Dr Viktor Bla¾eviæ pjevao je nekad, uz glasovirsku pratnju Antonije ©trk, sada Antonije Bla¾eviæ:
Domovino, raju ¾iæa moga
a ti, draga, cv'jete raja toga!
Oslu¹kujuæi u mraku svoga groba svoju "Domovinu i ljubav" iz glasnica toga mladog studenta prava, Ivan pl. Zajc naka¹ljao bi se tiho i pristojno: koli je skladba krasna, toli je izvedba grozna! A da je ko starom romantiku mogao ¹apnuti ¹ta je za Viktora Domovina, a ¹ta Ljubav, on bi izgubio svako strpljenje, i zaboravio da je plemeniti, i da je hrvatski Verdi, i da je mrtav, i u nastupu svetog b~ijesa nasrnuo bi na Viktora pa ga fisnuo po zubima upravo u trenutku dok je izvijao onaj svoj zanosni fis: "Evo vam Fis! Vi ... vi svinja jedna! Na-po-lje!"
Po svom oblièju dr Viktor Bla¾eviæ nipo¹to nije bio svinja. Naprotiv, i po plitkom èelu, i izdu¾enom zatiljku sa glatkom masnom kosom, i po crnim razmaknutim oèicama, i po trbu¹èiæu, i po koraku - vi¹e je lièio na patka. O Domovini, i svemu ¹to je s ovom posljednjom u vezi, imao je sasvim odreðeno mi¹ljenje:
- U se, na se i... - i tu bi se, u intimnijem dru¹tvu dakako, pomogao jo¹ i prstima, èar¹inlijski -...i...zna se!
To je on zvao: SVETO TROJNO PRAVILO ®IVOTA. Ono mu je bilo u krvi. Kada je, kao mlad student prava, pjevao Zajca uz Antonijin glasovir, to mu se zlatno pravilo caklilo u oèima, koje su po¾udno ¾agrile u Antonijine kukove: zna se. Kada je, kao mlad advokat i Antonijin zakoniti, boravio poslovno u Zagrebu, to ga je pravilo palucalo u prstima, koji su se pru¾ali za kasiricama noænih lokala: zna se. Kada je, kao prosijed advokat, koji redovno dobiva parnice, ak¹amluèio pred Ozminim bifeom, ono mu se valju¹kalo n~iz grlo u gutljajima rakije, u æevapèiæima, paprici i u¾ièkom kajmaku: u se. Kada bi koji mastan honorar turao u najdonju ladicu radnog stola, to pravilo podrhtavalo mu je i u prvom i u drugom podvoljku: u se i na se. A znao je to pravilo izgovarati i s onim principijelnim patosom s kakvim se mogu izgovoriti samo rijeèi: sloboda, jednakost, bratstvo ...
- Sve te svoje teorije zapi¹i ti, moj Veljko, kukom na ledu: sve je to luk i voda! Povijest, ¾ivot, èovjek: U SE, NA SE I PODA SE - to, to, moj gospodine, to je motor svega, to je narodni instinkt! Nego ¹ta!
Svom prijatelju Velj~ku Trifkoviæu, doktoru medicine, povjeravao je sve svoje najintimnije stvari, od seksualnih perverzija do pravnih trikova. Staro ¹kolsko prijateljstvo izmeðu njih obnovilo se 1935, kada su se njihove dvije stranke na¹le na istoj politièkoj liniji, i produ¾ilo se sve do 10. jula 1941. kada je Veljko zaklan u Borikama.
Svog intimusa dr Viktor Bla¾eviæ mrzio je mraèno, iz dubine, ali mr¾njom koju je pred njim sav svoj vijek krio kao guja noge. Zajedno su, dodu¹e, ak¹amluèili i preferansirali, zajedno i¹li u agitaciju i divlje patke; svoje prijateljstvo prenijeli su i na ¾ene, Antoniju i Natu - ali... dr Viktor mrzio je Veljka jo¹ od djetinjstva.
Veljko je bio popovsko dijete. U gimnaziji, za vrijeme velikog odmora, grizao bi dvije debele kri¹ke hljeba, sa slaninom, jajima ili pekmezom u sredini; rijetko je kada kome otkidao; ali to nije bilo iz ¹krtosti, nego od zdrave pro¾drljivosti. Viktoru se tada èinilo da bi ga mogao zubima preklati. O tim kri¹kama prièao je svojoj majci, udovici austrijskog finansa, koja je s tugaljivom penzijom ¹kolovala djecu, "samo da ne tuku ¹oder".
- Noka ¾dere! - jetko je govorila. - Zapalo ih carstvo, pa neka ¾deru! Vlasi! Neèastivi im prepustio. Ali trgnuæe im na nos, ja svako jutro molim Gospodina. Doæi æe na¹e! Ti samo uèi, tuci u glavu, to ti je i tatina ¾elja!
Svako jutro ¹umila je crnim dimijama na svetu misu, stalna u molitvi kao ¹to je bio stalan i dlakavi made¾ ispod njene desne nozdrve.
Zahvaljujuæi tome ¹to je bio tih kao bubamara - ¹to se u privatnoj gimnaziji, u koju je i¹ao kao vanjski ðak, naroèito cijenilo - Viktor se provukao kroz osam razreda muèno kao pas kroz osam plotova; bio je pameti ¹upljikave i krute kao sedra. Od zamornog bubanja èinilo mu se katkad da mu se gnoji mozak, dok bi na satu grèkog jezika kradomice istiskivao bubuljice po licu; o, kolikoje puta, iduæi u ¹kolu, za¾elio, gledajuæi hamale kako nose vreæe, da bude makar i hamal, samo da se rije¹i tih knjiga; ali odmah bi mu izlazio pred oèi njegov brat, ¹loser i pijanica, stra¹ilo - i stiskao bi knjige pod pazuhom. A Veljko je uèio lako, kao da se igra. Viktoru se ponekad uèinilo da je i to Veljku od Neèastivoga. Pa i jest! Ko je i mogao napisati tolike knjige, nego samo Neèastivi! Knjige je Viktor mrzio kroz èitavu gimnaziju slijepo, iza sna, pred san, u snu. A na pravnom fakultetu stvar se veæ izmijenila: osjeæao je da mu pravne knjige nose Antoniju, kæerku starog advokata ©trka, borsalino, bijeli ¹al, modri kaput, jelenje rukavice, mebl, vilu, vilu; prema autoritetu pravnih knjiga morao je, dakle, gajiti strpljivu pokornost, a ostalih knjiga, ¹to se njega tièe, moglo se ¹tampati na vagone. Kako su uop¹te do¹le te knjige u njegov sada¹nji stan? Neke je, svakako, donijela Antonija u mirazu, a ostale? Kako?! A kako je do¹ao onaj stakleni jelen na Antonijinoj psihi! ... Pa ni to se dr Viktor Bla¾eviæ ne bi nikada sjetio da zapita da mu ponekad pogled nije zapeo za ormar s knjigama, prije popodnevnog zaspivanja.
Proto, uz to i dobrostojeæi èovjek, morao je svog Veljka da po¹alje na studije - èak u Pariz: dijete zavrlo - pa na medicinu, jedno; drugo, Medicinski fakultet u Beogradu bio je tada nerazvijen; treæe, dok je Veljko i¹ao u privatnu gimnaziju, dijete je bilo pod njegovom pametnom rukom, a da ga sad pusti u Zagreb - ni govora. Tako se Viktor sretao s Veljkom samo preko ferija; pozdravljao bi ga prvi: bio mu je svijetao, nedosti¾an, mrzak.
Nepokolebivi made¾ Viktorove majke Julke odnio je pobjedu: njene molitve, Viktorova skromnost i valjanost nisu mogli ostati neprimijeæeni od karitativnih dru¹tava, koja mladiæa mudro provedo¹e kroz paragrafske labirinte u Zagrebu, kroz menzu sa mel¹pajzom dvaput nedjeljno, i konvikt, u kome je visio Otac Domovine. U slobodarskoj borbi svoga naroda, u kome se rodio bez svoje i njegove krivnje, Viktor se tako na¹ao s politièkim pogledima, jasnim kao sveta hostija: da su oni, ljudi Veljkova plemena, morlaèko-grèki i bogtepitaj kakvi do¹ljaci u Bosni; da su bizantijski bacili u zdravom tijelu Domovine; da bi roðenog oca prevarili i ubili, ¹to, uostalom, i èitava njihova povijest bjelodano pokazuje; to im se vidi i na oèima i kosi, koja je crna, i na grudnom ko¹u, koji je u¾i nego kod ostalih, kao ¹to se to statistièki utvrdilo na austrijskim regrutacijama: nema spasa Domovini dok oni ¾ive; a spas æe doæi onda kad stvar uzmu u svoje ruke velike sile, ¹to jednom mora biti; oni su besprimjerni diplomati i dr¾e oru¾je: dizati bunu ne koristi, nego ih treba uporno i vje¹to ucjenjivati, po potrebi s njima pa~ktirati, "psa niz dlaku dok svoje svidi¹" ...
U sprovoðenju te politike do u tanèine dr Viktor Bla¾eviæ dotjerao je do pravog majstora. Njenim skrovitim stazama uspeo se on do narodnog zastupnika Seljaèke stranke, po njenim tajnim receptima na¹ao se on opet zajedno sa dr Veljkom Trifkoviæem, sada ne samo lièno nego i politièki. Politièki je dr Veljko pripadao Demokratskoj; demokrat po krvi, obrazovan ne preko mjere, politièki je ipak bio mlak i, da je bilo po njegovom, mirne du¹e mogao je i da ne bude predsjednik op¹tine. Dr Viktor u poliiici se dr¾ao prema njemu vje¹to koncilijantno, a svoja intimna osjeæanja èuvao je u sebi kao skrivenu èa¹u otrova, koji æe neko da popije, kad kucne èas.
A kada su velesile otkucale taj èas, u kuæi dr Viktora, maja 1941, skupilo se intimno sijelo. I dotada se karijeri dr Viktora moglo samo zavidjeti. A sada... Da nije bio malo pijan, moglo bi se reæi da ga rastapa neki èisti, anðeoski fluid. Sada, on je povjerenik nad Pilanom, a to je isto kao da je Pilana njegova: burno mu drmaju u u¹ima svi njeni gateri! Sve akcije u Tvornici ¹pirita, koji klizi kroz one nerazumljive cijevi - sve je to njegovo. A u Puèkoj ¹tedionici, nego ¹ta, on æe biti bog! Pa kada se dogodine bude vraæao iz lova s divljim patkama o ruksaku, doèekivaæe ga izdaleka njegova vila, prièa u gradu. A ljeti - ljetina more: Antoniju æe na gorski zrak, a on æe na morske terase, sam, slobodan ...
"Oj more duboko, san moje mladosti"...
zapjeva dr Viktor iznenada, i èitavo dru¹tvo umukne.
Antonija sjede za glasovir da ga prati. Ali on naglo skoèi i podignu desnu ruku:
U boj, u boj, maè iz toka, braæo,
nek du¹man zna kako s'jeèem ja...
Antonija poðe za njim po tipkama. Ali u pola pjesme Viktor ra¹iri ruke:
Van s njima, van s njima,
neæemo ih mi!...
Èitavo je dru¹tvo pjevalo, a Antonijini prsti udarali su po klavijaturi, iz visoka, kao pljusak.
Ako se nije mo~gao potegnuti plemeniti Zajèev maè, dobar je bio i no¾. No¾ je lièno izradio Stipe ¹loser, Viktorov brat, i nosio ga za èizmom, pored paradnog no¾a o pasu. Stipe, uva¾avan sada od brata, bio je takoðe na savjetovanju pouzdanih uzvanika, poèetkom jula, u kancelariji dr Viktora, gdje se izraðivao plan za èi¹æenje Domovine od morlaèkog nakota. Iz parnica, lovova i agitacije dr Viktor poznavao je sva morlaèka sela, pa se ljutio za¹to se uop¹te sastavljaju spiskovi.
- ©ta tu ima da se filozofira?! Kamione, i kupi!
Ali spiskovi su bili potrebni radi evidencije prema gore. Mijo Bilanèiæ, blijedi sudski oficijal, poèa¹æen tako pouzdanim poslom, stane da èita spisak intelektualaca i, proèitav¹i ime dr Veljka Trifkoviæa, zastane i pogleda dr Viktora: radilo se o prijateljstvu dr Viktora Bla¾eviæa, s osobnog gledi¹ta, i o jednom lijeèniku, s dr¾avnog stanovi¹ta.
- Nego ¹ta! Bartolomejsku noæ æemo mi njima prirediti! - i nikako nije mogao da se sjeti kada je bila Bartolomejska noæ.
Predveèe, 10. jula, sretne dr Viktor Veljka na èar¹iji i svrati ga u Ozmin bife. Dr Trifkoviæ bio je nijem, mlohav, kao da je bez kosti. Dr Viktor se ne sjeæa da je Veljko, slu¹ajuæi njegove utjehe, i¹ta rekao, da ga je ijednom pogledao, a polovicu rakije ostavio je na stolu. Na rastanku Viktor mu stisne ruku:
- Tako, Veljko moj! Mirno spavaj! Garantujem!
I gledajuæi mu u leða, nadoda, u sebi:
- Majku ti tvoju!
Izmedu 10. i 11.jula Stipe ¹loser zaklao je dr Veljka Trifkoviæa, sedamnaestog po redu te noæi, vlastitim proizvodom, vlastitom rukom.
A sada dr Viktor Bla¾eviæ radi ne¹to ¹to se, ni po Svetom pravilu trojnom, nikako nije moglo predvidjeti; gricka jedno pero kukuruzne komu¹e. Zavukao je, od novembarske drhtavice, ruke u d¾epove, i u desnom d¾epu na¹ao kukuruzno pero. Treæi, naime, dan po osloboðenju grada na¹li su ga u jednom teoèaku, pod komu¹om. I evo veæ osmu noæ kako ¹eta po onoj istoj sudnici u kojoj je izveo tolike pravne trikove, a koju je rat pretvorio u zatvor, u Viktorovu ledenu samicu, ¹to se takoðe nije moglo po Pravilu trojnom predvidjeti. Mokar, hladan popuh novembarske noæi ulazi kroz prozor. Dr Bla¾eviæ izdu¾i u¹i. Je li to u daljini mitraljez? Prileti prozoru. Opet isti daleki ¹um. Je li to mitraljez? Ili mu se prièinja?
- Jest mitraljez! - ushoda se po sobi. - Nije. Ako je mitraljez, onda, ili je njihov, ili...
Pomisliv¹i mutno na velesilu koja jedina mo¾e rije¹iti sve, dr Viktor Bla¾eviæ sklopi ruke, kao jaganjac bo¾iji:
- O Gospode, Antonijo...
Velesila se, meðutim, ¹eta ispred njegovih vrata. Lazo Èamuga, iz Èamuga Donjih, èetrdeset i jedan mjesec u borbi.