Dragi Mlaðene!
Ispade kao poruèen ©uleta Skokoviæ, da ti po¹aljem ovo pisamce po njemu. Pi¹em u velikoj pre¹i, pa moram odmah preæi na ono najva¾nije. Mnogo sam, Mlaðo, ljut na tebe. Naèuo sam da agituje¹ po selima oko Trebinja i Bileæe i da krivicu za usta¹ke zloèine svaljuje¹ na predratnu vlast i upravu i da stalno ispira¹ usta "velikosrpskom hegemonijom". To mi je te¹ko palo i ujelo me za srce. Protura¹ i ¹iri¹ istu la¾ kao i usta¹e, s tom razlikom ¹to je tvoja la¾ mnogo opasnija. Govori¹ u ime Rusije, poziva¹ se na Rusiju, pa æe ovaj poklani i sluðeni svijet jo¹ i da ti povjeruje.
Zna¹ dobro: Rusija mi nikad nije bila manje na srcu nego tebi i nikad nijesam volio Aleksandra. Bio je samoljubiv, prepreden, prijek, srebroljubac, licemjer. Vi¹e nesreæan nego sreæan spoj dvije krvi koje je u sebi nosio, Karaðorðeve i svoga ðede Nikole. Sve mu se to mo¾e prebacivati, ali to da je bio "kralj hrvato¾der" i da je bio zaveo "velikosrpsku tiraniju" - to, dragi Mlaðene, nije istina.
Ti si se, moj Mlaðo, tek bio rodio kad je osamnaeste, poslije proboja Solunskog fronta, na¹a vojska oslobodila Srbiju. Vrhovni komandant, regent Aleksandar, naredi nam da stanemo na Drini i da èekamo. ©ta da èekamo? Ujedinila se Crna Gora sa Srbijom, prisajedinila Vojvodina. ©vabe i Austrijanci bje¾e preko Bosne, Slavonije i Hrvatske, a mi na Drini èekamo. U Mostaru, Nevesinju, Sarajevu, Banjaluci, u Splitu, Zadru i ©ibeniku ustalasao se narod i, kao jedna du¹a, tra¾i ujedinjenje, preklinje na¹u vojsku da dolazi. Ama, osta gluv na te molbe regent Aleksandar. Kasnije sam doznao da su mu Francuzi i Amerikanci ¹irili pod nosom mapu Balkana i nudili da sam nacrta granice Srbije. Aleksandar je odbio. Kunjali smo na Drini, u¹anèeni ne pred neprijateljem, veæ pred svojim zemljama u koje nam je put bio ¹irom otvoren. Deset godina prije toga, kad je Beè prigrabio Herceg-Bosnu za sebe, umalo Srbija ne zarati s Austrijom. Poslije Kumanova, Bregalnice, Cera, Kolubare, Mojkovca, Albanije, Vida, Krfa, Soluna ... poslije milion i po glava koje izgubismo, i po¹to slomismo Austriju, Tursku, Bugarsku i Maðarsku, poslije svega toga, kad vi¹e nije bilo otpora i kad su nas Herceg-Bosna, Lika, Kordun, Banija i Dalmacija i¹èekivali ra¹irenih ruku i u suzama, Aleksandru na Drini pokleknu¹e koljena. Naredi da èekamo. Da èekamo dok se u Zagrebu proglasi stvaranje izmi¹ljene i nepostojeæe dr¾ave Slovenaca, Hrvata i Srba, sa kojom æemo da se ujedinimo. Ne ¹æe Aleksandar da pro¹iri Srbiju, ne ¹æe da Srbiji prisajedini srpske krajeve, nego dopusti, dodvoravajuæi se Hrvatima, da oni, iako pora¾eni u ratu, ravnopravno i vi¹e nego ravnopravno uzmu uèe¹æa u stvaranju nove dr¾ave. Nikad Ante Paveliæ ne bi ni usnio da se pruæi do Drine, samo da mu srpski kralj "hrvato¾der", osamnaeste, ne nacrta mapu buduæe, ove sada¹nje, usta¹ke dr¾ave!
Dvadesetak hiljada hrvatskih, muslimanskih i slovenaèkih oficira i podoficira, koji su se u pro¹lom ratu borili u austrijskoj vojsci i protiv Srbije, na¹a vojska je, osamnaeste, kao braæu roðenu, primila u svoje redove. Sa istim èinom koji su imali. Aleksandrovim ukazom mnogi su i unaprijeðeni. U isto vrijeme, u nemilost su pali mnogi srpski oficiri, èak i generali i vojvode. Mnogi junaci i muèenici sa Cera, Mojkovca i Kolubare ne mogo¹e da dobiju ni slu¾bu u novoj, jugoslovenskoj, vojsci, ni penziju, ni bilo kakvu nagradu. Sretao sam i viðao Solunce kako prose po Beogradu. Prièao mi je èovjek da je majka Gavrila Principa prosila u Sarajevu. ®ena-heroj, Milunka Saviæ, jedva se zaposlila kao èistaèica u banci ... samo ti, pla¹im se, i ne zna¹ ko je bila Milunka Saviæ, moj Mlaðene.
A ne zna¹, vjerujem, ni ko bijahu dr Vladimir Prebeg, ni nadbiskup zagrebaèki dr Ante Bauer, ni dr Janko ©imrak, ni dr Tugomir Alaupoviæ, ni dr Antun Koro¹ec, ni Nikola Preko, ni Ademaga Me¹iæ, ni dr Ivan ©ariæ ... mogao bih ti do zore reðati imena tije i takije, koji su, èetrnaeste, od Ljubljane do Drine, podarakavali i dra¾ili narod protivu Srba i Srbije. Tako u¾asna bija¹e velikosrpska hegemonija i strahovlada, da su svi ti srbo¾deri, svi ti zlikovci i na¹i najveæi du¹mani, nagraðeni visokim polo¾ajima, najveæom èa¹æu i od glave do pete posuti ordenjem. Sjetih se: ne zna¹, mo¾da, ni ko je Marko Natlaèen? To ti je, Mlaðo, onaj koji je, u julu èetrnaeste, sknadio pjesmu Srbe na vrbe i koji je, za vrijeme srpske strahovlade i hegemonije, postavljen za bana Dravske banovine!
Da ministruju, to nije moglo zapasti ni vojvodu Stepu, ni serdara Janka Vukotiæa, a svog ðeda, crnogorskog kralja Nikolu, Aleksandar je pogazio kao ponjavu. Kad je bilo stani-pani i biti-ne biti, Nikola je, bez razmi¹ljanja, zagazio u rat na strani Srbije. Ne falim ga ja zbog toga, taman posla da to nije uèinio. Srpstvu se radilo o glavi i kralj Nikola, sve i da je htio, od srpskog naroda u junaèkoj Crnoj Gori nije smio da postupi drukèije. Kad sti¾e pobjeda, jadni Nikola izgubi i krunu i domovinu. Voljom naroda krunu, ali voljom unuka domovinu. Odrastao je Aleksandar u ðedovoj kuæi, na Cetinju. Ne dopusti, ipak, starcu da se vrati kuæi, ne ispuni ni ðedovu ¾elju da mu prenese kosti u Crnu Goru, da poèivaju izmeðu Stojana Kovaèeviæa i Novaka Ramova, u nik¹ièkom manastiru ... Mo¾da i grije¹im du¹u, ovo za Nikolu. Prièao mi je prije neki dan pop Peri¹a kako je njemu, pred sami ovaj rat, prièao pod Ostrogom na¹ patrijarh Gavrilo Do¾iæ kako je njemu, uoèi svog zlog puta u Francusku, Aleksandar prièao kako æe, èim se vrati iz Pariza, prenijeti ðedove kosti u Nik¹iæ i sahraniti ih uz sve poèasti koje Nikoli kralju, Nikoli junaku i Nikoli ðedu pasuju i dolikuju.
Taman da je tako, opet stotinu voda ne mo¾e oprati Aleksandra. Ulagivanjem Vatikanu, Hrvatima i Zapadu, Srbiju pobjednicu ostavio je bez pobjede i sahranio sve na¹e nade od Kosova! Iz inata, ja sam na svijem izborima glasao za Radiæa, potlje i za Spaha i Maèeka.
Napadaj biv¹u vlast zbog visokih poreza seljacima, zbog bijednih zarada radnika, zbog besposlice, zbog mita, kurvarluka i pokvarenja¹tva, psuj je zbog toga i ja æu da ti pomognem. Mnogo ima crnog da joj se pri¹ije, pa nije potrebno da se knadi i nadodaje. I to da je voðena protivsrpska politika, i to je istina. Ali velikosrpska, to je, Mlaðo, vi¹e nego neistina.
Po èemu su to Srbi bili privilegovani? Da nijesu, mo¾da, plaæali manji porez nego drugi, da nijesu lak¹e dobijali slu¾bu, da nijesu zabranjivali Hrvatima vjeru i ru¹ili domaæim Turcima d¾amije? Jesmo li takli ikome u imanje, u Boga ili obièaje? Bili smo prvi samo u jednome: imali smo najvi¹e zatvorenika i sirotinje. U toj velikosrpskoj dr¾avi, tamnice su najvi¹e punjene Srbima: komunistima, Nikolinim pristalicama u Crnoj Gori, Apisovcima i Soluncima u Srbiji! Hrvati se bori¹e i dobi¹e svoju banovinu, svoju dr¾avu, iako je hiljadu godina nijesu imali. A mi, nesreænici, ukinusmo i nikad ih ne obnovismo - i Crnu Goru i Srbiju. Pa i vi, komunisti, izboriste se za hrvatsku i slovenaèku kompartiju, a ni sada, koliko ja znam, nemate takvu zasebnu stranku za Srbiju. Taman i kad bi nestalo srpskog naroda, opet bi Vatikan, Zagreb i takvi kao ¹to si ti trubili i bukali o srpskim povlasticama i srpskoj hegemoniji! Samo da nije te mr¾nje prema srpstvu, koju mi nièim i nikad nijesmo skrivili i zaslu¾ili, ja bih, dobro zna¹, jo¹ davno pri¹ao Komunistièkoj partiji.
Ima¹ vi¹e ¹kole od mene, ali stariji sam i du¾e pamtim, Mlaðene. Prepje¹aèih od Stambola do Splita i od Soluna do Sent Andreje. Svuda sam slu¹ao gusle, viðao na¹e crkve i na¹e grobove. Vi¹e od pet vijekova branili smo katolièku Evropu od azijske kuge i bili pred tom istom Evropom, pred Beèom i Rimom, èitavo stoljeæe bedem njihovom, na istok, maèu i nadiranju. Pola na¹eg naroda prihvati tuðu vjeru, rimsku ili tursku, ali mi, nikada, i ne poku¹asmo da silom nekog sebi prevedemo. Èak ni da na¹u pokatolièenu i poturèenu braæu u ðedovsku vjeru povratimo. I nikad na kolektivni zloèin ne uzvratismo zloèinom. Nestajalo nas je, topismo se pod udarcima ognja i maèa, ali i tada i kasnije, kao pobjednici, kad smo mogli da se osvetimo i da se naplatimo, mi smo, umjesto maèa, potezali - Jevanðelje. Na svoju ¹tetu, vazda smo nastojali da ugodimo slabijem od sebe. I vazda smo bili slijepi za onu granicu koja dijeli brata i zlobrata, glupost i milosrðe! I ¹ta doèekasmo? Pune nas, evo, jame i plivamo po svim rijekama, Mlaðene!
Da progledamo i da se osvijestimo, ni to nam, izgleda, ne poma¾e. Agitujemo protiv sebe i koljemo sami sebe - ja danas samo tako razumijem svaku natuku o srpskoj tiraniji i velikosrpskoj hegemoniji. Kao da smo bez pameti, kao da ¾elimo da nas nestane!
Beè i Rim, Beè i Rim su to izmislili, crni Mlaðene! Od Karaðorðeve bune, èim im zaprijeti opasnost od na¹e slobode, ni¹ta drugo i ne rade nako ¹to knade la¾i protiv Srba i Srbije. Muæni glavom i otvori ¹irom oba oka: ne daj, sinko, da te u tu la¾ ubijede. Svi koji danas tranjasaju o nekakvoj srpskoj tiraniji i hegemoniji neæe ni¹ta drugo nako da doka¾u svijetu kako usta¹ki no¾ i na¹a kasapnica nijesu bez razloga. Kumim te Bogom, Mlaðo, ne uèestvuj u tome. I ne petljaj Rusiju, nikad ona nije imala veze sa tijem.
Agituj za slogu sa Hrvatima i muslimanima, nije sav narod kriv, i ja to pozdravljam. Prvi æu na tu stranu da se okrenem. Agituj protiv usta¹kih zloèina, ali ne pravdaj nièim zloèine!
Rukopis, viðeæe¹ i sam, nije moj. Ja sam diktirao, a pero je dr¾ao Uro¹ Vukotiæ, sin kneza Lazara iz Ljeskovine. Na svoju ruku, on je prepravljao i neke moje izraze: to sam vidio tek sad kad mi je pismo proèitao. Moje su misli, samo ¹to ih je Uro¹ sklopio ljep¹e i uèenije.
Kod kuæe, u Vilogradu, svi su dobro i zdravo. Majka ti je bila malko boleæiva od one njezine reume. Filip se sprema za ko¹evinu ¾ita i nije mu ba¹ pravo ¹to te nema kod kuæe, da pomogne¹. Ko¹ulju, koju ¹aljem uz pisamce, sa¹ila ti je ujna Ikonija.
Primi puno toplih pozdrava, Tvoj jedini ujak, Mitar ®eravica, Ljeskovina, na Ilindan 1941.
Dragi ujaèe!
Evo ti ¹aljem ovo pisamee po drugu Vidu Stupiæu, iako sam se dugo premi¹ljao da li da ti odgovorim.
I ja sam mnogo, mnogo ljut na tebe. Pametan si i èovjek od ugleda: prosto, ne mogu da zamislim ko ti pomuti mozak, te si ovako obnevidio?! Zar ti, zbilja, u ovim odsudnim trenucima po sve narode koji ¾ive u Jugoslaviji, nema¹ pre¹nijeg posla nego da se prisjeæa¹ jednog imperijalistièkog rata i navodnog srpskog muèeni¹tva i milosrða? Reæi æu ti odmah ne¹to i ¾elim da ovo upamti¹: tebe sam, kao svog ujaka i èestitog domaæina, vazda volio i po¹tovao, ali nikad ni prebijene pare nijesam davao ni za tvoj Solunski front, ni za tvoju Drinu i Karaðorðevu medalju! Ona Jugoslavija, za kojom ti prosipa¹ suze, bila je ljudska robija¹nica i zaslu¾ila je da propadne. Nastupio je istorijski trenutak da stvorimo narodnu, slobodnu i sreænu Jugoslaviju!
Ali, kako da je stvorimo? Zar tako ¹to æemo roniti suze za Kraljevinom, koja je omra¾ena meðu svim svjesnim elementima, u radnièkoj klasi i svim nesrpskim narodima! Hoæemo li, ujaèe, privuæi Hrvate, Slovence, muslimane i ostale da podr¾e ustanak tako ¹to æemo agitovati da u Kraljevini nije bilo velikosrpske hegemonije i ¹to æemo im nabijati na nos Cer, Solun, Mojkovac i ostale srpske pobjede? Ili tako ¹to æemo ih obasipati la¾ima da Aleksandar (iako je mogao) nikad nije ¾elio da stvori Veliku Srbiju?
©to ste èekali na Drini? Zbilja, ti to ne vidi¹? Zato, ujaèe, ¹to je francuska bur¾oazija nudila srpskoj bur¾oaziji da odsijeèe za sebe samo do Une i ©ibenika, a ovoj potonjoj je to bilo malo, jer je htjela sve do Graca i Se¾ane! To je htjela i to je, navodnim ujedinjenjem, sve gotovo i dobila. Iza parole da su Srbi, Hrvati i Slovenci jedan narod sa tri imena, krila se podmukla glad za velikosrpskom hegemonijonm. Vremenom bi, samo da joj se ukazala prilika, srpska bur¾oazija od Hrvatske i Slovenije uèinila ono isto ¹to i od Makedonije: pretvorila bi te zemlje u srpske provincije!
Komunistièka partija je, polazeæi sa klasnih i internacionalnih pozicija, stalno upozoravala da je ona i onakva Jugoslavija u svakom pogledu bila nenarodna i ukazivala na put koji æe ugnjetene narodne mase i pokorene nacije dovesti do osloboðenja i pobjede. Pred ostvarenjem tog cilja, upravo se nalazimo. Ali, ustanak æe propasti ako ga hrvatske i muslimanske ¹iroke narodne mase ne podr¾e. Mi moramo da ih ubijedimo i na djelu poka¾emo da smo za istinsku ravnopravnost i bratstvo i da smo zakleti, iskreni protivnici velikosrpske hegemonije! Njihovu sumnjièavost i opravdani strah mi moramo da razumijemo. Drug Lenjin nas je nauèio: bolje je presoliti na raèun manjih naroda, pa makar onom veæem ostalo i nedosoljeno!
Da si ovdje, sa mnom, brzo bi razumio da postupam pravilno. Narod guta oèima svaku moju rijeè: prvi put od kapitulacije Jugoslavije, Srbi, muslimani i Hrvati na mitinzima se okupljaju zajedno. Formirao sam partizansku èetu, za sada samo od Srba, ali su juèe dvojica muslimanskih momaka izrazila ¾elju da stupe u na¹e redove. Samo polako, strpljivo i pametno, pa neæe zlikovac Paveliæ uskoro imati na koga da se osloni!
Umjesto ¹to mi ¹alje¹ ovakva pisma, korisnije bi bilo da po selima i zbjegovima agituje¹ za novu pobunu. Ovakvo stanje, mi po brdima i ¹umama a usta¹e i Talijani po varo¹ima, neæe jo¹ dugo da potraje. Okupator i njegove domaæe sluge koriste ovo zati¹je da se za novu ofanzivu pripreme. Ne smiju nas iznenaditi, moramo prvi da napadnemo! Narodu treba objasniti da æe ga sada voditi komunisti i da æe novu bunu i na¹a muslimanska i hrvatska braæa da podr¾e.
Rusija krvari i zove, ne smijemo da oklijevamo! Pomozi, ujaèe, drugovima koji æe, po zadatku na¹e slavne Partije, ovih dana biti upuæeni u Gacko i Nevesinje. Budi im pri ruci i podupri kad stanu da agituju. Ne naklapaj sa njima (kao ¹to si bio poku¹ao sa mnom) o hrvatskom izdajstvu, srpskim ranama i uzaludnim pobjedama. Ne tjeraj Paveliæu i one koji to neæe, ne odma¾i ako veæ neæe¹ da pomogne¹!
Drug Vido æe ti, kad stigne tamo, objasniti sve op¹irno. Molim te, dragi ujaèe, da bez Vida ne èini¹ ni¹ta i da se o svemu sa njim posavjetuje¹.
Pozdravi moje kod kuæe i sve u Vilogradu. Ka¾i Milki da æu joj, èim oslobodimo prvu veæu varo¹, nabaviti neku mast protiv reume. A ocu prenesi da se ne ljuti i da ne pukæe. Neka podma¾e pu¹ku i èeka da ga pozovem. Za dvije, najdalje tri sedmice, opet æe buna u Hercegovini. Poruèi mom Filipu: pre¹niji su ustanak i narodna sloboda od ko¹evine! A ujnu mi poljubi zbog ko¹ulje.
I jo¹ ne¹to. Pi¹e¹ mi da ne petljam Rusiju u moju agitaciju oko velikosrpske hegemonije. Rukovodstvo na¹e slavne i junaèke Partije, upamti dobro, ne radi ni¹ta protivno direktivama iz Moskve, od genijalnog Staljina i nepobjedive Kominterne! Bolje oni, ujaèe, znaju i od tebe i od mene.
Drugarski pozdrav. Tvoj sestriæ, Mlaðen, Selo Zvijerina, 3. avgust 1941.
2.
U¾dilo ilinjsko sunce, od vidovdanskih ki¹a ni oblaèak da se navuèe na nebo. Ispucale njive i torine, presu¹ili potoci, sazrenula ¾ita prije vremena.
Uro¹ Vukotiæ legao na suvu zemlju, toplo mu pod leðima, vrelo pred oèima. Zagledao se u ljeskovaèko groblje, nadnijelo se iznad sela, kao neka æutljiva familija. Jedina familija koja se ne osipa i koja svake godine, svakog mjeseca, a odnedavno i gotovo svakoga dana, prima pod krov nove ukuæane.
Samo oko Vidova dne, bilo je dvanaest sahrana. Na drvenim krstaèama, na sjevernoj padini groblja, nevje¹tom rukom je urezano: Andrija Vukotiæ 1890-1941, Simo Maletiæ 1903-1941, Vojin Grubaèiæ 1920-1941, Risto Bogdanoviæ 1918-1941... Obrad Topoviæ je predlagao da se iskopa deset metara ¹iroka raka, da se polo¾e svi jedan do drugoga i pod jednim krstom sabrane. Trebalo bi, govorio je, urezati samo njihova imena i napisati: "Bog je htio da poginu slavne 1941. godine." Ne dade Lazar. "Nesreæna, a ne slavna godina!" - obrecnuo se na Obrada. "Po èemu je to slavna, od groma izgorjela?"
Uro¹ zna da njegov otac ne misli ba¹ tako i da se Lazar, èak, i ponosi junskim i julskim pobjedama. Ono "od groma izgorjela" govori iz ¾alosti za izginulim i poklanim svijetom i oèajanja ¹to su ustanici morali da uzmaknu pred silom i povuku se u planine.
"Pljeva i mrav" italijanskih vojnika, usta¹a i domobrana, navalila je, poèetkom jula, na Hercegovinu. Tri dana nakon pogibije Mija Babiæa na Trusini, ustanici su prisiljeni da sklone obruè oko Nevesinja, da napuste Kifino selo, Rilja, Fojnicu, Avtovac... da se odmaknu od puteva i varo¹ica i zaðu duboko i visoko u planine. Sa njima su se povlaèila i njihova sela, ostavljali su puste i gluve kuæe, samotna groblja i nepoko¹ene dolove...
Dok posmatra svje¾e humke ispred sebe, Uro¹ razmi¹lja o ustanku, svojoj sramoti, zbjegovima raskuæenog svijeta... Misao mu se zalijepila za onaj trenutak, za ono veèe kad su se u Ljeskovinu doselili Slivljani. Bez ¹umovitih brda oko sela, nezaklonjena meta za avione i za topove, uz to i pred nosom usta¹a iz Osmanoviæa, imali su, ako ¾ele da pre¾ive, samo dva izbora: ili da se sklone u neko kom¹ijsko selo u planini ili da bje¾e u Crnu Goru, kao ¹to su mnogi uèinili. Izabrali su ovo prvo, Lazar ih je pozvao. Stigli su po zalasku sunca, smrknuti i umorni. Vriskala su djeca u be¹ici, iskopnjeli starci su jahali na mr¹avim konjima, lajali su psi, blejala krda ovaca, mukala upla¹ena goveda. Na drvenim saonima mlatarali su plehani ¹poreti, bakreni kotliæi, izubijane ¹erpe; utegnuti konopima, kao mrtvaci, izgledali su d¾akovi ¾ita, poluprazne mje¹ine mrsa, prekrivene izanðalim ponjavama i guberima. Zatrpane negdje u sredini prtljaga, krije¹tale su koko¹ke i mjaukale maèke... "Hoæu kuæi, hoæu kuæi", plakala je neka slinava djevojèica... "DJurða, jadna, ponese li asuru?" - pitao je mu¹ki glas... "Zaboravih ikonu Svetog Nikole!", zavikala je starija ¾ena i taman tada nai¹ao je Lazar pored nje. Poznala ga je, pri¹la mu ruci... odjednom je zakukala: "Ostavi nas Bog, ¹ta smo mu zgrije¹ili, moj Lazare?!" "Neka to!" - odmahnuo je rukom. "Neka to!" - ponovio je ljutito.
Njegov otac nije se te veèeri usudio da Bogu bilo ¹ta zamjeri. Ako veæ nije nalazio razloga da mu se zahvali, nije htio ni da mu prebaci, da posumnja u njegove, daleke i nedokuèive, presude. I ne samo tada, te noæi, nego i ranije, èak i u mnogo te¾im trenucima, Lazarev bijes zbog nesreæe nije nikad bio okrenut nebesima. "Neka to!" - dreknuo je na ¾enu Boriku, kad je oslijepljena stigla u Ljeskovinu i kad je poèela Boga da proklinje. "Neka to!" - rekao je i sinu Jovanu kad je, prije neki dan, opsovao Svevi¹njeg.
Uporeðena sa oèevom vjerom, Uro¹eva je pusta i ogoljena. On to osjeæa i on to danas, zureæi u drvene krstaèe, sebi priznaje. Èitao je mnoge pametne ljude, od Konfuèija i Aristotela pa do ©openhauera i Nièea. Ipak, on spas i nadu tra¾i u Bibliji. Taj preokret u njegovoj glavi nastupio je na studijama, u Hajdelbergu, kad je, èitajuæi Dostojevskog, do¹ao do one stranice, do onog retka u kome Mitja ka¾e svom bratu Aljo¹i Karamazovu: "Mene Bog muèi, on jedino i muèi!" Ili ima Boga ili nema Boga?! - za Uro¹a je to, u trenu, postalo jedino va¾no i, konaèno, jedino bolno zemaljsko pitanje. Ako ga ima, onda nema smrti i na¹e zemaljske sreæe i nesreæe samo su prividne i prolazno su predvorje vjeènog trajanja. Makar da¹ak vjetra, zrak sunca, nevidljiva nit ¹to leluja n kosmosu... biæemo makar to kad sa ovog svijeta nestanemo. Biæemo, mo¾da, i vi¹e od toga: sebe svjesna energija, neko beztjelesno bla¾enstvo... ali samo pod uslovom ako Bog postoji. Otiæi u zemlju i postati zemlja - to je, ako Boga nema, krajnja svrha i svr¹etak svih ljudskih napora. Pojaviti se sluèajno i nestati, zauvijek, kao da nikada nijesi ni postojao! Uro¹ neæe da prihvati sebe kao grumen zemlje i neæe da prizna da je na ovom svijetu sve besmisleno. To opiranje smrti i vjeènom ni¹tavilu, temelj je na kojemu njegov Bog poèiva. Njegova vjera izvire iz razuma, iako zna da se tim putem do Boga ne mo¾e i ne smije. Do njega se sti¾e srcem, samo srcem, nikako pameæu i nipo¹to knjigama. Sem jednom na pijesku, Hristos nije vi¹e nigdje i ni¹ta zapisao. Nikad mu se neæe pribli¾iti ni filosofi ni uèeni, veæ jedino oni koji ga - poput Lazara - primaju kao sam ¾ivot, bez ikakve sumnje i bez ikakvih pitanja. Lazar vjeruje kao ¹to di¹e, kao ¹to se umiva ili odlazi na spavanje. Um nema tu ¹ta da tra¾i, sem da zbunjuje. Kad bi èovjek poèeo da razmi¹lja o tome kako di¹e i za¹to di¹e - i disanje bi postalo ote¾ano. Sve je tajna i sve zastra¹uje, ako ljudska pamet kidi¹e da na svako pitanje dokuèi odgovor Tajna je nedokuèiva i lave¾ psa, i pèelinja ko¹nica, i vjetar, i slana voda u moru... i nije tajna, nema oèaja, nema nemoæi, ako priznamo nemoæ i slegnemo ramenima. To je ono Lazarevo: "Neka to!" - kad odmahne rukom i odbije bilo koji prigovor upuæen Gospodu.
Uro¹ ne mo¾e tako. I molitva mu je knji¹ka, pozajmljena i preèeta, ne izvire iz njega. Klekne na zemlju, zaklopi oèi, a zna da je njegova molitva ¹uplja i da je razum najèe¹æe u sporu sa onim ¹to moli i u ¹ta bi samo ¾elio da povjeruje.
One zore kad su Ljeskovèani po¹li u rat, jedni da zauzmu Nevesinje a drugi fojnièku kasarnu, Uro¹ je otkleèao svoju molitvu protivu ubijanja, prigu¹ujuæi u sobi silnu volju da uzme pu¹ku i da, i sam, ubija. Ostao je u selu, sa ¾enama, i odbio da primi oruzje.
Ne ubij, ne ubij ni vuka u gori, ni pèelu, ni cvijet u polju, ni svog du¹manina! - vapila je misao iz njega. Ubij, ubij i brata roðenog, ako je zloèinac i ako na pravdi Bo¾ijoj on tebe ubija! - lupalo je uzbuðeno srce.
Izdao je srce i okrenuo protiv sebe sve Ljeskovèane. Ako su ga dotle sa¾alijevali zbog mutavosti i zbog toga ¹to su smatrali da je poludio, od tog jutra su ga - prezirali. Prezir je rastao kako su stizala mrtvaèka nosila i na æuviku, iznad sela, mno¾ili se grobovi. Luta Ljeskovinom, od bre¾uljka do bre¾uljka, kao ¹ugav pas kojeg neæe niko da primi i kojeg niko ne voli. U oèima mnogih nazire i ¾elju da ga æu¹nu s puta ili da ga munu nogom u rebra, onako u prolazu.
Svakodnevno, odlazi do groblja: samo ga mrtvi razumiju. Du¹e ¹umara Sima i strica Andrije trepere iznad drvenih krstaèa, vide ga i èitaju mu misao.
Èime to Ljeskovina, èime Hercegovina, èime njegov narod navuèe na sebe ovoliko nakazanije? Zemaljska pravda i zemaljska istina ga ne zanimaju. Zna tu pravdu, vidi je: pola Hercegovine potonulo u jame, udebljali se gavranovi, teku krvave ponornice, guta plamen ognji¹ta, razvaljene crkve, nema ¾ene da ne nosi crninu, ruèava se sa oru¾jem, spava se sa oru¾jem, tijesna groblja, tijesne planine za zbjegove... Èiji se to grijeh namiruje i kad je poèinjen? Koji je grijeh Lazarev? A koji Jovanov? A Jovanova djeca... èiji li to ona raèun plaæaju i u èijem se tefteru vode dugovi?
Jovana ne napu¹ta ¾elja za osvetom, iako sluti da mu neæe biti lak¹e od toga. Ubio je Jura Skoroja i na Trusini don Iliju. Ali taman da smakne sve koljaèe u Ljubinju, èak i èitavu usta¹ku vojsku, opet ne bi o¾ivio djecu, ne bi povratio oèi majci i ne bi iz mrtvih digao ¾enu Radmilu. Tje¹i ga Lazar, tje¹i ga Borika, svi u Ljeskovini. Mo¾da mu, ka¾u, nijesu djecu pobili. Neæe ni rat vjeèno, ne treba gubiti nadu, i logori su za ljude... najposlije, jo¹ je mlad i ponovo æe da se o¾eni. "Izrodiæe¹ ti, akobogda, jo¹ desetoro!" - ka¾e mu juèe snaha Jelena. I Jovanu kao da je od tih rijeèi malo laknulo.
Neka se ¾eni, neka o¾ivljava uga¹enu lozu, ali nikada - razml¹lja Uro¹ - ne smije laknuti Jovanu. Iz Jovanovog grla vi¹e nikada ne smije poteæi pjesma, a da i uzdah ne potekne istovremeno: prvo uzdah, prvo tuga, pa tek onda radovanje. Pa i kad nestane Jovana, tako mora i njegov sin, i sin njegova sina, i praunuk, i pra-pra... Usta¹ki no¾ i jame u sjeæanju æe, kao svoj usud, kao svoju Golgotu, nositi vjeèno i Hercegovina, i Kordun, i Bosna, i Lika, i Banija...
Osveta! - naje¾i se Uro¹ od iznenadne studeni. Kad bi Hans znao ¹ta ja to danas...
Imao je na studijama druga, Hansa Bergera. Èesto se sa njim sporio. Tom ratnièkim duhom pro¾etom Prusu suprotstavljao je ljudsku pitomost, dobrotu i pra¹tanje - ono, dakle, ¹to je primio od Dostojevskog, ¹to je na¹ao u Jevanðelju i èemu uèi pravoslavlje. Isprièao mu je, jednom prilikom, ko su ¹uckori i ¹ta su, sveteæi Ferdinandovu glavu, sve poèinili po Bosni i Hercegovini, i kako je, osamnaeste, porodica jedne ¾rtve u njegovom selu oprostila ubici Fadilu i jo¹ se sa njim i zbratimila.
"Ko tebe kamenom, ti njega pogaèom! - eto tako su moji neuki seljani postupili" - nasmijao se nadmoæno i zadovoljno.
"Gluposti! To su, zbilja, gluposti!" - pogledao ga je Prus zaèuðeno. "Nikada du¹maninu ne vraæaj zlo dobrim - to vrijeða, to poni¾ava!" - pozvao se, po navici, na Nièea. "Planite gnjevom, ali ne poni¾avajte, to je mnogo po¹tenije! Osveta... èovjeènija je osveta od prezira, od va¹eg licemjernog pra¹tanja" - odjednom se Hans uzbudio. "Podijeljena nepravda, to je veæ pola pravde!" - za¹kiljio je kao da je na frontu i ni¹ani.
"Ako se zlom na zlo odgovara, onda se" - mirno je uzvratio Uro¹ - "sije sjeme nove mr¾nje i zlo se produ¾ava. Fadilova djeca bi, da smo ga ubili, stekla pravo na svoju osvetu... Oko za oko, zub za zub! - misli¹ da je tu starozavjetnu zapovijest Hristos sluèajno ukinuo? Maè se ne izbija maèem, veæ samo ljubavlju!"
"Muka mi je, vjeruj, kad èitam i kad slu¹am ta va¹a, slovenska, ta ruska i srpska naklapanja o ljubavi i pra¹tanju! Pra¹tanje bi, mo¾da, donekle imalo smisla, ali samo da postoji ljudsko kajanje! Ovako..."
"A ti misli¹ da nema kajanja?"
"Kakvo kajanje?" - namr¹ti se Berger "To je gospodin Dostojevski izmislio!"
"Znaèi li to, Hans, da ni¹ta ljudsko, ni¹ta bo¾ansko i plemenito u Fadilu nije razbudilo na¹e pra¹tanje?"
"Uro¹e!" - dreknuo je odjednom Berger. "Èuvaj se od onih koji su ti du¾ni, pogotovu ako su ti bli¾nji: rodbina, sunarodnici, susjedi! Ti si njihova zla savjest, oni æe se, zbog tvog opro¹taja, vjeèno osjeæati sitnima. U prvoj zgodnoj prilici, krv bi ti rado posisali!"
"A kako, ba¹ me zanima, vi, Nijemci, mislite da stvorite natèovjeka, ako tako stra¹no prezirete èovjeka? Od èega da ga stvorite... Od èega, Hans, reci mi?"
"Stvoriæemo ga tako" - pao je Berger u vatru - "¹to æemo njegovati svoj moral i ¹to æemo dugo izra¾avati zahvalnost prijateljima i dugo se svetiti neprijateljima. Ja sam za proèi¹æeni smisao prijateljstva, ali i za to da se stalno imaju neprijatelji. Oni su potrebni kao odvodni kanali za afekte zavisti, svadljivosti i nadmjenosti - apsolutno se sla¾em sa tim ¹to je Nièe govorio. Dostojan neprijatelj, to je veæ pola prijatelja! Zar je potrebno da tebi, Srbinu, to govorim?"
"Ne razumijem te, Hans... i neva¾no je jesam li Srbin ili ©veðanin".
"Vas, Srbe" - ra¹irio je Berger ruke - "vas, Srbe, mi smo proslavili! Zahvaljujuæi velikom njemaèkom neprijatelju, cio svijet vas je upoznao. Za vas govore da ste pobijedili silnu njemaèku carevinu. A ¹ta bi, molim te, taj isti svijet prièao da su Srbi potukli neke Arnaute, neke Papuance...? Ne bi se ni znalo za tu pobjedu... Francuskoj ste, to si mi prièao, podigli Spomenik zahvalnosti u Beogradu. Kakvo nepo¹tovanje, kakva nepravda! Njemaèkoj ste, Njemaèkoj ste trebali da se zahvalite!"
"Neprijatelju se ne zahvaljuje" - potap¹ao ga jo Uro¹ po koljenu. "Njemu se samo pra¹ta, i mi smo to uèinili."
"Za¾aliæete, Uro¹e, jednoga dana za njemaèkim neprijateljem! Kad vas bli¾nji i sitni ¹èepaju zubima... kad vam takvi, kao taj Fadil, skoèe za vratove. Lako je sa du¹maninom kojeg treba mrziti, te¹ko je sa onim koga treba prezirati!"
"Ja ne mrzim, nikoga ne mogu da mrzim!" - povikao je iznervirano. "Vjera moja mi nala¾e da volim sve ¾ivo na ovoj zemlji, èak i svoje neprijatelje."
"Vi, Sloveni, u poneèemu nalikujete ¾enama" - osmjehnuo se Berger. "Pritajeni, u vama ¾ive i rob i tiranin. Zato toliko i prièate o ljubavi. I zato, na isti naèin, slavite svoje patnje, svoje poraze i svoje pobjede".
"Patnja je dar Bo¾iji. Ne mo¾e svak na Golgotu, to je privilegija rijetkih i odabranih!" - knji¹ki je odgovorio Uro¹, ubijeðen da je kazao veliku istinu...
©ta li bi danas rekao, kad bi se sreo sa Hansom Bergerom i kad bi mogao da govori?
On i dalje hoæe da vjeruje da je patnja milost neba i da je namijenjena samo najboljim. Ali onda, kad je razgovarao sa Bergerom, njegovo poznavanje zloèina i ljudske nesreæe bilo je iskljuèivo knji¹ko - danas vidi i mnogo povr¹no i neuvjerljivo. Sad, kad ga je zlo bacilo poda se i kad svuda oko sebe zlo primjeæuje, uvukao mu se crv sumnje u glavu: gloðe, kopa, razdire. On to neæe da prizna sebi, pa i dalje, kad kleèi svoje molitve, poku¹ava da se, u mislima, ushiti muèeni¹tvom i prosi od Svevi¹njeg samo to da on, Bog, otvori oèi i da se nadviri nad Hercegovinu! Tako se moli i goni od sebe misao da se moli uzalud.
Suvi¹e smo sitni - prièinjava se Uro¹u - da bi nas Spasitelj vidio i da bi na¹e molbe i ¾albe stigle do njega. Pomisli: mo¾da je on, ba¹ u ovom èasu, dok le¾i na toploj zemlji i posmatra grobove, leðima zgnjeèio neku bubicu, nekog mrava... mo¾da jedan èitav svijet pod njim cvili od muke, samo ¹to to on ne osjeæa i ne razumije! Kad èovjek ili vo ili kljuse preðu preko mravinjaka, za mrave je to potres, kataklizma, najveæa tragedija. A za èovjeka i za konja obièan, nezgrapan korak: samo otresu nogom i produ¾e.
Bogu je svejedno, pojmove dobra i zla izmislili su ljudi... da li Heraklit, koji je to filosof rekao? Zemlja stenje, a nebesa æute! - to je i Njego¹ osjetio.
S kojim pravom - pitao se Uro¹ - tra¾imo od Bo¾ijeg oka da razlikuje na¹e svadbe i sabrane? Jame i ¾itne dolove? Lelek i pjevanje? Dim iz fabrièkog od¾aka i dim iz od¾aka u konc-logoru? No¾, kojim se re¾e hljeb, i no¾, kojim se re¾u vratovi?
Ipak, ipak... za¹to æuti Bog dok posmatra Hercegovinu? Njene jame, njene rane, njene zbjegove. Slivljane, koji napusti¹e svoje selo i skloni¹e se u Ljeskovinu. Italijane, koji poma¾u usta¹e i te iste usta¹e otvoreno psuju u lecima koje, iz aviona, bacaju na srpska sela i zbjegove.
- O Uro¹eee! - uspe se, odozdo, iz sela, glas Jelenin.
Ne htjede da ustane i da joj se poka¾e. Ne rastaje mu se od ¹umara Sima i strica Andrije.
- O Uro¹eee! - ponovi ona jo¹ sna¾nije. - Zovu te kuæi, do¹ao je ded Niæifor.
3.
Lelekom doèeka¹e protu Niæifora. Smrt Jovanove ¾ene i troje djece, iskopane Borikine oèi, Andrijina pogibija - sve je to, pred njim, ponovo oplakivano.
- Striko moj! - smotala mu se Borika oko nogu èim je sjahao. - Vidi, striko, ¹ta nas je zadesilo!
- DJede! DJede! - zagrlio ga je Jovan, naslonio glavu na protino rame i, kao dijete, zajecao.
- Iskopanje, iskopanje, pa to ti je! - plakala je Jelena pred protinim sinovcem Dragi¹om Jugoviæem i unukom Bratomirom.
Tek kad je lelek jenjao, prota uðe u kuæu i sjede za dugaèki, drveni astal, izmeðu Borike i Lazara. Desno i lijevo od njih, poèe¹e da se tiskaju Dragi¹a, Bratomir, Grgur, Milovan, Obrad Topoviæ, Veljko Golijanin, ®ivko Bedevija, Dragan ®ireviæ... Soba posta tijesna: iznije¹e sto napolje, pod orah, u hladovinu.
- Kako je tata, ¹to on nije do¹ao? - tek tada upita Borika za oca Stanoja.
- Dobro je, krade Bogu dane - proðe prstima kroz svoju dugaèku i bijelu bradu prota Niæifor. - U njegovim i mojim godinama, sinko, ni¹ta nam drugo ne ostaje... Bio se spremio, htio je da doðe... ja ga razbih, velim ne mo¾emo...
- A kako je majka Stana? - prekide ga Borika. - Vidi li jo¹, mo¾e li na noge?
- Baba je zmaj nebeski! - povika Bratomir. - Bolje se dr¾i i od ðeda Stanoja i od ðeda Niæifora.
- Oko moje, oko tetkino! - pru¾i Borika ruku prema njemu. - Ima¹ li mi kazati jo¹ ne¹to, akobogda? Kako ti je Ljubica, da nije noseæa?
- Ne kvoèi, ¾eno! - odbrusi Lazar, pola u ¹ali a pola ozbiljno. - Ne mo¾e se doæi do rijeèi od tebe... Dobro si se usudio da krene¹ po ovom belaju, moj Niæifore! - dosu proti rakije.
- ©ta rade Osmanoviæi? - upita Obrad Topoviæ.
- ©teta ¹to ne spalismo ta govna! - doèeka ®ivko Bedevija.
- Bez brige, bez brige! - odmahnu rukom Borikin brat Dragi¹a. - Ne smiju nas ru¾no ni pogledati, dok je Miljan na Vuèevu.
- Koji Miljan? - upita Obrad Topoviæ.
- Kapetan Miljan Rovoviæ. Stalno krstari na¹im krajem sa èetom Pivljana.
- Miljan! Miljan! - skoèi Obrad i zagrli Grgura. - Na¹, na¹ Miljan, pobratime!
Objasni¹e proti gdje su sreli kapetana Rovoviæa i kako su se upoznali. Zametnu se prièa o bici na Kobiljoj Glavi, o Miljanovom ðedu Mrgudu, o italijanskom vojniku Tomu Guzini, o Andrijinoj pogibiji. U sred prièe, pojavi se Uro¹: drhtao je od plaèa dok se pozdravljao sa Niæiforom.
Napreskok i nepovezano, prièali su proti o ustanku i svojim pobjedama. O tome koliko je sela, poèetkom jula, pre¹lo u Crnu Goru, a koliko ih je ostalo u Hercegovini. O tome kako dijele tjeskobu, kako beru ljetinu i kako su za¹tiæeni zbjegovi.
- U mojoj kuæi nas je, Bogu milom fala, dvadesetoro - reèe Lazar i nazdravi Todoru Ra¹koviæu iz Slivalja. Primio je pod svoj krov njega, majku njegovu, ¾enu, troje djece i trojicu Todorove braæe sa ¾enama - I mo¾e stati jo¹ toliko, jo¹ tri puta toliko, ne daj, Bo¾e, nevolje!
Prostru se, po podu, asure od slame, ima sijena u ¹tali, toplo je i napolju. Na krevetima spavaju samo Lazar i Todor, sa ¾enama. Kad svane, èobani krenu za stokom u planinu. Mu¹karci, koji su noæu dr¾ali stra¾u, silaze u selo, na spavanje. Drugi idu da ih zamijene. Ostali kose ¾ito, ¾ene plaste, vare mlijeko, spravljaju pite i hljebove. Slivljanima je najte¾e. Pod oru¾jem, svakoga jutra, pje¹aèe dva sata do svojih pustih kuæa, rasporede stra¾e i daju se na skupljanje ljetine. Do podne kose, od podne vr¹u i d¾akove, noæu, prevoze u Ljeskovinu. Tako su pokosili èaire i sadjeli sijeno. Tako æe, ne vrate li se prije toga u selo, obaviti i jesenje oranje. Umorni su, neispavani, mrzovoljni. Izdaju ¾ivci, nestaje strpljenja, sve je manje molitvi i sve vi¹e kletvi u kojima se Bog spominje. Prije tri dana, u Ljeskovini je umro Todorev stric Petar: i njega su, na saonima, dva sata vukli do Slivalja i sahranili kraj ¾ene Vojislave. Prve noæi po njegovom ukopu, u Lazarevoj kuæi planu svaða izmeðu Todora i njegovog mlaðeg brata Radovana. Krivicu za potucanje i selidbu svaljivali su jedan na drugoga, umalo nijesu proradile i pu¹ke, istrèali su napolje, poèeli da prebrojavaju ovce i da se dijele. Osjeæaj da su na tuðem vratu ne mo¾e da ubla¾i pa¾nja kojom ih obasipaju Ljeskovèani. Èini im se da u toj brizi ima dosta iskrenosti, ali mnogo vi¹e pretvaranja. Niko ne mo¾e biti sreæan kad mu se drugi uvali u kuæu, u tor, u pojatu, u livadu. Broje se, u du¹i, dani kad æe uljez da ode, pa makar to bio i rod najroðeniji.
- Mudar si, zna¹ vi¹e od ostalih. Koliko æe, tako ti Boga, ovo zlo jo¹ da potraje? - upita Todor protu Niæifora.
- Taj dan æe, sinko, Svevi¹nji da odredi! - prekrsti se Niæifor.
- Slava mu i milost! - prekrsti se i stari Veljko Golijanin.
- Ovako se dalje ne mo¾e! - udari se Todor rukom po koljenu. - Pobjegao sam od kuæe, lièim sebi na ¾enetinu... na prosjaka koji obija tuðe pragove!
- A meni lièi¹ na komunistu - nasmija se Niæifor. - Gledam, sinko, tu tvoju petokraku... i Grgurovu, i Jovanovu, i ovog oðe mladiæa - pokaza na Dragana ®ireviæa. - Gledam te va¹e zvijezde i razmi¹ljam: je li to neka moda ili vas je zavrbovala Rusija?
- Poznaje¹ li, proto, popa Peri¹u iz Gacka, iz sela Kazanaca? - upade Obrad Topoviæ.
- Poznajem... ¹ta je s njim? - uozbilji se Niæifor.
- Pop Peri¹a ti je, proto, pored krsta pri¹io petokraku... istu ovaku - skide Obrad kapu i pokaza na zvijezdu od crvene èoje. - A kad povede svoju èetu na usta¹e, trèi prvi i galami: "Ha, junaci! Ha, ruski sokolovi!" Gledao sam ga i slu¹ao, oèe Niæifore!
- A ¹to ti, sinko, toliko voli¹ Rusiju? - dotaèe svojom mr¹avom rukom Obrada.
- Zato! - gu¾vajuæi kapu u ruci odgovori Topoviæ.
- A voli¹ li Engleze? - osmjehnu se prota.
- Jok, oèe Niæifore!
- A za¹to njih ne voli¹?
- Zato! - doèeka Obrad Topoviæ.
- Ja! Ja! - huknu prota nekako poti¹teno. - Omaðijao vas, omaðijao vas Staljin, bogami!
- Omaðijala nas, ðede, ljubav prema ruskoj braæi! - za¹u¹ta Grgur ko¾nim kaputom. - Partizani su... zna¹ li da su partizani uzeli vlast u Srbiji?
- Sem Podgorice i Cetinja, sva je Crna Gora u na¹im rukama! - isprsi se Dragan ®ireviæ.
- Meni je kapetan Miljan prièao da su u Srbiji glavni èetnici - usprotivi se Dragi¹a Jugoviæ. - Ima, ka¾e, i partizana, ali su glavni èetnici. Vodi ih neki pukovnik Mihailoviæ... tako ka¾e, a ja tom èojeku vjerujem.
- Prema nekim vijestima, Danilo mi je u Srbiji, Niæifore! - reèe Lazar. - Mitar ®eravica saznao odnekle.
- Sigurno je sa komunistima? - namrska prota èelo i podi¾e sa gornje usne brkove.
- Sa njima, mo¾da je sa njima, s kim bi drugijem.
- A ko ih vodi... zna¹ li za ¹ta se bore, Lazare?
- Za slobodu, da oæeramo du¹mane iz kuæe! - podviknu Dragan ®ireviæ.
- Èuo sam da ih vode Turci i Hrvati - uzdahnu Niæifor. - DJavo odnio slobodu, ako je to istina!
- Vode ih Srbi... sve sami Srbi, to ti, ðede, ja potpisujem! - lupi se Grgur ispru¾enim ka¾iprstom po sred prsiju.
- Lak¹e, lak¹e malo, sinko! - zavrtje glavom prota Niæifor. - Ima li meðu vama komunista, prvo to da vidimo?
- Nema, u ovome selu ih nema! - po¾uri Lazar sa odgovorom. - Ali ih ima, viðao sam ih po drugim èetanma, po drugim selima. I biæe ih, mo¾da, sjutra i oðe, Niæifore!
- Zabraniæe da se molimo Bogu, ako se namno¾e i ako pobijede. Boga, Boga ne vole, Lazare!
- Neka to! - odmahnu rukom, izgledalo je da se naljutio. - Junaèki se bore, u to sam se uvjerio... Vole Rusiju, to je istina. Ali, volimo je i mi, Rusija nije samo njijova, ona je i na¹a, svije nas, Niæifore!
- Za¹titnica, majka na¹a! - prekrsti se prota. - Slava Rusiji, po hiljadu joj puta slava... pogre¹no si me razumio, Lazare!
- Ja bih, koliko je ujutru, u¹ao u Komunistièku partiju, samo da nema Hrvata i Turaka meðu njima! - reèe Obrad Topoviæ i pru¾i proti parèe hartije. - Pogledaj ovo: zovu Turke i usta¹e da nam se pridru¾e!
Prota poèe da èita, podrhtavale su mu ruke i suzile oèi od napora.
- DJede, ja æu! - uze mu Grgur papir iz ruke, ka¹ljucnu, dade znak glavom da se umire. - Narode Hercegovine! - prolomi se njegov glas. - Krvava Paveliæeva tvorevina je na umoru. Izbjeglice i pokolja usta¹kog olo¹a, èitavi krajevi gdje su vr¹ena klanja, di¾u se u odbranu golih ¾ivota. Moæni Sovjetski Savez i Komunistièka partija Jugoslavije, pozivaju sve napredne i svjesne Hrvate i muslimane da se pridru¾e ustanicima u Hercegovini. ®ivjelo bratstvo i jedinstvo! ®ivjela sloboda! ®ivjela Rusija!
- Okle ti to, Obrade? - pogleda ga Lazar sumnjièavo.
- Dali mi komunisti - nasmija se on. - Dao mi poruènik Stojan Bujoviæ.
- I ti to krije¹, pobratime! - ljutnu se Grgur na njega. - Mogao si ovaj letak barem meni da poka¾e¹.
- A ¹to, pobro, da ti pokazujem? Taman posla da nam se Hrvati i muslimani pridru¾e! - odbrusi Topoviæ. - Pa, na te zlikovce smo i digli oru¾je.
- Nijesmo ustali samo protiv njih! - javi se prvi put Milan Crnoglav. Rana na nozi je zarasla, ali kost jo¹ boli, nosi ¹taku, smije¹no poskakuje pri hodanju. - Na Talijane si, biva, zaboravio?
- Na moju du¹u, Talijani nijesu toliko lo¹i - reèe, savladavajuæi ka¹alj, Veljko Golijanin. - Ima neko doba, stalno nam, proto, iz aviona bacaju nakve papire... vele da su oni protiv usta¹kije pokolja i da njijov car nije na¹ du¹manin!
Nastade prepirka. Te¹ko se moglo razabrati ko, ¹ta i kome govori. Jedni su tvrdili da Italijani la¾u, da su to stare "latinske kurve", da su oni doveli usta¹e i da im ni¹ta ne treba vjerovati. Drugi su se prisjeæali prvih dana okupacije: italijanska vojska je mirno u¹la u varo¹i, nije bilo ni ubistava, ni pljaèke, ni silovanja. Tuðinci su, ne vole nas, ali su se pona¹ali ljudski i sno¹ljivo. Zlo je poèelo s usta¹ama i sve zlo potièe od usta¹a. Taèno je to - lupale su ¹ake po stolu - ali ti isti Italijani su, èim je izbila pobuna, pritekli u pomoæ usta¹ama. Da ne bija¹e njih, Hercegovina bi davno bila osloboðena.
- Jebem ja Talijanima majku, da oprosti prota Niæifor! - rumen od bijesa dreknu Obrad Topoviæ. - Ali bih, koliko je ujutru, sa njima uglavio sporazum. Priznao bih njijovu vlast, samo usta¹e da potamanimo! A onda... onda bih udario po Talijanima!
- Da zna¹ - skoèi Grgur - ta ti nije za bacanje. I ja sam za to, pobratime!
- DJeco moja! - iznenada se podi¾e prota Niæifor. - Okanite se klanja i slijepe osvete, Hristom na¹im vas preklinjem!
- Ko se ne osveti, taj se i ne posveti! - povika Jovan, suze mu ljuljnu¹e niz obraze.
- Nijesu krivi, nijesu svi oni krivi, moj Jovane! Mnogo po¹tenije ljudi je meðu njima.
- Oprosti, ðede, ali se ne sla¾em! - zakoraèi Jovan prema Niæiforu. - Nimalo se s tobom ne sla¾em. Bio sam promijenio vjeru... vjeru sam, braæo, bio promijenio, istina je ¹to se po selu ¹apuæe! - pade u vatru, mijenjao se u licu i mlatarao rukama. - Kriv sam, ljudi, ¹to mi je majka bez oèiju, ja sam je oslijepio! Ja sam ðecu svoju, ja sam ¾enu...
- Jovane! - povika Borika. - Jovane, sine, ¹ta to govori¹?!
- Jeste, majko, bio sam izdao i sa pravom si me bila svrstala u pokojne!... Ovaj crni barjak - pokaza na kuæu - postavljen je èim si se vratila iz Ljubinja, a tada smo jo¹ bili ¾ivi... Du¹an... moj Du¹an, moj Mirko... Malina, Radmila... bili smo i znala si, majko, da smo ¾ivi, ali te bilo stid da isprièa¹ Lazaru i strah da za bruku ne doznaju kom¹ije! Kao mrtvaca si me primila i kad doðoh sa Trusine... Jeste, istina je, ðecu sam bio dao u njihovu ¹kolu, vjenèao se po rimskom obredu... uvukao sam se bio meðu usta¹e, bolje ih od vas poznajem... Taèno je, ðede, da mnogi Hrvati i Turci nijesu okrvavili ruke, ali nije taèno da je mnogo po¹tenije! - raspali ¹akom po stolu i prevrnu bocu rakije. - Usta¹ama je - nastavi smirenije - pri¹ao samo olo¹, samo ¹ljam, sve sami gadovi. I ti gadovi su jedino i klali, jedino oni kolju, ali to ne znaèi da su za zloèine jedino oni odgovorni! Krivi su, itekako su krivi, i oni po¹teni. Oni ¹to okreæu glavu kad vode Srbe u jamu, ¹to povraæaju od muke i ¹to kunu usta¹e kad se zatvore u èetiri zida i kad ih niko ne vidi i ne èuje. Krivi su - preznojavao se Jovan - zato ¹to je njihov otpor zapretan samo u du¹i, ¹to ne èine ni¹ta da sprijeèe zlo i ¹to nas, pored njih takvije, usta¹e mogu sve da pokolju!
- Svaka ti je kao salivena! - podr¾a ga Todor Ra¹koviæ. - Prièo mi je èojek da je u selu Èitluku neki Hrvat Pand¾iæ, mislim da se zvao Lovro Pand¾iæ, sa svoja tri naoru¾ana brata stao ispred usta¹a i dreknuo: "Prvo se obraèunajte s nama, pa onda radite od Srba ¹ta god hoæete!" I usta¹e su podavile rep i odustale... Onaj dobri Turèin... kako mu no bija¹e ime... onaj, onaj ©endro, Meho ©endro, pu¹æao je u selu Hru¹to sve Srbe iz zatvora! U Gacku ih takije ima nekoliko. A da ih je vi¹e, da se ovi ¹utljivci podignu, ni pola sata se ne bi odr¾ala hrvatska dr¾ava.
- Tako je, Todore! - zagrli ga Jovan i poljubi. - Oðe su mi se, evo oðe su mi se -pokaza navrh glave - popele prièe o po¹tenim Hrvatima i muslimanima! U Stocu, Èapljini, Mostaru i Ljubinju, a tamo su... tamo su, braæo, bili naj¾e¹æi pokolji... u tim mjestima, koliko ja znam, na prste jedne ruke mogu se nabrojati svi oni koji su skoèili da brane Srbe i koji nijesu mirno posmatrali zloèine! Da se na¹lo samo jo¹ deset, najvi¹e dvadeset ljudi da pomognu profesora Klariæa, Hakiju Gariæa i Nikolu Jerkoviæa, Srbi u Stocu i Ljubinju, to vam ja ka¾em, bili bi spa¹eni... Veæina je, ja to znam, onije koji s pravom mogu da ka¾u: "Ja ni¹ta nijesam uèinio, ja nikoga nijesam ubio!" Nijesu ubili, ali jesu krivi, svi su krivi, i ti koji jesu i ti koji nijesu ni¹ta uèinili! Kriv sam i ja, ¹to sam, ¹to sam... - poèe da drhti i da plaèe - kriv sam ¹to sam... ¹to sam promijenio ime, ¹to sam oðe, na reveru, nosio Paveliæevu znaèku, ¹to sam... ¹to sam jo¹ Ivan i rimokatolik! Vrati me u na¹u vjeru, skini èini sa mene... uèini to, ako mo¾e¹ i ako me jo¹ priznaje¹ za èovjeka i svog unuka, ðede Niæifore!
9.
Doði, ogrij se! - pogledom zovnu Uro¹ vjevericu i otrije, po ko zna koji put veæ, suze sa obraza. Bio je sam, u planini, meðu borovima, sklupèan kraj vatre koja je tinjala.
Jutros je u Ljeskovinu stigao kurir vojvode ®eravice i donio vijest da su juèe, u zoru, za Bo¾iænom trpezom, poklani svi Jugoviæi! Sve kuæe, èitavo selo, do temelja!
Posjeèen nesreæom i jo¹ razdra¾en Borikinom kuknjavom (grebala je oène jame, nabrajala na sav glas i svakog u rodu, poimenièno, oplakivala!), kradomice je stavio u torbu mali no¾iæ, parèe hljeba i mesa, obukao se dobro i, neprimijeæen, iskrao iz kuæe, namjeran da, pje¹ice, po mrazu i gazeæi cijelac snijeg, ode u Jugoviæe. Ali tek ¹to je zamakao iza brda i za¹ao u planinu, skolila ga je tuga, izdale noge... svalio se u namet i zaplakao. Kleèao je dugo, prisjeæao se ðaèkih dana i raspusta koji je provodio u velikoj Stanojevoj i Niæiforovoj kuæi kraj Neretve. Dragi i davni dani: miris babinih u¹tipaka, zveckanje ujakovih gvo¾ða za lisice, ¹u¹tanje u¹tovljene vuèije ko¾e iznad kreveta na kome je spavao njegov djed Niæifor... Uhvatila ga je studen, sav se tresao. Skupio je suvih ¹i¹arki, nalomio granja, nalo¾io vatru i uèepao snijeg okolo.
Sunce se primaklo svom sjedalu, a on jo¹ gleda u ¾ar i manito kolo koje igra po Hercegovini. Ono ¹to je bilo ljetos, gotovo da je i zaboravio. Na¹i i usta¹e! - tada se znalo gdje je brat a gdje du¹manin. Stra¾e su dr¾ane oko sela, sa pjesmom se odlazilo u napade. Sad je drukèije...
Èim se Ljeskovina podijelila na dva tabora - prisjeæa se Uro¹ - Danilo je, iz istih stopa, sa vojvodom Mitrom oti¹ao prema Nevesinju. Istoga dana, pred veèe, Vido Stupiæ je odveo Grgura i Jovana.
"Deco moja! Nado moja!" - grlila je Borika, pred polazak, sinove. "©ta æe, ako vi pobijedite, biti sa mojim Danilom?"
"Zna se ¹ta æe biti sa izrodom!" - doèekao je Grgur osorno.
"A ¹ta æe biti ako Danilova strana pobijedi?"
"Tada æe isto biti sa nama!"
"Kuku ti je meni i uzoèes, pa ko god pobijedi!" - prekrstila se ona i pomolila Svetom Vasiliju.
Od tada, ne viðaju joj se sinovi. Jo¹ ne pucaju jedni na druge, re¾e i mjerkaju se preko ni¹ana. Kad Danilo navrati u selo, Jovan i Grgur se sklanjaju. A kad Grgur, u okolnim selima, agituje za upis u partizane, javno se hvali¹e i prijeti kako æe, za primjer ostalima, smlatiti brata izroda. "Odleæeæe mu glava i sa glavom kokarda, pa da nas je deset puta ista majka rodila!" Jovan je povuèeniji i smireniji. Uro¹u se èini da bi njegov najstariji brat rado iskoraèio iz kola, ali ne smije od Grgura. Ni¹ta posebno ne ve¾e Jovana ni za petokraku ni za kokardu. Planu mu oèi tek onda kad neko spomene usta¹e... stalno pita Stupiæa i Druga Brka kad æe veæ jednom partizani udariti na Ljubinje.
Najgore od svega je to ¹to niko pametan ne nmije da objasni za¹to podjela mora biti tako katilska i fatalna. Svakog jutra, ne¹to ru¾no i novo sknade jedni drugima. Vido Stupiæ pade s nogu: obigrava sela i krsti èetnike kao podrepa¹e, ¹oviniste, petokolona¹e, kvislinge (tu rijeè s mukom i pogre¹no izgovara), izmeæare, kukavice... najposlije i kao "plaæene ¹pijune svjetske reakcije!" Vojvoda Mitar uzvraæa prièama da su partizani du¹mani srpstva, da ¹uruju s usta¹ama i da, èak, iza leða, rade protiv Rusije!
Ipak, u nevesinjskom i gataèkom srezu, pored svih psovki i uzajamnih olajavanja, dioba jo¹ nije stigla dotle da, objeruèke, ne prihvataju bjegunce i otpadnike, èak se za njih i otimaju. Krsto Maletiæ je, u roku od deset dana, èetiri puta bje¾ao iz èetnika u partizane i iz partizana u èetnike. Prelivoda je mnogo, nijesu rijetki sluèajevi da i èitava èeta, preko noæi, promijeni oznake na kapama.
Lazar samo huèe, priogrnuo se mukom, stoji po strani, neæe da se uhvati u kolo. Gosti i èetnike i partizane, otvori im kuæu pa nek uzimaju. I slu¹a, raspituje se, jesu li se pokrvili i gdje su se sve pokrvili. Oko Nik¹iæa i Grahova, jo¹ od Nikolja dne, pale jedni drugima kuæe, ima vijesti i da se bacaju u jame!
Ru¾e se, kolju se - misli Uro¹ pored vatre - a ne znaju ni oko èega ni ko ih zavadi. Kao da je neka vi¹a sila, da se kr¹e i lome meðusobno, niz planinu pokrenula kamenje: istog sastava, iz iste gomile. "®ivio Kralj!" "®ivio Staljin!" - ne silazi im sa usana. Kad ka¾e "revolucija", Vido Stupiæ misli na Rusiju. Kad ka¾e "saveznici", i Mitar ®eravica misli na Rusiju... Misle... ni¹ta oni ne misle: upravljaju svojim postupcima, taman kao stijena kad je s ramena zavrljaèi èobanin. I ona bi, kad bi imala svijesti, mislila da leti po svojoj volji!
"U sovjetskoj Rusiji, drugovi!" - èuje Uro¹ glas Vida Stupiæa - "proleterska revolucija stvorila je posebne ovce koje daju i meso i vunu, a da seljak ne mora da ih zakolje!"
"Anatemate, ðavole, odbij se od mene!" - krsti se Veljko Golijanin.
"©ta veli¹, Vido, pobogu brate?" - zijeva od èuda ®ivko Bedevija.
"Velim to ¹to èujete, drugovi! Obièno za prvi maj ili neki drugi narodni praznik, toj ovci se otkine rep i od repa se dobije po pet kila mesa i dva kila vune! Do iduæeg praznika izraste novi rep... i mo¾e tako po deset godina!"
Krsto Maletiæ je, tada, po drugi put, napustio partizane. Sjutradan, u Fojnici, pedo mjesta od Ljeskovine, govorio je Mitar ®eravica.
"Braæo! Mi se borimo za sreænu i veliku Jugoslaviju. Uzeæemo sve do Pe¹te, i Solun je na¹, i Skadar je na¹... Skadar pogotovu! A temelj, braæo, te sreæne dr¾ave mora biti velika Srbija, jaèa i prostranija nego je bila u doba Du¹anovo!..."
Osvajajuæi Balkan i stri¾uæi ovcama neuni¹tive repove, na usta¹e su gotovo bili i zaboravili. A tada, ba¹ u vrijeme ®eravièinih i Stupiæevih mitingovanja, pomamili su se Osmanoviæi. "Sad, sad, dok se svaðaju i dijele, ¾iva je zgoda da ih potamanimo!" - veselio se, po Skokoviæem kazivanju, hod¾a Velija Osmanoviæ... Samo koji dan prije nego ¹to æe poklati Jugoviæe, usta¹e iz Osmanoviæa spalile su pet srpskih sela... u jednom od njih, u Bode¾i¹tima, zatekao se ©uleta Skokoviæ sa tridesetak partizana i satima odolijevao navali podivljalih kom¹ija, uludo se nadajuæi da æe mu neka od obli¾njih èetnièkih èeta priteæi u pomoæ! Ako je vjerovati Krstu Maletiæu, Mitar ®eravica je èuo pucnjavu, ali se nije ni pomjerio! Naklapao je, uz kafu, sa majorom Bo¹kom Todoroviæem, koji je, kao specijalni izaslanik pukovnika Mihailoviæa, prethodnog dana, iz Foèe, stigao u Hercegovinu.
"Pu¹tite prièu, u Bode¾i¹tima ginu na¹a braæa!" - kao bez glave, utrèao je u kuæu Krsto Maletiæ. "Di¾i se, vodi nas, gospodine vojvodo!"
"Je li to na¹e selo?" - upitao je Mitra major Todoroviæ.
"Na¹e, srpsko, a èije bi drugo bilo, gospodine majore!"
"Èetnièko, je li èetnièko, to pitam, gospodine vojvodo?"
~"Partizansko, ama opet srpsko!" - rekao je ®eravica.
"Neka ih onda spa¹avaju Staljin i Kominterna!"
"To su moje kom¹ije!" - zaèudio se ®eravica. "To su moja braæa, gospodine majore!"
"Znam, znam... smirite se, gospodine vojvodo!"
"Danilo!" - okrenuo se Mitar Lazarevom sinu. "Uzmi èetu momaka i trk na Bode¾i¹ta... iz ovije stopa, nema èekanja!"
"Sem voda koji obezbeðuje ¹tab, svi su drugi odsutni, gospodine vojvodo!"
"DJe su? Kako nema nikoga?" - zagrmio je ®eravica.
"Oti¹li su u pomoæ popu Peri¹i, gospodine vojvodo! I sami znate, napali su ga nik¹iæki partizani..."
"Jadi na¹i! Jadi na¹i!" - nije mu dao Mitar da zavr¹i. "Vodi onda ¹tapsko obezbjeðenje... mora da im pomognemo!"
"Kasno je, izgleda da je kasno, gospodine vojvodo!" - spustio je durbin major Todoroviæ. "Selo gori, sve kuæe gore... nemamo vi¹e koga da spa¹avamo!" Zatim je izvukao iz d¾epa mapu gataèke povr¹i i zovnuo Danila. "Poka¾ite mi" - rekao je - "najbli¾a turska sela, gospodine poruènièe!"
"Bahori, Mrðenoviæi, Vratnica... malo dalje su Ravni i Dobropolje" - odgovorio je Danilo.
"Jo¹ noæas, moramo da ih spalimo!" - pru¾io je mapu Mitru ®eravici. "Da osvetimo one tamo" - pokazao je na Bode¾i¹ta.
"Jadni Niæifor!" neoèekivano je uzdahnuo vojvoda.
"Izvolite!" - pogledao ga je major Todoroviæ.
"Ni¹ta, to ja onako, za sebe... Tamo, u kotlini Neretve, ima jedno na¹e veliko selo. Usta¹e su im za vratom, strah me da ih ne pokolju, gospodine majore!"
"Ako je selo na¹e..."
"Na¹e... ðavolje!" - odmahnuo je ®eravica. "Srpsko, srpsko... ima i partizana i èetnika... dosta je i neutralnih. Poruèio sam im da bje¾e, pisao sam, onomad, proti Niæiforu."
"I, ¹ta je odgovorio?"
"Nema odgovora, to je muka, gospodine majore! Nema ni momèeta po kome sam pismo poslao. Ne znam je li ga prota i dobio. Mo¾da su mog kurira uhvatile usta¹e... u odlasku ili pri povratku, neko mu se zlo sigurno desilo!"
"A mo¾dao je pao ¹aka i partizanima?" - klimnuo je glavom Todoroviæ.
"Mo¾da... mo¾da i njima, gospodine majore! Samo ga oni, vjerujem, ne bi ubili. Bar ne ovi na¹i, domaæi... jo¹ se nekako trpimo i podnosimo."
"Ako je naleteo na crnogorske partizane, sigurno su ga ubili!" - umije¹ao se Danilo.
"Samo da mi je znati" - ponovo je uzdahnuo ®eravica - "da li je dobio pismo Niæifor...? Kumio sam ga da bje¾i i pla¹io, koliko sam mogao. Rekao sam mu da ne raèuna na na¹u za¹titu, jer se bijemo sa partizanima. Izmislio sam to, samo da poslu¹a, samo da se pokrene... A ono, ako æemo po¹teno, bijemo se i koljemo se... one tamo ispeko¹e na vatri, a mi ¹utimo, mi seirimo, gospodine majore!" - naglo je ustao od stola, pri¹ao prozoru i zagledao se u dim iznad Bode¾i¹ta.
"Kasno nam je javljeno... a ni oni, za nas, ne bi ni prstom mrdnuli!" - doèekao je Todoroviæ. "Nemci æe otiæi, italijani æe otiæi, a komunisti æe ostati, gospodine vojvodo!" - pri¹ao je Mitru i s leða ga zagrlio. "Zabaviæe nas o jadu, ako ih sada, dok je rat, ne uni¹timo!".
"Zato ste se, biva, i pobili u Èaèku i U¾icu i pomogli ©vabi da umiri Srbiju!"
"Nikako nismo mogli skupa... kad-li, da-li, pukao bi èir koji se zagnojio!"
"Neæe nam to na dobro izaæi, gospodine majore!" - huknuo je ®eravica.
Krsto Maletiæ je iza¹ao iz sobe i ostavio ih u razgovoru. Klisnuo je u noæ i, prekjuèe, oko podne, stigao u Ljeskovinu. Pao je suton dok je isprièao ¹ta je sve èuo i vidio. Nikakvu poruku Lazar nije mogao da po¹alje u Jugoviæe, a uludo bi je i slao: veæ je bilo kasao da se ma ¹ta uèini...
Ne¹to za¹u¹ka iznad Uro¹a i strese mu snijeg na glavu. Na grani bora pod kojim je sjedio, opet je èuèala vjeverica i posmatrala ga radoznalo. On se lijeno di¾e, nabaca jo¹ granja na vatru, protegnu skoèanjeno tijelo. Vrati se na isto mjesto, izvadi iz d¾epa pismo koje je, juèe, pred zalazak sunca, ®eravièin kurir donio u Ljeskovinu.
"...Krlv sam najprije pred sobom, a onda pred Bogom i svima ostalim, moj Lazare! Ozgo, sa neba, ne¹to mi je ¹aptalo da krenem jo¹ na Badnje veèe, inaèe æe Osmanoviæi da ih pokolju. Naredih, uzoèes po me, bataljonu da odspava i da je pokret na Bo¾iæ, èim se razdani... Stigli smo u Jugoviæe mo¾da samo sat ili dva iza pokolja. Jo¹ je gorjela crkva, a neki na¹i paæenici, koje su pobili napolju, jo¹ su bili vruæi, jo¹ nijesu bili ukoèeni... Nikada ovo sebi neæu oprostiti, Lazare! Kazniæe me Bog, ¹to ga nijesam poslu¹ao!"
Bog! Koji Bog? - prekri Uro¹ lice rukama. Nema ga, nema ga! - grizao je usne, drhtao i zurio nekud uvis, kroz kro¹nje borova. Za¹to ti je, ako te ima, takva ¾rtva bila potrebna? Koju to pravdu, koju harmoniju zloèinom i na¹om patnjom potvrðuje¹? Plamen i krv... plamen i krv: zar time na¹u ljubav da razgori¹? To nijesi ti, to ne mo¾e¹ biti ti! - sam, u ¹umi, oèajnièki se batrgao.
Ne znam, ni¹ta ne znam, ja vi¹e nijesam kadar da trpim trpljenje! Ne mogu, i neæu, sjutra æu pripasati oru¾je! Ne prihvatam Boga-muèitelja... moja Ida... moj ðed Niæifor... mo¾da su i u Jugoviæima usta¹e kuvale djecu i nagonile majke da ih jedu! - zari lice u snijeg... rashladi ga studen i malo otrijezni.
Bo¾e, oprosti mi! - prekrsti se upla¹eno. Ja ne mogu, kao moj Lazar, da ne tra¾im smisao tvoje presude... nije da neæu, ne mogu, ja to ne umijem. Shvatam tvoju blagost, samo dotle razumijem. Sve dalje je mrak, stra¹ni mrak... tvoja milost, koju izlijeva¹ i na one koji kolju, nimalo se ne dotièe zaklanih! A i njima, tim prerezanim vratovima, otac si i njima, Gospode! Tvoji su Osmanoviæi, ali tvoj je i ded Niæifor. Tvoje su usta¹e, ali ni mi nijesmo na putu naðeni... Svevi¹nji, mora¹ biti od svih pravedniji i najbolji. Ili je tako, ili ne postoji¹!
Ustade, poèe da cupka oko vatre, trljao je ruke i cvokotao od studeni.
...I vidjeh kad otvori jagnje knjigu od sedam peèata... i èuh glas veliki s neba gdje govori: Bog æe otrijeti svaku suzu od oèiju njihovijeh... - sjeti se Otkrovenja Jovanovog. Sklopi oèi... poteèe molitva sa nijemih usana: Znam, znam, Ti si sve predvidio unaprijed! I jame, i krv na¹u, i na¹e krvopije. Tek na Sudnji dan prosuæe se na nas tvoja blagost, Gospode! I obrnuto, i obrnuto... u vjeèni pakao, gdje se èuje samo ¹krgut zuba, poslaæe¹, kad doðe taj dan, crne Jugoviæa polaznike... na¹a patnja je prolazna... njihova nikad neæe da prestane. Satana upravlja prolazno¹æu, a kljuèeve vjeènosti dr¾i¹ ti... ti, Gospode!
Sna¾no otpuhnu, kao da istjera kamen iz sebe. Prod¾ara jednom granom kroz ¾ar, odskoèi¹e nekolike varnice... odmrska torbu, sjede da u¾ina... ®vakao je polako, vraæala se snaga i prisebnost. Misao se odvajala od Boga, prizemljivala njegovu patnju i u ljudskom zlu tra¾ila ljudske razloge...
®ivot i bol, odnos ¾ivota prema bolu! - to mu je, sjeti se, na fakultetu bilo ispitno pitanje.
®ivot je Iksionov toèak na kojemu se, htjeli to ili ne, od roðenja vrtimo! - tako nekako poèeo je svoj odgovor. I uèini mu se da je stari profesor tu, u planini i u snijegu, pred njim, da sjedi s drugu stranu vatre i huèe u naoèare... ®ivot je zlo - ponavljao je u mislima ono ¹to je nekada govorio - i bol je njegov glavni podsticaj. Jo¹ je Aristotelo govorio da mudrac nikada ne tra¾i sreæu, veæ samo rastereæenje od nesreæe. Bol je veæi time ¹to je neki organizam razvijeniji: nikoga, dakle, kao èovjeka ne razdire...
"Da, da!" - kao da klimnu glavom profesor. "Svijet je, herr Vukotich, pun i optimista: oni se posprduju kad èuju takve teorije"
"Ne vjerujem, gospodine profesore, da takvi postoje! Kad bi i najzatucaniji takozvani optimista pro¹etao kroz bolnice, tamnice i æelije za muèenje; kad bi zavirio u mrtvaènice; kad bi obi¹ao bojna polja, sudili¹ta i mraèna stani¹ta bijede; kad bi pro¾ivio makar dan sa gubavcima i onima koji skapavaju od gladi - kad bi sve to vidio, taj optimista bi pojmio da muèili¹te, koje èeka gre¹nike poslije smrti i o kojemu kazuju sve religije, ne postoji ni pod zemljom ni nad zemljom, nego je ovdje, na zemlji, meðu nama i za ¾ivota na¹eg, ljudski pakao!"
"©openhauer je" - osmjehnu se profesor - "mrzio sve, pa i sebe samoga. Savjetujem vam da se, ipak, ne sa¾ivljavate previ¹e sa njegovom filosofijom!"
"Dante, gospodine profesore, nije bio prethodno umro, da bi sakupio graðu za svoj pjesnièki pakao!" - usprotivi se Uro¹. "Svako filosofsko ili umjetnièko djelo, ako i¹ta vrijedi, prikazuje samo ljudsku te¾nju ka sreæi, ali nikada i sreæu, jer ona ne postoji. I èovjekov hod je obmana: mi ne hodamo, mi se samo upinjemo da ne padnemo. Kao ¹to ni ¾ivot nije ¾ivot, nego odlaganje smrti i otegnuto umiranje!"
"Ljudi se, rekoste, pla¹e bola. Za¹to onda" - zavrtje glavom profesor - "ljudi vole rat, kad je on kruna patnji i bolova?"
"Nije rat bol, nego je ¾ivot rat!" - prizva Uro¹ ponovo u pomoæ ©openhauera. "Priroda je ude¹ena tako da jaèi satire slabijeg i zato se, od postanja, odvija uni¹tavajuæa smjena pobjeda i poraza. Taj iznurujuæi i vjeèni rat nije samo ljudska kob i ljudska sudbina. Postoji, u Australiji, mrav-buldog koji se, èak, bori sam sa sobom. Kad ga neko ili ne¹to presijeèe, glava napada rep ujedanjem, a rep se od nje brani ubadanjem: rat traje sve dok ne lip¹u ili dok ne naiðu drugi mravi, pa ih oboje, i glavu i rep, pojedu. A na ostrvu Javi ima jedno nepregledno polje prekriveno svakojakim kostima. Na tom polju, divlji psi napadaju velike kornjaèe i, kad ih pro¾dru, na pse nasræu tigrovi. Sav taj jad ponavlja se iz dana u dan, hiljadama godina. Da budu psima i tigrovima hrana, te se kornjaèe, izgleda, samo zbog toga i raðaju!"
Profesor je, sjeæa se Uro¹, podigao sa stola naoèari i upisao mu - odliènu ocjenu. Zatim mu je rekao:
"Ne gledajte, gospodine Vukotiæu, u svemu samo bol, samo zlo, samo rat i stradanje! Ne ostanite ledeni i slijepi za blagorodnost prirode ¹to nas poji vodom i vazduhom i ¹to, stalno, uprkos smrti, obnavlja proljeæa i raðanja. Ljudi ne bi toliko strepili od smrti, kada bi ¾ivot bio ne¹to bolno i nepodno¹ljivo!"
"Komedija" - naklonio se profesoru - "u najboljem sluèaju, komedija je ¾ivot za one koji misle, a tragedija za one koji osjeæaju!"
Bio je zadovoljan i pun sebe, a nije ni slutio da æe, ni mjesec dana nakon tog ispita, skrenuti sasvim na drugu stranu i stresti, odbaciti pesimizam i mrzovolju ©openhauera. Najprije Dostojevski, a zatim ruski religijski mislioci i Biblija, raspaliii su u njemu nadu da smrt nije kraj nego stapanje sa Bogom, da je zlo Satanina ku¹nja, a uzvi¹eno trpljenje bola i podno¹enje ¾ivota - Bo¾iji odgovor! Sa posebnim ¾arom, kojim gotovo svi preobraæenici pristupaju novoj vjeri, pokajanje zbog svog i tuðeg grijeha i pra¹tanje svaèijeg sem svog grijeha, prihvatio je kao jedini put da èovjek i svijet i sebe popravi.
Kad su Idu ubili, on je dugo, èak i po¹to je protjeran iz Njemaèke, moleæi za njenu du¹u, nagonio sebe da moli Boga da bude blag prema Idinim d¾elatima i da im oprosti! "Da je svijet bio bolji, da sam ja bio bolji, i u njima bi bilo vi¹e dobrote i ljubavi!" - prisiljavao je sebe da misli, ne uspijevajuæi, ipak, da srcem prihvati te samoprijekorne izlive blagosti i nezlopamæenja.
Danas, meðutim, on nema ¾elje da kleèi u snijegu i moli blagost za Niæiforove muèitelje! Srce neæe, srce ne da, ono je danas jaèe od razuma. Du¹i njegovoj, èak su tmurni ©openhauer i ru¹ilaèki Nièe, maloèas, bili bli¾i od Jevanðelja.
Gospode moj! - di¾e glavu prema nebu, kad zavr¹i u¾inu. Ne dovr¹i molitvu, otkaza misao.
Primiri se vjetar, pogleda niz bijeli proplanak, pa desno, iza sebe. Èistota i ti¹ina. Uspravi se, provuèe oèi izmeðu stabala, odnije¹e ga duboko u ¹umu... oslu¹nu uspavljujuæi ¹um u kro¹njama, ispuni ga ljepota, neodoljiva ljepota i unese mir u njega. I, naglo, kao da ga obori neèiji malj, po¾uri ka zemlji, obre se na koljenima:
Hvala ti na ovoj minuti, Gospode!
Prenu ga oburvavanje snijega sa grana, zatim èu, ili mu se utvori, pseæe re¾anje. Okrenu se na tu stranu... protrnu: krupan vuèjak, ili mo¾da i vuk, oprezno je puzao prema njemu!
Poleguæen, isturio bi prednje ¹ape, zario kand¾e u snijeg, zatim povukao tijelo naprijed, odigao stomak od tla i sav se nakostrije¹io i zguèio. Krivio je, pri tome, glavu udesno i ulijevo, netremice ga klao svojim ¾utim oèima i stalno re¾ao.
Oduzet i zbunjen, èak i ne trepæuæi, Uro¹ ga je pratio nestvarno stalo¾eno i skamenjeno. Po uvuèenom stomaku, ogromnim oènjacima i divljim pokretima, shvatio je da je vuk, a ne pas, ispred njega i da bi svaki nagal pokret, svaki krik ili poku¹aj bjekstva bio fatalan. Spokojstvo i mir, samo ako izdr¾i, bili su njegova jedina ¹ansa i odbrana.
Mo¾da mu je hladno, privukla ga vatra, a mo¾da je i gladan - pomisli Uro¹. I, toga trena, zaboravi na opasnost, ra¾ali mu se na kurjaka... stade toplo i prijateljski da posmatra i da pogledom zove ¾ivotinju.
Vuk mahnu repom i naæuli u¹i, neka pitomost zasja iz oèiju, re¾anje preraste u cvile¾, u molbu za pomoæ... Neodluèno priðe vatri, potkupi zadnje ¹ape i, u èuèeæem polo¾aju, poèe da se oblizuje.
Polako, veoma polako, da ga ne uznemiri, Uro¹ zavuèe ruku u torbu, napipa komad hljeba i parèe slanine... ostalo mu, sreæom, od u¾ine. Blago ih pru¾i kurjaku... on zare¾a, ¹èepa dar i pro¾drije ga halapljivo. Onda nastupi ukoèenost i i¹èekivanje. Vuk je, i dalje, bio gladan, a Uro¹ vi¹e nije imao ¹ta da mu ponudi.
®ivotinja, iznenada, opet zare¾a, napregnu mi¹iæe, uvuèe glavu u vrat i povi u¹i unazad... pripremala se za skok i hvatanje plijena! Vuèije oèi, meðutim, zvjerahu nekud uvis... i Uro¹eve, mahinalno, krenu¹e za njima.
Na donjoj grani bora, radoznala i umiljata, lizala je ¹apu vjeverica. Kao da je zavidio njenoj sigurnosti i prigovarao svojoj nemoæi, vuk je re¾ao...
Uro¹u, odjednom, cvokotnu¹e zubi od naleta studeni.
Da budu psima i tigrovima hrana, te se kornjaèe, izgleda, samo zbog toga i raðaju! Obamrije, naje¾i se ko¾a i nakostrije¹i svaka dlaka i dlaèica na tijelu. Da bi Osmanoviæi mogli da se zabavljaju i kolju - jesi li, Gospode, za to Jugoviæe stvorio?!... I jesam li ja do¹ao na svijet, da bi ovaj vuk, danas, imao ¹ta da pojede?!
Zavlada noæ... Nije ni znao da ma¹e glavnjom ispred sebe. Prskale su varnice na sve strane, mahao je sve jaèe i jaèe, sasvim ugazio u vatru...
Mlatarao je glavnjom jo¹ dugo, po¹to je smrt pobjegla od njega. Vuk je zamicao niz proplanak, bez pre¹e, bez re¾anja: samo se zaèuðeno i nekako uvrijeðeno osvrtao iza sebe.