slu¹ajuæi Baja i Ivana i njihova razglabanja o tihom radu i strpljenju, pustio bi èovjek da ga ja¹u, a ja ne dam da me ja¹u!...

Iva me gleda ra¹irenim oèima i ¾ali me:

"Jadan, Lado, kako to izgleda¹!"

"Za¹to? Ja ba¹ mislim da dobro izgledam. Treba dobro, jer hrana mi je bolja nego ikad."

"Sve se na tebi iscijepalo."

"Dosta je i trajalo."

"Krpila bih, ne ¾alim ruke, nego nemam èime. Nema vi¹e ni zakrpa, ogoljesmo."

"I ne treba, dosta mi je zakrpa. Ukra¹æu negdje ili opljaèkati da se obuèem."

Suze su joj bile po¹le, kroz suze se osmjehnula: "Jo¹ to ti fali: ti da krade¹!"

"Misli¹ li da ne mogu?"

"Mo¾e¹, nego - ne valja to. Ne pristoji ti, bruka bi bila."

"Bruka je i da me ¾ale, i da go idem. Sve je bruka ¹to ja uèinim, a oni kradu i pljaèkaju i ko¾u bi mi ukrali i prodali kad bi mogli. ©to samo ja moram po¹ten da budem i go da idem?"

Odjednom mi sinu pred oèima: odavno vlada moda kraðe, a ja to tek sad primjeæujem! Prosto sam bio van dogaðaja, van naroda, zanesen drugim, a zato sam zakasnio da se na vrijeme prilagodim. Kao ¹to postoje mjesta prokletstva, tako postoje i vremena kraðe - ko to ne shvati, protiv struje se bori, uzalud se bori i svi mu se smiju. Neko mu se æutke smije, a neko glasno - ¹to je lud. Kraða i nije tako stra¹na kao ¹to se prièa o njoj, ona je samo premje¹tanje stvari ili stavljanje u upotrebu neèeg ¹to je bilo van nje. Gadna je samo kad uhvate, ali ako me ne uhvate - smatraæe se da je Trobrk ukrao. To bi moglo na dobro da se okrene: majstor lopovluka, kao ¹to je on, ne mo¾e ni da nastrada osim u rijetkim sluèajevima kad je nevin i kad odbranu ne pripremi. Ako ni¹ta drugo, on æe se bar zaèuditi ko je to mogao da uèini bez njegovog odobrenja. Probaæu time da ga opomenem, dako se zamisli. A stvarno je krajnje vrijeme da skinem ove dronjke s mene - smrde na znoj i mrtve va¹ke, smradom æe me otkriti negdje da me smakne zasjeda.

U sjenci ¹ljive pojeo sam parèe hljeba s mesom na loju ispr¾enim. Popio sam èasu mlijeka, razgovarao sa Ivom o raznim stvarima, a misao o kraði je dotle narasla kao kvasac i sasvim se ustalila. Nevidljiva je, ali ja je osjeæam - èuèi u sjenci kao neko treæi, vreba trenutak kad razgovor zapne i ¹apuæe mi: Smisli gdje æe¹!... Ne znam gdje æu, nezgodno mi je kud god krenem, Gdje ima ne¹to da se uzme, tamo èuvaju i ne daju; samo sirotinja nema èuvara, a nju neæu da diram. Ako poku¹am kod Nastiæa - kom¹iluk je blizu i jedan starac izbjeglica ¹to nikad ne spava; ne bi se ni isplatilo iæi kod njih, jer Nastiæi su prazna hvala - nose na sebi sve ¹to valja. Drukèije je kod braæe Vukoliæa, bili su intedantski podoficiri - nakrali su, prodavali su, ostalo im je neprodatog, ali zato dr¾e psa. Pas danju spava; ako ne spava, podmitiæu ga mesom kao ¹to su stari lupe¾i radili - ali mi se nekako ne ide kod tih podoficira ¹to ni smrde ni miri¹u, nijesu mi ni¹ta na ¾ao uèinili.

Zgodnije bi bilo kod Boja Mumla - otkad pamtim, njemu se nikad ni¹ta nije ukralo, a to je veæ nepravda. Ono kad smo skupljali ¾ito za vojsku, podrugnuo mi se Bojo: "Za koju to tra¾i¹ vojsku?" - Za na¹u vojsku, partizane. - "Ima sad jedna druga na¹a vojska, za nju ja dajem, ne mogu za dvije da dajem"... I nije mi ni¹ta dao, treba sad zato da ga kaznim!...

"Gdje je ljetos stoka Boja Mumla", upitah Ivu.

"Na Dumaèi. Nije smio u planinu, boji se pljaèke."

"Snahe s djecom su mu kod stoke, kao vazda?"

"To im se zna."

"A on tumara oko kuæe, pazi ¹ljive da kud ne odu."

"On i sin, kad ne poðu na skupnice. ©to pita¹ to za njega, Lado?"

"U¾elio sam ga se, odavno nijesam èuo da mumla."

Zaðe mjesec. Spu¹tam se k rijeci i mislim kako bi zgodno bilo da i Bojo jednom plati - ¾ilavo se izvlaèio da drugi plati i nekog ¹ofera je natjerao da mu konja Arapa plati. Boja bi najbolje zaboljelo da mu se ne¹to ukrade: ¾iv bi se pojeo ¹to nije bolje pazio i Trobrku bi dojadio tu¾akajuæi ga svakoj vlasti... Stadoh kod rijeke: kud æu k planini, kad od nje sve bje¾i, èak i voda? Vazda sam u njoj, gladna je i prazna - nema ni¹ta da se ukrade. Kako bi bilo da zadanim u selu? Dan je dug, dako se od dosade ne¹to pametno izmisli. I za¹to da ne ostanem? Gledaæu malo ¹ta se radi. U tom paklu, gdje oni ¾ive svakog dana, izdr¾aæu taj jedan dan... Zavukao sam se u ljeskovinu i ¹ipurake gdje samo koze dolaze, zaspao sam i probudio se tek kad je sunce odskoèilo. Probudilo me dozivanje, vidjeh kako stari Èau¹ hramljuæi ¾uri putem kao da bje¾i. Kad on tako ¾uri, zna se: umro je neko u devetom selu, biæe rakije...

Za Èau¹em naiðo¹e Utr¾ani u gomili. Zovu Vukoliæe, i djelovoðu i Kaèarandu. Trobrka ne zovu - sam æe on doæi, ako nije negdje u kraði. Pozva¹e i Boja Mumla ispred kuæe, on se odazva iz voænjaka.

"Ajde na kuferenciju da idemo!"

"Ahan haun kakan kuge! Odudun dadon dudu!"

"Mora se, nareðenje je, ne bismo ni mi od volje."

"Ugangun gagangaun babun, babun!..."

"©ta ka¾e ono?"

"DJavo bi ga znao. Hoæe¹ li, Bojo, ili neæe¹?"

"Odmah æe, samo kapnt da obuèe",objasni Bojov sin.

Obukao je kabanicu, izaðe zajedno sa sinom. Osvrnu se na kuæu da vidi hoæe li ostati na mjestu kad on poðe. Mene to uvjeri da nikog kod kuæe ne ostavlja i da ga to zabrinjava. Poðe, pa se opet okrenu, kao da u daleki svijet odlazi. Zgodno je ¹to su im nametnuli te skupnice, ni¹ta ga drugo ne bi od kuæe odvojilo. Taslaè misli da su skupnice - i on ih zove "kuferencije" - izmislili oficiri: vje¾baju se u govornièkoj vje¹tini koja æe im biti potrebna kad budu dr¾avu ureðivali, a za to je potrebno da ih neko slu¹a i podr¾ava. Tako se bar dvaput nedjeljno skupljaju da izgrde komunizam. Tamo su podijeljeni na dvije strane - jedna èa¹æava, galami, nadgornjava se, obeæava zlatna brda i podjelu turskih imanja po Rabanu i do Kosova; ona druga pije rakiju, slu¹a i ne slu¹a, i sve odobrava. Hand¾iji to ide u korist, a ni ja nemam ni¹ta protiv - ostalo je selo poluprazno, mogu kud hoæu i ¹ta hoæu.

Spustio sam se ljeskovinom do rijeke i rijekom do mjesta gdje Kokot-potok u nju uvire. Potok je s obje strane obzidan starim kamenjem i stije¹njen ¾ivicama - pun je lokava, papaka, rogova i ugnjilih crijeva. Pregurao sam preko toga, stigoh do Mumlove kuæe. Provirih ispod mosta - nema nikog putem gore ni dolje. Sve je po starom: ¹umi èesma, miri¹e kamilica, gledaju me ¹ljive, iza njih izviruju i podrhtavaju sjenke - ne vjeruju da sam zato do¹ao. Èuje se i kako pèele oko jabuke zuje i èude se. Naka¹ljah se i prièekah da neko otvori vrata - èini mi se da se veæ dugo hodnikom pribli¾ava i sam sa sobom razgovara, a nema ga. Pritiskoh kvaku, vrata su zakljuèana i kucanje uzalud odzvanja u praznini. Jedna zaka¹njela grupa naiðe putem, sklonih se iza æo¹ka da me ne opaze. Proðo¹e, ne osvræu se - kad bi vuk znao kakvo je selo, sve bi poklao... Siðoh do izbe - otvorena je, prazna, miri¹e na prevrelo ðubre, u uglu stoje konjske jasle s izglodanom daskom.

Jasle me podsjeti¹e na Mumlovog konja Arapa, uspomene me zavedo¹e u onu jesen sa po dva-tri mala zemljotresa svakog dana. Kuæa je tih dana dovr¹avana. Kad je prvi zemljotres udario, majstor Bo¹njo, musliman, od straha se uhvatio za direk; Mumlo je tada pomislio da mu to majstor trese kuæu, od jada je zaurlao: "©ta radi¹ to, Bo¹njo, Bo¹njo, ubio te bog!" Mi smo se po podne okupljali da gledamo kako Bo¹njo pilom vadi prorez u podu da namjesti kapak iznad izbe. Potra¾ih taj kapak i naðoh ga. Podigoh jedan kraj daske od jasala i naslonih ga na gornju ivicu zida. Popeo sam se daskom do gore, gurnuh kapak rukama i glavom. Pauèina sa starom pra¹inom zaslijepi me za trenutak. Uspravih se da proðem kroz to i da uhvatim malo daha. Pogledah - oko mene je polumraèna soba s daskama na prozorima, a na klupi sjedi Caga, Bojova ¾ena, i praznim rukama izvodi pokrete kao da prede. Bio sam sasvim zaboravio na nju. Ima skoro godinu dana otkad se èulo da je si¹la s uma, otada se o njoj vi¹e ni¹ta nije èulo - kao da je nekako potajno umrla.

"©ta radi¹ to, Cago", upitah stojeæi u otvoru.

"Vidi¹ ¹ta radim - predem preðu. Ovo æu DJukanu za fanjelu, da ne nazebe."

"Kako prede¹ bez preslice i ¹tiljege?"

"Kako mogu, tako predem. Sve su mi sakrili i zakljuèali, i mene su zakljuèali. Misle da sam Turkinja. Iznijeli su glas da sam se poturèila, ne daju mi ni èa¹u rakije. Daj mi ti, ako ima¹!"

"Nemam, potra¾iæu. DJukan ti je umro, Cago, ne treba mu fanjela."

"La¾e Bojo, pogani Mumlo, ni¹ta ja njemu ne vjerujem. Dobar je moj DJukan, znam ja gdje je DJukan - zimuje s ovcama u Sutivanu, namuèi se."

"Ima li ti ko drugi kod kuæe?"

"Nema Boja, odmaglio je za ¾enama. Njemu je glavno da utovari velike mo¹nje u dimije, pa da poleti. Sve bi ¾enama dao, cigankama, kurvama, rospijama, glavu bi dao i kuæu bi rasturio da nije mene"...

Naokolo stoje èetvrtasti drveni sanduci sa ¹arama, pod naslagama du¹eka i ponjava. U nekom od tih sanduka treba da bude ono ¹to ja tra¾im. Kad sam veæ tu, ne bi valjalo da se vratim praznih ruku. Ako se ova luda usprotivi, uæutkaæu je pesnicom. Mirna je jo¹, ne gleda ili ne shvata ¹ta radim, samo melje o nevoljama. Ne èudim se ¹to je ¹enula, ¹enulo bi i magare od neprestanog tvrdièluka, gazdovanja i mumlanja. Otvorio sam sanduk pun platna sa sme¾uranim jabukama - zamirisa. Naðoh gomilu mu¹kih ko¹ulja i bez kolebanja je gurnuh u torbu. U drugom sanduku natrapah na èarape, pa na èak¹ire od crnog sukna sasvim nove - ¹èepao sam ih kao da se s nekim otimam. Poèelo je da lièi na san i na besklasno dru¹tvo - ima svega, uzmi ¹ta ti treba... Na èiviluku visi no¹en mu¹ki kaput, uzeh i njega. Caga zaæuta i spusti pogled na moju torbu punu do vrha. Upla¹ih se da joj se razum ne vrati od ¹oka, pa rekoh: "Ovo æu ja da odnesem DJukanu, i pozdraviæu ga."

"Jesi li ti iz Sutivana?"

"Ne, nego iz Lelejske gore."

"Dolazio je ovamo lani jedan iz Lelejske gore, crn, crn, bez brkova, fini. Ima¹e velike nokte, a gaæe mu raskopèane, sve mu se vidi kako visi. Je li ti on svojta?"

"Ne, samo ortak."

"Lijep ti je ortak, ba¹ mi se dopada."

"Mogu mu reæi da opet doðe kad ti se dopada."

"Ba¹ mu reci. I nek donese ono ¹to ima, ¹to mlatara mlat, mlat! Pocrkale smo od smijeha gledajuæi ga - ¾ene proklete, nikad im toga nije dosta."

Smuèi mi se, krenuh da pobjegnem. Stigao sam do vrata i zapanjih se: zakljuèana! Svijest mi mrèe, mozak stade, ostalo je samo pitanje - kako ne èuh kad me zakljuèa¹e?... Zazuja mi u u¹ima od zlih glasova, glava mi je od njih uzbuèala kao ko¹nica pred rojenje. Prozori su zakovani, dok ih otvorim i odbijem daske - biæe kasno. Ovo me ðavo natentao da me u kraði uhvate!... Biæe sva¹ta, biæe bruke! Ne poma¾e mi ako bacim to ¹to sam uzeo, ne bi pomoglo ni da ni¹ta nijesam dirnuo. Drmnuh vrata. Zatrese se kuæa, a kuèka-brava ne popu¹ta. Èekaj, rekoh, neæemo na snagu!... To bik snagom navaljuje, a èovjek treba drukèije, lukavo, lukavije i od ðavola kad ðavo poku¹a da mu podvali. Okrenuh se da naðem ne¹to èime bih vrata razvalio, tek tada vidjeh otvoren kapak i sjetih se kako sam do¹ao. Priðoh do otvora i nagnuh se, ne¹to strmoglavce pade u pomrèinu.

Mo¾da je bila samo sjenka, ali meni se uèini da je ðavo - poigrao se malo sa mnom, bje¾i da mu se ne osvetim. Poðoh za njim. Smetaju mi torba i pu¹ka, postala je tijesna rupa, su¾ava se da me zadr¾i. Caga i dalje prede i prièa: na¹li su pedeset tovara ¾ita i zastalo im se dosta starog, a poslije je navalila ala i vrana i svaki ðavo da uzima - ©ekularci u zelenim kabanicama i Arnauti s orlovima na kapama, i bradonje i svaki ðavo... Zatvorih kapak iznad glave da je ne slu¹am i spustih dasku gdje je bila - da se ni¹ta ne pozna. Izaðoh na sunce, u ti¹ini, s bradom i pu¹kom ispred sebe. Pravo u oèi gledam svijet: nije to kraða nego kazna, odsad æu sve da ka¾njavam!... Svijet me gleda kao i prije - ba¹ ga briga! Zuje pèele oko jabuke, ¹umi èesma, miri¹e kamilica. U daljini se èuje vodopad kako bije smanjenom snagom, lete bijeli leptirovi iznad kukuruza i ¾ivica.

LET OSTRVLJEN I BEZ PRAVCA

Od svih mjesta naokolo sad je Gubavèe najmirnije. Lovci i nju¹kala ga zaobilaze, beraèi drveæa za obruèe radije idu u druge ¹ume. Izgleda da i patrold¾ije hvata jeza pri pomisli da je tu naðen mrtav èovjek u èaðavim èak¹irama. Ljudima je to uroðeno, ili su zbog neèeg naopako stvoreni - nadaju se prije vremena, upla¹e se tek poslije nesreæe. Èak i meni se u poèetku prièinjavalo da su u Gubavèu sjenke crne i zloslutne, da su iz njega pobjegle i ptice, pa da neutje¹na du¹a ginjenika tumara i tu¾i oko potoka. Ipak sam se navikao, vi¹e ne vodim raèuna o du¹ama. Kupam se u potoku, ba¹ me briga, mo¾da na onom istom mjestu gdje je Jakov Izdvojenik ispirao i hladio svoje od lepre razjedene rane. Pri tom slu¹am kako voda mijenja pjesmu kad se okrenem s leða na trbuh ili kad sjednem pa je zaustavim i nagnam da teèe van korita. Gledam sebe nepoznatog, prskam se, krièim - divota!

Na laktovima i koljenima ko¾a mi je preplanula; na drugim mjestima, gdje su je zakrpe zaklanjale, ostala je bijela. Dugo sam le¾ao tako ¹aren i sunèao se izmeðu dva mravinjaka hvatajuæi razne mrave da ih zavadim. Najzad se manuh æorava posla - mravi nijesu ludi kao ljudi. Obukao sam èistu ko¹ulju, osjetih miris na jabuke i naje¾ih se od u¾ivanja. Jedna gola ¾ena proðe mi kroz misli i pobje¾e preko proplanka, druga podi¾e suknju iznad koljena i zagazi u sjenku kao u vodu. Ne znam jesu li do¹le iz mojih ¾elja, ili su to daleki odbljesci, zalutali, stvarnih ¾ene koje postoje i svlaèe se pred ogledalima - tek bludne slike poèe¹e odjednom da se roje kao nekad. Golicaju me i muèe me - èas su pralje na obali sa suknjama potkopljenim do ispod trbuha, èas kupaèice na pla¾ama ili djevojke iz cirkusa. Po¾urio sam da ih otklonim oblaèeæi nove èak¹ire, pa sukneni d¾amadan Boja Mumla, pa èarape.

Dronjci koje sam skinuo zagleda¹e se u mene oèima svojih rupa. Ne plaèu, ne mogu, samo me kore za nevjerstvo. Stojim, gledam ih i pitam se: ¹ta æu s njima? Ako ih ostavim tu gdje le¾e, lièiæe na svlak ru¾ne zmije. Ne mogu niz vodu da ih bacim - zagadiæe je; ne valja u zemlju da ih zakopam - odvuæi æe i mene za sobom; ne treba rukom da ih dirnem - odmah bi mi pre¹le va¹ke iz njih. Na¹ao sam raèvastu granu, napravio od nje kuku, zakaèio sam ih i dovukao do peæine, a pri tom sam zami¹ljao da to vuèem i poni¾avam èitavu pro¹lost obzira i osjeæanja, sklanjanja s puta, dobroèinstava i strahovanja, sve demodirane sklonosti za ¾rtve i odricanja koje se jednim imenom zovu po¹tenje i ponekad mogu da izazovu sa¾aljenje za onoga koji se u njih pouzdava. Stao sam na prag peæine i pokretom punim mr¾nje hitnuh taj prokleti zave¾ljaj va¹aka dolje, tvorovima i ðavolima, da od njega prave legla.

Toplo mi je i nelagodno u novom suknu, nigdje rupe da se odahne, ali osjeæam da sasvim pristojno izgledam. Vjerovatno je da najzad jednom lijepo izgledam, skoro mi je ¾ao ¹to nema nikog da to vidi i potvrdi. Poðoh do Pojila, jedinog ogledala, da se bar sam sebi divim. Pojilo je ¹umsko jezerce pod razdrobljenim stijenama gdje je nekad nekakva macurska ili bog zna èija zidina bila. Jedna smrèa, kao da je htjela da se spoji sa svojim odbljeskom u vodi, pala je glavaèke u jezero i tako ostala. Mostim oblim stablom i svaki èas zastajem gledajuæi lik u vodi. Nekakav drugi èovjek, stasit, o¹tar, koraèa po stablu s one strane. Da nije brade, ne bih vjerovao da sam to ja, a ba¹ mi brada smeta. Odavno sam namjeravao da je skinem, samo iz lijenosti sam odlagao. Nao¹trih no¾, sjedoh na stablo - stru¾em dlaku i mr¹tim se od bola dok se za no¾em otkriva bijela ko¾a i jedno novo lice koje mi se skoro sviða.

Suncem obasjana ru¹evina odslikava se u vodi kao ¾ivo i prijateljski raspolo¾eno biæe. Oèi su joj zelene, od tisovog grmlja sa svjetlucavim li¹æem, gleda me kao rodbina kod koje odavno nijesam svraæao. Jele su sakrile oèi ispod visokih kapa, ali me smrèe gledaju okcima, kovrèama i plavetnilom izmeðu kovrèa, i svaka posebno ¾eli da mi se neèim svidi. Ispod svega je vedro nebo - prikralo se odozdo, vodom, da njegova duboka ljepota ne izostane. Èini mi se da sam mu potreban, njemu i ¹umi i ru¹evini i nesigurnoj ravnote¾i ¹to u odbljesku i svjetlosti lebdi a svaki èas mo¾e da se izgubi. Ne znam ¹ta me tu podsjeti na Magu, pa na katun Jablan i Maginu sestru Nedu, te osjetih èudnu pomamu da ih ¹to prije vidim. Kao da gori, kao da treba da se gasi - zaboravih jezerce i sve oko njega. U suton sam stigao do katuna, u prvi mrak otvorih vrata.

"Oho", reèe Neda kad me poznala. "Mnogo si se promijenio, drugi èovjek."

"Isti èovjek, samo brade nema."

"Ljep¹e ti stoji bez brade."

"To mi je i Maga rekla."

"Kad ti je to rekla?"

"Onda, davno. Rekla mi je da zbog brade neæe da se uda za mene."

"Vidjela sam odmah da ti se Maga sviða."

"Njena sestra mi se vi¹e sviða."

Rekao sam to tek tako, a onda vidjeh da je istina. Jer ¹ta æe meni Maga? Ona je djevojèe koje jo¹ ne zna ¹ta hoæe, lijepo ne¹to i sasvim djetinjasto, nemoguæe, slièno Vidri i leptirima. Ludo bi bilo poku¹avati da se obnovi ne¹to ¹to ni onda nije moglo da zapoène. Ali njena sestra Neda, ova ovdje, druga je stvar - ona zna ¹ta je ¾ena i ¹ta èovjek i ne oèekuje ni¹ta vi¹e od onoga ¹to mo¾e da bude. Gledamo se, a to je kao da smo se zakaèili oèima. Pustili su Magu iz zatvora, ka¾e ona da promijeni razgovor, u selu je, ne daju joj da doðe u planinu. Za mene je tako bolje, pomislih. Sjedim na stolici, gledam vatru. Nemam va¹aka, ne pla¹im se da æu ostaviti trag iza sebe, a svejedno mi je neugodno. Ne znam od èega mi je neugodno ako nije od zatvorenog prostora i od sjenke koja poigrava po brvnima kao da me opominje - idi, gubi se, nije ovo mjesto za tebe...

"Kako bi bilo da izaðemo na livadu?"

"Zar ti je malo livada", upita ona.

"Pla¹im se da neko ne naiðe. Mo¾e tvoj svekar da naiðe."

"On samo danju nailazi: èuva ko¾u."

"Od koga je èuva?"

"Od svakoga, nikome on ne vjeruje."

"I ja skoro. Ljep¹e je napolju, na livadi, ajmo tamo."

"Naviko si na ¹irinu", reèe ona i otvori vrata.

Idem po travi, ti¹ina je, èini mi se èujem kako di¹e, a nemir i ¾elja i sto ðavola, sve neslo¾nih, igra mi ispod ko¾e. Htio bih da je zgrabim i zagrlim iz zahvalnosti ¹to je po¹la sa mnom, a pla¹im se: rano je, ru¾no je, pobjeæi æe èim opazi kako su mi pro¾drljive ove oèi... Od straha da æe mi opaziti ðavolji trag u oèima dugo ne smijem ni da je pogledam. Vrat mi se povremeno izdu¾uje i ava mi sti¾e iznad njezina uva, zatim se prestra¹eno vraæa u staro le¾i¹te sasvim neugodno. Sjeli smo zasebno jedno od drugog, a to je ba¹ rðav poèetak - èovjek se zalijepi za mjesto na kojem sjedi i vi¹e ne mo¾e da se iskobelja iz te proklete odijeljenosti. Ne znam po èemu, ali èini mi se da se ni ona ne osjeæa dobro tamo gdje je. Èekaj, ka¾em, nemoj da uobra¾ava¹! I ne ¾uri, jo¹ sve mo¾e da se preokrene... Tako, sti¹avajuæi sebe, nemam vremena da poènem razgovor s njome.

"Nabavio si novo odijelo", reèe ona. "Jesu li ti ga tvoji od kuæe doturili."

"Ne, nego sam ga uzeo nekom, upravo ukrao."

"©ali¹ se."

"Ne ¹alim, ba¹ sam ga ukrao. I rije¹io sam da odsad kradem, pljaèkam i otimam sve ¹to mi zatreba."

"Ba¹ sve", podsmjehnu se ona.

"©ta mogu, kad drukèije ne daju."

"Ne mogu to da vjerujem - komunista, pa da krade"...

"Komunisti smo kad smo zajedno, a sam èovjek ne mo¾e ni da bude komunista. Mora prvo da nekako, od neèeg, ¾ivi, jer od samih dobrih ¾elja ne mo¾e ni dva dana da se ¾ivi".

I isprièah joj - jer potrebno je da je neèim zadr¾im tu u blizini i da se postepeno pribli¾avam ili bar nadam - kako me Bojo Mumlo uvrijedio kad sam tra¾io da da prilog za vojsku. Prosto mi se podsmjehnuo u svojoj kuæi, a ni prosjaku èovjek ne treba da se podsmjehne u svojoj kuæi. I njegov sin je bio tu, pa su slo¾no u¾ivali gledajuæi kako sam zbunjen, i poslije su se hvalili po kom¹iluku kako su me vje¹to doèekali. U stvari je to vi¹e tvrdièluk nego vje¹tina - navikli su da nikom ni¹ta ne daju i da od svojih usta otkidaju. Mlaðeg sina, DJukana, izmuèili su - otac te¹kim radom, a majka slabom hranom. Poslije, kad se razbolio od su¹ice, pokajala se Gaga i nudila ga da jede, a on je odbijao: "Ne ide to u mrtva usta, Cage! ©to me nijesi branila onda kad je trebalo, Cage? Sve si pod kljuèem dr¾ala, Cage, pa dr¾' i dalje!"... Namjerno je to govorio pred drugima - da se osveti.

"Tako je stalno u ¾ivotu", rekoh. "Èovjeku daju ono ¹to ¾eli tek kad mu vi¹e ne treba."

"Jeste, èesto je to."

"Mi smo htjeli da tu ne¹to popravimo, da ubrzamo to davanje, a te¹ko ide."

"Ima li kakve nade za vas?"

"Ima - pobijediæemo. Samo ne znam hoæe li to neko od nas doèekati."

"Doèekaæe neko, ostaæe neko."

Ako i ostane, pomislih, to vi¹e neæemo biti mi ¹to smo bili. Ja veæ nijesam onaj Lado - njegove ostatke s dronjcima pro¹losti gurnuo sam u Gubavèevu peæinu, da ne izlazi, da mi vi¹e ne smeta prekorima i prigovorima. I drugi æe tako, svi koji su sami ostali, pa i oni koji nijesu sami. Zamijeniæe nas drugi, s vi¹e smisla za stvarni ¾ivot, pa i kad se sve ispobjeðuje - biæe opet jagme i gu¾ve i zavisti s podvalama... Da prekinem o tome, iznenada ispru¾ih glavu i poljubih je. Ona se tr¾e. Htjela je da izmakne, ali ja sam to rukama predvidio - zadr¾ah je. Ona poku¹a da sakrije lice - desno, pa lijevo, pa u njedra - ali kad joj ni to ne poðe za rukom, usne joj odjednom nabubri¹e i doðo¹e mi u susret, napadaèki, i ja se za trenutak zbunih od promjene. Umalo sam je ispustio, a ona se veæ bila spremila da izmakne i sa sobom odnese usne i grlo i sve blago za koje dotle nijesam ni znao kako mi je potrebno.

"Dosta je", promuca plaènim glasom.

"Nije", zare¾ah, "nikad mi neæe biti dosta."

"Dosta, dosta."

"Neæu dosta!... Hoæu sve!"

"Kakav si! Ti bi ba¹ sve uèinio, kad bi ti se pustilo."

"Jeste - sve bih, sve æu, moram!"

Nema zida koji ne bih provalio. Ni straha, ni kazne, ni pomisli da me zadr¾i na toj ivici - dotle je do¹lo. Vikaæe, ka¾e i otima se. Pa neka vièe, ako je luda, ba¹ me briga. Sve to drugo biæe poslije, u neko drugo vrijeme. Pomrijeæemo najposlije, ali sad je sad, a samo je ono va¾no. Dvije krupne ribe izbi¹e iz mraka i sakri¹e se, znam gdje se kriju, ne dam im daleko, ali one stalno bje¾e. Brze su, jake, varaju me, pribijaju se jedna uz drugu da se du¾e odupiru. Svejedno, uzalud im je. Snaga mi dolazi u talasima i jedno nasljedno lukavstvo, uporno, poma¾e mi dok ih lovim. Umorile su se, stigao sam ih - vi¹e ne osjeæam zemlju ispod sebe, samo krila. Nema svijeta, onog ¹to je bio sa zabranama i borbama - umjesto njega je ne¹to gdje se lebdi na krilima: let ostrvljen i zadihan i bez pravca nad tamnim ¾arkim predjelima gdje su vode ogledala i odbljesci se probijaju u vrijeme, u buduæe, da prenesu moj ¾ivi lik iz ove ko¾e u neku drogu za ljeta, za jeseni i praznike kad nièeg drugog od mene na zemlji pod nebom ne bude bilo.

Odjednom se upla¹ih da sam je ugu¹io. Ne di¹e, ne mièe se, nepokretna, sa zatvorenim oèima i otpu¹tena iznenada. Ispustih joj glavu od straha, ona dopola potonu u travu. Mora da sam je povrijedio onom ludaèkom naglo¹æu bez mjere, dok jo¹ nijesam ni znao ¹ta èinim, a sad ne znam kako da joj pomognem. Nene ribe bjelasaju se kao mrtve, ne bje¾e kad ih dodirujem, ne poku¹avaju da se sakriju. Poljubih je da je o¾ivim, ona se od toga sasvim ugasi. ©ta æu sad? Doðe mi da jauknem i da zovem nekog u pomoæ, ali tada osjetih kako me ona prstima bez snage pomilova po potiljku i kroz kosu.

"Boli li te mnogo", upitah je.

"Ne, ne boli", osmjehnu se.

Nijesam joj vjerovao: "Mogu li nekako da ti pomognem?"

"Mo¾e¹: miruj!"

"Kako mogu da mirujem kad ti je zlo?"

"Nije mi zlo. Dobro mi je, smiri se sad!"

Ispru¾ih se kraj nje, malaksao, da budemo sasvim blizu, da nam se disanja i snovi mije¹aju u to malo odmora pijanog od njene kose. Onda je odjednom krenula da poðe bez rijeèi, ali to bi neodluèno i odmah se pretvori u jedan od onih letova s lebdenjem koje smo poslije - èas ja, èas ona - htjeli i imali èudeæi se bludnoj ¾eði koja se u kratkim razmacima obnavljala i s jedne i s druge strane. U ti¹ini se èula èesma preko livade i pas je lajao prema nama, no mi smo ubrzo zaboravljali sve ¹to se èuje i ne èuje. Jedan kamen se otkotrljao u peæinama s one strane doline, meni se uèini da sam ga ja, u letu, nogom zakaèio i otkotrljao. Kreskali su meteori i munje su¹e - mi smo im se osmjehivali blijedi i nerazdvojni. Iznad nas su se pomicala zvjezdana jata po nepoznatim putovima koje æe moj sin mo¾da otkriti ili pomoæi da se otkriju, a mi smo se milovali po kosama i smje¹kali se bez rijeèi i èudili se kako se sve to desi iznenada.

Blijedo joj je bilo lice u zoru kad smo se rastajali, a mora da ni ja nijesam izgledao mnogo bolje. Po hodu sam to osjeæao, upravo po teturanju - mek i pro¹ut i razliven po neizvjesnim daljinama batrgam i spotièem se bez prepreka. Stanem, pa se uozbiljim, a ne mogu da idem pravo putem nego se povodim gore i dolje u nekom slatkom pijanstvu na koje se ne ljutim. Pomalo me stid od toga, pa se blesavo osmjehujem nebu koje me vidjelo takvog i bilo mi naklonjeno. Osmjehujem se i ¾bunju i drveæu i pjetlovima u katunu - tako, brate, svak svoj posao!... Iznad peæine stade oblaèak crven od sunca koje æe tek izaèi - namignuh mu prijateljski, jer sad znam ¹ta sam i vi¹e nijesam ono ¹to sam bio. Vi¹e nijesam neznalica, upoznao sam ¾enu, eto, a to je ba¹ prijatno otkriæe i korijen svih otkriæa, èak i njihovog imena. Poslije toga nek bude ¹ta bude, nijesam ba¹ sasvim uzalud ¾ivio.

STARA IGRA JAÈI-TLAÈI

©uma mi je dosadila vrtlozima korijena i krakova. Nije velika korist od toga ¹to èovjek u njoj nevidljiv postaje kad pritom i sam obnevidi i ogluvi za sve ¹to se van nje dogaða. Meni je potrebno da nevidljiv, vidim, zato se vrzmam po okrajcima, pored livada i puteva, gdje je izmeðu drveæa ostalo dosta od¹krinutih vrata i prozora. Zavjese su od grana i ¾bunja, izmeðu njih mo¾e da se vidi gore i dolje - da se vidi kud prolaze i da se èuje ¹ta govore kad misle da ih niko ne slu¹a. U blizini se uvijek naðe neki kamen zgodan da se nasloni pu¹ka. Bolje je kad ima naokolo panjeva ¹to sjede ili èuèe iza kamenja, ¹to lièe na ljude i na ðavole - od njih potjera nikad ne zna s kakvom silom ima posla i koga prvo da gaða. Na¹ao sam jedan takav kamen i panj iznad njega zgodan za parnjaka: èobani su mu lo¾ili vatru navrh glave a on ipak nije mrtav - korijen mu je ostao moæan i raskreèen kao neke duge noge ukrivene ispod zemlje.

Jedan mukli podzemni ¹um, kao da se ogromna zmija izvlaèi odozdo i razmotava, probudi me i natjera da pogledam ¹ta se dogaða. Prvo ¹to vidjeh: ogoreli panj se ljulja. Iskrivio se, izboèio, stenje i s mukom izvlaèi iz zemlje jednu od svojih ¾ila, gornju. Izvukao ju je, otresao je, zagledao se u njenu razgranatu kand¾u. Poèe da se naginje na drugu stranu, s licem iskrivljenim od napora, i tom tek osloboðenom kand¾om uze da grebe zemlju. Grebe, stenje. Zemlja je vla¾na odmah ispod kore, izvijaju se neke gliste i kidaju se tanke ¾ile - on se na to ne osvræe. Tako otkopa i drugu ruku, osakaæenu i utrnulu - pogleda je, opipa je, poèe da je trlja grudvom zemlje. Po tome kako se zemljom lijeèi pomislih da je neko od starih: iz godine Kariman-pa¹ine, ili Bu¹atline, ili Arslan-pa¹ine - prikrio se tu dok proðe ofanziva i prespavao vi¹e nego ¹to je ¾elio...

Ili je to, ili je Jakov Izdvojenik - vampiri se da se osveti. Imaæe dugo da se sveti - ¹to su mu kroz plot davali hranu, ¹to su ga kamenjem gonili iz sela, ¹to su tutkali pse i djecu da ga gone i pu¹tali maèku da mu li¾e ranu kad vi¹e nije imao snage da se brani. Treba da ga napadnem prije nego se sasvim izvuèe, ali ruka mi ostaje nepomièna i volja mi je omrtvljena ¾eljom da vidim ¹ta æe biti. Ima jo¹ vremena, ka¾em u sebi, noge jo¹ nije raskopao, nije ni poèeo da ih raskopava - èekaæu to.

"Èudi¹ li se", upita on ¹upljim glasom koji mi je odnekud poznat.

"Ne nimalo", rekoh. "Èemu da se èudim?"

"Onako. Ti si umoran, èini mi se."

"Nijesam se naspavao."

"Neæe biti samo to."

"Pusti sad to, vidi¹ da mi se spava!"

"Uvijek su ljudi mamurni poslije tih stvari."

"Kojih stvari?"

On ne odgovori i vi¹e se ne osvrnu na mene. Zaboravio me, zaposli se - grebe i raskopava zemlju ispod sebe. Jedno vrijeme izgleda da uslijepo kopa, gdje stigne, bez pravca i cilja, ali se onda ustremi na mjesto gdje treba da su mu koljena. Lice mu se iskrivilo, bradu je na grudi oslonio, koluta oèima i oslu¹kuje podzemni ¹um izvlaèenja. Izvuèe lijevu nogu, izuvijanu i zemljavu, izravna neke suvi¹ne zglobove kao zgu¾vane pantalone, uzdahnu pa izvuèe i desnu. Ta desna noga mu je znatno kraæa, zato on ramlje. Bos je, sakri tabane da ih ne vidim. Ne bi trebalo da ih krije - to ¹to je bez obuæe oznaèava ga kao pripadnika sirotinje i protivnika vi¹ih klasa koje su ga kao takvog ocrnile propagandom. Podvi noge, sjede po turski i iskezi se prema meni. Na glavi mu je pocijepana kapa, kroz nju se probijaju o¹tre sijede dlake, iznad èela se nazire krastava èvoruga - zalomljen stari rog ili zaèetak novog.

Gledam ga i stalno ne¹to novo otkrivam. Igle i naprstka nema, ali po svemu lièi na terziju ili na nekakvu zanatlijsku èuèalicu ¹to se stidi siroma¹tva i na sto naèina vrda da se iz njega iskobelja. Sjetih se da sam ga vidio u Gubavèu i osvrnuh se da vidim ima li koji le¹ naokolo. Ne, ne èuju se muve i ne smrdi. U meðuvremenu on se podmladio. Izrasla mu je crna brada sasvim slièna onoj ¹to sam je ja nosio. Za trenutak mi se uèini da ju je skupio na Pojilu, tamo gdje sam je juèe obrijao - dlaku po dlaku ju je skupio i nekako vra¹ki vje¹to nalijepio. On se tome nasmija i reèe:

"Malena je tica lastavica, al umori konja i junaka."

"Koja ti je to lastavica?"

"Ona ¹to si je svunoæ gonio."

Vi¹e neæu da ga pitam. Vidim da mu je ne¹to krivo, nekud cilja, a meni danas nije do svaðe. Umoran sam i sve me boli, nijesam znao kako to mo¾e da slomi snagu.

"©ta je? Nije ti do razgovora."

"Nije", rekoh.

"Sad si grogi."

"I meni se èini."

"Takvi ste vi ljudi. Prvo huka-buka, nigdje kraja, nikad dosta, pa poslije ni¹ta i najzad ni¹ta."

Odjednom se pretvori u pijanog Kaèarandu na nekoj slavi. Pjevaju djevojke "Oj, je l' ti ¾ao ¹to se rastajemo", razvlaèe "Rastajemo, a ne sastajemo", i kunu "Bog ubio ko nas rastavio, kroz kosti mu trava pronicala", a Kaèaranda oblizuje usne, sve do rane gdje su mu otfikarili izra¹taj na ko¾i, i grdi one ¹to neæe da piju: nek ne piju kad su ludi, i kad su blesave kukavice, on æe, svejedno, za sve njih spremiti mrtvaèke sanduke od èamovine i pratiæe ih jednog za drugim do groba, do ni¹ta; napiæe se, kao uvijek, na njihovim grobovima, i otpjevaæe im svoju liturgiju: "Rakijice, Rako ja te volim jako. Ja æu tebe Rako, u trbuh ovako, a ti mene, moja Rako, u potok polako"... I stvarno je mnoge od njih pijan do groblja otpratio i u potoku o¾alio, ima vremena da spremi sanduke i za ove ¹to su preostali. Stiæi æe, mo¾da, da i za mene napravi sanduk - zakivaæe ga s u¾ivanjem, jer on mrzi komuniste od poèetka.

Otvorih oèi - veselje se sti¹a. Stigao sam kasno, sti¹alo se davno, sve su popili i razi¹li se. One djevojke ¹to su pjevale, razudale su se i djocu podigle. Umjesto Kaèarande èuèi kraj kamena njegov prijatelj po rakiji DJavo s bradom i gleda me.

"Daleko si zabrazdio", reèe najzad. "Zanosi¹ se u uspomene i gluposti, a zaboravlja¹ svoje brige."

"To je zato ¹to neæu brige."

"Neæe¹, je li? Au, majstora... A htio bi da paktira s neèistim silama."

"Da ti nijesi moja savjest preru¹ena u ðavola?"

"Ne, nego mi je zanat takav"...

"Da se pretvara¹ u ono ¹to nijesi?"

On klimnu glavom. Sve dotle mi se èinilo da je to san, ili neka igra slièna snu. Zaèudih se kako sam pogodio da je on zanatlija i sitna du¹a, ni voda ni vino, jedan od onih ¹to o¹ljare i skitaraju tamo vamo: oj tutkalo, svijetli obraze, podr¾ vodu dok majstori odu!... Pisali su o tome Lawrowsky i Meyer, ne ba¹ izrièno nego da se mo¾e naslutiti, a ima podataka i kod Maas-a i drugih, gdje se ne¹to jasnije nazire zamjena, koja je u stvari podmetanje. Tom zamjenom su sitne prilike kotlokrpa zauzele mjesta starog Kovaèa i Prometeja. Mora da je sve¹tenstvo odigralo va¾nu ulogu u izvoðenju te zamjene; mo¾e se pretpostaviti da je i klasna dr¾ava potpomogla da se oklevetaju njeni stari protivnici okovani jo¹ od robovlasnièkih vremena. Crnomanjasti tipovi s istoka, hrome skitnice, bose, s deformisanim tabanima, i va¹arski maðionièari vje¹ti u preru¹avanju samo su potpomogli da se kleveta uèvrsti.

"Ti smatra¹ da sam prevarant", reèe.

"Po èemu to?"

"Èitam ti u oèima. Kad je tako, neæu da razgovaram!"

"Veæe ¹tete ne bilo!"

On se stvarno naljuti - gunða i ¾urno ubacuje, u zemlju kao u vreæu, one svoje izuvijane pipke, dronjke i krakove. Zaèas je sve zakopao. Osta samo iskrivljen panj ogorele glave na kojoj su èobani vatru lo¾ili. Doðe mi krivo ¹to su me oèi odale. Samo sam jo¹ njega imao, a sad sam sam pred vremenom. Vrijeme je gavran za mene - ¹unja mi se iza leða, zavlaèi se izmeðu mene i moje sjenke i rastavlja me na dvoje pa na èetvoro. Posvaða me sa mnom samim, ogadi mi sve gdje sjednem i gdje stanem i dube me kao kaplja kamen. Bolje bi mi bilo i s neèistom silom, i s ðavolom, nego da se stalno gledam oèi u oèi s tom prazninom ¹to se vrijeme zove. Kad bi ono èudo iz panja htjelo jo¹ jednom da se javi - pustio bih ga da laje ¹ta hoæe, samo da mi skrati vrijeme. Mo¾da ono nije odvratno kao ¹to mi se uèinilo. Ako jeste - ¹ta se mo¾e? Mora ne¹to da se trpi... On kao da negdje proèita ¹ta mislim - vrati se i zare¾a:

"Ti si lopov vulgaris, a to je gore nego prevarant."

"Zavisi s koje se taèke gleda."

"Sa svake taèke. Obièna lopu¾a ¹to kraducka prnje i ¾ene i ¹ta stigne. Èak i èarape."

"Neko mi je pomogao da kraduckam. Ti, èini mi se."

"Moja je stvar da te u to uvuèem i ocrnim, da nema¹ kud da se vrati¹."

"Eto si me uvukao, ¹to se sad buni¹?"

"Treba da se odupire¹, za¹to si èovjek!...

"Dosadilo mi je da nosim dronjke."

"©ta æe¹ reæi drugovima kad te budu pitali?"

Zna sve, to mi se ne svida. Zna gdje boli, tamo bocka i milosti nema. Milost ja ne tra¾im, nek ide u bo¾ju mater s njome! Nije va¾no ¹ta æu im reæi, nek idu zbogom! Prvo treba da se naðem s njima, a dotle ima da proteèe dosta vode bistre i mutne. Ako ba¹ navale s pitanjima - reæi æu im da me nevolja, upravo ðavo nauèio da se snaðem. Poslu¹ao sam ga, ¹to da ne - kad ovdje triput vi¹e vrijedi lupe¾ koji je dobro obuèen nego tri po¹tena komunista u dronjcima... Ne bude li im dosta to, sve æu iz vreæe da istresem. Znao sam i ja gdje je bolje, i osjeæao sam gdje gori pod nogama, zato sam htio da poðem na Pljevlja, pa u Prvu proletersku, gdje se vodi èista borba - vojska s vojskom i bomba na bunker - ali oni mi nijesu dali da tamo poðem. Zazidali su me u pozadini i stavili mi bukagije da ostanem u pozadini, tu gdje su seljaèko-èobansko-lopovski obièaji da se krpi, a èovjek mora da ih primi ako hoæe da jo¹ ¾ivi. Nijesam htio kao Niko, pa da me proglase za kukavicu; ni kao Jakov Izdvojenik, pa da mi kroz plot daju hranu. Ovako sam izabrao, jer ovo je Lelejska gora, ne mo¾e u njoj od po¹tenja da se ¾ivi...

"Ni dolje ne mo¾e", osmjehnu se on. "Nigdje."

"Pa ¹ta onda?"

"Ni¹ta. Mislio si da mo¾e, a ne mo¾e."

"Moæi æe jednom."

"Kad pirinaè rodi u Lelejskoj gori."

"Rodiæe kad mu pripremimo teren."

"Ne budali! Ne bi se zvala Lelejska da ¾ivot oko nje nije lelek."

"Bio je lelek"...

"A sad zar nije? I po èemu misli¹ da neæe biti? Jalova ti je nada u promjene, jer ni¹ta se ne mijenja da postane ne¹to drugo nego ono isto ¹to je bilo. Krug, razumije¹ - udalji se da so vrati u nihil novi sub sole. Postoje zakoni klima i struja, sve krugovi, zna se gdje koja cvjeæka raste i kakve plodove ima da donese. One mièurinske zavrzlame s ukr¹tanjem bile su samo devijacija i bajka za djecu. I Dnjeprostroj - sami su ga minirali. Jedino se jo¹ Rusi odupiru, a jabuke i kalemljene vi¹nje i cvjetni kolhozni vrtovi oti¹li su u maglu i pra¹inu. Pa i tamo gdje raste pirinaè - misli¹ li da su ljudi siti?... Ni govora! Jadni su i kr¾ljavi su, gladniji su i prljaviji od ovih ovdje. Ne bulji oèi i ne èudi se, to je prosto: veliki gazda im uzme to ¹to je rodilo, preveze ga brodovima, hrani njime policajce, ¹trajkbrehere, oficire, liberale, dou¹nike i kurvice, jer to su njegovi, jer on kupuje du¹e angro, a ne jednu po jednu kao ¹to tvoj primitivni mozak zami¹lja. Je li ti sad jasna slika?"

"Nije mi jasno ¹ta posti¾e time."

"Da se po¹tuju pravila igre. Neki je zovu "Maèke i mi¹a", drugi skraæeno "Jaèi-tlaèi", ali nije va¾no kako se igra zove nego da se pravilno rasporede snage. Na vrhu su pro¾drljivi, ¹to se ne mogu zasititi. Ispod njih su ulizice da im se dive, kardinali, guverneri, predsjednici i poslovoðe svakojake. Ispod toga je vojska da to brani, a na dnu su po¹tene budale ¹to argatuju i ponekad se bune i stalno se nadaju u promjene, te tako i oni imaju èime da se zabave. Sviða li ti se taj raspored?"

"Ne, ako se ne preokrene."

"Kako da se preokrene? Pa da mi¹evi gone maèke? Ti si lud!"

To su mi i drugi rekli. Ponekad to i sam pomi¹ljam jer èesto ne mogu da raspoznam kad spavam a kad sam budan. I sad tako: bio bi san, smirio bih se, ali odnekud kresne kao munja jasna misao kakva ni na javi ne dolazi, ili sjeæanje na nekoga, ili zamr¹ena muka mozganja o pravu èovjeka da se nada. Ima ne¹to ispod toga, ne mo¾e biti da nema ni¹ta, jer odakle bi se onda obnavljala nada? To mi lièi na one ¹to su ma¹tali o letenju i krpili razna krila i lomili vratove padajuæi. Pokazivalo se najzad da su bili u pravu: po tome se vidi da je u toj ma¹ti bilo zrnce moguænosti koje ih je stalno izazivalo da jo¹ jednom poku¹aju. Zar nije jedno takvo zrnce iza na¹e nade o pravdi?...

"Nije", reèe on, "nema ga. Drugo je kad se ne¹to ma¹ta s ugledanjem na prirodu, a drugo kad neko krene izvan toga i dalje od nje."

"Krenuli smo i stiæi æemo."

"Na tom putu ste dosad postigli samo da br¾e tamanite jedni druge."

"To je samo privremeno. Proæi æe to."

"Jesi li siguran da neæe doæi ne¹to gore?"

"Gore ne mo¾e, nema kud, mora bolje."

"Nikad se ne zna ¹ta je iza okuke."

Èuo sam ne¹to i o tome: neki su do¹li do okuke i pogledali su ¹ta je s one strane; nijesu se vratili, znaèi da nije ni¹ta stra¹no. Mogao bih to da mu ka¾em, ali za¹to? On je kao Kaèaranda zapeo da neæe. Umoran sam i glava me boli od tih stvari. Ne bi trebalo ni da mislim o njima - daleko su i ni¹tavno je ono ¹to ja za njih mogu da uèinim. Najgore je ¹to nemam ¹ta da èinim, iskljuèen sam iz èinjenja - samo da sjedim i da èekam, a od èekanja se vrijeme nadima kao od kvasca. I on se najzad umorio i smirio. Pogledah ga - opet je panj sa ¾ilama u zemlji. Zemlja se na suncu osu¹ila, ne poznaje se ¹to je grebena i raskopavana. Kora mu je oguljena i ogorela, jedna pruga sunca prolazi mu ispod kvrge koja lièi na kukast nos - od toga izgleda da se kezi i u¾iva ¹to je ostao pri svome. Kundakom udarih ogorelu kvrgu, ona se zdrobi u pra¹inu i prosu se po zemlji. Htio sam time da izbri¹em podsmijeh: on se, naprotiv, ra¹iri i ustali.

Okrenuh se prema ¹umi - ona se sva digla na noge i ustremila da me zgazi. Pogledah livadu ustalasanu - ona me mami da me izda. Na putu nema nikog i nije ga bilo otkad pamtim, po tome izgleda da to i nije put za ljude nego varka naslikana da izgleda da ih je bilo. Uspravih se s pu¹kom ispred sebe - tako jedino smirujem stvari kad poku¹aju da se pobune. Drveæe zastade gdje se zadesilo, samo neka stabla pohodom zahuktana poèe¹e da se okreæu oko sebe. Livada se uprepodobi i ti¹ina le¾e na nju, vjetar se sakri iza grana i sve se postara da zauzme svoja mjesta. Nebo je opet gdje je bilo, runo oblaka nataklo se na krivi rog Lelejske gore. Sve se dobro svr¹ilo. Za sada se svr¹ilo, ali drugi put ne znam kako æu izaæi na kraj s nemu¹tim stvarima ¹to se naglo izmije¹aju i u èoporu k meni krenu.

KRVAVE RUKE

Ne vuèem ni¹ta te¹ko, nije mi hladno noæu i ne muèi me vruæina danju,

nijesam gladan ni bolestan. Trebalo bi da mi je dobro, a nije - jedna mukla muka, povremeno i sve èe¹æe, nailazi da me davi. Nikad nije ista, pa da joj doznam ime i uzrok i protivotrov, nego vazda drukèija mje¹avina raznih stanja koja se glo¾e oko prvjenstva. Nekad prevlada gri¾a ¹to ovako uprazno gubim otsudne dane kad su sve snage napete i svak sa svoje strane èini sve ¹to mo¾e. Poènem da ma¹tam ¹ta da èinim, pa me usred ma¹tanja uhvati strah: napraviæu vi¹e ¹tete nego koristi. Tako se sve ispovezalo i nakrivo nasadilo -- ne valja èiniti ni neèiniti. Ako sam u ¹umi - to je skrivanje, ako izaðem - nepa¾nja i izazivanje; ako ubijem nekog gada - daæu povod da na¹e poubijaju, ako se pustim da poginem - propjevaæe ona strana. Od toga me obu zima tuga i èama i zle misli: najbolje bi bilo da se zabijem u neprohod, gdje me ni gavran neæe naæi, i sam sebi uèinim kraj...

Kad to proðe - zamijeni ga èudno veselje u kojem mi doðe da klièem i skaèem od puste sreæe ¹to je pro¹lo. Pro¹lo je, ¾iv sam, tu sam, nastavljam Vuka Brajotiæa u promijenjenim uslovima, i one rijetke tu i tamo ¹to ne pado¹e i ne izdado¹e u Arslan-pa¹inoj godini, i komuniste ¹to sve mogu da izdr¾e pa i samoæu. Nije potrebno da prljam ruke ubijajuæi neke rðe s one strane - zbunjuje ih i ubija veæ samo to ¹to sam jo¹ ¾iv. Pa i kad ne budem, kad me ubiju iz zasjede kao Janka ©arca li Bo¾a Ve¹ova - ovo ¹to je bilo, ¹to prolazi, ne mo¾e se nièim uni¹titi. Nije va¾no ¹to nema guslara i ¹to me neæe opjevati; kao sigurno se mo¾e uzeti da je to veæ unaprijed uèinjeno - samo se imena izmijene ili se stave jedno pored drugog kao u starim pjesmama gdje su vremena pomije¹ana po sliènosti u nesreæama. Ne mo¾e mi ni¹ta ni nesreæa, ni dugo vrijeme koje se dovija da me otruje sumnjama i ðavolima.

Izmeðu te dvije krajnosti ima nekih prelaznih stanja kad povjerujem da sam normalan i da su me pro¹le pomame. Zabrinjava me ¹to primjeæujem da ovih dana ta zdrava stanja sve kraæe traju. Ne znam je li to od klime, ili je prosto od samoæe, tek na neki naèin je poremeæena ravnote¾a koja je postojala izmeðu mene i stvarnog svijeta. Po¹to ne mogu da odredim od èega je poremeæaj, ne znam ni kako æu ga popraviti. U trenucima ushiæenja jedva se uzdr¾avam da ne skoèim na stijene - zato namjerno izbjegavam opasne predjele s liticama, ali tim uzdr¾avanjem samo ubrzavam ono suprotno osjeæanje koje æe me najzad navesti da ispalim metak u èelo i sve skratim. Jasno mi je: treba da naðem neki oslonac. U prirodi ga nema, veæ bih ga na¹ao da ga ima - samo sam vidio da se drvo na drvo oslanja, a ja treba na èovjeka.

Sjetio sam se Jak¹e i po¹ao da ga tra¾im - da vidim na ¹ta se on oslanja. Nadao sam se da æu imati vi¹e sreæe nego prije, dozivao sam ga, vatre lo¾io, dim da se vidi ostavljao - sve uzalud. Mora da se nekud odselio - ili je u ushiæenju skoèio s litice ili metkom kroz glavu skratio èamu. U hodu mi je ipak bilo lak¹e - nekad malo nade, nekad znaci opasnosti skretali su mi pa¾nju da druge stvari i san je noæu dolazio od umora sladak kao med. Pri povratku preko ¹anèeva, na livadama obasjanim mjeseèinom, sjetih se one ovce s jagnjetom i za¾alih ¹to sam je Taslaèu poklonio. Kad bi mi sad do¹la jedna takva ovca, rekoh u sebi, vi¹e je ne bih nikom poklonio. Spustih se na zemlju, pored nekog ¾bunja, s ludom nadom da æe se pojaviti. Èekam, èekam - ¹to da se ne pojavi? Ima ih na stotine, gube se svakog dana, a meni treba samo jedna... Umjesto nje, iz sjenke se podi¾e raèvasto i tamno biæe.

"Nema ovce", reèe ¹upljim glasom, "mo¾e¹ da je ne èeka¹."

"Vidim i ja da je nema."

"I da je ima, vi¹e ti ne bi pri¹la."

"Za¹to misli¹ da mi ne bi pri¹la?"

"Krvave su ti ruke."

"Oprao sam ih, ni¹ta se ne poznaje. Evo, pogledaj!"

"Ne poma¾e to, i dah ti smrdi na meso."

Smrdi, vjerovatno, kao dah vuka ili mesara, a ovca je blagorodno stvorenje - ne trpi smrad. On to zna, jer ni njegov dah ne miri¹e - do¹ao je da mi time dosaðuje i kezi se sa zlobnim zadovoljstvom. Ne znam po èemu se upravlja kad me tra¾i, tek - naðe me vrlo èesto, naroèito kad sam umoran i kad se spustim na zemlju. Mo¾da me èak i ne tra¾i, nego ga ja sa sobom nosim i te¾inu mu osjetim samo kad se umorim. Obuèen je u ru¾ne dronjke, gore od onih ¹to sam ih bacio u Gubavèevu peæinu, i u bradi mu svjetlucaju gnjide. Ljulja se izmeðu dvije grane s licem nad li¹æem blistavim od mjeseèine, i izgleda mlaði nego ranije. Sijedo mu je samo iznad u¹iju, po svemu drugom jedva da je dvije-tri godine stariji od mene.

Popravio se posljednih dana, mora da se prihranio ostacima one strvine u ¹umi.

"Onaj bik", reèe kao da mi pogaða misli, "bio je moj."

"Je li? A ja sam mislio da je moj."

"Do¹ao je u moj prostor, sam je do¹ao."

"To jo¹ ne znaèi da je tvoj."

"Nego ¹ta? Pasao je moju travu i pio vodu. Ko ovamo doðe i samo vazduh udahne, moj je."

"I ja sam tu, a nijesam tvoj."

"Polako, postepeno, ima vremena - biæe¹ i ti moj."

"Nasljednik, mo¾da - ako te nekud odnese neki ðavo crnji od tebe."

On se osmjehnu. Nad¾ivio je, ka¾e, mnoge koji su se nadali i ¾eljeli da ga ovdje naslijede. Jednom je tu bio veliki Ku¹trim, sin Rabljena Miomanoviæa, dlakav, s kosom niz pleæi, i brz na zlo. Da se osveti ©emoviæima za zulume ¹to ih èine srbljaèkoj raji oko Budimlje - zaludio im je sestru Fatu, doveo je na Rabljenu¹u i pravio djecu s njome nanoseæi sram islamu. Kad je Kariman-pa¹a od Ipeka navoj¹tio - to je da njega kazni i zlog kneza Mirèetu Krivog ¹to mu je sestriæa, bega Æoroviæa, premlatio bukovom batinom: "Eto ti, bego, danka i araèa, eto ti sve ¹to ti pripada." Onda se Ku¹trim s Fatom sklonio u DJavolju peæinu, tako se ta peæina zvala prije nego se po Ku¹trimo prozvala. Uhvatili su ga, posjekli su ga, a Fatu su kamenovali - te se i sad zove Fatina gomila pored Lima. Poslije je do¹ao Jakov Izdvojenik - istjerali su ga, ¾iv se raspadao, od smrada iz njegovih rana vuci su bje¾ali preko Lima. Pa je pro¹lo koliko je pro¹lo, pa je do¹ao Niko Doseliæ, Sajkov sin, s Anjom djevojkom, opet dvoje - uhvatili su ih, kamenovaæe ih, jer sve ide u krugovima i ponavlja se. Mora neko da ponovi i raspadanje Jakova Izdvojenika, a ko æe to da ponovi?...

"Ti", ugrabih da viknem.

"Ne, nego ti. Poèeo si veæ."

"Ono je bila samo ¹uga. Izlijeèio sam je, ne poznaje se ni gdje je bila."

"Ovo sad nije ¹uga spolja nego iznutra."

Ponekad mi se èini da on sve to ¹to ka¾e na neki naèin iz mene izvlaèi - primisli, brige, strepnje i uspomene veæ odavno zaboravljene. Dodaje i ne¹to svoje, o stvarima koje prije nijesam znao - sad ne mogu provjeriti je li to bilo ili nije. Nikad prije nijesam èuo da se Ku¹trimova peæina zvala DJavolja...

"Nego kako se zvala prije Ku¹trima?"

"Ne znam, mo¾da si ti to izmislio."

"Jesam li jo¹ ne¹to izmislio?"

"I zloga kneza Mirèetu Krivog. To je neki tvoj."

"U stvari je tvoj, jer i onda su se dijelili na dvije strane. Knez Milutin je htio da se pokori Kariman pa¹i: odnio bi baraè i pa¹u bi obrlatio da ne tra¾i Fatu i Ku¹trima. Zbor se slo¾io s knezom Milutinom i sve bi se dobro svr¹ilo, ali se tada isprijeèio knez Mirèeta i rekao Milutinu: Skidaj glavarske znake sa sebe, kapu i ko¾uh i maè otpa¹i, obrij glavu, prive¾i èalmu, pa idi da ljubi¹ pa¹ine skutove. To pominje i narodna pjesma: Zbor zbori¹e dva brata roðena, zbor zbori¹e dok se umori¹e, al se braæa slo¾it ne mogo¹e, jedan oæe a drugi ne oæe. I pleme se na muke stavilo, zbog Mirèete zloga vojevode - ¹to ne slu¹a brata mudrijega... Eto, mislio si da su svi guslari na va¹oj strani, a nijesu. I s pravom, jer onda je nastala sjeèa i muka, sablje i roblje, i nazvala se Piskava dolina po vrisci djece pod sabljama, i Bje¾anska peæina i Robov laz, a Mirèeta Zli se dotle zavukao i Omando ispod Ljubana da bi svoju ko¾u saèuvao kao ti sad."

"Je li je do kraja saèuvao?"

"Ne do kraja. Poginuo je ispred Plava, blizu mosta - nagnao se na svoj maè kad je ranjen pao s konja."

I to sam negdje nekad èuo. Ba¹ bih se rado vratio odavde u ono zlatom izvezeno Nekad gdje sam to èuo. On, èini mi se, sve to ¹to govori izvlaèi iz mojih uspomena kad se i¹lo u pljaèke, kad su ¹irili cestu, kad su pjevali Oj djevojko, oj djevojko vareniko vruæa, ljeto proðe, ljeto proðe ne udrobih u te... Onda je Marta Pantelina udarila nekog peraèem po èelu ¹to se pohvalio da je s njom spavao. U ono vrijeme jo¹ nijesam znao po èemu je stra¹no ¹to je s njom spavao, trebalo je da nekog pitam a nije se imalo vremena od novosti ¹to su se iz dana u dan sruèivale. Komiti su ginuli i izginuli, preostali su se ispredavali, pa su poèeli da se vraæaju ¹vapski ¹pijuni, slobodni i zakonom za¹tiæeni, da prièaju kako su narod spasavali od odmetnika i od ©vabe. Mislim da je ba¹ jedan od tih ¹to su se odnekud kasno vratili, s cipelama, sa ¹e¹irom, s o¾iljkom od rane preko èela i nepomiènim okom od stakla, prièao da je Mirèetu Zloga najzad stigla narodna kletva te se na svoj maè nagnao.

"Sigurno æe i tebe nazvati - Lado Zli."

"To nije va¾no. Zavisi ko."

"Najèudnije je ¹to ti misli¹ da se tobo¾e za ljude bori¹."

"Ne tobo¾e, nego ba¹ za ljude. Za koga, ako ne za njih?"

"A mrze te, i ti njih ni¹ta manje."

"To su tvoji ¹to me mrze i ¹to ja njih."

"Svi su moji, drugih nema. Od zemlje i vode ¾ive, a ne od praznih prièa. Vi¹e vole panjok danas nego kolhoz i slobodu prekosjutra."

"Ima i drugih, samo se ne vide, prikrili su se privremeno."

On se zaljulja od prigu¹enog smijeha. Vidi mu se samo gornji dio tijela kako viri iznad grane. Noge svoje, iskrivljene i nejednake, stalno krije iza ¾bunja. Kako se mjesec di¾e i osvijetljeni prostor pokreæe, premje¹ta se i on svakièas pode¹avajuæi da ne opazim da od njega nema sjenke. Stidi li se on ¹to je nema, il se pla¹i?... Ako se pla¹i, to mu je slabost na koju treba da navalim. Samo sjenka nema sjenke, a iz toga bi se dalo izvesti da je on samo sjenka i utvara - ne znam èija, mo¾da moja. Bez mene ga ne bi bilo, ili se za njega ne bi znalo, zato me ¹tedi. I bez samoæe ga ne bi bilo, zato mu je krivo kad potra¾im i kad naðem drugo dru¹tvo. Vrijeme koje brda razara vodom ¹to iz njihovih utroba izbija, podmetnulo mi je tu utvaru da me njome rasparèava na dvoje i na èetvoro. Prvo me navelo da je sam dozivam i da je igrom ma¹te stvaram - da mi skrati vrijeme - a sad, kad se ustalila kao neka prokleta ma¹ina ¹to se sama sobom obnavlja, imaæu muke dok se od nje oslobodim...

"I neæe¹ se osloboditi", zare¾a on.

"Nego ¹ta? Neæe¹ mi, valjda stalno za petama?"

"Dok si ¾iv. Kako da se oslobodi¹?... Kad?"

"Kad naðem dru¹tvo."

"Gdje da ga naðe¹? Po potocima, u grobovima, rastura se tvoje dru¹tvo - jedan na brdu, drugi u dolini. Nije to dru¹tvo za dru¾enje, nego za plaè."

"Ostaæe neko, nikad svi ne izginu."

"Kako su zapeli s jedne i s druge strane, ne bi bilo èudo da ba¹ svi izginu. Oni ¹to ostanu, biæe drukèiji da ih ni majka ne prepozna - jedni umorni i zgu¾vani, krpe od ljudi, drugi divlji i lukaviji od ðavola. Biæe i treæih: navikli da kradu, kao ti ¹to se navikava¹, ili da grabe gdje ¹ta stignu, pa im se usladilo da grabe, pa od grabe¾a nemaju vremena da dignu glave. Pa i kad ih dignu, vi¹e ne poznaju nekada¹nje poznanike ako nemaju neke koristi od njih. Je li to dru¹tvo? Otkud dru¹tvo i ko æe kome da vjeruje - kad ste stoput na vjeru prevareni bili? Èak i nijesu svi po¹li u borbu da za druge ginu, ima ih ¹to su u to zaplivali da za sebe ¾ive. I veæ ¾ive, intendanti i ne znam ko - imaju slanine i èizama i po desetak kai¹eva preko grudi"...

"Ima li tebi kraja", viknuh.

"Ne, za¹to? ©ta æe mi kraj, kad mi je dobro i ovako?"

"Zar ti niko ni¹ta ne mo¾e?"

"Ne ko me mrzi kao ti. Samo moji, oni od kojih se ne èuvam. Ali oni su stra¹ljivi."

"Nijesu ba¹ ni stra¹ljivi kad se okupe u gomilu."

"A ko æe ih okupiti?.

To se, eto, i ja pitam. Postarao bih se da ih okupim i mo¾da bih uspio u tome, ali, po¹to ne znam kako da ih natutkam na njega, stvar se ne bi rije¹ila. Oni bi prvo na mene navalili, a on bi dotle pobjegao u peæinu da se ruga i meni i njima. Dojadio mi je, ne mogu vi¹e da ga trpim. Nije to samo ¹to me truje sumnjama, strepnjom, svaèim, i ¹to mi omrazi sve ¹to uèinim i ne uèinim, nego me stalno podsjeæa na ðavola ¹to je èovjeka zaoglavio. Prosto mu je stavio neku ðavolju vezu oko glave, ne¹to tanko kao dlaka i nevidljivo, pa ga jahao i mamuzao do beskraja. Èovjek je mislio da ide kud treba, a ðavo ga dotle vodio iz peæine u peæinu i iz zla u gore. Mene, dodu¹e, nije zaoglavio, ni¹ta slièno nijesam opazio, ali ja ne znam znam li ovo ¹to mi se èini da znam i da gledam, a nema nikog da potvrdi.

"Kad ti spava¹", upitah ga.

"©ta æe ti to sad?"

"Htio bih malo da se odmorim a ti mi ne da¹. Odmaraæu se kad ti zaspi¹, ali ne znam kad æe to biti."

"Kad poène ki¹a. Ne volim ki¹u, pa se sklonim."

"Ni ja je ne volim, to je jedino u èemu se sla¾emo."

"Ki¹u voli ko ore i kopa, a ja i ti to ne radimo nego o dobru mislimo.""

"Nezgoda je samo ¹to se ne sla¾emo ¹ta je dobro."

"Slo¾iæemo se, ima vremena."

To on meni prijeti - ima vremena. Znam da ga ima koliko nesreæe i praznine, i èini mi se da je ono isto s njima. Lak¹e je ljudima koji ga rasparèaju na radove i odmore, lak¹e bi i meni bilo kad bih imao da ne¹to radim - da obaram drveæe, ili ljude, ili ¾ene, ili da lovim zeèeve. Po¹to mi je sve to uskraæeno, ostaje mi samo da buljim u njegove gladne oèi ¹to svaku sreæu zaèas raspr¹e i nadu u porugu preokrenu. Od tih oèiju se brzo ludi - sad mi je jasno da je Niko Sajkov poludio prije nego se predao. Dojadila mu je samoæa kao ki¹a, pobjegao je od ki¹e u vodu, a ja neæu. Ustadoh da poðem, a DJavo me pita bje¾im li to od njega. Bje¾im, priznadoh - ¹to da krijem kad on to i sam zna. Stiæi æe me opet, ka¾e; pa nek stigne, ¹ta mu mogu. Spotièem se preko ¹anèeva i ne pazim ba¹ gdje stajem - samo da se prije udaljim. U daljini ispred mene stoji visoka Lelejska gora: prije su bila samo dva vrha, kao dva leleka skamenjena, sad je odnekud i treæi izrastao.

OSTA KAPA NA BACANA

Dobro je ¹to nemam sata - svakièas bih ga potrzao, i sumnjièio, i gurao da br¾e ide; s druge strane bi me nerviralo ¹to me svojim hodom podsjeæa da sve nekud ide i ide dok se samo ja izle¾avam. Ovako bez gri¾e le¾im na proplanku i gledam vedro nebo u visini. Bistro je toliko da ¾eð izaziva, s pliæacima krajevima, s virovima bez ¹ljunka i dna, a najdublje je iznad mene. Ima nekih zraènih iskara ¹to igraju u nedogledu, ali one nijesu posljednje do kojih se mo¾e stiæi - vazda se otisnem jo¹ korak dalje, a taj korak je èitav ponor kroz koji propadam i gubim dah od mje¹avine slasti i straha. Mostim tako od ponora do ponora, ispran prazninom i plav od nje do kostiju i kroz kosti, dok se sve moje rasipa prostorom i sjedinjava sa svjetlo¹æu. Samo su mi jo¹ oèi ostale da me odvode sve dalje i dalje - letim, lebdim nad svijetom kao prozraèna iskra ¹to igra u nedogledu meðu ponorima.

Traje to nekad pola sata, mo¾da i vi¹e, dok se izigra. Umorim se i ote¾am; vratim se gdje sam, pa se pitam: ¹to luduje¹, Lado, jado, ¹to se ne smiri¹?... Da su ti oèi triput prodornije nego ¹to su - ¹ta bi tada vidio? Ovaj isti ponor plav od praznine - plavo ni¹ta oko svijeta koje u stvari nije ni plavo, i vi¹e ni¹ta. Gledao si ga, nagledao ga se, obnevidio si od gledanja. Sad ga ostavi, jer ti nijesi luckasta letu¹ka ¹to od straha srlja u ni¹ta, nego èovjek i komunista koji jo¹ pomalo vjeruje i sanja o stvaranju neèeg boljeg na zemlji. Ne znam ko te tim snom usreæio. Ne mo¾e¹ mu zamjeriti ¹to je to uèinio. Naprotiv treba da mu zahvali¹, jer pored svega, kad se razmisli - nema veæe sreæe od te na svijetu. Nije jedan bio koji te tim zadu¾io; mnogi su bili, s raznih strana, i stalno su se dopunjavali: stric Tajo kad je negdje doèuo da Lenjin kotrlja bujere i gazde po Rusiji, pa doktor Markoviæ kad se odmetnuo, pa Vranoviæ kad je sam kao proklet prolazio...

Tako sam opet zaplivao u prazninu, sad neplavu, meðu sjenke prohujalih u nepovrat, a i to je jedno bjekstvo iz ovog ovdje. Nije ba¹ bjekstvo, branim se u sebi, jer sramota je priznati bjekstvo - nego ja to poku¹avam da nekako zaronim u sebe, a to je u pro¹lost, da tamo naðem ne¹to za oslonac, ili neki primjer za ugled. Tra¾im i tra¾im, a uzalud: svako je nekakvo dru¹tvo imao, niko se nije sam otisnuo - samo Vranoviæ se izdvojio pa izdao i Niko Sajkov sam ostao pa propao. Sam èovjek je nesreæna luda ¹to se kolje sama sa sobom, i bunca, i fantazira. Bez obzira na godine, on brzo postaje stara luda ¹to je sve svoje nad¾ivjela i pogubila - posræe putem i bez puta, re¾i, plaèe i pjevu¹i, nosi pruje i maèuge. Po tome lièi na rijeku kad leleèe ¹to ne mo¾e da zastane ni na sebe da se osloni pa da se vrati. Jedino ¹to joj je ostavljeno, to je da se podijeli na dvoje ili na èetvoro - da ne pogine sva odjednom, sama bez otpora i krivudanja.

Nezgodno je ¹to èim poènem da razmi¹ljam, brzo èuda naizmi¹ljam i zamrsim se u njima. Siguran sam kad ne mislim, kad samo gledam èvrste stvari naokolo kao ¹to i one mene gledaju. Tu sve stoji na svojim mjestima, kao lani i predlani - èuèe stijene, kleèe kleke, ¹iklja jelar i sija sunce. Ima kamenja razdrobljenog od starosti sa srebrnim ¾ilicama odmah ispod povr¹ine, s o¹teæenim kristalima i siæu¹nim ogledalcima - svjetluca kroz travu i oko puta da pojaèa bijesak avgusta. Od toga mi se prièinjava da su kosti - rebra hajduèka i vojnièka, srpska i turska i njemaèka i klimenaèka ¹to su se svakog rata i bezrata prosipala oko proklete Lelejske gore. Put se na nekim mjestima bijeli kao da je posut bra¹nom od kostiju. Ima i skeleta od drveæa ¹to suvo stoji, ¹iri ruke avetinjske i nijemo prièa svoje jade. Sad vidim da su ti le¹evi, ¹to mrtvi sijede i bune se, preci svih vampira i ðavola iz ¹ume prièa.

Jedna ptièica ¾ute glave, sa ¾utom mrljom na grudima, doðe iz jelara, zaskakuta, poèe da gazi po mojoj torbi i oproba je kljuniæem. Vidje da se prevarila, ode dalje pa se vrati da provjeri. Gleda me jednim okom i skaèe; naglo se okrene da pogleda i onim drugim - iz tog zamaha zalepr¹a i odleti. Uvjerila se da sam ne¹to ¾ivo, upla¹ila se od mog pokreta, dohvatila se grane I sve se sreæno svr¹ilo. Ipak se nije svr¹ilo: evo je ponovo - skok, skok, i ¹unja se oko mene. Stigla mi je na domah ruke, èeka samo da se pokrenem pa da nestane. Znam ¹ta èeka, volim tako da je gledam i pu¹tam je da me potcjenjuje. Po¹to nije uspjela da izazove desnu ruku, ona prelazi s lijeve strane i vje¹to veze po æumpama trave. Jednom pomislih da sam joj negdje kraj gnijezda; pomakoh se da pogledam - ona pobje¾e glavom bez obzira. Pobjegla je prestravljena, ali joj njen ðavo ne da mira - ponovo doðe da me zaèikava. kljucne dvaput, uspravi glavu, podigne i repiæ s druge strane, pa se pita ¹to i ja to ne oprobam.

Najzad mi je dosadila, poðoh u jelar iznad puta. Livada sa stijenama osta sama da se sunèa. Samo trenutak je bila sama, a onda se pojavi èovjek. Trgoh se od straha - gdje je jedan, biæe i drugih. Gotov sam da strugnem, pitam se kud æu - kroz tu zbrku ga svejedno gledam: visok je, pognut, sijede brade, naslanja se kao na ¹tap na dugu pu¹ku talijansku. Sam je jo¹ uvijek, a èast mi ne da da od jedne brade bje¾im. Najbolje je da ga ubijem, rekoh u sebi. Dugo sam se izle¾avao i plandovao, I pu¹tao da po meni rða pada - izlijeèiæu se od svega toga kad ga smaknem. Vrijeme je da i ja jednom ne¹to uèinim, a to je sad jedino ¹to mogu da uèinim za èovjeèanstvo. Nije ba¹ te¹ko, lak¹e æu ga nego zmiju. Pa i pravo je: kakav bih ja to sudija bio da ka¾njavam male zmije a ostavljam velike s bradom?... Naslonio sam pu¹ku da ne vrda, vidim mu samo gornji dio kako se propinje na ra¾nju ni¹ana - de jo¹ tri koraka, pa vi¹e neæe¹ nikad, nikud!...

Èovjek kao da je osjetio ¹ta ga èeka, stade i reèe:

"®uta, mala, veselica! Skok, skok, opa-a!"

Opazio me, pomislih, i si¹ao s uma od straha. Lice mu se iskrivilo u naje¾en bradati osmijeh, okreæe se i skoro klièe:

"©to si fina, ¹to si krasna, aman, aman! Caka-caka, mala, maja! Kljuniæ repiæ, okice maje i krila¹ca - sve ti zdravo i veselo!"

On to s pticom a ne sa smræu razgovara. Stvarno je lud, a ptici se to dopada. Ne bje¾i kao ¹to je od mene bje¾ala, stalno mu se mota oko nogu i cirikæe od radosti.

"Sama bila, pa se za¾eljela, ¾uja maja. Nema ovaca ni jagnjadi, opu¹æelo ovo ljeto. Nema èobana kao lani, nema s kime da se igra. De, de igraj ¾ujo mala, izigraj se - gledam te ja!... Tako, tako! Hop, cup, tak-tak no¾icama, caka-caka, caka-caka, nikad kraja"...

Zaboravio sam pu¹ku i ¹ta sam htio s njome, i sve. Krivo mi je na pticu, skoro sam ljubomoran na nju - jer ona je visinska ptica, moja dakle - nije trebalo da me tako brzo izda i s bradonjom se sprijatelji.

"A sad dosta, ¾ujo mala", reèe on. "Ne mogu, vidi¹, umoran sam. Tako, zbogom, tièice mala!"

Po glasu se vidi da je umoran, a po oèima da nije veseljak - to mu se samo za trenutak staro srce raznje¾ilo da se zabavi s pticom kao s djetetom. Nikad ga nijesam vidio, a odnekud mi izgleda poznat. Lièi na svetog Nikolu iz crkve, mo¾da je prema ikoni bradu dotjerao, ali nije mi po tome poznat nego vi¹e kao pojam zrelog i klonulog ljudskog èuda ispredenog od dalekih suprotnosti. Krenuo je, ide pognut i zagledan u pra¹inu. Osmijeh mu je nestao s lica i samo tugu ostavio. Pribli¾io se, veæ prolazi. Oèi su mu sklopljene, mièe usnama - ide i spava. ©ta li tra¾i u mojim gudurama, ovako sam, s bradom i talijanskim cipelama?... Cipele sam mu opazio tek kad je pro¹ao, pokajah se ¹to sam ga pustio da tako jeftino proðe. Èekaj, rekoh, nijesam ga jo¹ pustiol To ¹to s pticama razgovara ne svjedoèi da nije ¹tetoèina... Uspravih se i poðoh za njim da ga pitam ¹ta je izgubio i ¹ta tra¾i po mom imanju. Ako se zbuni i poène da vrda - osmudiæu mu bradu da me se sjeæa!

On je dotle iza¹ao iz jelara na livadu. Umjesto da zaðe u veliku ¹umu, skrenu s puta prema izvoru. Po tome kako je po¹ao pravo k izvoru, vidim da je tu i prije dolazio. Baci pu¹ku kao teret, kleknu kraj vode da opere ruke. Oprao ih je, okvasi oèi I vratne ¾ile, pogleda odbljesak neba u vodi, zatim i nebo - da provjeri je li gore ili dolje. Napio se vode, sjede u travu, odbaci cipele i èarape. Skide kaput, prostrije ga, stavi torbu ispod glave i ispru¾i se. Osjeti da mu prilazim, pripodi¾e glavu da vidi ko sam i namr¹ti se. Prvo naiðoh na njegove cipele i caknuh nogom jednu od njih:

"Saèuvao si kondure", rekoh, "a moje izgore¹e."

"Kako izgore¹e?"

"U stra¾ari kod mosta, ono kad su nas prviput napali."

Osmijeh mu zaigra oko usana, od njega se rasprama brada:

"Zar si tako brzo bje¾ao?"

"Brzo, nego kako! Kad se puca, nema ¹ale."

"I od brzine ti se obuæa zapalila? E, to dosad nijesam èuo!"

"Nije od brzine", naljutih se. "Ko ka¾e od brzine? Cipele mi nijesu bile na nogama. Tijesne, pa ih skinuo, pa u onom goroglavcu zaboravih da ih uzmem. U baraci su izgorele."

Tako - la¾em naveliko kao da me ðavo uèi. Nijesam znao kako to nekad i bez pripreme glatko ide. Dovoljno je da se prag preðe, a poslije se jedno na drugo nadove¾e i leti se sve dalje da se ne padne i da la¾a la¾u ne stigne. Èak je i zanimljivo, jer stvar se grana, stvara ¹umu, od istine pravi maglu da se sakrije kad do nevolje doðe. Istina je samo da smo u stra¾ari na¹li dvije pu¹ke i neèiju torbu a hljebom i konzervom. Bilo je i nekih dronjaka pod klupama, mo¾da su bile i cipele, mo¾da su ba¹ i izgorele: vi¹e nije imalo vremena da se gleda, neko od na¹ih je spolja posuo benzinom i zapalio. Tako la¾ov i nehotice mo¾e da napipa neke istine koje su bile zaboravljene, a zato nije sasvim siguran ¹ta je izmislio a ¹ta ne - to je njegova stvaralaèka prednost nad onim ¹to ga slu¹a i gotovanski prima ili sumnja.

Ovaj jo¹ uvijek sumnja i poku¹ava da me zbuni:

"Uhvati¹e li oni onda komandira ©ingeljiæa?"

"Uhvati¹e, pa ga pusti¹e."

"Zivog?"

"Zivog. Obeæao je partizanima da raspusti èetu i sve im je obeæao ¹to su tra¾ili."

"Ma, meni se èini da je on poginuo."

"Poslije je poginuo, u borbi, na ©atoru: ispod brade ga pogodilo, a navrh glave izbilo."

Tu mi je pomogao pramièak istine koji se na¹ao u blizini. Kad drugi put zatreba, mo¾e da se ne naðe - a ¹ta æu onda? Propalo bi mi ovo ¹to je dovde uspjelo. Da ne bi do¹lo dotle, treba stvar ¹to prije da se preokrene - dosta je on mene provjeravao, sad æu ja njega.

"Nek prièa ¹ta ko hoæe", rekoh, "Talijani su dobri ljudi."

On promrmlja ne¹to - izgleda da se ne sla¾e.

"Sasvim su dobri - miruju dolje i daju."

"Ne daju oni ¹to su dobri, nego im drukèije ne mo¾e biti."

"Kako ne mo¾e? Jesu li nam oni gazde?"

On opet progunða: osjeæa mamac, pa neæe da zagrize.

"Zar nijesu?"

"Jesu, kad si zapeo", reèe. "Ali ovdje ni za gazde nema sreæe. Vidi¹ li kakva je ova zemlja? Izgleda da je ima, a nema je, nego je to samo obuèen kamen. Dolje je kamen, a ispod kamena ¹uplje - jama, rupa, ponor, potok, sva¹ta - sve ¹to valja i ne valja kroz te rupe dolje propada. Poène¹ da ore¹, a kamen doèeka i slomi ti raonik; baci¹ sjeme u zemlju, a ona ti ga ukrade. Zato ovdje gazde gube gaæe, a kad ih to ne opameti - onda i glave. Koliko sam ja tih gazda zapamtio - svi su oti¹li. I veliki, pro¾drljivi Bu¹atlije davali su ovdje vi¹e nego ¹to su odavde uzimali - biæe da su zato i propali. Pogledaj samo kako se zovu mjesta: Prokletije, pa Vragobija, pa Lelejska gora, s jedne strane Crna sreæa, s druge Zloreèica i Pobljenik i D¾akovica - krvava livada. A Talijani su htjeli tu da vladaju, a da krvlju ne plaæaju. Kako, de mi ka¾i! Ko bi ih branio od partizana da nije nas? A zar bi ih mi branili da ne plaæaju?... E, pa nek plaæaju kad moraju, zaista ih zato hvaliti neæu!"

Gledamo se kao pokera¹i: daleko smo zabrazdili, nazad se ne mo¾e.

"Kad tako misli¹", upitah ga, "¹to nosi¹ bradu?"

"A ti ¹to je ne nosi¹ kad misli¹ to ¹to misli¹?"

"Nosio sam je do prije neki dan."

"Vidim, odmah sam poznao. A za¹to si je obrijao?"

"Smeta mi u poslu, opaze je izdaleka. Ovako mi je lak¹e."

"Da se privlaèi¹ - dok te negdje ne sma¾u. A meni je bolje ovako."

"Da se ne vidi ¹ta misli¹?"

"Bolje je kad se ne vidi ¹ta se misli, a najbolje je kad se ni¹ta ne misli. Prosto ni¹ta - pusti¹ da raste ¹ta raste i da sve ide kako ide - nekud ide. I ne uèi nikog ni¹ta: svako zna ¹ta treba, a niko ne radi ono ¹to treba nego ono ¹to mu se sviða."

Èini mi se da se prevario, a nijesam siguran. Prevarila ga je moja brada, sad kad je nema, i otkrio je karte - ako su to prave, ako nema i neke druge u rezervi. Mogao bih i ja moje karte da otkrijem, samo kad bih znao za¹to. Sad bi to bilo dosta zamr¹eno, a dovelo bi samo do toga da se prekine igra. Meni se ba¹ ne isplati da je prekidam - sviða mi se ova igra: skraæuje vrijeme, vje¾ba ¾ivce i otkriva mi neke sposobnosti za koje prije nijesam znao. To je kao u jesen, predveèe, kad su prozori otvoreni, kad se u oknima stvaraju odbijesci predjela s preokrenutim pravcima: sva se dolina preokrene kao rukopis u ogledalu, put se zabijeli tamo gdje ga nema, voænjak se stvori nad prazninom po¾njevenih njiva, rijeka poteèe gdje nikad nije tekla. Nekad mi je to bila igra - pokreæem polako prozorska krila, mijenjam odbljeske, premje¹tam kuæe, voæke i livade. Mo¾da se jo¹ tada zaèela u meni ¾elja da svijet promijenim, djetinjasta i beznadna, koja me dovde dovela...

"Svejedno", rekoh, "nije trebalo da donosi¹ brado ovamo."

"Za¹to?"

"Ovdje ima ðavola: zaoglave pa uzja¹u,"

"Dolje ih ima vi¹e, svakojakih. Sve su uzjahali, i sami sebe, pa ne znaju gdje im je glava a gdje rep. Jednoga zbaci¹, a dva uzja¹u, pa se jo¹ poèupaju da vide koji je gori. ©ta je ðavo pri tome zlu? Ni¹ta!"

"Ima ovdje i partizana, a oni smude brade."

"Sad im nije do toga, preèe im je da sklone glave."

"Ti ih ¾ali¹, èini mi se?"

Ostavio sam mu izlaz - da poreèe; on ne pohita, kao ¹to bi drugi, da ga iskoristi. Samo me pogleda sa ¾aljenjem i blagim prekorom - uèini mi se da me neka dremljiva i stara narodna savjest otuda gleda. Ne znam je li lud ili se pravi. Mo¾da ima sigurno zaleðe, pa se no pla¹i, ili je oguglao na prijetnje - zadrijema kad ih èuje. Pogleda me jo¹ trenutak, izgubi volju, zatvori oèi i okrenu se na drugu stranu.

"I ja ih ¾alim", popustih u¾e, pa ga pritegoh: "¹to su ludi!"

On i to preæuta.

"Mrzi ih svako", nastavih. "Mora da ih mrzi i ko neæe, ako neæe da mu se kuæa zapali. Dronjavi su, ¹ugavi, gladni, sami, i gdje doðu - samo nesreæu donesu. Rusi gube, Englezi planduju, a oni se jo¹ neèem nadaju. Èemu, kako? Je li se ikad ne¹to slièno èulo?"

"Jeste", promrmlja on kao kroz san. "I bilo je."

"Kad je bilo?"

"Davno", promrmlja sa zatvorenim oèima. Izgledalo je da je to sve ¹to zna, ali on s naporom, kao da iz mutnog sna i iz dubokih peæina izvlaèi, produ¾i sporo i zamr¹eno: kad je Kara-Mehmed pa¹a s Malesijom pod no¾ stavio Gornju Leleju - jednima je kuæe palio, a drugima glavarstvo davao, da zavadi, da lak¹e vlada. Sve slomljeno i zavaðeno, popaljeno, ojaðeno - jedva se na¹lo desetak ljudi da se odupre. Odmetnuli su se, i s njima Bacan, vojvode Mirèete Krivoga sin, i na glavi mu nekakva kapa. Proglasili su da je to vojvodska kapa, ostatak stare slobode i dr¾ave, pa je puklo po narodu "Osta kapa na Bacana", a s druge strane je odjeknulo "I poljaèko carstvo propade, a lelejska kapa osta." Jedno vrijeme su se vili oko sela, gdje se i sad Kapa zove, i ubijali agalare i ranili pa¹u iz Gusinja, a poslije su se pomakli u Lelejsku goru i posvaðali se izmeðu sebe. Jedan se i poturèio, drugoga u zasjedu namamio i ubio, treæi je u Lakce pobjegao a èetvrti preko Starog Vlaha. Raspadali su se i otpadali, a opet je stara kapa do Kara-DJoka doèekala. Poslije...

Ne doreèe, ili ja nijesam èuo. ©ta poslije? Èekam i èekam a on æuti, èak i ne di¹e, nema ga - iskrao se kao sjenka. Uèini mi se da je i bio ne¹to dosta slièno sjenki: duh naroda ili plemena ¹to ga je moja ma¹ta stvorila da se zabavi u dokolici. Guslao je bez gusala i pjevu¹io kao uz gusle: "A u doba vojvode Lakiæa, i svetoga Petra Petroviæa, kad smo turska raja postanuli, nijesmo se Turcim' poklonili, niti smo im ruke poljubili. Za plijen smo plijen uzimali, a za glavu dvije otkidali, i svakoga svoga osvetili"... Pominjao je neka imena i dogaðaje koji su se ponavljali, time me najzad uspavao a ti¹ina me probudila. Podigoh glavu i zaèudih se: nije nestao! Tu je, spava... Brada mu je puna sunca, glava mu je skliznula s torbe. U torbi mu je komad hljeba i debela knji¾urina ®ivoti svetaca, prevod s ruskog od episkopa Nikolaja. Voli kuca jaja dopisah pored imena prevodioca, sklopih i vratih knjigu u torbu. Ako starac nekad pogleda to mjesto, pomisliæe da ga je ðavo dopisao.