Lelejska Gora

MAGLA

Malo prije bile su tu livade, divljake i ¾bunje oko puteljaka. S one strane doline, ako se dobro sjeæam, ¹irila se visoravan s jarugama. Sad je sve drukèije: magla legla preko ru¹evina, rastaèe ih polagano i uporno u ti¹ini. Od zelenila i èvrstine ostale su samo nejasne uspomene - one se gube kao u snu, ili plivaju na talasima i pojavljuju se na drugim mjestima da me iznenade. Èini mi se da to i jeste san, samo produ¾en ne¹to drukèije nego obièno. Ponekad se uka¾e neka stijena - maglom napadnut i preoblièen ostatak veæ potopljene obale. Ne znam ni je li to stijena, ili je pramen magle izmeðu dvije puketine koje same zarastaju èim se dodirnu. Zatim zadugo nema nièeg, samo mi, bez sjenki, neèujni, ronimo u to rasplinuto, u to ¹to lièi na tijesto a u stvari je bljutava blagost bez dna i bez neba.

Ne znam pravo gdje smo i neæu da mislim o tome. Neka misli Vasilj - on je to navaljivao da poðemo preko DJavolje èesme. Ili neka misli Ivan Vidriæ ako hoæe - njegova je du¾nost da o svemu misli, a meni je dobro i ovako. Lutam, i jedva ih nazirem kako jedan za drugim teturaju kroz peæine od pramenja vijugavim hodnikom koji se stalno penje; uzalud se penje, a zato ponekad poèinje da se spu¹ta. To je kao da se otvaraju vrata podzemnih dvorana i tajanstveni svjetovi iz ma¹tanja koja su se obnovila i obistinila. Kad bi moglo da se sasvim vratim tim stvarima i onom stvaranju iz nièega i bez cilja, ja bih mu se vrlo rado prepustio. Ima u tome neke èudne slasti èiji neprekidan nagovje¹taj povremeno osjeæam, kao ¾amor tamnih doziva, negdje sasvim blizu. Htio bih da ga naðem, a ne znam kako - izmièe mi kroz neke pore, izmakao je veæ.

Umjesto toga, kao u snu kad se iznenada izmijeni prizor - kad potrèi¹ za leptirom a suoèi¹ se s ðavolom - prepoznajem sebe kakav jesam, skoro pravog: brada, va¹ljiv, kost i ko¾a, omra¾eno ne¹to, gonjeno, uspomene na neke mrtve i uz to samo gomila dronjaka ... Ispod pazuha me muèi ¹uga - ona se lagano ¹iri s rebra na rebro i dube. Jedna zakrpa me vazdan zavitlava: lapara mi niz stegno i ponekad se èuje, sasvim se nejasno èuje kao ne¹to ¹to se kreæe u daljini. Nekad je daleko, a nekad se pribli¾i i izgleda kao koraci - kao da se zadihan neko privlaèi da opali iznenada i bez proma¹aja. Dvaput me tako prevarila, treæi put neæe. No¾em sam je otkinuo i gledam je - mrtva stvar, nijema sasvim, a svejedno èudna: kao da sam je s nepoznatog, ili s mrtvaca otkinuo, zatim kao da mi je sama do¹la i neku nejasnu poruku mi kroz tu maglu donijela.

Gledam je i sjeæam se Ku¹trimove peæine i gomile gdje su Fatu Ku¹trimovu kamenovali. Veliki je vjetar urlao oko peæine kao da ala ali dovikuje "A-a-a kuje - ku¹etrim" bez prestanka. Niko Sajkov je izlazio da osmotri, donosio drva za vatru i opet odlazio da stra¾arèi. Bio sam se pokrio æebetom do pasa, skinuo sam èak¹ire da ih Anja okrpi, gledao sam kako Anja para ¹avove neèije stare kabanice da ba¹ ovu ovdje zakrpu iz nje izvuèe. Usne su joj bile stisnute zbog onih gnjida i va¹aka, ali ona ni¹ta nije kazala. Nije usta otvarala, bila je veæ navikla, a ja sam se svejedno stidio i kroz stid mislio: ima li neèeg izmeðu Nika i Anje, kad su tako èesto sami, i je li to ljubav? ... Jeste ljubav, mislio sam, i sasvim je zagrcnuta - jer to je ono gluvonijemo èudovi¹te ¹to se zove prva ljubav i ¹to ne zna ¹ta æe sa sobom.

"©ta si stao, Lado", pita me Vasilj i ruga se: "Èita¹ li to?"

"Oslobaðam se pro¹losti", i bacih zakrpu u maglu.

"Nemoj, ne budi lud! Neæe ti ni¹ta ostati kad se sasvim oslobodi¹, a ne valja da ide¹ go."

"Ostaæe mi ¹uga i brada, a to nije go."

"Ima¹ se èime pohvaliti."

"Ima¹ li ti ne¹to bolje?"

On je uobra¾avao da ima, bi mu krivo kad vidje da ba¹ nema. Reèe da bi bolje bilo da zave¾em, ja ga podsjetih da je on prvi poèeo i da obièno prvi poèinje. Lice mu se iskrivi i poèe da lièi na blijedi mjehur u magli. Te¾i sam mu, reèe, nego Talijani. Te¾i je on meni, rekoh mu, nego Talijani i èetnici zajedno - od njih mogu da pobjegnem bar donekle, a od njega ne. Pa ¹to onda idemo zajedno, upita on, zar ne bismo mogli da se rastanemo... U stvari njega zabrinjava ne¹to drugo, ili je dremovan pa vikom, na silu, hoæe da se probudi. I kod mene je ne¹to slièno - htio bih bar da se èujem, kad sam veæ nevidljiv postao. Potreban nam je, izgleda, neki dokaz, ne¹to kao ogledalo, da sami sebe uvjerimo da smo jo¹ ¾ivi. Jeste, ¾ivi smo i sposobni smo - ako ne za drugo, bar za svaðu. I tek ¹to smo osjetili slast te svaðe u magli, a Ivan Vidriæ poèe da je gasi:

"Neka toga, de! ©ta se stalno rogljate?"

"Mi se ne rogljamo", reèe Vasilj. "Razgovaramo, ljudi smo ¾ivi - ne mo¾e se sve æutke."

"Jeste", okrenuh se i ja protiv Ivana, "samo ti mo¾e¹ æutke."

"©to ne naðete ne¹to drugo za razgovor", reèe Ivan.

"Ti nam odredi temu", podsmjehnu se Vasilj.

"I propi¹i teze", dodadoh ja, "zajedno sa struènim mi¹ljenjima."

"Bolje je da se svaðamo nego o gladi da prièamo, i o zapadnom frontu."

"A ba¹ je danas zgodno za putovanje", mirno reèe Ivan.

"Zar je ovo dan", zaèudi se Vasilj. "Nije, nema danas, ovo je maglas!"

Ivan æuti i odmièe da prikrije smijeh koji mu je iskrivio lice. Suzbili smo ga, ali on to ne osjeæa. Sav je sreæan, èini mi se, ¹to nas je slo¾io protiv sebe. To je: prirodno, jer on se iznenada na¹ao u svojoj sredini i materiji - potopljen u nju preko glave. Uvijek sam nasluæivao da on nije kao Vasilj i ja - nije povr¹insko biæe huke i sujete. Njemu ne treba ogledalo, ne ni odjek, ni vika - zna on i bez toga da postoji, i ¹ta hoæe i kako æe to postiæi. Dubok je, pa èak i kad ne zna - zna da æe znati, i ne predomi¹lja se nego polako radi. To je jedan od onih ¹to u tami i dubini dugo mijese neku trajnost koja æe iznenaditi otkud i kako se stvori. Nekad zaista ispadne trajna; drugi put, kad ne uspije - oni strpljivo mijese opet, od istog ili od drugog tijesta, kao da ni¹ta nije bilo: drugi ustanak, pa treæi, pa èetvrti - nikad kraja ...

Jedna jela, oborena nekad davno, izgri¾ena vremenom, bjelasa se u raspadanju kao oglodan kostur morske nemani. Naokolo su borovnjaci, u njihove se ¾ilave spletove propada do koljena. Ne miri¹u, nikakav se miris ne osjeæa, samo blatnjav potmuli zadah magle. Ima grana, izmeðu njih se naziru male smrèe pretvorene u aveti. Dugo, neodluèno svitanje bez jutra i bez dana, zakr¾ljalo, poèelo je najzad da se pokajnièki povlaèi i smrkava. Jedna nepredviðena ¹uma, ne znam ni otkud ¹uma, iznenada nas opkoljava krivim sabljurinama grana. U tami se staza izgubi, a druga se namjesto nje ne pojavi - to je kao da nam se posljednji fenjer ugasio. Sjeli smo na smrèeve ¾ile, uz stablo èiju nevidljivu krunu u visini osjeæamo samo po tome ¹to iz magle iscjeðuje ki¹ne kapi. Miris smole, razmek¹an i izmijenjen, doðe odnekud kao prièa o neèem nejasnom, nepovratnom, ¹to je nekad lijepo bilo.

Vasilj je dovukao suve grane da nalo¾i vatru. Za njega je veliko u¾ivanje kad mo¾e uz vatru da pripeèe tabane i pripali cigaretu ¾aronm s ognji¹ta. Meni je dovoljno samo da gledam vatru, ona je kao ne¹to ¾ivo - jedina ¾iva snaga koja nam je jo¹ uvijek ostala vjerna i samo dimom mo¾e da nas izda. Danas nek gori, dim se neæe vidjeti. Veæ puckara - sluti opet na bitku - i plamenovi iskaèu jedan za drugim: male crvene vjeverice propinju se i premeæu jedna preko druge. ©ire se novi mirisi - jedni iz kora a drugi iz srèanica. Jedan drugi svijet stvara se u isto vrijeme: gore je èaðav krov, meso se pod krovom su¹i, sa strane su brvna s mahovinom izmeðu balvana. Sve se tako popravlja èudesnim bojama vatre, èak i pokojna pro¹lost. Mo¾da i nijesmo sve ¹anse izgubili, nego je to samo privremeni izgled - prikupiæemo ostatke, o¾ivjeæemo ih; gdje je sad jedan ili dvojica - biæe èitava desetina.

Opazio je Ivan ne¹to u blizini - gura me laktom i glavom pokazuje na desnu stranu. Smje¹ka se - nije ni¹ta opasno. Okrenuh se: jedan zec èuèi, i gleda nas, i ¹apicom trlja oèi da bolje vidi. Nije sasvim siguran ¹ta smo - prijatelji ili ne. Nije stari zec, jo¹ on ne poznaje svijet. Doðe mi da ga pomilujem po glavi, odavno nikog nijesam pomilovao - ali on bi se od toga upla¹io. Vi¹e volim da ga ovako gledam: ima drhtavu nju¹kicu kojom poku¹ava da ne¹to pita i sazna o bli¾njima. Oèevidno se èudi, jer sve ga ¾ivo progoni, a odjednom je nai¹ao na neke ¹to ne laju i ne trèe za njim. ©ta su oni? ... Vasilj osjeti da se pojavilo ne¹to novo i osjeti s koje je strane. Dr¾ao je pu¹ku preko koljena, malo je pomjeri i opali. Grunu mukli pucanj i ugu¹i se bez odjeka, u magli se rasu pahuljica sive dlake.

"©to ga otjera", pita Ivan.

"Nju¹ka mi tu kao ¹pijun."

"©to ne pusti Lada, on bi ga pogodio."

"Zar bi? Imao je vremena, pa ¹to nije?"

"Ne valja ¹to si tako brz, pokvari¹ stvar".

"Takav sam po prirodi, uzalud prièa¹."

"Sad bismo imali ruèak, a ovako ga nema. Treba da idemo."

Treba, jer pucanj nas je otkrio ako ima nekog u blizini. Mo¾da ima - vazda ¹alju u ¹ume neke ¹to ih zovu "leteæe desetine". Stalno nalaze neka stra¹na imena za te svoje desetine - to su od nas nauèili. Skanjujemo se neko vrijeme - ba¹ nam je lijepo bilo pod tom jelom pored vatre. Ivan rastavlja ugarke i zavlaèi ih u zemlju da se ugase. Pi¹ti ¾arovlje, ljutim dimom se brani i sveti. To nas najzad otjera. Napipali smo neku brazdu ¹to lièi na stazu, tim idemo. Svjetlost je nejednaka: na proplancima izgleda da poèinje svitanje, a poslije se opet smrkava. Veæ dugo idemo - koliko proplanaka, toliko dana. Izronili smo najzad na goletiju sliènu onoj oko DJavolje sofre. Neko vrijeme mi se èini da je to s lijeve strane; Vasilj, naprotiv, vuèe desno. Jedna stijena izraste da mi doka¾e kako je on u pravu, ali onda vidjeh da je i ta stijena od magle i ma¹te. Nema one èesme, ne èuje se nigdje blizu, put skreæe uz brdo - nije to ...

Ne znam gdje sam, ali to mi nije neobièno. Kad se èovjek udru¾i s Ivanom, uz njega nauèi da æuti i kad ne zna gdje je. Uvijek se negdje izaðe - na neki put ili na rijeku. Sad je brdo. Ne prepoznajem koje je, samo pamtim - dugo traje. Èini mi se da je to neka uska greda koja se pru¾ila u veliki beskraj van zemlje i njenog vazdu¹nog omotaèa. Ba¹ da vidimo! Ako izlazi van zemlje, onda tamo vi¹e neæe biti ni magle. Lijepo bi bilo kad bi tako bilo - kad stignemo do kraja grede, ispru¾iæemo se na suncu. To tamo mora da lièi na neki visoki balkon, ili na èardak ni na nebu ni na zemlji, s kojeg mo¾e da se gleda kako magla grize zemlju prekrivenu okupacijama, potjerama, zasjedama, svaèim. Fino bismo se ispru¾ili da pljuckamo na sve to - nek nas oni dolje uzalud ucjenjuju i tra¾e. Glad bi nas muèila i dalje, ali nama to ne bi bilo va¾no - na suncu glad nije tako muèna kao u magli.

Najzad i toj gredi doðe kraj: jedna glavica, krastava od kamenja, drugo ni¹ta. Vasilj bi htio i dalje da se penje, a nema kud. I ja bih htio, ali Ivan neæe.

"Dolje", ka¾e on Vasilju. "©ta se misli¹?"

"Ne ide mi se dolje", reèe Vasilj. "Dojadilo mi je sve to dolje."

"Ti, èini mi se, ne zna¹ gdje smo?"

"Ne. A ti zna¹ li bolje?"

"Trebalo je da to ranije ka¾e¹."

"Zar bi se od toga ne¹to pobolj¹alo? Ne vjerujem."

"Saèekali bismo dok proðe magla."

"Dosadilo je i èekanje. Stalno ima ne¹to da se èeka. Ne mogu, neæu da sjedim i da èekam samo zato ¹to ne znam gdje sam. Ni Njemci ne znaju, pa ne èekaju. Ko je taj ¹to zna pod ovim pokvarenim nebom?"

Tako - istutnjio se. Ivan slegnu ramenom i poðe dalje. Poðoh i ja. Mora da se ide i kad se ne zna kud. Svi tako idu - niko ne zna i niko nema vremena da èeka dok sazna. Ako èeka izgubio bi volju, ili bi ga neka rða spopala i izjela i samo bi mu kostur ostavila da se bjelasa jo¹ neko vrijeme u magli. Ponekad se otkotrlja kamen ispod nas. Sad vi¹e i ne pazimo na to. Svejedno nam je. Ima trenutaka kad je i Ivanu Vidriæu svejedno, pa iako on to ne govori. Uostalom, to ba¹ nije opasno: gore nema nikog, a oni dolje pobjeæi æe ili poginuti. Opasno je samo ako zalutamo u neki drugi kraj; tamo, i kad bi nam neko pokazao pravi put, mi ne bismo mogli da mu vjerujemo jer ne znamo za koju stranu navija. Sve je tako vra¹ki podijeljeno, gdje god poðe¹ - podijeljeno je, pa i jedna i druga strana gomilaju varku na varku da se vi¹e ni ðavo ne bi sna¹ao.

Strmina se ubla¾ila - otkotrljano kamenje pred nama brzo se smiruje. Ima i ¾bunja - primjeæujemo ga tek kad zagazimo u njegov gusti¹ opasan za oèi. Spustili smo se u plitku dolinu, ili bar u ne¹to ¹to izgleda tako. Izgleda i da je ograðena kamenjarima, a nije - kud god krene¹, prohodno je i ravno, meko, maglom nagri¾eno. Potok, èiji izvor mora da je negdje blizu huèi i graji i sapuna kamenje uz put, a onda odjednom nestaje o kazanu ponora. Mo¾da on i nema izvora, pomislih, od same se magle stvara - sve ¹to magla dirne svojim pipcima, u vodu se pretvara i teèe, i odlazi. Umili smo se iznad ponora i obrisali se rukavima, a ni to ni¹ta ne poma¾e - neæe da svane, ni da se sasvim smrkne, sve isto ostaje. Lagano se gegamo, jedva jedan drugog naziremo. Tako je bolje - ¹to manje preðe¹, manje æe¹ zalutati. Noæ æe skoro, a sjutra - nek bude ¹ta bude.

Osjeæa se puteljak pod nogama i ravno je, ravno i rasplinuto, i skoro da nije neugodno. Navikli smo se, izgleda, i Vasilj je navikao - zato æuti. Odjednom se sagnuo, vadi ne¹to ispod magle i gleda ga.

"Evo smo stigli na ono mjesto", reèe.

"Koje mjesto", upita Ivan.

"Ovo je tvoje, Lado. Tvoje je bilo."

"©ta moje? Otkud moje? Ne mo¾e da bude moje."

"Pogledaj, pa prièaj! Zar nije?"

Prinio mi je pred oèi zakrpu iz Ku¹trimove peèine i zajedno s njom sve one uspomene na Nika Sajkova i na Anju, kad sam se pitao hoæe li Nika uhvatiti kao Ku¹trima i hoæe li Anju zasuti kamenjem kao Fatu. Otkud to tu? Svijest mi se stijesnila od magle; krene da se probudi, pa ne mo¾e. Gledam - stvarno je zakrpa. Ona ista je, nema sumnje. Pomislih da ju je neka tièurina podigla i prenijela i spustila tu ispred nas. Mo¾da je to neka ¹aljiva tièurina, neka buljina koja poznaje knjige sudbine. Ili je neka vrad¾bina, ili ðavo bi znao ¹ta - skoro mi se glava zavrtje od izmi¹ljenih moguænosti. Ni Ivan ne vjeruje - gleda zakrpu i pipa je kao nevjerni Toma ranu. Po ivicama je ostalo iskidanog konca - debeo vuneni konac ¹to ga je Anja s mukom udjenula u iglene u¹i - po njemu on utvrðuje istovjetnost.

"Ono ste se ovdje svaðali", reèe Ivan.

"Jeste, ovdje", reèe Vasilj.

"Oko ¹uge ste se svaðali, ili ne¹to tako."

"Oko pro¹losti - htio je da se oslobaða."

"A vidi¹ kakva je ponekad pro¹lost!"

"Kakva? Misli¹ - vraæa se?"

"Saèeka ljude kraj puta i prisili ih da isprave pogre¹an raèun."

Sad znamo gdje smo, a i to ne¹to vrijedi. Treba da produ¾imo, ali suton je i magla se zgusnula. Vidjelice uskoro neæe biti. Nema vi¹e ni ru¹evina biv¹eg svijeta, ni uspomena na èvrstinu i zelenilu. One peæine od pramenja povezale su se i slile u jedno, u mekotu i ti¹tanje pratijesta. I ta magla èini mi se da veæ odavno nije magla nego neka siva vatra bez toplote, zagu¹ena svojim dimom. Sve ¹to je bilo, pro¹lo, ili ¹to tek treba da doðe, razmek¹alo se i rastopilo na toj vatri, krèka se na njoj i mije¹a se s njenim dimom. U njemu su se rasplinule podzemne dvorane i svjetovi iz ma¹tanja, i sve ¹to je lièilo na san ili stvarnost. Ostalo je samo ¹upljikavo hladno ne¹to, umije¹eno od vremena i prostora - materijal za nestvoreno ljulja se u toj ogromnoj kolijevci.

KATUN JABLAN S ÈESMOM I DJEVOJKOM

Jedna sjenka, drukèija od drugih, pojavila se negdje u vazduhu ili na zemlji. Nejasna je kao obièno, drmnula me zlom slutnjom i i¹èezla. Stadoh da odredim ¹ta je i odakle - gledam, a ne mogu da pogodim èime me to ohladila. To mi se ba¹ ne sviða: umjesto da se vremenom naviknem - ja nazirem stvari kojih nema i sve èe¹æe sretam ono ¹to neki zovu predosjeèanjem, a ¹to je u stvari nejasan strah probudeo nerazgovijetnim dostavama èula. Ono ¹to je sad probudilo strepnju u meni, ostavilo je ne¹to traga u uspomenama koje je uzburkalo; idem za njima nekud unazad, stalno unazad, i sti¾em do djetinjstva: snijeg dolinu stijesnio, oblaci je pritisnuli, muklo huji rijeka preko kamenja, èuèe stare vrbe pored rijeke u mutna jutra slièna sutonima.

Dolinom su se tih jutara odigravali veliki sabori nekih pseæih stranaka ili vjera. Rundovi ovèarski iz planinskih zaselaka, navikli da se kolju s vukovima, krupni kao junad, brzi i stra¹ni, dolazili su da uspostave pravu vjeru i da podave jeretike iz nizine. Oni su svoje propovijedi poèinjali velièanstvenim basovima, krupno i razgovijetno: hum, grum, grumbum - u ime Boga, cara i zakona. Grijesi dolinske sekte, koje su nabrajali, te¹ki i sve te¾i, najzad bi ih sasvim razgnjevili. Tada bi se skupili u kovitlac i poèinjali klanje. Njihovi protivnici, veæ unaprijed zastra¹eni sudbinom koja ih èeka, moljakali su drhtavim glasovima i pu¹tali prodoram cvile¾ koji se brzo pretvarao u umiruæe jecaje. Po onome ¹to se èuje izgledalo je da jaèi slabijima gule ko¾e, pregrizaju vratove i kidaju crijeva na komade.

Vrane su bje¾ale s mjesta na mjesto i sklanjale se po ogoljeloj johovini, spu¹tale su se samo na visoke grane gdje psi odozdo ne mogu da ih doma¹e, pa su i odatle èesto morale da bje¾e. Ljudi prola¾ahu na konjima, s vikom, stravljeni, razmahujuæi toljagama da se odbrane. Oni ¹to nemaju konja, nijesu se usuðivali da idu sami - skupljali bi se po tri i vi¹e da se zajednièki brane. Èinilo mi se da sve strahuje od pseæih vrtloga ¹to se brzo premje¹taju, i da je najva¾nije na svijetu naæi neki siguran naèin da se ¾ivot saèuva od te napasti. Ja sam znao jedan jedini naèin: da se ne izlazi iz kuæe! Ali, kao za inat, trebalo je ba¹ tada da se ide u ¹kolu - preko mosta, pa pored groblja - i ja sam po svu noæ strahovao kako æu sam, bez konja i bez dru¹tva, da proðem kroz taj pokolj gdje èereèe sve ¹to je nejaè.

Jedan hrapav glas, vi¹e odjek nego glas, doprije negdje odozdo i prekide mi lanac sjeæanja. To je negdje ispod brda lanuo mrzovoljan pas, a odjek mu odgovorio. Ona sjenka, upravo strepnja ¹to je prati, poku¹a da umakne prije nego sam je prepoznao. Nije umakla, suoèio sam ih i znam - to je to. Sve mi je jasno, ali je ne¹to zebnje jo¹ ostalo. Sad to vi¹e nije strah od pasa, nego - gdje su psi, tamo i ljudi ima. Zamorni su susreti s ljudima, èovjek pri tom mora brzo da se snalazi. Pazi¹ da te ne prevare u razgovoru, da unaprijed pogodi¹ kojoj strani pripadaju i ¹ta se skriva iza la¾i ¹to ih prièaju, da im nikako ne otkrije¹ ne¹to va¾no, da lukavstvom ne dokuèe ko si i kud æe¹. To je uvijek te¹ko, a ponekad ne uspijeva i pored najbolje pripreme. Poslije tih razgovora sam sebi lièim na psa koji se hrabro klao i jedva se, s ranama, ¾iv izvukao.

Od magle su ostali dugi repovi nad prodolima. Oni lièe na ostatke re¹èereèene hobotnice: iskidani su a svi ¾ivi, slijepi su a uporno se tra¾e, napre¾u se i razvlaèe da se ponovo naðu i sastave. Neki se od razvlaèenja istanje i skoro providni postaju, kroz utrobe im se ¹ume zazelene i pojave se proplanci s ogorelim panjevima. Od njihovog grèenja izgleda da se planina grèi i talasa - izrone glavice i strmine i rebrasti crte¾i po livadama gdje su nekad otkosi bili; usprave se stijene obasjane suncem, osmjehnu se ili iskeze, pa opet potonu. To je kao da se u mukama raða svijet - èudan neki svijet u kojem se, usred novih, pojavljuju i neki poznati predjeli. Sve je neizvjesno osim opasnosti, a ba¹ ona se vje¹to krije - ne samo u nepoznatom, nego èesto i u onom ¹to izgleda da je poznato.

Katuni, oni ¹to nijesu u jesen zapaljeni, èesto su prazni. Lopurje je brzo obraslo nagnojenu zemlju torova, kolibe su oronule - po tome izgleda da su veæ godinama napu¹tene. Takav je rat - sve pod njim brzo stari i propada. Ako se vidi gdje koja koliba nad kojom se di¾e dim - neæe biti da je to koliba nekog na¹eg prijatelja. Vlast je dobro pazila kome æe i za¹to dati dozvolu za izdig u planinu. Ponekad je dozvolila da izdigne i neko od onih ¹to su na¹i bili, ali to je uèinjeno s namjerom da nas tamo primame i ulove. Jedni znaju za¹to su im date dozvole i staraju se da opravdaju povjerenje; drugi se dovijaju i obeæavaju i odla¾u iz dana u dan. Ima i nekih ¹to ne znaju, ¹to neæe ni da misle za¹to su im date dozvole - èini im se da je to obièna stvar - otkad pamte izdizali su na ljetnju ispa¹u.

Najzad smo stigli do katuna Jablan, u predjele Veljka Pleæoviæa. Treba da naðemo Veljka, a ne znamo kako. Izdaleka on vidi samo ljude s pu¹kama. Ne oèekuje nas i nema nikakvih znakova po kojima æe poznati da smo to mi a ne oni od kojih se sklanja. Ako dozivamo - bog zna koga æemo dozvati. Samo sreæa mo¾e pomoæi da sluèajno naiðemo na njega, ali sreæa nam je odavno otkazala saradnju. Stojimo i ni¹ta ne poèinjemo. Prostrane su se livade ra¹irile izmeðu dviju ¹uma - dugo bi bilo da ih zaobilazimo, a opasno je da na otkriveni prostor izaðemo. Tu je negdje blizu èesma - èuje se kako prska. Katun je na padini iznad èesme. Posla¹e me da osmatram: kad ne bude nikog na èesmi, proæi æemo ispod padine i mo¾da nas neæe opaziti. Dvoje djece su kod èesme, prskaju se vodom iz korita, nikad da im to dosadi. Najzad se potuko¹e i poðo¹e.

Htio sam veæ da dam znak za polazak, kad - sti¾e djevojka s dvije ¹truglje. Stra¹no je kako lijepa mo¾e da bude djevojka, naroèito za èovjeka koji dugo ne viða djevojaka. Èini mi se da i drveæe, da i brda vide kako je lijepa - jedno od njih je ispru¾ilo vrat, iskrivilo zatubastu glavu, za¹kiljilo oèima da je bolje vidi. Tako stoji i zaèuðeno zuri u nju. Ona je odlo¾ila posuðe i osvrnula se da vidi ima li koga naokolo - ovih godina se svi pla¹e i osvræu ima li koga naokolo. Ne vidje me, podi¾e pletenu suknju iznad koljena i pusti da joj slap s èesme oblije preplanule listove. Odbija se voda, blje¹te kaplje pune sunca i postaju mala sunca ¹to igrajo oko nje. Zagledao sam se u to èudo i nekoliko trenutaka nijesam znao ni da postojim. Tada osjetih da sam po¹ao; idem, i pribli¾avam se, i treba brzo da izmislim ne¹to èime se poèinje razgovor. Ona se prenu i poblijedje.

"Ne boj se", rekoh. "Ne jedem ja ¾ivu èeljad. Kako si?"

Promrmljala je neku kletvu i pokazala bijele zube. Bulji sa strahom u moju bradu, zatim u kapu i kokardu s ukr¹tenim kostima, najzad spusti pogled na veliki no¾ ¹to ga vuèem na kai¹u. Za trenutak se oveselih: koliko je ona lijepa, toliko sam ja stra¹an i besmisleno nakinðuren! To se pobija jedno drugim - ravnote¾a je uspostavljena.

"Ima li ovuda koji repezan da se krijucka", upitah je.

"Repezan", ponovi ona. "Ne znam ¹ta ti je to".

"Repezan je partizan. Ima li ih ovuda?"

"Nema. Partizani vi¹e ne postoje."

"Jesi li sigurna da ne postoje?"

"Tako va¹i ka¾u. Bili su neki partizani, po¹li su za Bosnu."

"Znam. A Veljko Pleæoviæ nije po¹ao. Krijete ga, èuvate ga za sjeme. Ovdje neko njega hrani, znamo mi to. Ali ja æu ga svejedno naæi. Ovim no¾em, vidi¹, zaklaæu ga!"

Ona me stravljeno pogleda, zatim spusti oèi. Pogled joj se zaustavi na mojim dronjcima i zakrpama kojima se kraja ne zna. Zastidjeh se - osvetila mi se time.

"Imam ja nove èak¹ire kod kuèe", rekoh. "Ovo mi je za po gori, za ove stvari. Drukèije mi ne bi vjerovali i ne bih mogao da im se primaknem. Nego - kad æe¹ ti da se udaje¹, djevojko?"

"Lako je za to", reèe ona i stavi ¹truglju da se nalije.

"Nije ba¹ lako. Rat je, gine se - nema èekanja."

"Ne brini ti za to", reèe ona i stavi drugu ¹truglju pod èesmu.

"Slu¹aj: dopada¹ mi se! ... Oèi su ti - valjaju tri careva grada. A, bogami i noge! Kako bi bilo da se uzmemo? Hoæe¹ li?"

Ona pokupi ¹truglje i potrèa, zatim se okrenu:

"Ne, s tom bradom - da si jedini na svijetu!"

"Mogu ja bradu da obrijem", viknuh. "Obrijao bih ja za tvoju æef da je od zlata. Evo sad æu je obrijati ako hoæe¹. Stani, da vidi¹!"

To bih i uèinio bez razmi¹ljanja, ali ona nije htjela da se okrene. Otrèala je prema katunu, a voda iz ¹trugalja prskala je za njom po travi oko puta. Po¾urismo i mi da proðemo prije nego stigne da digne uzbunu. U ¹umi smo sjeli da odahnemo. Èekam kad æe Ivan poèeti da mi dr¾i lekciju, i Vasilj da mu poma¾e, a oni æute. Umorni su, zato æute. Kroz grane se vidi katun Jablan - èetiri kolibe, petoj je krov razvaljen, torovi i teleèari oko njih. Djeca, ono dvoje i jo¹ dvoje drugih, igraju se partizana i èetnika: "Bum-bum! Opkoljeni ste, predajte se! Ne ginite uzalud, ¾ivi se ne predajemo!" Najzad je Ivan prikupio dah i pita me: ¹ta mi bi da se javljam djevojci kod èesme? ... Zbilja, ¹ta mi bi, pitam se i ja, ali to nije kajanje. Naprotiv, divim se sam sebi i ste¾em ruku sam sebi da èestitam: kako sam se usudio da za trenutak zavirim u jedan drugi svijet i ¾ivot.

Opet bih to ponovio kad bi se moglo. Ispod oka vrebam kad æe iz neke od tih koliba izaæi djevojka da je vidim jo¹ jedanput. Ne znam joj ni ime, ne znam ni kako æu ga doznati. Ona je dotle bila negdje u ¹umi - pojavi se puteljkom s naramkom lisnatih grana za telad. Teleèar je iza kolibe, iza one najveæe, pokrivene lubom preko dasaka. To je gazdinska koliba, a djevojka ne izgleda kao gazdina æerka. Ne bi bila pla¹ljiva da joj je gazda otac; biæe da je tek neka svojta - pribila se tu kod tetke dok proðe zla godina. Mora da su strogi prema njoj: tek ¹to je vodu donijela, odmah su je poslali za hranu teladima. Mo¾da nijesu ni opazili kako je upla¹ena - prosto se ljudi naviknu da im neko obavlja poslove, toliko se naviknu da ga vi¹e i ne opa¾aju. Eno uðe. Zbogom, mala!

Prilièno smo se odmorili. Vasilj i Ivan se nagaðaju kud da poðemo. Ja æutim - svejedno mi je. Iza drveta se pojavi Veljko Pleæoviæ neèujno kao u snu. Lice mu je rumeno, obrazi okrugli, na glavi mu je kapa od zeèje ko¾e. Mora da nas je dugo posmatrao i èekao zgodan trenutak da nas iznenadi.

"Dobro do¹li", reèe. "Izgledate kao èerga¹i."

"A ti kao ciriba¹a", osveti mu se Vasilj.

"Smetaju vam pu¹ke", reèe on. "Da nije njih, mislilo bi se da ste prosjaci. Svako bi se sa¾alio da vam pru¾i æasu kopriva." "Kako si nas nanju¹io", upita Ivan.

"©pijuna¾a, dru¾e, - vazda doznam kad neko naiðe u moju dr¾avu."

"Kad ima¹ dr¾avu", reèe Ivan, "ima¹ li ¹ta za jelo?" On se ne zbuni kao ¹to smo oèekivali: "Naæi æe se", reèe.

Poveo nas je kroz ¹umu, pored peæina s podzemnim glasovima. Uzgred se hvali peæinama kao da ih je on sam napravio. Jedna je prostrana, ka¾e, èeta bi mogla u nju da se skloni. Vjerovatno bi mogla, ali mi odavno nemamo èete. I druga peæina je zgodna - ulaz joj je sakriven izmeðu dva ¾buna koje treba razgrnuti. Ima jo¹ desetak tih peæina - upla¹ih se da æe sve redom htjeti da nam poka¾e. Sreæom, on ih zaboravi. Iza¹li smo na èuku: katun, livade i svi puteljci naokolo vide se odatle kao na dlanu. Iz jednog stabla, èiju je ¹upljinu pokrio lisnatom granom, izvuèe Veljko torbu s hljebom i sir zamotan u lopurove listove. Pravi hljeb! Ima u njemu ne¹to zelja, ali vi¹e je od bra¹na. Ivan Vidriæ ga opipa dlanovima da se uvjeri; Vasilj ga pomirisa od ¾elje. Izvukao sam no¾ da ga sijeèem, a Veljko reèe:

"Je li to taj no¾ ¹to prijeti¹ da kolje¹ njime?"

"To ti je kazala ona cura", rekoh. "Ono li ti je ¹pijuna¾a?"

"Jeste. Maga! Upla¹io si je, ðavo te odnio s no¾em!"

"Zgodna ti je Maga, preporuèiæe¹ me."

"Mogu, imam ih dosta. U tri katuna naokolo sve su mi roðaci, roðake i kume svakojake."

"Zato ti je crven vrat", reèe Vasilj. "U¾ilio si se kao hrastovina."

Stvarno, ima neèeg od hrastova kod Veljka. Zglobovi su mu kao èvorovi i ima ih vi¹e nego ostali ljudi. Pleæi su mu ¹iroke, a ruke tanke, male, skoro djeèje; ali te ruke, kad ne¹to zgrabe, kao da su od gvo¾ða - lome. Tijelo mu je èvrsto, i sporo, i ravnodu¹no prema svemu - kao da spoljne opasnosti uop¹te ne postoje. To je ne¹to uroðeno kod svih Pleæoviæa - jer, pored svih mje¹avina, kod njih jo¹ traju neke posebne tjelesne oznake. Èak i du¹evne: izgledaju po¹teni i kad im se to ne isplati; prevario bi se èovjek ako bi pomislio da oni drukèije ne znaju - kad se uka¾e potreba, umiju i oni da preokrenu. Odive su im na cijeni - raðaju zdravu i lijepu djecu - zato Pleæoviæi uvijek imaju bogatih i uticajnih prijatelja.

"Zasnovaæemo gore bazu", ka¾e Ivan. "Da se zna gdje smo."

"Bolje da se ne zna", reèe Veljko.

"Èuvaæemo da se ne zna, a poslije æe¹ i ti doæi kod nas."

"Ne bih rekao da vam je menza sjajna."

"Tvoja je, sigurno, bolja."

"Pa ¹to onda da dolazim? Da je vi¹e gladnih."

"Imamo radio, slu¹aæemo vijesti."

"Vijesti, i kad su dobre - od njih se ne ¾ivi."

"Ima¹ ti neku udovicu ovdje", ka¾e Vasilj, "zato ti se ne ide.. Ne bih ni ja da sam na tvom mjestu."

Veljko se smije, znaèi - ima. Nije va¾no je li udovica, glavno je da je ¾ena. Skoro bih mogao da ga mrzim od zavisti, jer on eto ima ono ¹to za mene postoji samo u snovima. Ivan je ipak navalio da mu doka¾e kako je bolje u dru¹tvu nego sam. Ivanu je to navika, otkad ga pamtim on ubjeðuje ljude u ono ¹to im se neæe. Èujem kako se Veljko odupire kao ostrvo koje je samo sebi dovoljno, ali to mu je uzalud. Kad Ivan ne¹to naumi, onda tu ne poma¾e otpor; ne poma¾u ni razlozi, jer on ih napada kao ki¹a i dosada istovremeno. Okrenuo sam se da ne slu¹am tu sitnu ki¹u koja, kap po kap, kamen dube. Gledam katun - pustili su telad da se igraju. Sve neka smeða telad - lièe na srne a igraju se kao leptirovi: krenu sva zajedno na isto stranu, pa iznenada zaokrenu. Ona djevojka, Maga, ne pojavljuje se vi¹e. Kao namjerno, kao da zna da je vrebam, neæe da se pojavi. Naslonih glavu na kamen, iznenadiæu je poslije, kad bude sigurna da je ne gledam ...

Odjednom - ne znam je li to u snu ili na javi - doðe mi èudna misao: Ona nije Maga nego Vidra! Zaèudih se kako se to nijesam prije sjetio. Zbog neèeg sam uobra¾avao da je Vidra poginula, a eto nije! Izlijeèili su je u onoj bolnici, u Op¹inskoj bolnici ispod Zvjezdare, a poslije je do¹la preko partizanskih veza i tu se sklonila. Kasno je do¹la, kad smo mi veæ bili u rasulu, zato se preru¹ila u seljanku. Sad ¾ivi pod drugim imenom. Ostalo joj je krivo na mene ¹to sam je samu ostavio u zapaljenom Beogradu, zato sad neæe da mi se javi. Ona i ne zna kako su me muèki odgurnuli od onog kamiona kojim su je vozili, i kako su odmah poveæali brzinu. Sad - ne mari! Glavno je da si ¾iva, Vidra! Sama pomisao da si ti ¾iva ispunjava me sla¹æu nade koja je bila izgubljena.

OD VODE I ZA TRAVU

Ako ¾eli¹ da te sanja djevojka koju si u snu vidio, ka¾u - treba da prevrne¹ jastuk na kojem si spavao. Ja prevrnuh kamen - stonoge ispod njega po¾uri¹e da pobjegnu. Ivan me pogleda i okrenu glavu. Neæe da pita; tim bolje - jer ne znam ¹ta bih mu kazao. Nije da vjerujem u vrad¾bine, nego - du¾an je èovjek da uèini sve ¹to mo¾e. Ako je pod tim jastukom od kamena, ili ma gdje naokolo, ostao pramièak njene zalutale du¹e koja me u snu posjetila - neka sad bude osloboðen da me prati bar komadiæ puta. I stvarno, ili mi se bar tako èini, odnekud me gleda i prati. Jedna djetinja radost od toga prosijava kroz bradatu ¹umu nad stazom i proplancima. Ona je od leteæe mre¾e zraka - suncem glavu povezala, mjesecom se opasala - da uljep¹a sve ¹to obasja i razbije sumor svijeta.

Ima u tome ne¹to ¹to ne mo¾e da se ka¾e jer ta imena nijesu stvorena. Kad se sjetim slika iz sna, one zaiskre i nepoznatim bojama i prelivima preobraze smrèevu goru, brda i ljude. Tako, bar za kratko, svijet postane bogat i dare¾ljiv - kao ¹to je bio u djetinjstvu kad smo mislili da æe stvarno biti dare¾ljiv. Veljko Pleæoviæ, vlasnik peæina i roðak djevojaka, koraèa ispred nas i dr¾i se domaæinski. Ima pravo, jer to su njegovi predjeli. Jako su se ra¹irili, sad granièe s predjelima Nika Sajkova Doseliæa - èitav feudalni posjed ¹uma i pa¹njaka s planinskim vrhovima i izvorima rijeka. Dok su drugi na¹i drugovi padali na razne naèine, gubili se i nestajali, njih dvojica, Veljko i Niko, ostali su kao hrastovi koji svojim ¾ilama brane zemlju. Bez njih bi sad ovi predjeli bili tuði i sumorni.

"Viða¹ li se s Nikom", pita ga Ivan.

"Ne odavno", reèe Veljko. "Dvaput sam ga tra¾io, a ne daju."

"Ko ne da?"

"Zasjede. Gadan mu je teren, sve èetnièko - èudim se kako se dr¾i."

"Sad je gadan svaki teren do Kavkaza."

"Njegov je, èini mi se, najgadniji - nema roðaka, nema se gdje osloniti."

"Nemoj ni ti mnogo da se oslanja¹ na rodake!"

Pa jeste: sve je podijeljeno, najzad i roða¹tvo. Nije bila samo jedna podjela, pa da zna¹ na kojoj je ko strani, nego u talasima ¹to su nailazili da potkopaju i najèvr¹æe. Jedni roðaci su veæ unaprijed bili protiv nas, drugi su im se pridru¾ili kad su vidjeli da na onoj strani mo¾e ne¹to da se dobije, treæi tek kad ih je pritisla glad i strah s nevoljama. Ostali su neki ¹to se jo¹ nijesu izjasnili. Oni se sporije odluèuju i izvlaèe se da se nikako ne odluèe, ali ni oni nijesu sigurni za oslonac. Ne daju im ni soli na kupe, a zbog soli su se i prije ljudi turèili. I nije samo zbog soli, nego i iz zavisti - kad vide ¹ta sve kom¹ije dobijaju - i iz bojazni da ne ostanu sami kao bijele vrane, i iz straha da æe im vlast zato zapaliti kuæe. Dugo se u sebi lome, pa se odjednom slome - izdaæe prvog ko im na vjeru doðe.

"Pazi dobro", ka¾e Ivan Veljko, "nije svako po¹ten kao ¹to je bio!"

"Znam da nije, vidio sam to."

"Ovdje sad nema drugog izvora zarade, zato bi te neki prodali."

"Vjerovatno. A po èemu æu ih poznati?"

"Ucijenjen si, za novac se sve radi, nemoj nikom da vjeruje¹!"

"Zlo vjeruj, a gore ne vjeruj. Negdje èovjek mora da zaglavi - inaèe bi ¾ivio sto godina, a to je mnogo."

Izrukovasmo se, vrati se Veljko. Sad smo sami. Nekako je odjednom zahladnjelo i do¹lo sivo. Vi¹e mi ne polazi za rukom da se sjetim ni jedne od onih slika ili boja iz sna. Pogasile su se neosjetno, same od sebe - sve se tro¹i, a to najbr¾e, jer je od dalekih odjeka i odbljesaka. Èudno je samo kako sam im mogao poklanjati pa¾nju poslije svega. Umjesto onoga ¹to je zraèilo uhvatila se po stvarima kora od tuge i strepnje. Jedan prizemni vjetar, podmukao, iz peæina, okreæe li¹æe na nalièja i kasno planinsko cvijeæe zatvara krunice kao da je veæ za¹lo sunce. Okrenuh se - Veljka vi¹e nema: i on za¹ao. Èudim se kako je tako brzo za¹ao, nestao - ako se nije pretvorio u neki od tih hrastova na livadi. Ima raznih hrastova, starih i mladih - na najljep¹em su se okupile vrane, i pregone se kao da plijen dijele.

Naokolo je muklo i sporo talasanje planina i vjeènosti. Naoblaèilo se i tanka ki¹a, hladna i o¹tra, prska ukoso. Sa sjevera, kao èaðav zid koji se kreæe, visok od neba do zemlje, pribli¾ava se veliki pljusak. Jo¹ je daleko, ali se osjeæa ¾ivcima i èuje se njegovo hujanje isprekidano grmljavama. Kretanje mu je nejednako: dugo se zadr¾i prelazeæi neku dubodolinu nevidljivu odavde, zatim odjednom zaja¹e preko prevoja i preskoèi èitav planinski lanac, pa ga zbri¹e iz vidika. Skinuli smo obuæu da se ne raspadne. Uzljutio se Vasilj, psuje bogove ki¹e i vremena - to je jedino èime mo¾e da im se osveti za lukavstva koja su, u saradnji s Talijanima i èetnicima, protiv nas pokazali.

Samo je Ivan ravnodu¹an, ne da on ni pet para za svu tu nebesku huku. Sve ¹to nas snaðe, za njega je prirodno; sve da se isturèi - njega neæe zaèuditi. To ¹to nas mrze i gone, i ¹to nas kunu i psuju kad ni¹ta drugo ne mogu - on kao da je veæ predvidio. I kad bi ga èovjek upitao za¹to je to tako, mislim da bi kao Isus odgovorio - jer ne znaju ¹ta èine. ®ena njegova, Gara, negdje je u logoru, u Albaniji; sin mu je, tek odojèe, kod neke èetnièke porodice - on ih ne spominje, kao da je i to prirodno. Ugledao je kolibu s provaljenim krovom, a ba¹ takva je nama potrebna. Ostalo je desetak dasaka nad vratima, ispod njih je suva zemlja na kojoj lijepo mo¾e da se sjedi i èeka. Kroz pokotine u brvnima vidi se dolje livada - s te strane nam niko ne mo¾e priæi prije nego ga opazimo.

Prvo sti¾e zatamnjenje, pa skoro sumrak, za njim pljusak zaklapara po daskama i lokvama koje se odmah stvori¹e. Izgleda da jedna voda lije odozgo a druga provire iz zemlje. Èuje se kako krupan grad lomi granèice u ¹umi - gadno bismo se proveli da nas je tamo zastao. Malak¹e, da nas prevari i izmami napolje, zatim opet prida. Tako stalno, a ima ga do beskraja. Poslu¾i se vjetrom kao rukama, obori dvije daske da poka¾e ¹ta sve mo¾e, iskosi struju grada da nas naðe ¹æuæurene uz brvna. Skoro bi se reklo da neka svjesna volja upravlja time. Unutra se zabijelje¹e loptice leda. Jednom od njih pogodih Vasilja u sljepooènicu - znao sam da æe mi se odmah osvetiti. On se osveti - bar meni mo¾e kad nikom drugom ne mo¾e - i bi mu lak¹e.

Najzad se ishuktalo, ponovo se razdanjuje. Ostala je samo ki¹a, u pojaèanoj svjetlosti kapi svjetlucaju. Ivan mi pokazuje prstom da pogledam livadu. ©ta li mu je to sad? Je li opet zec, ili se neki medvjed namjerio? ... Nije, nego veæe èudo: èovjek! Za trenutak se upla¹ih - mo¾da nas je spazio. Ali ne - onda ne bi stajao tu. Stoji na livadi bos, u d¾amadanu, vreæom je pokrio glavu. Lice mu se ne vidi, ali meni se èini da ga poznajem. Viðao sam ga negdje ranije, vukao je on te iste èak¹ire negdje dolje oko varo¹i. Sav je u vodi, a opet mu je malo vode - vodi je jazom, dijeli je i natapa parèe po parèe. Èak kao da u¾iva. ©to da ne? Jer on je od onih stoèarskih stvorenja iz pretkosovskog i prethri¹æanskog vremena ¹to nasljedno ¾ive od vode i za travu i veæ odavno obo¾avaju ovce od kojih ¾ive.

Ipak ne bi dobro bilo da navrati ovamo. Ne, jer on bi prièao nekom da nas je vidio, i to bi se poslije razglasilo. Ako navrati, ne treba da ga pustimo ¾ivog. Neæe, ponadah se - zanio se poslom, produ¾i jazom, ne vidi se vi¹e, samo se èuje kako kopka motikom. Strepnja proðe, a tuga je zamijeni: dokle smo do¹li, ¹ta smo doèekali! Poslije velike na¹e slave i huke, da strahujemo od ove mokre ovèje u¹tve! Mi ¹to smo nekad jedva èekali da zapodjenemo razgovor s èovjekom, sad se sklanjamo da nas ne vidi. Sve je na nas zinulo i protiv nas se ustremilo - izgleda da nema na svijetu pojave koja nam nije opasna... Istovremeno podigosmo glave: èuje se njegovo tapkanje pred kolibom. Ivan zamota lice ¹alom - da ostane nepoznat. Onaj spusti motiku, i uðe s ubjeðenjem da unutra nema nikog. Ne¹to ga je iznenadilo - pogleda i poku¹a porebarke da uhvati vrata. Vasilj ga ¹èepa za skut i uvuèe:

"Kad si tu", viknu, "sad lezi tu! Tebe smo èekali!"

"Brata¹u moj, nemoj me", procvilje on. "©ta sam li ja kriv?"

"Za¹to plavi¹ livadu kad je bog s neba zalijeva?"

"Mora se, brata¹u. Ova godina je gora nego Arslan-pa¹ina. Gladno se"...

"Za¹to gladno? Koliko ima¹ ovaca?"

"Tako mi svete Petke, trideset sam prodao za ¾ito!"

Pokaza se da sve la¾e. Slava mu je Tomindan; kad la¾e, njime se ne kune, nego svetom Petkom. Nije prodao trideset, nego samo osam ovaca; a i njih je dao za komad livade, ne za ¾ito. Do tih otkriæa sti¾e Vasilj unakrsnim pitanjima, a podvrgao ga je istrazi zato ¹to ga poznaje. I Ivan ga poznaje, a i ja sam èuo za njega - jer to je Mirko Kadu¹in sa sto ovaca koji svake zime ukrade bar po breme sijena èobanima. Neki ga izbiju kad ga u kraði uhvate - on se nikad ne ljuti na njih; drugi ga tu¾e sudu, a Mirko se poslije cviljenjem izvlaèi da manje plati. Vune dosta ima, a èak¹ire ipak nikad ne mijenja. Pro¹log ljeta, kad smo napadali varo¹, on se smucao naokolo o ovim istim èak¹irama, bez pu¹ke, s vreæom - da ¹togod ukrade kad drugi poènu da pljaèkaju. Uzalud smo mu govorili da pljaèke neæe biti, on to nije mogao da vjeruje. Svi su ga poznavali i tjerali, on je ipak uspio da nakopi punu torbu konopaca, ulara, sva¹ta - plakao je kad mu je na¹a stra¾a te stvari iz torbe istresla.

"Kad me poznaje¹", upita on Vasilja, "èiji si ti?"

"DJavolov", reèe Vasilj. "Boji¹ li se ðavola?"

On se prekrsti: "Bojim, bogami!"

"A boji¹ li se partizana", upitah ga ja i proèe¹ljah brado.

"Bojim se ja svakoga, vidi¹ da sam slabotinja."

Primijetio je najzad bradu, po njoj pomisli da pripadamo stranci bradonja i po¾uri da nam ugodi. Komuniste on mrzi, reèe, zato ¹to se oni hrane na zajednièkom kazanu. On ne bi mogao da jede iz istog kazana, gadilo bi mu se. Ne voli ih i ¹to za crkvu ne mare, i ¹to su im ¾ene pomije¹ane - djecu prave s kim stignu, pa se i ne zna èija su djeca... Stigli su da i njemu napune glavu time. Meni se èini da to nije ¹teta. Jedino po èemu se on razlikuje od svojih ovèarskih èukundjedova, to je ¹to oni nijesu ni¹ta znali o tim zajednièkim kazanima i ¾enama. On je iz peæinskog vremena, a eto je na nas palo da glavama i trupovima svojim popunimo taj razmak. I nije èudo ¹to nas mrzi, jer mi bismo htjeli da ga ¾ivog izvuèemo, kroz klisure vremena, i da ga ubacimo u kolhoz koji æe ga li¹iti va¹aka, skotolo¹tva i moguænosti da krade.

"Bi li ti, stari, ubio Nika Sajkova", upitah ga da prikrijem trag.

"Ja ga ne poznajem", reèe.

"©teta", reèe Vasilj. "Mogao bi da zaradi¹ dobre pare. Sto hiljada lira dobija ko ga ubije, a pedeset ko ga prosoèi."

"Je li to sin Sajka Doseliæa", prisjeti se starac.

"Jeste, vidi¹ kako sad zna¹. On se od tebe ne nada, i ne pazi se, lako bi ti njega smakao. Hoæe¹ li?"

On se opet sneveseli: "Ne, bogami! Nemam èime."

"Pu¹kom. Daæemo ti pu¹ku sad ako hoæe¹."

"Uzalud bi mi je davali - prije bi on mene ugrabio. Takav mu je i otac bio: miran na izgled, a mnogima je svijeæe utulio".

"Ako ti neæe¹, rekoh, "mi æemo ga sami. Ali: pst! Nikom ni rijeèi! Zatvor ti ne gine, i platiæe¹ glavom ako nekom ka¾e¹ da si nas vidio! Razumije¹ li?"

Razumio je, ostavili smo ga da sjedi unutra. Nahvatao se straha, mislim da se do mraka neæe usuditi da izaðe iz kolibe. Svejedno, Ivan hoæe da idemo ¹umom, ne preko livada - da se ne zna kud smo po¹li. Zemlja je pokrivena oborenim li¹æem i granèicama, kroz to do èlanaka tonemo u njenu ¾itku ¹litu. S proplanaka gledam brda u daljini - izmije¹ala su se poznata i nepoznata, a magla se vuèe izmeðu njih. Jedno vrijeme je izgledalo da æe se izvedriti, pa se opet predomisli. To kao da neka lukava sila upravlja tim promjenama - prvo nas izazove da vidi ¹ta ¾elimo, zatim navali ba¹ ono ¹to ne ¾elimo. Drveæe se jo¹ nije ocijedilo, a veæ ponovo poèinje ki¹a. Posakrivala je vis za visom, pozatvarala doline kao mokre d¾akove. Tek kod izvora prepoznadoh prodo i put koji vodi k selima.

Vasilj poðe putem, Ivan ga zaustavi:

"Gdje æe¹? Kud si naumio?"

"Treba da svratimo kod Nika, tako smo rekli."

"Treba, ali nije on tamo. Gdje misli¹ da je, Lado?"

"Negdje oko Gubavèa."

Vasilj se naljuti: "Kad bolje znate, za¹to sami ne vodite?"

Ne bi trebalo da se ljuti, jer on stra¹no voli da vodi i kad zna put i kad ga ne zna ba¹ sigurno. U tom pogledu ni ja nijesam bez mane - da nije njega, ja bih bio taj koji grabi da bude prvi. To je neki uroðeni ðavo u nama, a on nas uz put ubrzava - kud god krenemo, mi kao da se pla¹lmo da nikad neæemo stiæi ako odmah ne stignemo. Znam da ne treba tako, ali èim poènem da mislim o neèem drugom - opet me uhvati ¾urba. Sreæa je ¹to nas Ivan bremza, inaèe - bog zna dokle bismo Vasilj i ja stigli. Ispred nas se èuje lave¾ iz katuna. Muklo, kroz mokrinu, odjekuje ovèarsko zvono. Suton je, muzu ovce. Vidi se vatra. Galame kao da se svaðaju, a to im je obièan èobanski razgovor: biæe trave ako sunce izgrije, biæe je do preko glave. Onaj veseli glas je Vuèka Masnika, onaj drugi ne znam èiji je.

"Nemoj tamo", reèe Ivan. "Kud æe¹ tamo? Nije Niko u katunu."

"Znam da nije. Mislim da je u Gubavèevoj peæini."

"Ne vjerujem, na¹li bi ga oni tamo."

"Na¹li bi ga i u Ku¹trimovoj peæini."

"Sigurno. On mora da je negdje ispod drveta."

I ja tako mislim, ali drveæa ima mnogo, ima ga na hiljade u svakoj od tih dolina i na brdima izmeðu njih. Ako guramo dalje kroz te ¹ume, pogubiæemo se u mraku. Zapamtio sam jednu kolibu na obronku iza napu¹tenog katuna, napipan je u tami - to mi potvrdi da sam isti s onim ¹to sam nekad bio. Zbilja, jesam li isti? U svakom sluèaju ima u meni ne¹to trajno, ¹to je mnogo toga preko glave preturilo - to me ispunjava iznenadnom rado¹æu. U¹li smo u suvotu, zamirisa na smrèeve daske. Kresnuh ¹ibicu: kreveti od dasaka stoje kao i prije. Nema nikakvog traga od konagd¾ija ¹to su se tu smjenjivali, svaki je za sobom uklanjao ono ¹to bi ga pred buduæima odalo. Ivan uzdahnu - kao da i on misli o tome. Vasilj poèe da skuplja ugarke na ognji¹tu.

"Ne bih ja vatru", reèe Ivan. "Mo¾e da nas izda vatra."

"Kome? Nikog nema po ovoj ki¹i, a i da ima - treba da prosu¹imo ove dronjke."

"Dobro, ali da poslije ugasimo."

"Ugasiæemo, èim se zagrijemo."

Iz torbe je izvukao trijesku luèa - uvijek nosi nekoliko njih da se ne vidi kako mu je torba prazna. Zapalio ju je, pru¾i mi da je dr¾im. ©egrtujem mu veæ odavno u toj stvari, ali on mi nikad neæe dozvoliti da vodim samostalan posao. Ne bar dok su mu ruke zdrave - jer on voli sam, lièno i svojeruèno, da probudi prvi plamièak i sasvim izbliza da osjeti njegovo stidljivo treperenje kao dah novoroðenèeta. Kad zapuckara, on s u¾ivanjem trlja ruke i lupa se po koljenima od zadovoljstva. Ponekad mi se èini da je to kod njega neka vrad¾bina, ili ne¹to èime misli da se vrad¾bina razbija. Ili je zamjena ljubavnog do¾ivljaja, ili o¾ivljavanje neke zapretane uspomene èije su veze i njemu samom nepoznate.

ARSLAN-PA©INA GODINA Zaboli smo raèvasto kolje oko ognji¹ta, objesili na nj kapute da se su¹e. Odozgo smo stavili kape. Sad su to tri stra¹ila s kapama - gledaju se i æute. Ako se neko spolja privuèe i proviri kroz pukotinu - nek se prevari i prvu vatru na njih opali; poslije bismo mi njemu pro¹ili kokardu, da se vi¹e ne privlaèi. Spustili smo daske na zemlju, pri zemlji je sigurnije nego na krevetima. San nas hvata. Ivan ipak ustaje - sjetio se da opipa zadnji zid kolibe. Gura pro¹ke, proba stoje li èvrsto, tra¾i slabo mjesto da napravi sporedni izlaz, dobro bi nam do¹ao takav izlaz u sluèaju da nas s vrata iznenade. Najzad je na¹ao rupu, neko drugi napravio ju je prije nas i prikrio je granama. Mo¾da je to bio neko od na¹ih, Niko Sajkov ili neki kurir izdaleka, a mo¾da neko od onih sa suprotne strane - nije ni njima mirna du¹a kad zanoæe u planini. Sad je lijepo: vatra, ki¹a, ¹uma huji. Sjenke po brvnima, kao po bioskopskom platnu, besplatno vuku jele i proplanke; prolazi konjica preko proplanaka, pa karavani i cigani i vozovi pored uspavanih hanova - Divlji Zapad. U poèetku je to nijemi film sa zbrkom slika - izmije¹ale su se trake i neki su snimci naopako okrenuti - ali se sve polako sreðuje i ozvuèava. Jedva se èuje kirid¾ijska pjesma iza brda - blijeda, s prekidima, sjenka pjesme - i ne zna se jesu li to pravi kirid¾ije, ili statisti nekog novog Holivuda skrivenog u peæinama Prokletlja. Samo izgleda da je sjutra Aranðelov dan: Branko i ja sjedimo pored zida, D¾ana sprema priganice na ognji¹tu. Eno ih je izruèila iz tiganja u karlicu, Branko ih na za¹iljenom prutu izvlaèi kao ribe i nudi me: "Uzmi, Lado, to je za nas. Za¹to neæe¹? Ima ih dosta"... To je san, ka¾em u sebi. Krivo mi je ¹to mi san dovodi samo mrtve, stalno mrtve, i ¹to mi kao djetetu obeæava ono ¹to mi ne mo¾e dati. Okrenuo sam mu leða, a onda èujem moj glas: "Ako ti, stari, neæe¹ da ga ubije¹ - mi æemo ga!" Koga to da ubije, pitam se i prisjeæam se: Nika Sajkova!... On je na¹, za¹to njega? Kako njega? To se ja pitam, a jedan opor glas mi iz daljine odgovara: "Muèki, kao ¹to je vojvoda Radonja ubio haramba¹u Markoviæa"... Ali za¹to mi Nika da ubijemo?... Tiho je sasvim do kraja svijeta, èuje se opori ¹apat izdaleka: "Otkud ja znam za¹to? Tako si kazao." Jeste, kazao sam, ali to je bilo drugo, ¹ala. Htio sam da isku¹am onog riðeg, onu rðu s vreæom na glavi, da vidim ¹ta æe reæi: "U svakoj ¹ali ima istine", ¹apuæe glas iz daljine, "i u toj ¹ali ima istine. Mo¾da æemo ga nehotice, ili u neznanju - ne znam ja to. Jer kad èovjeka jednom ubije¹, poslije ga vi¹e ne mo¾e¹ o¾ivjeti"... Strah me uhvati, jer to veæ predugo traje, ozbiljno izgleda i poèinje da lièi na neko uporno proroèanstvo. Ne samo ¹to lièi, nego - ako se desi da Niko nekako pogine, reæi æe se da sam to ja htio. Trgao sam se, a pred oèi mi izaðe Mirko Kadu¹in s vreæom pokradenih konopaca i ulara - ¾ali se na Arslan-pa¹inu godinu. To sam ja njega ku¹ao hoæe li da ubije Nika. To je on u svoju vreæu sjeæanja smotao snimak moga glasa da ga nosi po narodu. Sad treba da ga stignem i glavu da mu raspolutim. Glavu treba, jer to je ta njegova vreæa sjeæanja u koju trpa sve ¹to zgrabi - ulare, razgovore, potkovice i prièe protiv komunista. Biæe gadno kad ga stignem, poèeæe da moli: "Brata¹u, brata¹u", ali ja sam dosta opra¹tao, vi¹e nikog neæu da ¾alim. Poslije æe se naæi dosta drugih da umjesto njega kradu sijeno i poma¾u ovcama pri poroðajima. Umirilo me to - smirim se odmah kad znam ¹ta hoæu - i polako se budim: ognji¹te, stra¹ilo, ki¹a po krovu. Veselim se ¹to je to bio samo san, a ipak mi je krivo ¹to ba¹ moj san sa mnom zbija takvu ¹alu. Ne mogu to drukèije da shvatim nego kao znak nesloge u onutra¹njoj pomrèini ¹to se skraæeno zove du¹a. Jedna potlaèena klasa u meni, ne¹to kao podmukla raja, zbog neèeg je htjela da me probudi, a sad neæe ili ne zna da ka¾e za¹to. Ili je to bila samozvana stra¾a kojoj je dosadilo da samotuje budna, ili je neko nepoznato èulo nazrelo u daljini stvarnu opasnost i na¹lo naèin da me uznemiri. Ne znam ¹ta je, ali vidim da se poslu¾ilo istom vje¹tinom kojom su slijepi guslari uznemiravali junake i narod: zgrabilo je starudiju iz ostave - ni poznatu, ni sasvim nepoznatu - obojilo je, pokrenulo i izguralo na vidjelo. Sam Mirko Kadu¹in tu ba¹ nije kriv: moja ma¹ta se poslu¾ila njime kao utvarom koja se sluèajno zatekla jo¹ dosta svje¾a u sjeæanju. Boje na njega nije mnogo utro¹ila, ima Mirko svoje uroðene i trajne boje: èaðave èak¹ire, d¾amadan od surog sukna, kosu kao kostrijet koja nikad ne sijedi. Malen, na kratkim nogama, koje po potrebi mogu i da se skrate - èas dvokraka mrlja, èas ¾ivotinja ¹to puzi, on je skakutao i puzio oko grada pod pucnjavom.

Dva dana je puzio gladan, dvije noæi nije spavao, stoput se preznojio od straha, od ¾elje, od nadanja da æe se nekako uvuæi u neki duæan bogat èudesima, gdje s tavana vise sve¾njevi kosa i srpova a po podu le¾e d¾akovi soli - sve ¹to on mema i ne mo¾e da napravi, sve bez èega seljak ne mo¾e da ¾ivi - pa da izvlaèi i odnosi, da mu traje do¾ivotno i preostane za praunuke. Izgledalo mu je da je sasvim blizu te sreæe o kojoj je od mladosti ma¹tao, a onda su izmeðu njega i sreæe stale skojevske stra¾e: djeèaci s pu¹kama, ðaci neki i ¹iparice s kratkim rukavima. Svi ga odnekud poznaju, znaju ¹ta hoæe i muèe ga kao Isusa Hrista: ©ta æe¹ ti, stari, bez pu¹ke, ko je tebe zvao ovamo?... Zabranjena je kraða, nema pljaèke, nego ti idi kuæi dok te nijesmo zatvorili!" Prièao im je da je sirotinja, gladan, izbjeglica, i poku¹avao da ih suzama gane, a ni¹ta mu nije upalilo kod te omladine bez milosti. Pravio se da se tobo¾e vraæa i puzio da se neopa¾en privuèe gdje ih nema, a oni su dovikivali stra¾a stra¾i "Eto se tamo ¹unja jedan vampijer s vreæom - do¹ao da krade, a pravi se lud. Ne dajte mu tamo, nek ide zbogom, ili ga zatvorite u izbu!..." Pa i kad se najzad uvukao u osloboðenu varo¹ - sve je veæ bilo pod stra¾om; i kad je pokrao neke sitnice po dvori¹tima - uhvatili su ga i sve mu iz vreæe istresli. Istresli su mu vreæu kraj ceste, pa su se zbunili ¹ta da èine s pokradenim stvarima, ko da ih èuva i kome da ih preda?... On je dotle sjedio na zemlji, suze su mu kapale po pra¹ini. Èini mi se da ga i sad gledam kako sjedi u pra¹ini, klima ru¾nom glavom i mièe usnama. Onda nijesam znao ¹ta ¹apuæe, ali sad znam i kao da slu¹am kako nas iz dna du¹e proklinje: Dabogda vam nesreæan bio taj rat ¹to ste ga zapoèeli u zao èas za va¹e glave! Mora da vam bude nesreæan kad ne znate ni ¹ta ste zapoèeli. Rat i pljaèka idu zajedno, a vi bi htjeli da ih rastavite - dabogda vam se meso s kostima rastavljalo! Ostado¹e mi kljusad bosa, ne date èovjeku ni potkov da uzme - daæe jaki bog da vas bose tjeraju po snijegu i da vas vrelim olovom potkivaju!... Ne mogu vi¹e da ga slu¹am, ne mogu ni da spavam od te njegove kletve ¹to se veæ odavno ostvaruje. Ustadoh, a Ivan reèe: "Zna¹ li kud si krenuo?"

"Znam: pogledaæu kako je napolju."

"Gledao sam ja malo prije: ki¹a i tmu¹a. Niko nam neæe doæi po ovom vremenu, nema opasnosti."

"Ti ¹to ne spava¹ kad je nema?"

"Neæe mi se, ne da neki stari ðavo."

Promrzle su mu noge na Dubu, otpali su mu prsti u bolnici na ®abljaku, to je taj ðavo ¹to mu ne da da spava kad ki¹a pada. Iza¹ao sam; pipam ispred oèiju - da ih ne izgubim. Danju se s obronka vidi desetak sela, sad samo tama. Ni pas da zalaje, ni èovjek da lelekne - doðe meni da leleknem nad pustinjom. Samo na dnu doline varo¹ svjetluca - gomila ¹ljake u kojoj se gasi malo ¾ara. Mora da je varo¹ na istom mjestu gdje je i prije bila, ali meni se èini da se od straha pomakla u stranu i smanjila. Drhtala je i zbijala se sama u sebe od straha kad smo s pu¹kama navalili da je oslobaðamo, kad su s konjima i vreæama navalili da je opljaèkaju. Jedva smo je od seljaka, od pljaèke odbranili; pri tom smo svu naklonost i povjerenje sela izgubili - zato se sad poti¹tena raja u meni pita: za¹to smo je branili?

"Odmaraj se, Lado", ka¾e Ivan. "Lezi, pa æe¹ zaspati."

"Imam i ja mog ðavola, ne da mi."

"Imaæemo sjutra dosta posla, treba da smo odmorni."

"Kakvog posla?"

"Da tra¾imo Nika, mo¾da vazdan."

"I mo¾da ga vazdan neæemo naæi, malo je jedan dan za to."

"Ako bude malo, tra¾iæemo ga kad se vratimo. Imaæemo vremena."

On to ka¾e kao da mu je svejedno. Njemu je mo¾da sad svejedno: uzdigao se iznad liènog interesa, a ja nijesam. Vi¹e bih volio da Nika tra¾imo poslije povratka, pa bez ¾urbe, polako da ga tra¾imo i sve naokolo razgledamo. Spustio bih se noæu do Meðe - da pogledam duvarinu stare kuæe Tajoviæa; da pogledam je li trava izrasla na ognji¹tu gdje je D¾ana spremala priganice za praznike, je li divlja loza ispru¾ila glavu nad ognji¹tem gdje su verige visile, jesu li se omladile stare ¹ljive osmuðene paljevinom... Poslije bih se popeo do Laza, do Ljetnjikovca, da posjetim Ivu s Malim. Nemam ni¹ta za poklon da im odnesem - ni jabuku, zelene su sad jabuke. Ne mogu ni¹ta da im pomognem, samo da vide da sam ¾iv i da jo¹ ima nekog ko na njih misli. To bi ih malo ohrabrilo, a i meni bi smirilo du¹u - mo¾da nije sve crno kao ¹to mi se ponekad èini. Zato mislim, bolje je poslije povratka - imaæemo vi¹e vremena. Imaæemo vremena dok smo ¾ivi, a i poslije æemo ga imati dok dojadi i dok nas sve ¾ivo zaboravi, sasvim dok nas zaboravi kao da nas nije ni bilo na toj zemIji. Ba¹ ne treba ¾aliti za vremenom; ono je prazno ne¹to - iz praznine u prazninu - ¹to ravnomjerno curi i curi i nikad se ne utro¹i. Prazno je, a ipak ima zube; mo¾da i nema nièeg drugog osim zuba - mljacka, gloðe i odnosi, a nikad ni¹ta ne donosi - nema odakle. Skoro ga èujem kako grize, zubima od vode i vazduha, sa svakom kapljom ki¹e grize. Ne èujem ga samo kad spavam, zato mi Ivan ka¾e: "Spavaj!" To i hoæu. Zatvorio sam oèi, a onaj glas iz daljine, iz potopljenih sela i pro¹losti, sad sasvim razgovijetno doziva i pita: Za¹to smo mi to spasavali trgovce, duæane, æifte varo¹ke od seljaka?... Zbunio me, ne znam ¹ta da mu odgovorim - ni meni nije sasvim jasno za¹to smo se u to uplitali. U ono vrijeme bilo je nekih odgovora, na¹i su ih izvikivali i kad ih niko ne pita: da se red oèuva, da se svojina po¹tuje i imovina ¹titi, da se ne cijepa jedinstvo naroda u sudbonosnim danima... Meni je to i onda lièilo na ¹uplje prazniène govorancije i èudio sam se ¹ta je to naspjelo na¹ima da èuvaju jedinstvo s advokatima i trgovcima, kad su trgovci hulja do hulje odozgo do dolje. Koliko je meni poznato, trgovci ba¹ ni¹ta nièije nijesu po¹tovali, samo su strpljivo pretakali gro¹ po gro¹ iz tuðih d¾epova u svoje. Neke æelave i neke podnadule i svakojake hulje iza tezge ¹to krivo mjere i krivo broje, ¹to sa smijehom la¾u i bez stida se krivo kunu - oni su, u stvari, bili tiha pljaèka ¹to je trajala godinama i prezirala opljaèkane seljaèine s opancima kao izuzetnu na¹u narodnu bruku.

Ni sad ja ne znam zacijelo za¹to bi ta oprezna pljaèka bila ne¹to po¹tenija od huène seljaèke otme, kratke, koja bi se za dva dana istutnjala. To su njihovi stari obièaji, na neki naèin uzakonjeni, i vjeèni raèuni sela i grada koji se tako svakog rata svode da uspostave poremeæenu ravnote¾u. Mi smo ih, nezvani, pobrkali - zato nas sad slo¾no mrze i jedni i drugi. Bolje bi bilo da smo se zabavili neèim drugim, vojskom, frontom, èime bilo, dok to proðe - nek se bez nas sveti ko hoæe i bez nas brani ko mo¾e. Ni¹ta se ne bi dogodilo gore od onoga ¹to se dogodilo, samo bi bilo manje onog novca ¹to su ga trgovci poklonili vojvodama da nas tamane. Sigurno bi bilo manje novca - seljak bi ga vozdigao i ¾ita bi se nakupovao. Selo nas poslije ne bi gonilo, ili bar ne tako slo¾no - samo bi se pravilo da nas goni, a u stvari bi nas èuvalo s nadom na neku novu pljaèku... To je taj ðavo: kad danju makar malo odspavam, noæu mi naiðu buljucima ¹a¹ave neke misli bez veze, bez pameti, sliène pomahnitalim ovcama. Bile su bez èobana, sasvim same i zaboravljene veæ odavno. Niko ih nije pazio, gladne, dok su tumarale po pro¹losti i pabirèile pogre¹nu travu ¹to je za na¹im i za tuðim tragovima izrastala. Pijane od sokova te grijeh-trave, one sad vrtoglavaju i posræu po pomrèini, tu¾no bleje i kroz blejanje pripitkuju za¹to ovo i za¹to ono - kao da se pro¹lost mo¾e povratiti i nekim drugim sjemenima zasijati. Uzalud im govorim da ne mo¾e, one svejedno navaljuju i mucaju: kako bi bilo da je bar malo drukèije bilo sve ovo ¹to je bilo i pro¹lo? Nikako, vièem najzad, ni¹ta vam ne bi pomoglo! To ¹to je bilo, najbolje je bilo od svega ¹to je moglo da bude. Drugo sjeme tu se ne bi primilo - ili ga tlo ne bi htjelo, ili bi ga prema svojoj æudi u ne¹to gore prometnulo. Ko bude tra¾io prvi uzrok, neka prije svega stavi glad - neæe se prevariti. Ili bolje: strah od gladi, jer prvo se strah pojavio. Po su¹i je narod nanju¹io da nailaze paljevine i sve ostalo, jer nikad nesreæa bez duge pratnje ne dolazi. Proroci su najavili rane mrazeve na zelene kukuruze: biæe glad kao pro¹log rata, biæe godina kao Arslan-pa¹ina godina, i kao D¾in-pa¹ina i Kariman-pa¹ina da se po zlu pamti sto godina. Izbjeglice su se vrzmale naokolo, gladna djeca su iskrsavala tu i tamo, guslari su izvukli iz dna pamæenja stare pjesme o starim gladima kad se èovjek turèio za tovar ¾ita, kad se odlazilo i selilo i uz put od gladi umiralo, kad je brat brata izdavao za ¹aku bra¹na, kad su se i velika plemena obrukala: Izdado¹e Lakci i Brzaci

Kostre¹ani do navrh Zminice

I Roðani, stare uzdanice... Onda smo tek ma¹tali o ustanku, o slobodi, i èudili smo se ¹to je seljak tmuran, a on je u sebi raèunao: neæu naæi ¾ita ni do Bo¾iæa, pomrijeæe mi djeèurlija od gladi, a poslije mi je svejedno je li ropstvo ili sloboda... Da izda, nije pomi¹ljao, ne bi on to - pa da ga pjesma kori do beskraja - a zato je smi¹ljao gdje da udari, gdje da neku veliku pljaèku zakaèi i gdje da je za crne dane saèuva. Krenuo je prvo na varo¹ i trgovce - na¹i mu nijesu dali ni zubom ni¹ta da zakaèi; zatim se spremio na muslimane - na¹i su ga i tu omeli. Vi¹e nije imalo ¹ta da se bira, ostali smo mu samo mi - da nas ¾ive izdaje i mrtve prodaje do posljednjeg. Tako je izdr¾ao od Bo¾iæa do kopriva, sad se veæ nada da æe sastaviti do novog ¾ita. Vi¹e se i ne kaje, navikao je i ima opravdanje: nije mnogo bolje bilo ni za Arslan-pa¹ine godine. BOL KAO NO® PREPRIJEÈEN S one strane, kroz sunðerasti zid daljine, bez oblika se pojavljuje i u prazninu i¹èezava pramen glasa. U poèetku ga primam ravnodu¹no i zaboravljam ga èim i¹èezne - ne znam je li od vjetra ili od magle. On se opet izdvaja iz ni¹tavila, izbija na povr¹inu u dva kraka, lebdi u tmu¹i i kreæe se. Pribli¾io se, pojaèao; prepoznajem da su stalno dva ista kraka, upravo dva vokala - moje ime. Zove me neko, sjetih se najzad, i ne bi mi drago. Taj ¹to zove ne zna gdje sam i ne nada se da æe me naæi. Po boji glasa èini mi se da je to èovjek koji se davi i tra¾i da mu pru¾im ruku. Mrak je, ne vidi se, ne mogu da mu pru¾im ruku - ne znam gdje je ni voda ni obala. Probudih se sasvim i sjedoh èekajuæi da se ponovo javi. Uznemiren mojim pokretom, skoèi Vasilj: "©ta je, Lado?"

"Prièulo mi se da me neko zove."

"Jesi li bio budan?"

"Ne, nego kroz san."

On oslu¹nu. "Nema nikog. I meni tako u snu doðe."

"Treba li da ugasim vatru?"

"Neka je, sama æe se", i odmah zaspa. Prestala je ki¹a. Kapi se cijede s nekog lista na krov - svaka se posebno razaznaje. Osim kapi nema nièeg u pustinji. Oni glasovi, stvarno - bili su san - inaèe bi se ponovili. I u snu je èovjek sujetan - sve ¹to èuje ili mu se prièini, sklon je da tumaèi kao da se na njega odnosi. Svejedno, ne mogu da zaboravim one glasove. Oni su mi probudili zebnje koje sam jedva smirio. Ako to zaista nije bio doziv, bilo je onda priviðenje doziva - a ni priviðenja se ne pojavljuju bez razloga. Jauknuo je neko u daljini, a to je bolom zbijen pramièak vazduha hitnuo u neznan prema meni - kao ¹to èovjek od jada doziva mrtvu majku. Mo¾da je Iva s djetetom, ali ono nije bio ¾enski glas. Bio je mu¹ki, promukao i izoblièen od patnje. Mo¾da je Nenad Lukin, negdje u Bosni - ranjen je, a nema ko da ga iznese; ili je Luka Ostojin, starac - umire u kola¹inskom zatvoru...

Ko je da je, uzalud me zove. Nije potrebno da mu se pravdam, zna i sam da je uzalud. Ne valja mi ovo ¹to stalno mislim o svojima, o rodbini - stradaju i drugi koliko ko mo¾e, èak i vi¹e. Daj ne¹to drugo, samo da ne mislim na to! Sjenke igraju po brvnima. Najzad je zaspao i Ivan Vidriæ pa tiho di¹e. Mora da mu je san iznenada do¹ao, drukèije on ne bi ostavio vatru da gori. Jedan ugarak se dr¾i, izranjavan: oblijeæu ga leptirovi plamièaka u rojevima - jedni zlatni a drugi ljubièasti, pojavi se i neki s crvenim krilima. Oni se pregone meðusobno, pritom mnogi zalutaju u prazninu i izginu. Sve manje ih je. Osjeæa se ljut dim smole. Nije taèno da je dim izrod vatre kao ¹to sam ja mislio, on je samo njen plaè; dvojak je to plaè - jedan pri raðanju, drugi ispred ga¹enja. I èovjek ima ta dva razlièna plaèa, i revolucija, i ogromna blatnjava kugla ¹to je nekad zvijezda bila... Zaspao sam tako, naðoh se u Gluvlju kod ovaca: jesen, zlatno, dogorela èobanska vatra. Ispreta neko iz pepela gomilu peèenih krompira - kora im je progorela, crvenkasta i miri¹e. Dra¾i me taj miris, jedva èekam kad æe se veæ jednom poèeti s jelom. Sve su djevojke oko mene - iz Meðe, iz Utrga, s Kalemegdana; nazire se meðu njima i ona mala, bosonoga, ¹pijuna¾a Veljka Pleæoviæa - kad god opazi da je gledam, ona postaje nevidljiva. One ne mare za u¾inu, dorasle su za udaju - zato se pregone kao leptirovi i stalno ma¹u maramama da odbiju prosce koje ne ¾ele: "Tamo, dime, gospodine, tamo su ti vrata - od srebra i zlata"... Pod ko¹uljama su im nabrekle grudi, zbog neèeg vole da pru¾im ruku sasvim blizu, pa da pobjegnu prije nego dodirnem. Bose noge im se bjelasaju ispod zavitlanih sukanja dok sasvim brzo obigravaju oko vatre i gube se jedna za drugom kao u igri sakrivanja. Sve su se posakrivale iza progru¹alih kupinjaka, iza ograda i po jarugama sjenovitim od potamnjele johovine. Pjesma im se davno ugasila, svake jeseni se tako pjesme gase. Osjetih da sam usamljen ostao i da na vratima nezvan neko stoji. Nemam dovoljno hrabrosti da odlijepim kapke i pogledam, ali mu sjenku veæ osjeæam kako te¹ka postaje. Nije potrebno ni da otvaram oèi: on dr¾i pi¹tolj u ruci i tra¾i me pogledom. Poku¹avam da smislim ne¹to prije nego primijeti da sam budan, a to je kao da sam sebe vitlam u nekom sasvim tijesnom prostoru. Napipao sam najzad pu¹ku - iznenadih se kako je te¹ka i nezgrapna. U stvari ona nije te¹ka, nego ju je ne¹to pritisnulo - ne mogu je izvuæi bez trzaja. Da prosto skoèim i pobjegnem - neæu ni to: bilo bi smije¹no. Sjetih se pi¹tolja, ali onaj me dr¾i u ¹ahu - samo èeka da uèinim potez. Ostaje mi jedino da odugovlaèim, a ni to se dugo ne mo¾e. Razmi¹ljam veæ nekoliko trenutaka, ubrzano i s groznicom, a nikako ne mogu da se sjetim kad sam to i kako upao u tu klopku. Naokolo je haotièan predio dolina i bre¾uljaka osvijetljenih nejednako, a u daljini je naselje s vatrama. Vasilj i Ivan su bili sa mnom - nekako su se vje¹to izvukli. Sigurno su kroz zadnji izlaz, tamo gdje je Ivan na¹ao izlaz, a mene su ostavili ko zna za¹to. Mo¾da im se uèinilo da sam veæ iza¹ao, ili su i jedan i drugi pomislili da æe me probuditi onaj drugi. Krivo mi je na njih, a ipak je bolje ¹to su iza¹li. I prirodno je - u takvim stanjima èovjek prvo svoju ko¾u spasava. Treba tu stvar da zapamtim, rekoh o sebi, svoja ko¾a je najsvetija zastava. A ba¹ i nije potrebno da pamtim, rekoh zatim; kasno je veæ, i neki smrad bije iz toga. Neæu to, baci to, usmrdio bi se svijet i ¾ivot kad bi samo ko¾a bila zastava!... Pogledah iskosa prema vratima - ona su dopola otvorena. Tako stoje, hladna struja od njih bije. Od straha me zabolje prazno mjesto usred stomaka i bol poèe da kru¾i. Zglobovi, koji su dotle mirovali, popusti¹e drhtavici. Oèi mi se ovla¾i¹e, ne od dima, nego od tuge i podrugljive samilosti nad samim sobom: mislio si da si èvrst èovjek i prekaljen, a sad pogledaj ¹ta si! Smuèilo mi se do povraæanja, ne mogu ni da di¹em i sav sam smu¹en - jedva se otimam od vrtoglavice. Tako je svakom kad pada, pomislih da se bar malo opravdam, tako je i onima prije bilo. Kad se preðe neka granica u padanju, poslije vi¹e nema uspravljanja - svijet ostane zavazda nakrivljen. Tu sam negdje, na toj granici, treba brzo da se zaustavim ili bar da na ne¹to èvrsto padnem - dosta mi je ovog rastapanja! Brzo sam se okrenuo, izvukoh pi¹tolj, ostalo mi je samo da ispru¾im ruku, a èovjek s vrata progovori: "Ostavi to! Bolje je da ostavi¹, gledam te ja."

Ruka mi klonu prije nego sam napipao obaraè. Poèeh da se predomi¹ljam: on govori skoro kao èovjek, nudi mi neki mali izbor - mo¾da bi tu moglo da se odugovlaèi i pogaða bar dok uèvrstim zglobove i napipam obaraè. Ponudiæe mi da se predam - jo¹ uvijek nas vi¹e cijene ¾ive nego mrtve. Glas mu je èudan; u stvari, to nije njegov prirodni glas: stavio je raèvasto drvce izmeðu dva reda zuba da se pri govoru ne pozna ko je. Koja mu je potreba da se krije? On ili je od onih ¾andarskih lukavaca ¹to sve kriju, ili je neko u koga smo imali povjerenje pa jo¹ ne ¾eli da ga izgubi. Najgora je ba¹ ta vrsta ¹to je sticala povjerenje na obje strane i èekala da vidi kud æe prevagnuti. Uh, ¹to bih volio da ga smaknem! Slaðe bih smakao jednog takvog nego tri otvorena... "Koji ste to unutra", upita. Mo¾da on stvarno ne zna koji smo. Èeka da mu ka¾emo, pa da se prema tome upravlja. Ima nekog od svojte meðu na¹ima, ili se nekom posebno ukivio zbog neke svaðe bog zna otkad, zato pita. Ponudiæe nam da se predamo, da se na njegovu rijeè oslonimo, i zakleæe se u sve svece da nam ¾ivotima ni¹ta biti neæe. Tako su druge prevarili, ali nas neæe. Glas mu nije neprijatan kao u poèetku, ili ga je vje¹to prigu¹io - ima u njemu, ispod promuklosti, ne¹to meko i poznato. Podsjeæa me na nekog taj glas, tu mi je negdje sasvim blizu da se sjetim èiji je - sjetiæu se ako jo¹ ne¹to progovori prije nego opali. Za trenutak pomislih na Vuja Drenkoviæa - voli on da se istakne gdje je opasno, i voli da èovjeka dr¾i u ¹ahu - ali se samo glas ne sla¾e. "De, guknite golubovi", podsmjehnu se. "Neæu vam ni¹ta uèiniti, evo èasna rijeè partizanska, samo da se poprièamo." Stari je trik ta "èasna rijeè partizanska" - dosta su nas njome navarali krajem zime i u proljeæe. Vjerovali smo da je svako po¹ten, naroèito kad se njome zakune, a oni su to opazili i iskoristili. Ponekad su i na kape stavljali na¹e znake, ulazili u jedinice, muvali se po terenu i ubijali nam iznenada komesare. Odavno im vi¹e to ne pali, èudim se ¹to ovaj poku¹ava. Ispru¾ih ruku da ga gaðam, on pade k zemlji i iz zaklona viknu: "Ne mrdaj!"

"Mrdnuæu, vala, da su ti zubi od èelika", reèe Vasilj i zveknu pu¹kom.

Onaj spolja ispljunu raèvasto drvce iz usta i progovori èistim glasom Nika Sajkova: "Jesi li ti to, Vasilju!"

"Jesam, budalo!"

"Pa ¹to se ne ka¾e¹, idiote!". "Kako da se ka¾em, ludaèe, kad si glas promijenio!"

Brzo spustih ruku da ga nehotice ne ubijem, i vratih pi¹tolj u futrolu da ga namjerno ne ubijem u ljutini ¹to nadoðe. Znoj me oblio, obrisah lice da ne vide. Niko uðe i potrèa da se ljubi. Prirodno bi bilo da se i ja obradujem, kao Vasilj, i da skoèim, a nemam volje. Noge su mi se presjekle. Gadi mi se od pretrpljenog straha, a i od stida ¹to je strah bio bez razloga. Vi¹e bih volio, èini mi se, bar bih se èistije osjeæao da je to bila stvarna opasnost. Ovako se sve izmetnulo u podvalu, a ja nemam snage ni sam sebi da se nasmijem. Ustao sam najzad; jedva se dr¾im na nogama, sve mi igra pred oèima. Pru¾ih mu ruku - ona drhti. Krivo mi je ¹to æe po drhtanju opaziti kako sam se upla¹io. Sreæom, on ni¹ta ne opazi - èvrsto je zgrabio moju ruku, srdaèno je trese i èudi se kako mi je brzo narasla brada. Izvukoh ruku - suvi¹no mi je to njegovo odu¹evljenje. I on èitav, dronjaviji od mene, izgladnio, lièi na potkopanu stijenu koja se samo èudom dr¾i i svaki èas mo¾e pasti. Ivan ga gleda, po glasu se vidi da je mrzovoljan: "©ta bi bilo, Niko, da si ovako nabasao na one ¹to te tra¾e?"

"Ne bi mi bilo prvi put."

"Znaèi - veæ si. A za¹to to?"

"Æutim po tri dana, i po deset, pa bar s njima da poprièam."

"Moglo se dogoditi da te mi ubijemo."

"Sva¹ta mo¾e da se dogodi."

"Ja mislim da to nije pametno."

"Mo¾da nije", reèe Niko i sjede. Zamislio se, pa iznenada zapita: "A je li pametno ¹to ja tuda lutam i vr¹ljam kao konj po praznoj slami? Tumaram tu kao nekakav ¹a¹avi Robinson po ostrvu, i u¹ljam se i èistim va¹ke sa sebe, to mi je sav posao. Èemu slu¾i to i za koga je pametno, kome je korisno to moje sada¹nje postojanje odstranjeno iz dru¹tva, iz borbe, iz ¾ivota i svega?"... Nekoliko trenutaka èekao je odgovor, zatim produ¾i: "Kad sam ja to pogrije¹io, Ivane? I ¹ta? Izvr¹avao sam i kad se ne sla¾em, prihvatao sam i ono ¹to su drugi izbjegavali - pa za¹to ste me onda ovako sputali ovdje gdje moram da se sklanjam od potjere, od patrola, od ¾ena, od djece, od svega da se sklanjam kao da sam gubavac? Bar da znam ko me to kaznio i za¹to, malo bi mi lak¹e bilo, ali - ne znam. I vi¹e ba¹ ne znam ¹ta je pametno, a ¹ta nije"...

Prije dva mjeseca znao je ¹ta je pametno: da okupimo ostatke i da se probijemo do boraèkih jedinica. Time bismo spasili ne¹to ljudstva i svima bi nam bolje bilo. Ali onda je Martiæ razmahnuo direktivom kao sabljom i odr¾ao govoranciju: ruski su seljaci bolj¹evike ¾ive u zemlju zakopavali, a Partija je na mjesto zakopanih slala druge da budu zakopani ili da se odr¾e!... Mi smo æutali, èinilo nam se da ima pravo, a on je korio Nika ¹to nema ni truna komunistièkog morala i po¾rtvovanja. Poslije Martiæ sam nije èekao da ga seljaci ¾ivog ili mrtvog zakopavaju - obnovio je staro kumstvo s èetnièkim komandantom Arseniæem, predao se, sjedi kod kuæe i mo¾da sprema ispite. To je on kaznio Nika, i mene, i Vasilja; a Ivan se sam kaznio - zato ga ne ¾alim.

Ne ¾alim ni Nika: on je od onih ¹to izgledaju tvrði nego ¹to èovjek treba da bude. Èak i kad se ¾ale, èine to napadajuæi. Slièan je kamenu - nikom ne pada na um da za¾ali neki kamen, èak ni u trenutku kad se kotrlja u provaliju: dolje mu neæe biti gore nego ¹to mu je bilo gore. I sad, u svjetlosti vatre koju je Vasilj podstakao - lice mu je o¹tro isklesano iz pravih i kosih linija koje se o¹tro lome pri susretu i lièe na pukotine. Sav je od ukr¹tenih pukotina, a dr¾i se i dr¾aæe se bog zna dokle. Takva lica se ne mijenjaju, nego im samo osvjetljenje pri promjenama daje ne¹to drukèiji izraz. U tome su slièna sa stijenama: tmurna na ki¹i, èudna u magli, osmjehuju se u crvenom suncu sa zalaska.

Ivan Vidriæ je odmah popustio, ima on onu sreænu vje¹tinu da popusti èim uvidi da nije u pravu. Smje¹ka se kao krivac, nudi duvanom, a Niko se misli da li da prihvati. Zamotao je cigaretu, upalio je ugarkom - ¾udno uvlaèi kao èovjek koji bar tri dana nije pu¹io. Mo¾da i du¾e nije pu¹io, jer - ko da mu da? Doðe mi da ga za¾alim, ali onda se sjetih kako me upla¹io, i - sve se ohladi. Onaj bol u trbuhu stoji i dalje kao no¾ preprijeèen izmeðau mene i njega. Znam: nije htio da me tako rani, ali bol od toga ni¹ta manji ne biva; èak je i veæi, veæ se pla¹im da dugo neæu moæi da ga zaboravim. "Nijesam znao da tako stoji stvar", ka¾e Ivan. "Stoji i gore, ne mo¾e odjednom sve to da se ka¾e."

"Veljko se ne ¾ali."

"Ne bih ni ja da sam na njegovom mjestu - on ipak ne¹to radi. Ima èovjek roðake, èitavo bratstvo - èuvaju ga. Èak i oni ¹to ne vole komuniste - njega èuvaju, jer njihov je. Ugledaju se na Ramoviæe: u svakoj stranci da ima¹ nekog svoga, poma¾e¹ ga kad mu je te¹ko, zadu¾i¹ ga, pa poslije mora i on tebi da pomogne. To jeste trgovina s njihove strane, ali Veljko zato mo¾e da radi, a to je va¾na stvar. Da mi je bar ne¹to da radim, makar najsitnije, znao bih za¹to sam tu, ali ovdje je sasvim drugo. Za ove ovdje ja sam stranac, kao ¹to je i moj otac bio stranac, i krivo im je da se odr¾im kad se nijesu odr¾ali njihovi roðaci. Nekad mi pru¾e ne¹to za jelo, a vidim - prebroje mi zalogaje. I onda ka¾u: "Drugi put ne svraæaj, nemamo ni za sebe, ali ako vidi¹ Vidriæa ili Ivaniæa, ili Lada - neka svrate." Tu gdje za mene nema, za vas ima - dosadi to kad se negdje odmetni¹tvo nasljeðuje s oca na sina"... Glas mu ¹kripi kao da no¾ na brusu o¹tri dok govori. Ponekad bljesne varnica, drugi put na brus kapne jetka suza iznutra. Strah me da æe odjednom zaplakati, a onda æu i ja, i svi. Sve je to zbog ogromnog razmaka izmeðu onog ¹to imamo i onog ¹to hoæemo da imamo, jer mi nijesmo ni slutili kakva je to provalija i kako je treba ispuniti prije nego se preðe. Plemenski ¾ivot je jo¹ tu dolje, pod pomrèinom, i ne¹ta od plemstva i ne¹to od rodovskog - stari korijeni, ¾ile, ¾ilice, sve premre¾eno bog zna dokle. Tra¾e kuæeviæe i nas prisiljavaju da ih tra¾imo, mora time da se plati za vjekove èobanstva i hajduèije. I sve ¹to je pro¹lo, neæe da prizna da je pro¹lo dok se dobro ne osveti onome ¹to na njegovo mjesto dolazi. NI TRAVA NIJE RAVNOPRAVNA Le¾im na suncu, pod nebom, u mirisu klekovih grana i ¾ila. Gladan sam kao obièno, ali to me ne spreèava da mislim na druge stvari i da se lijepo zabavljam gledajuæi kako Lim teèe. On je prekonoæ na nekim mjestima ostavio staro korito, kao ¹to vampir grob ostavlja, i po¹ao da tumara naokolo. Uz put je vrbljake ra¹èupao i pokvario èobanska igrali¹ta. Jednim jaèim rukavcem ispod puta nazidao je branu od stabala i kamenja da sam sebe zaustavi i vrati. Ne mo¾e on bez nemira i mijenjanja, nikad nije zadovoljan; da je drukèiji, ne bi ga zvali mu¹kim imenom - Lim. Poslije svake ki¹e drukèije izgleda, kad god ga ponovo vidim mlaði izgleda, time u mom sjeæanju obnavlja èudesan prizor stalnog pokreta, sliku vjeèno mlade snage i uporne borbe s vremenom koju sam pri prvom susretu, negdje davno u djetinjstvu, naslutio u njegovom hujanju. Jedna ¹eva prozvi¾da kao metak u nebo i zacirikta. "Velikog li veselja", reèe Ivan. "Sunulo joj u glavu, hoæe gore, a gore ba¹ nièeg za veselje nema - vazduh, nebo, ni gusjenica nema."

"Sune i nama tako", reèe Vasilj. "Zato smo ovdje."

"O èemu sad misli¹, Niko", upita Ivan. "Volio bih da èujem zvi¾duk voza, odavno ga nijesam cuo."

Vasilj podi¾e glavu i pogleda ga - ¹ali li se on to? Ne, dosadila mu je ti¹ina, ka¾e; mnogo je ima ovdje, a prekida je samo pucnjava kad krene potjera. Meni je naprotiv dosadilo da slu¹am kako prièaju o potjerama; vi¹e bih volio da je sasvim tiho, da na miru gledam selo Ravan u ravnici pored Lima. Bijeli se komad ceste u zelenilu, èuèi na okuci ona ista kuæa u kojoj je moj otac Joko dr¾ao han i, umjesto da slu¾i piæe, svaðao se s komitima, sa ¾andarmima, sa svakim. Ona mrlja ispod ceste - bunar je; oko bunara sam bos tutnjio na vrbovom konju kad su svatovi prolazili. Htio bih opet to, a ne mo¾e se. Sad me sve to odozdo hladno sreta, blijedim pogledom, kao stranca kojeg nikad vidjelo nije. Skoro me ljuti ta ravnodu¹nost stvari i predjela, pa iako je prirodna; èini mi se da su od stvari i od prirode ljudi nauèili da ljude hladno gledaju i namjerno zaboravljaju. Oni su opet poèeli razgovor, ali to sad vi¹e lièi na prièu: bila je negdje nekakva livada, neèije posljednje parèe oèevine, njegova jedina veza sa zemljom, a on je pristao da se proda za pedeset kila ¾ita. Kupila ju je neka Miklja koju zbog neèeg zovu Miklja-pljaèka¹. Nije "zbog neèeg", nego se ja sjeæam kad je to bilo: odlazila je s pljaèka¹ima u Bihor i dogonila opljaèkanu stoku iste godine kad se udala; nametala se Vuèku DJemiæu, htjela je da ide s njim u dru¹tvu, a on to zbog neèeg nije htio. U selu su je nazivali posebno za nju skovanim izrazom - vuk s vaginom; ona je znala kako je zovu, Vuèko joj je to kazao, i nimalo se nije ljutila. Sad je, eto, kupila livadu, a ni¹ta ne da za nju - nemam, ka¾e, a zna se da ima; tu¾i me, ka¾e, jer zna da on nema gdje da je tu¾i. Tako, nada se da æe on poginuti, a onda joj livada d¾abe ostaje... "Trebalo bi je mokrim konopcem", rekoh u iznenadnom ogorèenju. "Kako", zaèudi se Ivan i pogleda me crvenkastim oèima. "Po debelom mesu - konopcem", objasnih mu. "Da joj se zabaci suknja preko glave pa po golome - dok sve po¹areni."

Ivan zatvori oèi i odmahnu glavom: "©ta ti pada na um!"

"Onda bi èetnici tu njenu ¹arenu stra¾njicu na sva crkvena zvona", reèe Vasilj. "Dolazilo je i meni da je izbijem", reèe Niko, "a ti bi onda glasao da me iskljuèite."

Oæutah. Nijesam znao, prosto nijesam povezao da je Niko taj koji je prodao livadu. Rekao sam bez razmi¹ljanja, ¹ta bi po pravdi trebalo da se uradi; ali, po¹to je Niko u pitanju - stvar se mijenja. Naravno, Niko nema prava na pravdu èak ni kod nas, kao ni mi, niko od nas. Nek trpi! Ko ga je tjerao da bude komunista, i jo¹ da bude èlan Partije? Prvo se namuèio dok je to postao, a tek sad vidi - vezane ruke!... Treba da ¾ivi od vazduha, od ideja i zraèenja buduænosti, jer zbilja bi to stra¹no odjeknulo u narodu kad bi nasiljem poku¹ao da ostvari ono ¹to se bez nasilja ne mo¾e. Jedan od na¹ih da iskamd¾ija Miklju - moglo bi to da ¹kodi frontu i saradnji Staljina i Èerèila. Ne, ni ja ne bih htio da zavadim saveznike, zato tiho li¾em ono ¹to sam pljunuo i sla¾em se: nama ni¹ta ne mora da se plati i ne priznaje se da je na¹e ako se sluèajno nekom drugom sviða. Ako neko mora da se ¾rtvuje, onda smo to mi na prvom mjestu, i na drugom i na treæem, do beskraja. "Kako je Leko?"

"Ne znam", reèe Niko. "Zar nikad nijesi svraæao?"

"Jesam triput, i triput se pokajao."

"Za¹to pokajao?"

"Zato ¹to se on krije od mene kao od prokletstva. Svi se kriju, pa i on najzad. Ona njegova ¾ena izaðe i ¹èepa se za oba direka da ne uðem preko nje ¾ive - po tome znam da je on negdje unutra, na tavanu ili u izbi. Nije kod kuæe, ka¾e ¾ena, i nemoj vi¹e da svraæa¹ - na¹a je kuæa pod okom. Pa i jeste - sad su sve kuæe pod okom i sve su na¹e porodice na zub uzete, prijete im, zlostavljaju, ne daju im ni soli da kupe. Èak i goveda su im ka¾njena, podivljala bez soli i mr¹ava. Ne bi ni trebalo da svraæam, jer to su stvarno na¹i, ne daju im ni da budu ni¹ta drugo nego na¹i - pa za¹to jo¹ i ja da ih izla¾em opasnosti? Ne samo ¹to im muèe stoku, nego ne daju ni trava u livadama da im bude ravnopravna; da nije ovih ki¹a, njihove bi se livade izdaleka poznavale: izgubili su pravo da ih navodnjavaju."

"A njive, kukuruz, jesu li im i to zabranili?"

"Kako gdje, zavisi od kom¹ija. Zabraniæe ako bude su¹e."

Upitah za Galja, a Niko promrmlja: "Galjo, kao Galjo"... "Zar ni¹ta bolje", upita Ivan. "Ne, nego gore."

"©ta mo¾e da bude gore?"

"Mislio sam i ja da ne mo¾e, ali Galjo je prona¹ao naèin. Ne treba ih ni uporeðivati, krivo bi bilo, jer Galjo prosto nadaleko smrdi od straha. Ako hoæe¹ da upropasti¹ nekoga, da èovjek sasvim izgubi vjeru u ljude i da mu se smrkne, po¹alji ga da malo s Galjom porazgovara. Da si ga vidio izbliza, kao ja, i tebe bi pro¹la volja."

Htio bi da prestane, mrsko mu je, ali Ivan ne da - ispituje nit po nit, hoæe sve do dna da opipa, kao da nalazi bog zna kakvu nasladu u tom uzaludnom prekopavanju ru¹evina. Znali smo kako je Galjo udesio da ga tobo¾e iznenada zarobi njegov tast s dru¹tvom. Saèekali su ga, uzeli mu oru¾je i pustili ga da sjedi kod kuæe; htjeli su, a i uspjeli su, da njegovim primjerom privole na predaju neke skojevce i nepartijce ¹to su bili preostali. Bilo je jo¹ nekoliko takvih sluèajeva ugovorenog zarobljavanja - Ivan se ustremio da ih prouèi do sitnica. Zajedno s Galjom bio je zarobljen neki seljak kod kojeg se sluèajno zatekla Nikova pu¹ka - tako je Niko odjednom ostao bez dru¹tva i bez oru¾ja. Ostala mu je samo ofanzivna bomba, jedna jedina, koju je ranije bio od Galja uzajmio - sjutradan je Galjo poslao majku da ona od Nika iskamèi i to, da ga sasvim bez odbrane ostavi. "Valjda mu je nijesi dao", zgranu se Vasilj. "Jesam, poslao sam mu je."

"Pa ti si sasvim lud!"

"Zgadilo mi se bilo."

"Kad ti se zgadi, pobljuj, a ne da daje¹ oru¾je! "Mo¾e ponekad èovjek od samog gaðenja da poludi, a onda ne zna ¹ta radi."

Dao ju je, sad se i ja sjeæam: u Mojkovac je Niko stigao bez ièega, kao neki pogorelac u dronjcima. Onda su mu se rugali iza leða, naroèito oni iz komande mjesta i iz komiteta: pustio je da mu èetnici zgule oru¾je, a ne stidi se da kritikuje. Ne znam ¹ta im je zamjerio, vidio sam samo da ih je zaboljelo i da mu to neæe zaboraviti. U stvari: prièina je prièa kad se ka¾e da je kritika potrebna, - prièaju je gornji kad donje kritikuju, inaèe niko ne voli zamjerke. Bilo bi neprirodno da ih voli, bila bi to neka vrsta psihièkog mazohizma, a na Balkanu se od toga nikad nije bolovalo. Ono od èega na¹i boluju, i ja isti, osveta je: èim ti neko malo na¹kodi, ti æe¹ njemu dvaput vi¹e - ne zub za zub, nego dva zuba za jedan. Trebalo je Nika da po¹alju u udarni bataljon - odlagali su dan po dan dok ta moguænost nije propala. Poslije vi¹e nije imao ¹ta da bira. "Jesi li viðao Galja od onda", pita ga Ivan. "Jesam. Upao sam mu u kuæu za dana, prije nego je zakljuèao."

"Pa ¹ta ka¾e?"

"Ka¾e: kumim te bogom i svetim Jovanom, izlazi mi iz kuæe!"

"©to ga ne podsjeti da je bio èlan Partije?"

"Nijesam imao vremena, jer on je to stalno ponavljao dok mi se zgadilo. On je, èini mi se, mislio da sam ðavo, ili ne¹to slièno - ðavola ovdje tjeraju imenom svetog Jovana."

Nasmija se iznenada, otkri¹e se rasklimatani zubi u natrulim desnima. Jedan potoèiæ sukrvice procure otuda, on ga obrisa dlanom i postidje se. Ivan ga gleda sleðenim oèima - vi¹e ni on nema ¹ta da pita. Sve je jasno, stvari stoje gore nego ¹to je mislio, dosta slièno onom ¹to sam ja govorio u trenucima kad me savlada ogorèenje. To je uglavnom posljedica pogre¹ke koju smo uèinili kad smo vratili èetu s Tare na Lim, u zavièaj. Onda se samo Niko opirao: kud da se vraæamo, jesmo li ludi, to je dezerterstvo a ne vraæanje, rasprsnuæe nam se ljudstvo tamo da ga vi¹e nikad ne skupimo, izgubiæemo èetu za deset dana... Sve je taèno predvidio, a uzalud mu je bilo - èesto bolje proðu oni ¹to ne predviðaju. Komandir je bio izdajica, Vasilj i ja zadrijemali od umora, ljudstvo ¾eljno kaèamaka, a komesar Veljko Pleæoviæ je i kroz drijem osjeæao da æe naæi oslonca kod roðaka. Neki se uhvati¹e za "vezu s narodom", napravi¹e od nje teoriju i napumpa¹e je kao balon: uvijek je na Limu bilo odmetnika i uvijek ih je narod hranio, hraniæe i nas... Ivan onda nije bio s nama, a i da je bio - ne bi se mnogo drukèije odigralo. Seljaci su bili u veæini, i bilo im je dosadilo da gladuju na tuðem terenu - prekonoæ bi se okupili i nestali. Htjeli smo da saèuvamo jedinstvo èete, jer bila je stvarno lijepa èeta, i sasvim hrabra kad se bije - a u stvari smo klizili niz brdo. Ovih gadnih dolina ovdje bili smo se stra¹no za¾eljeli, zato nam se prièinjavalo da i one nas ¾ele. I ¾eljele su nas, ali ne da ¾ivi vr¹ljamo po njima, nego da nas jednog za drugim usisaju u se, pokopaju i zelenom travom pokriju. One noæi nije bila trava, samo snijeg mek od jugovine. Prljav snijeg, dronjavo nebo, bjelasaju se brezova stabla kao skeleti. Uzbrdicom se penje èeta, preko Tare se èuju psi i dozivi èetnièkih stra¾a. Odjednom Niko izaðe iz reda i sjede kraj prtine. Uhvatio se za glavu, zaljulja se i ispru¾i - zaronio je licem u snijeg kao da se sa¹aptava s majkom zemljom. Prolaze ljudi pored njega, niko ga ne pita ¹ta ga boli, niko mu ne pru¾a ruku. Prolaze i oni iz Utrga kao da ga ne poznaju - svima im se zamjerio ¹to je htio da ih udalji od Lima i kaèamaka. Proðoh i ja, i meni se zamjerio jer je taèno predvidio ¹ta æe biti. Hoæe tu da ostane, mislio sam, a poslije æe pristupiti nekoj drugoj jedinici; pa nek ostane, rekoh u sebi, on je i onako skoro stranac meðu nama - otkad je Jug Jeremiæ poginuo, on vi¹e nema druga meðu nama. "Za¹to ne osta zimus na Tari", upitah ga. "Mogao si da stupi¹ u neku drugu èetu, svaka bi te primila."

"Na isto bi se svelo, poslije su i njih vraæali u pozadinu."

"Trebalo je èovjek da se pro¹vercuje", reèe Vasilj. "Meni ne bi odgovaralo da se ¹vercujem."

Ne znam za¹to o tome govorimo - pro¹lo je, daleko je, ne mo¾e se popraviti. Sad smo tu. Oko nas je sitno klekovo ¾bunje - bodljikav gusti¹ s upletenim granama. Potjera nam se ne mo¾e privuæi, èuli bismo je èim se pribli¾i. Ispod nas su gladna sela, iznad nas sunce. Kad nas uhvati drijem od sunèanja, zagnjurimo glave pod granje; kad nas glad uhvati, pijemo pomalo vode iz èuturice. Peèemo gola leða i rebra, a nikako da istjeramo zimu i jezu ¹to se unutra nakupila. Po¹ao je Niko nekud da potra¾i ne¹to hrane - trebalo bi veæ da se vrati. Izdaleka se èuje ovnujsko zvono; kad poku¹am da odredim s koje padine, ono umukne. Cestom zvrje kamioni s vojnicima. Veæ triput mi se prièinjava da je to vojska Arslan-pa¹e: po¹to joj nije po¹lo za rukom da nas savlada sa istoka, promijenila je uniforme i preplavila nas sa zapada... Èuju se grane u makiji, javlja se Niko ugovorenim znakom. Jedan novi miris sti¾e prije njega; Vasilj taj miris prepoznaje i mr¹ti se: rogaèevina! To su mekinje od rogaèevih mahuna, hrana za kraljevske mazge imperije, no po¹to se ponekad de¹ava da mazge crkavaju od takve hrane - intendantura rado mijenja te mekinje za sijeno, kilo za kilo. Pokazalo se da na¹ ¾ivalj nije razma¾en kao mazge, i da ima èvr¹æa crijeva, koja sve vare - tako se razvila trgovina. Razbole se neki, ima i toga, ali - i od trave se boluje, a èasnije je umrijeti od hrane za mazge nego od gladi. Zato su rano poèeli da kose livade i èesto se viðaju s tovarima trave cestom. Jedni to prenose na konjima, ali to su bogatiji; drugi zametnu breme na leða, dugo posræu do varo¹i, zamijene tamo breme za breme, pa opet posræu do sela, do mlina, do zla ruèka i gore veèere. Ja, svejedno, neæu da ih ¾alim. Moji, Iva s Malim ni to nema: ne umije da pokosi, nema snage da odnese na prodaju, nema ni¹ta... Prvi zalogaji su skoro prijatni - ne¹to kao èokolada, samo buðava i nagorka. Podsjeæa i na kakao, varo¹, kutije sa slikom crnkinje. Vasilj ne okusi - jednom se èastio time, vi¹e nikad neæe. Progutao je parèe sira, zatvori oèi da sanja ostalo. Ivan ka¾e da u tom tijestu ima neèeg mineralnog. Mo¾da ima, ali meni vi¹e smeta sladunjavi ukus koji se pojaèava. Gutam i dalje, brzo, jer utroba vuèe - kamenje bi usisala i skuvala. Ivan ka¾e da to treba umjeriti, umjereno, a ja neæu - umjerenost je kukavièluk koji se javlja unaprijed. Odjednom mi ote¾a stomak. Da je kamenje, lak¹e bi mi bilo, ali ovo je ilovaèa. Zatego¹e se vratne ¾ile - crnkinje s kutija, s nau¹nicama, zaigra¹e stra¹an èarda¹ oko mene. Zamraèi mi se pred oèima. Ono ¹to je blizu jedva razaznajem. Brda preko Lima pokri magla, u magli se sasvim rastopi¹e. Po bunaru doline, kao po pro¹losti, tumaraju talasi pucnjave. "Ono je napad na Ramoviæe", ka¾e Niko. "Otkud oni dolje", pita neko. "Za hljebom si¹li, nijesu navikli da gladuju."

"Neæe biti", ka¾e Vasilj. "To je neko èetnièko slavlje."

"Vazda je njima slavlje kad nanju¹e na¹e meso."

To govori Niko - glas mu je od onih ¹to stalno u svemu slute zlo. Mrzim ga zbog toga potmulog glasa, zbog sjenovite jeze u njemu, pa mi se èini da su mi i drugi, negdje, nekad, to isto rekli. Sve ¹to se takvim glasom izgovori, izaziva otpor kod drugih, èak i kad je nepobitna istina. Skoro da tu ima neèeg rasnog, jer Niko je mo¾da od stare rase. S mukom se okrenuh da pogledam njegovo lice od kamena ispresijecano pukotinama kroz koje kao mravi izlaze kaplje znoja. ©ta ti je, Niko, èovjeèe! Zar ne bi bolje bilo da bar za trenutak odstrani¹ tu zlokobnu boju i te slutnje? Ne mora ba¹ vazda da se dogodi ono najgore. Pola godine se to dogaða, vrijeme je da prestane. Pa i kad bi bila istina to ¹to ka¾e¹, ¹ta æe nam istina i za¹to da je unaprijed znamo? Ne znamo je, ne znamo ni¹ta, samo se èuju pu¹ke u daljini. PRAVDA I NEPRAVDA Po¹ao sam za njima, i idem, a noge su mi nesigurne - èini mi se da su dva d¾aka vune natopljene olovom. Uzalud ih gledam, spolja se ni¹ta ne vidi. Mora da su zbog neèeg obamrle veze koje su ih iznutra pokretale. Samo jednom sam osjeæao ne¹to slièno, a i drugi su se ¾alili - ono poslije ustanka, u ¹umi, kad smo dugo bez soli ¾ivjeli na pirinèu i ¹eæeru iz talijanskih magacina. Sumnjali smo onda da su namirnice zatrovane ili izvjetrile od dugog stajanja. Mo¾da je i ovo sad od hrane, ali Niku ni¹ta ne smeta. Ni Ivanu ne smeta, samo meni. Odmièu i ne osvræu se, sasvim su me zaboravili. Krivo mi je ¹to su me zaboravili - to, bogami, znaèi da sam suvi¹an. Poku¹avam da potrèim, èini mi se da veæ dugo trèim, veæ sam se i zadihao, a uzalud - oni nekako vra¹ki odmièu i razmak se poveæava.

Ono oni namjerno ¾ure, ka¾em kroz zube. Imaju neki tajni razgovor koji ne ¾ele da ja èujem. To je Ivanovo maslo, znam ja njega - navikao je da plete tajne sa svakim posebno i u èetiri oka. Nije to, znam da nije i da nema nikakvih tajni, ali meni je potreban razlog za srd¾bu ¹to mi se unutra nakupila. Spustio sam se na zemlju, ne mogu dalje. Nek idu sami kad su tako zapeli. Jedan list na grani okreæe se i zabrinuto ¹u¹ka s drugim listom o meni. Opazila me neka ptica - javlja onima naokolo da sam tu. Nastaje odjednom nerazumljiv ¾amor i mete¾. Treba da idem, rekoh, stranac sam tu gdje je sve u dosluhu jedno s drugim. Ne poznaju se tragovi po ¹u¹koru, ne znam na koju æu stranu. Pustih dug zvi¾duk s prizvukom prekora, jedan pa drugi. Vasilj mi najzad odgovori - èekaju me. Teturam polako i odmaram se - nek èekaju. Srete me Niko, vratio se da me tra¾i. "Ne valja da se zvi¾di ovdje", ka¾e. "Je li zbog ptica, da ih ne uzbudim?"

"Zasjede postavljaju, zato ne valja."

"Pa gdje su te zasjede, ¹to se ne jave?"

"Da znam gdje su, ne bi bile zasjede. Mora da se pazi."

Dosadio mi je s pa¾njom i s tim potmulim glasom. Ka¾u da su starinci govorili takvim muklim glasovima, Niko je mo¾da ostatak toga starinaèkog stanovni¹tva ¹to odavno neko zlo sluti i ¹to se stvarno gasi. Njegovi su pretci ovamo dobjegli od turèenja, da vjeru saèuvaju; iz Dosela su do¹li, zato se zovu Doseliæi. Taj Dosel mora da nije bio selo, nego priselak ili katun, a i njihovo naselje u Utrgu na katun lièi. Odavno su do¹li, a nijesu se namno¾ili - raðaju im se ¾enska djeca, s odivama im bje¾i sreæa... Odjednom se sjetih: to ¹to D¾ana dugo nije htjela da primi Ivu za snahu, mo¾da nije bilo zato ¹to je Iva od DJemiæa, nego zato ¹to je Ivina majka od Doseliæa. Ni¹ta mi o tome nije rekla, ima nekih stvari o kojima se ne govori, a pla¹ila se da æe joj Iva zareðati s ¾enskom djecom kao ¹to je Ivina majka ¾enskadijom napunila kuæu Peka DJemiæa. Niko je Ivi jedini ujak, upitah ga je li svraæao da je obiðe. On klimnu glavom: jeste, svraæao je. "Je li to sve ¹to ima¹ da mi ka¾e¹", upitah ga. "©ta bi drugo htio", upita on mene. "Gladuje li?"

"Sad svi gladuju."

"Ne brinem ja za druge, nego samo za nju i dijete."

"Dijete ne gladuje, ima mlijeka."

"Od one jedne krave?"

"Dvije krave, jer jednu im je ostavio Luka Ostojin. Imaju i sira". "Je li im Trobrk dosaðivao?"

"Jeste dosta". "Moram li da èupam rijeè po rijeè: kako im je dosaðivao?"

"Pu¹tao im je stoku u njivu, koze u ba¹tu, eto tako?"

"Ubiæu ga", dreknuh usred ¹ume. "Nije potrebno, smirio se sad."

"Ne vjerujem, znam ja Trobrka, neæe se smiriti dok ga ne pro¹ijem."

"To sam mu ja veæ predskazao, zato je miran. Dao mi je i veèeru."

"Jesi li mu prijetio?"

"Moralo se: taj bez straha nema obraza."

"Hvala ti za to!"

"Pas de quoi."

Eto, sad sam i ja porazgovarao u èetiri oka. Bolje je ovako nego da Ivan vidi ¹ta me muèi. Odjednom sam zavolio i Nika i njegov mukli glas - dok je on tu, mogu bez brige za Ivu. Mora da su Trobrku drhtale gaæe, èim mu je i veèeru dao; a poslije je ugnuo glavu u ramena: nema ¹ale s vatrom i sa sinom Sajka Doseliæa... Dok o tome mislim, vraæa mi se snaga; èim poènem o drugom - opet se gubi. Oslanjam se na stabla, hvatam se za grane da se rukama pomognem. Jedva sam stigao do Ivana, spustih se na zemlju da se odmorim. Èekam kad æe poèeti da mi popuje o ne znam èemu, a on æuti. Ni to mi se ne sviða: dosadili smo jedan drugom, znamo napamet jedan drugog, nema ¹ta novo da se ka¾e. Postali smo neosjetljivi, nauèili smo od okoline da nema milosti. Sigurno sam i ja takav kad je njima te¹ko, nikad mi nije palo na um da se zapitam je li im te¹ko. Sad se svete. Kao da ni¹ta nije bilo, Ivan produ¾ava razgovor s Nikom: "Uèitelj, onaj bez noge, na¹ je èovjek. Potra¾iæes ga."

"Tra¾io sam ga, svakog sam tra¾io - svi vrdaju."

"On sigurno ¾eli da ima vezu."

"On ¾eli da se sakrije od svake veze. ©to da gubim vrijeme?"

"Moramo imati nekog ovdje, da ne gubimo teren."

"Ovako æete izgubiti i teren i mene."

On bi htio da ide s nama, odmah, ovako, bez pripreme. Ovo ovdje bi ostavio da stoji kako stoji. Ostavio bi i Trobrka da opet osili i zulume èini. Nijesam znao da je tako slab. Upla¹ila ga je ona pucnjava dolje, ono ¹to on misli da je napad na Ramoviæe - jer kad Ramoviæi s moænim vezama padaju, te¹ko da æe se odr¾ati sirah tu¾ni Niko Doseliæ. Gleda me oèima koje preklinju da mu pomognem. Kolebam se nekoliko trenutaka - pomogao bih mu, a ne znam kako da poènem. Zatim nadoðe suprotna struja: ba¹ neæu da mu poma¾em! Ne volim ja molbe - to je zastareli oblik podmiæivanja da se skrene od onoga ¹to je pravilno. Onaj uèitelj bez noge, znam ga dobro - pobjegao je sa Cetinja da ne slu¾i okupatoru, ali kad je vidio kako je ovdje, upla¹io se; od njega neæe biti koristi, on i kad bi htio da pomogne, ne smije od ¾ene - ali za¹to da se jo¹ jednom ne poku¹a kad je to zadatak? Svi mi izvr¹avamo neke zadatke od kojih se nièem ne nadamo. "Kroz nedjelju dana, èim to svr¹i¹", ka¾e Ivan, "poslaæemo nekog da te dovede gore."

"Bolje je da sad idem s vama."

"Ti mi ne vjeruje¹, èini mi se". "Nije da ti ne vjerujem, nego - iskrsnuæe neki ðavo da sve pokvari. Takve sam ja sreæe: osu¹i se i zelen bor èim se ja za njega uhvatim."

"E, ovo je èudo", reèe Ivan. Jeste èudo: svi vjeruju u vrad¾bine i pla¹e se da su ukleti, najzad i on. Njegov otac Sajko Doseliæ vi¹e od deset godina je sam hajdukovao, a on ne mo¾e ni deset nedjelja. Po tome bi se moglo zakljuèiti da ljudi, iz pokoljenja u pokoljenje, naglo slabe i opadaju. Ako je tako, onda nam je tu negdje blizu kraj. A najvi¹e se ¾ali na samoæu. Glad ne spominje, potjerama umièe, srlja na patrole, a samo od samoæe strahuje. Lud je, èini mi se, inaèe bi mu jasno bilo da je ba¹ samoæa prirodno stanje stvari. Jeste da smo se navikli da u rojevima ¾ivimo kad smo otimali ¾andarske palice i pi¹tolje karabinjera - ali zato ne treba uobra¾avati da je na¹e vrijeme neki naroèiti vijek ljudstva u gomilama. Su¹tina je ostala bez promjene: sami smo se rodili, sami æemo umirati kao svi oni prije. Pa i ono ¹to je izmeðu te dvije samoæe, ¾ivot - najvi¹e je samoæom ispunjeno. Ponekad u dru¹tvu, u zabavi ili ljubavi, zavaramo se za trenutak, uèini nam se da nijesmo sami. Ne znam koja nam je vajda od tog zavaravanja, naroèito kad je veæ jednom jasno da samoæa ostaje na kraju svega i da se izbjeæi ne mo¾e. Ja bih se lako pomirio s njome. Nije ni zla toliko: sam èovjek - pa ¹ta s time? Jedino sam èovjek ¾ivi svojim punim vremenom i svojom voljom - ne kradu mu sate praznim prièama, ne kvare mu odluke pogaðanjima, nije prisiljen da druge slu¹a, ni da im se suprotstavlja. Nikom ni¹ta ne duguje, nièije mane ne vidi i niko njegove sklonosti ne zna, mo¾e da se ispru¾i po zemlji, da gleda nebo i zna istinu: on je samo sjenka izmeðu dvije privremenosti kojima pripada - jednoj manje, a drugoj vi¹e... "Ajde, Niko", ka¾e Ivan. "Kako si izdr¾ao dva mjeseca, izdr¾aæe¹ i ovih osam dana", i pru¾i mu ruku na rastanku." "Te¾e æe mi biti ovo nego sve ¹to je pro¹lo."

"Za¹to? Boji¹ li se ti od neèega odreðenog?"

"Bojim se od sebe - napraviæu neku glupost, je sam èovjek ne zna ¹ta valja i ¹ta ne valja."

"De, nemoj da si lud!"

Pri rukovanju on me gleda èudnovato: ne moli vi¹e ni¹ta, nego kao da me opominje i kori. Taj prekor je ne¹to posebno: nije za pro¹lo nego za buduæe. Pogled mu postaje slièan glasu - potmuo i te¾ak, iz dubine biæa. On je uvjeren, èini mi se, da smo ga nekako prevarili, ili da æemo ga prevariti, i tim pogledom nam pokazuje da je veæ unaprijed svjestan prevare. Za trenutak mi se ra¾alilo - treba neèim da ga utje¹im, nekom rijeèju koju nigdje u sjeæanju ne nalazim. Zatim opet naiðe hladna struja: ¹ta ima tu vazdan da se nagaðamo i sa¾aljevamo!... Nije on dijete, nego èovjek s pu¹kom. ©ta sam mu ja kriv? Ne ostavljam ga tu ja, nego Ivan, a Ivan zna ¹ta valja - inaèe ne bi bio èlan svih komiteta do gore. Potreba je takva, va¾an je to teren - nek uèvrsti veze, pa æe sve biti kako treba. Po¹li smo najzad. Svi smo se umorili od tog rastanka te¾eg nego te¾ak poroðaj. Odmièemo i nadamo se da æe nam biti lak¹e, a ta olak¹ica nikako ne dolazi. Ispod ¹ume se nasluæuje suncem obasjana livada, na livadi stoji stijena kao dvospratna kula ravnog krova; nad prvim spratom je izboèina, lièi na balkon bez ograde - taj balkon je zastrt æilimom od mahovine. Na balkon se pope Niko i stade. Stoji kao skamenjen, gleda za nama. Oèi su mu ¾ive, kru¾e tra¾eæi nas i skoro vri¹te. Upla¹ih se: viknuæe ne¹to, a to poslije neæe moæi da se zaboravi. Ruka mi se sama podi¾e, mahnuh mu kao s broda koji odlazi da pozdravim samotnika na kuli-svjetilji. On ne odgovori i ne pomaèe se. Nije vidio, vjerovatno, jer zagledao se u ne¹to duboko i neshvatljivo, mo¾da u haotiènu buduænost dogaðaja ¹to kao talasi na nas idu. "©to ga ne zovne¹ da ide s nama", reèe Vasilj. "Treba da se pove¾e s ljudima", odgovori Ivan. "Èuo si, ne smijemo ovdje ostati bez oslonca. Ima zadatak."

"Ima tu neki ðavo, ne¹to ¹to on sluti i muèi ga. Vidi¹ li koliko mu je stalo da poðe s nama?"

"Ima sto stvari do kojih je meni stalo, a ne idu mi po volji."

"Dobro, kad si zapeo. Po¹li smo da ohrabrimo ljude, a ovdje - bolje da nijesmo ni dolazili."

Ako malo podr¾im Vasilja, Ivan æe popustiti i pozvaæe Nika da ide s nama. Treba da ga pozove, pomislih, jer onaj uèitelj nije za na¹ posao, ni drugi nijesu, prosto - nema oslonca. Saèekaæemo bez oslonca dok se ne¹to novo pojavi. Krenuh da to ka¾em, a glava me zabolje i smrèe mi se pred oèima. Uhvatih se za granu. To je veæ èudnovato kako me ta glavobolja prekida u trenutku kad odluèim da ne¹to za Nika uèinim. Èini mi se da stvarno postoji neko prokletstvo, neke tajne sile koje rade protiv njega i svuda imaju konce. ©ta mogu ako mu je tako suðeno? Nek ostane, kad sudbina tako hoæe - pritrpjeæe tih osam dana, a onda æe se uvjeriti da sve ¹to se mora mo¾e da se izdr¾i. Poslije æe imati vi¹e vjere u sebe, a to je va¾na stvar. Za¹li smo za brijeg, sad slobodno mogu da se okrenem - nema Nika, ne vidi se ni stijena na kojoj je stajao. Odjednom Vasilj zastade i okomi se na Ivana: "Zapeo si bio iz petnih ¾ila da odvuèe¹ Veljka s njegovog terena. A za¹to to?"

"Bojim se", reèe Ivan. "Prevariæe neko Veljka. Ne èuva se Veljko, mo¾emo ga izgubiti."

"A Nika si ostavio, ne zna¹ ni za¹to si ga ostavio. Misli¹ li da njega pu¹ka ne pogaða?"

"Nika neæe prevariti. Vidi¹ - on nikom ne vjeruje."

"Jeste - nikom. Ni sebi on ne vjeruje. Ima tu neki bog ili ðavo - ne¹to je njega potkopalo."

Strah ga nije potkopao, rekoh u sebi, jer od straha se èovjek ¹æuæuri, a ne tra¾i po noæi i po ki¹i gdje æe kavgu zametnuti. Ni bolest ga nije potkopala - ne ka¹lje, ne ¾ali se. To ¹to je mr¹av, od gladi je, a sad su svi gladni. On ba¹ nije navikao da ga sudbina miluje i nije mu prvi put da bude gladan. Ni majka, ni otac - niko nije imao vremena da ga mazi. Pobjegao je bio od strine u ujèevinu, s one strane Koma, a ni tamo mu nije bilo mnogo bolje. Jedino je kod na¹ih na¹ao malo pa¾nje i ljubavi - mo¾da je tada uobrazio da su svi ljudi dobrièine kao braæa Zatariæi i Jug Jeremiæ. Za trenutak je te¹ko kad èovjek uvidi da ni svi na¹i nijesu dobrièine, ali i to poslije proðe. Savladaæe on i tu krizu, pa vi¹e neæe tra¾iti od ljudi da budu bolji nego ¹to su. "U stvari, bio si nepravièan", reèe Vasilj. "Za¹to", pita Ivan. "Vi¹e ti je stalo do Veljka."

"Prièa¹ gluposti."

"Jer Veljko ima bratstvo, masu, a nije samac kao Niko."

"Nijesam na to ni pomislio."

"Znam, to ide samo po sebi, bez mi¹ljenja. Navikli smo da nagonski osjetimo ko je od veæe koristi za pokret, za nas, pa da mu poklonimo veæu pa¾nju. Varamo mi to sebe i druge kad ka¾emo da su nam svi jednaki. Nije taèno da su nam jednaki - uvijek nam je bio preèi onaj koji je jaèi u neèemu, koji ima zaleðe i uticaj i ne znam ¹ta. To od poèetka, i svi tako. Borimo se za pravdu, Ivane Vidriæu, a uz put ipak èinimo nepravde - to je mene dugo potkopavalo, zar ne mo¾e i druge da potkopa?"

Glas mu je nejednak, na precmiljke i preskamuke, naizmjenièno se rasplamsava i kida: tri godine je èekao da ga prime u SKOJ, a druge su primali za tri mjeseca ili za manje, prema nacionalnom i ðavo bi znao kakvom kljuèu. Smuèilo mu se bilo da èeka, do¹lo mu je bilo da psuje, a drugi nijesu imali strpljenja da èekaju, po¹li su i sad su mnogi s one strane... Ivan se prekrsti lijevom rukom i ne reèe ni¹ta. Mogao bi mu reæi da je nepravda nu¾na, jer se pravda iskrivi èim se zemlji pribli¾i, ali Ivan je pametan - æuti. Oborio je glavu, gleda nekud unutra. Ti¹ina je, samo ¹to ¹u¹ti suvo li¹æe lanjsko i preklanjsko pod nogama. Ponekad se pod povjetarcem èuje i veseli ¹um ¾ivog li¹æa odozgo s grana, a poslije se opet dva lista, jedan s grane a drugi sa zemlje, dozivaju u prekogrobnom razgovoru. Kroz sedam-osam nedjelja, tamo u septembru, poèeæe na zemlji da se mije¹aju i tek tada æe se razumjeti.

OD KAMILE ZMIJA

Da skratimo put, zagazismo u jezerce livade. Tonemo u travu do pojasa, tri krivudave brazde ostaju za uspomenu za nama. Svaki za sebe, kroz tri posebne kapije okiæene zelenilom, upadamo u tvrðavu smrèeve ¹ume. Unutra je mraèno i miri¹e, a sve ¹to se vidi nagovje¹tava ono ¹to ne postoji. Obiène praznine meðu stablima lièe na stubove od biljura i plavetnila; jedna suva jela izgleda kao zvonik podzemne bogomolje. Kao u snu ili u omami, raðaju se priviðenja. Ima stijena obraslih mahovinom - one su ¹atori ðavolje vojske ¹to se jo¹ koleba kojoj æe se strani pridru¾iti. Nekad izviri poglavica u krznu, pa se povuèe; nekad po¹alje izvidnicu, a ona se povlaèi prije nego osmotri. Jedno zadimljeno mjesto zamislili smo da je vrelo s isparenjima, ono se odjednom pretvori u proplanak; staze koje su i¹le preko njega progutalo je d¾inovsko lopurje.

Ponovo se zgusnula zelena magla ¹ume, kao poroèena za ma¹tanje. Zami¹ljam dvorce za odmor rudara, s terasama za tkalje i vezilje, jezera s èamcima za livce i lo¾aèe, hladnike s klupama za zidare, podzemne tamnice za trgovce i bankare s vreæama tantuza da imaju ¹ta da broje. Sve se to, jedno za drugim, stvara i rasplinjuje. Odjednom se zabijelje kocka daske ostavljene da se su¹i - stoji, i ne gubi se kao ostalo. Tarem oèi, a to i dalje odolijeva pogledu i zove bjelinom da mu se priðe. Uputismo se tamo ¾eljni da izbliza pogledamo djelo ljudske ruke koje nije stvoreno ni za napad na nas, ni za odbranu od nas, i sasvim bezazleno stoji u gori. Prepu¹teno samoæi i ti¹ini, ono nam nièim ne prijeti; naprotiv - podsjeæa na pro¹la vremena kad se jo¹ mislilo da na ovom svijetu mo¾e da se ¾ivi i od po¹tenog rada ruku.

"Kad bi me pustili da biram posao", ka¾e Vasilj, "ba¹ bih ovaj izabrao."

"Da glaèa¹ daske, ili da ih gleda¹", pita Ivan.

"©ta bilo ¹to je u vezi s drvima."

"Znam za¹to", ka¾e Ivan. "Tako bi imao dosta iverja da lo¾i¹ vatre dok si ¾iv.

"Drvo je najpo¹teniji stvor na svijetu", reèe Vasilj, "zato ono i kad je mrtvo miri¹e... Evo sjekiru gdje je sakrio."

Izvukao je sjekiru, kucnu oboreno drvo. Iza slo¾enih dasaka izroni izdu¾ena glava Vuèka Masnika s brkovima. Lice mu je jo¹ sasvim tupo od sanjivosti, brzo trepæe oènim kapcima da se snaðe. Ispod kapaka dva ispameæena oka trzaju se kao dva na¾ivo odrana mi¹a koji bi htjeli da pobjegnu na razne strane; vezani su repovima jedan za drugog, zato ne mogu pobjeæi, a od njihovih trzaja grèe se Masnikovi obrazi. Donja vilica, zaboravljena, otpusti se sasvim: lele, uhvati¹e me na spavanju!... To je kratak trenutak, bogat slo¾enim promjenama. Stravu na licu smjenjuje ljutnja; zatim zabuna, jer - prepoznao je Vasilja. Osmjehnu se - odluèio je da pripremi teren tobo¾njem veselju. Ruke, ispru¾ene za odbranu, savi¹e se u pokret zagrljaja. Najzad doðe i do glasa:

"Vasilju, vatro ¾iva, koje su te to vile danas donijele?"

"Brze noge, a ne vile. Nema vila u ove dane."

"Ima, ima - vi ste vile i dike na¹e"...

Prekide se usred rijeèi: ugledao je mene, upravo bradu, i stade zakamenjen. Ne zna je li prenaglio, najradije bi povukao ono ¹to je veæ rekao. Ispru¾i vrat i upita:

"Koji ti je ovaj s bradom?"

"Ne znam, neka vila s bradom. Tu je iz Meðe, tebi je bli¾i."

On se ponovo odu¹evi: "Ono je Lado, tako mi tvorca-boga!"

"Jesi li ga u¾elio", upita Vasilj.

"Bogme jesam vi¹e nego ¹to misli