Svoje ime neæu da pomenem - ono ni¹ta ne kazuje. A bila sam ¾ena mlada i zelena, vitkonoga, ¾ilave dojke - sve to zakopa¹e. Sama sam kriva ¹to nijesam ¾iva: ovo je moglo drukèije da se izvede. Nego ko æe tajne bitisanja dokuèiti - gazih kroz njih kao kroz zelenu travu. Trava je sumnjiva: ako tu zec zaboravio da pokupi dlake sa legala, tamo je zmija izgubila ¹arenu ko¹ulju. Pla¹eæi se zeca, nagazih ono drugo - dosta da oboli ko¹æela u korijenu. Nada mnom pobodeni kamenovi - ni na jednom znaka. Dobrièine bili voljni da zapi¹u, da ukle¹u - a ¹ta, sudbo moja? Posmrtno slovo kad je usmeno tad je i ¹areno - u klesavini toga biti ne smije: ona bladna koliko vrste glavodizanja. Ni to¾nja za hvalisavo¹æu nije - zar ona treba ljepu¹kastoj!
Znak na ploèi nedostaje pokojnici - pogodite za¹io. Da se kupe oko njega kao oko mene ¾ive. Manu imam da se mazim ako me ¾ale prijatelji i drugovi - iz oblaka plaèe rosulja; zapliæu se u mekoj tuzi od pamuka - da zbog toga oplemene i obole. To je pola mene - drugi dio njivim za du¹mane. Njivim ¾elju da se spotièu preko nadgrobna kiljana - da im smeta ¹to nijesam sva u jami. O, meleme, znaèilo bi to da je smrt mimoi¹la: koliko te jedni oplakuju, toliko drugi psuju.
No melema nema - trebalo ga za ¾ivota spravljati.
Za ¾ivota ja bila lijepa i èitala knjige. Jedinica u majke - dr¾ali me bolje no drugi sina. Otac, tih i pogodièan, o svemu razgovara s mali¹ankom - kao da sam odbornica. Majka, ¾eljna sina, svu ljubav u curicu investira: suzu pusti kad prut na me spusti. Ipak, u roditeljskoj ¹koli glavni predmet dobi sredi¹no mjesto: ljepota du¹e. Nije, reko¹e, va¾no da ti njedra budu napredna, koliko da ono ispod ne kuca la¾no; i nije glavno koliko ti noga vitka - mnogo va¾nije da li te u kraðu nosi ... Ali stari i vi¹e znavahu: u malim grudima ne staje mnogo dobrote, kriva noga nezgodno nabada pa to narav nagriza. Zato me rano nauèi¹e da skaèem u zelene vode - dno ne vidjeh, nauèih da plivam. Kupi¹e ¾ensko biciklo - uljep¹aæe moj fizièki razvoj. Voðahu curu u hladovine bez pra¹ine - da se zdravlja nadi¹em. Mijenjahu mi zubne paste da gleð jaèe blista, primah vitamine iz svje¾a voæa i povræa, jednom mjeseèno morala sam stati na vagu - sve po katalogu. Jedino ne postupi¹e po uputstvu o njezi grudi: ako ih trljam u studenoj vodi triput dnevno, biæe jedre, stajaæe same. Ta ti vje¾ba sad ne treba, reèe mama, a kad okrilati¹ - vidjeæemo.
Kad okrilatih, vrgnuh æurak naopako: dojke po katalogu, a ostalo koliko se stigne. Imala sam mladolika ratara, ne zapamtih mu ime. Njemu nije smetao bijeli luk, niti debela noga - samo da ono ¹to rukom stisne bude èvrsto. Prvi me ¹tipnu za lijevu zdravicu, ja mu odmah ponudih desnu: golopoèetnicu zanio vrani brèiæ. Kasnije mi kaza¹e knjige i drugarice da ne treba zinut na svaki zalogaj koji kosmata ruka pru¾a. Tu se sjetih majke i oca: ono ¹to posijali klija u dubini mene - valjda æe ne¹to niæi. Mora da nikne, jer veæ prièaju po selu kako mogu staviti mali prst u nos; kuèki su nozdrve ¹iroke. Tata i mama prave se da ne èuju: zlatno je na¹e dijete pa oni èija su deri¹ta srebrna bi da ga potamne.
Zato dobro ako djevojka koja ne vlada sobom dok raste naðe stablo uz koje æe se viti. Posmatram vinovu lozu ispred kuæe: korijen se po zemlji vukao dok se kriva jasena dohvatio. Sna¹la se, znaèi, bezno¾nica - kako neæu ja koja imam dvije. U poèetku, knjige me upuæivahu kraljevom sinu: le¾i na parama, mo¾e objesiti èovjeka za sitnicu, a klanja mu se svaka glava u kojoj ima pameti. Druge knjige, kasnije, nadado¹e dreku: kakvi æosajlije od èokolade, kakva zlatna telad, i prinèevi, ba¹ takvima ne treba nazivati bo¾ju, no okretati leða, neka vide da su sami. Treæe knjige podigo¹e glas kao da me bude: u boj protiv nepravde, i mu¹ko i ¾ensko, nek se zbije pruæe u ljese, neka i u vlasti zadrhte æese, na¹a ga je, na¹a æe ga biti, nema druge! Na kraju, sveznanje meðu dvije korice bio je ¾ivot: uèa¹e da udarim glavom u tvrdo, pa ako me zaboli da to ne uèinim drugi put; kad, reèe, bude¹ sva kvrga, sva èvoruga, to jest kad knjigu dokrajèi¹, osposobljena da ¾ivi¹ po receptu - vrijeme biæe isteklo. Pa ¹ta da radim, pitam sveznajuæi zboroslovku, a svaki list mudruje: gledana iz tog i tog ugla stvar ima tu i tu boju, ali kad mijenja¹ ugao boja ti se ruga...
Izvuèe me Miodrag iz te zbrke. Dodu¹e, veæ imah nekoliko o¾iljaka po tijelu - on kaziva¹e ispod kakve se haljine mogu skriti. Gledam ga sada sa visine i hladno: nit me rukom opasuje, nit mu igram uz sviri¹te. Zato mogu kazivati nepristrasno: nije delija bio niti potonji u koloni. Ima¹e ne¹to znanja, ljublja¹e ti¹inu, savija¹e glavu gdje ne treba isturati. Zborahu da je najnaèitaniji seljanin - drugi bi od toga pravio kapital. Ja rasla na drugoj strani mjesta¹ca i prezivah se drukèije - zato mi bija¹e bli¾i. Kad rekoh da je Miodrag lijepo ime, on se smje¹ka¹e: sladunjava hvalisavost ne slu¾i na èast dobronamjernom krstitelju kumu, nije ¾ivot za ma¾enje, veæ za borbu koja vodi cilju, a cilj je da ne umre¹ potpuno, neki trag da ostane iza.
Mi¹ljah da taj trag mo¾e biti dijete - kazah sagovorniku kako sam spremna da se ¾rtvujem. On pokaza zube pa usta pokri ¹akom: ja, sele, nijesam tamo ciljao. Bi povrijeðena moja sujeta - sama istrèah na èistinu. Umjesto da ustrijeli, ovaj di¾e pu¹ku i gaða u nebo: ¹enluk. Kako i neæe: peèena mu ¹eva sama pada na ramena! Miluje mi perje, hrani iz ruke - ja zapjevaj. Izmeðu pjevanja i milovanja ¾ubore ozbiljni problemi: nije obraz ono ¹to ljudi ¹tave, dobro djelo najljep¹e za jelo, ljubav prava ne mo¾e da spava, no stra¾ari da ko ne prevari...
Velim tada: prevari¹ li ti kada i kada, Miodra¾e - ma ruku na srce! Prizna da vara sebe i svjetinu na dohvatu - to se mora. Sebe obmanjuje kako umrijeti neæe: gazi kroz glinu, ostaæe ¹ara sa gumaèe. Stra¹ljivcu dr¾i predavanje o kièmi: ako ti je bog ne podari, zapni i napravi sam, beskièmenjaci nijesu talièni. Starici na samrti ¹apuæe: blago tebi ¹to æe¹ na poèinak, ja da valjam potrèao bih prijeècem i ostavio te iza sebe. Ljenèini èestita: pametno, kuro, otac radi za obojicu, selo u¾iva ¹to u bundevi na tvojim ramenima vidi kuriozitet. A meni ka¾e da sam rekorderka svoje vrste: e ¹ibljièasta, e lijepa, e èista duha, e, veli, mogu da ka¾em i vi¹e, ne ko¹ta me, a tebi milo èuti. Takav on - ima u rukama sve karte, pote¾e kad mu koja treba i obièno dobija. Kroz èitavu igru, ipak, pora¾eni ne osjeæa zavist prema pobjedniku: potrefi doktor koji ka¾e "popij ovaj otrov" i ti kad popije¹ osjeti¹ da je to lijek.
Odr¾a mi èitavo predavanje o braku: on ¹tetna institucija, glupo vezivanje u lance, ogranièenje slobode èovjeka kao jedinke, srce kuca za sve dobro i lijepo a to podijeljeno po ¾enama, nema je koja sve ima, zar da kradem ono ¹to ¾ivot pru¾a, zar samo jedna da u meni ima mu¾a, dijete mo¾emo zamijesiti na jeftiniji naèin pa opet da raste i bude debelo kao but, brak je kasarna, moma¹tvo civilada, luksuzni auto bez prikolice, zar ograðivati bodljikavom ¾icom ja tebe, ti mene, da nam tuða gubica ne bi zarinula u zabran, jedna ¾ena brzo zasiti kao i jedno jelo, makar bilo ono najskuplje, treba jelovnik da je podebela sitna knjiga zvana imenik... Moram da skratim ovo sabiranje, uzbuðena ustajem, okrenuh mu ¹unku koja zavrcka demonstrativno: prema tome, ne¾enjo...?
Prema tome - uozbilji se Miodrag - nije humano da ubuduæe na slièan naèin prezentira¹ karlicu meni koji smatram... (ustade, baci kapu, i tiho)... da æu uskoro postati zakoniti mu¾ one koja njome sada demonstrira. Sigurno zafrkava, uhvatio me u tjesnoæi pa mo¾e - to tamno kao noæ. Ali nada sviæe kao zora iza dalekih planina i stidljivo pita: a reèe li ne¹to protiv braka, ili se uèinilo? Draga moja, ne vjeruj nikada rijeèima - djelo je metar za istinu; stavljaæe ti na glavu vijence-¹arence: svaka ru¾a biæe rijeè birana, ma se èuvaj jer æe¹ i u najsreænijem sluèaju izvuæi glavobolju. Od velike radosti udarih u mali plaè, zatim navalih da prosca lomim - on dug vrati tako da zaradih paru na paru...
Dobro to momèe, samo opasnu vjeru vjeruje - reèe tata. Ljep¹a od njega na svakom pazaru - reèe mama. - More, ljepota momku vi¹e smeta no poma¾e - primijeti tata. - E, a ovome mo¾e da odmogne i pamet i ru¾noæa - sluæa¹e mama. - To nije iskljuèeno - slo¾i se tata. - U toj porodici ima bogalja, s higijenom ne stoje najbolje - opet mama. - E, ali ovaj dosta uredan spolja, no ne znam kakav je iznutra, mo¾da krivuda - ispravlja tata. - Mora dijete mi tamo da radi, hoæe li znati - pribojava se mama. - Dobro ¹to samo roditeljima, biæe sna¹ici lak¹e i ¹ire - vedri se tata. - I ¹to je taj Mio dobrodu¹an, iskrenokast - vedri se i mama. - Na svadbi bili oboje kao nebo bez oblaka - tako izgledalo kad svatovi napuni¹e kuæu i posjeda¹e.
A kad svatovi napuni¹e kuæu, posjeda¹e, kad izmijenja¹e èa¹e i fla¹e - umije¹a se piæe. Piæe otkljuèava bravu na grudima: utamnièene misli izmaljaju na vidjelo, crven nos se ba¹ oko njih vrti. Poèe ozbiljno: ova trpeza puna, bik je ne mo¾e rogovima prevrnuti, manje nas koji sjedimo i kusamo no ovih koji prinose i poslu¾uju, kad li æe doæi vrijeme da svi sjednemo, svi budemo siti, a ako neka mora gladovati, onda nek to budu oni koji sjede a ne oni koji poslu¾uju. Ovo reèe jedan od svatova - Miodrag birao svoje dru¹tvo, bunðije. Odgovori jedan od svadbara - i tata birao sebi srodne. Onamo uèitelj, ovamo pop, onamo student, ovamo pisar prve klase, onamo nema debelih, ovamo malo mr¹avih. Isprsi se tatin izabranik, rastopi zlatni zub: tu pjesmu lijepo slu¹ati zato ¹to raste iz bajke, ljudima nije dano mijenjati strane svijeta, niti suncu da odreðuje gdje æe isplivati, gdje potonuti. To ne, umije¹a se drugi svat, ali da se raskoraèi¹ izmeðu mene i maloga i sunca sjajnoga - zar je to pravo pa da si od oca staklara! Ako jedna strana ne popusti, mo¾e doæi do bruèice - umije¹a se tata i zabrani utuk na utuk.
Tata volio crvenu boju uvijek kad na tu ljubav ne mora ¹to da plaæa - on se muèi, i nema dosta, te u ovima ¹to se javno bunevidi neku bar daleku svojtu. Vidi pa i od svoje supruge tra¾i da gleda tako - majka ula¾e trud. Trudi se, ali bez krupna uspjeha: ovi ðaci i golaæi ljuljaju bogu nogu od prijestola, misle da ¹krkalicama poèine juna¹tva, to glavolomci koji mogu jer u pogledu imovine nemaju ¹ta drugo da slome. U mladosti majka bila paunica - imalo se. Spremana za kneginju ili banicu - kad doðe vrijeme braène trgovine, neko povuèe iz opticaja knezove i banove. Zinu duboka rana, treba kakav-takav zavoj - prista da je tata prstenuje; tat mrkoput, gladi¾enac: zaprijeti da æe uzeti na se jedno zadu¾enje samo (da radi), a da æe izabranici natovariti dva (da jede i le¾i). Zato se mama i dalje koèila, raspitivala o modi, odahne kad joj zaviðaju vrsnice na pazaru. Sve nei¾ivljene, pohaðam modne seminare, gura me k visokim ¹kolama, tutka knjige u ruke, odreðuje jedinici vrijeme za gimnastiku, vrijeme za kozmetiku...
I opet se snovi porazbija¹e: mrdnu ¾ivot ramenom, toaleta s ogledalima i boèicama pretvori se u gomilu slomljene staklarije. Ja, nezauzdana, okrenuh majci leða, zagazih u vrtloge ¾ivota: koliko su opasni i zeleni, toliko privlaèe. Negdje skvasih noge, negdje se okupah - negdje bilo i davljenja. Tako otkrih Miodraga - danas se javno utapamo jedno u drugo, da budemo ista rijeka. Mo¾da æe nam se smije¹ati boje - manji izvor u veæi uvire. Miodrag tankojed - ali savremen - zna da oèara. Ja ranjavana, mo¾da reckana, ali tankovrha - savijam se kao mlada kita. Zato svatovi bezbri¾ni, orni - kod domaæih manje toga ima. Svatovi raèunaju da su na dobitku: jedna srednjaèka si¹la u ni¾i sloj. Pa pucaju zdravice, ¹krope rakijom, vade jabuke ispod peèenih, ovnujih repova, sudaraju laktovima, grlo grlu ne da izdu¹iti, plava izmaglica pada na oèi da bistra lozovaèa i bistri um grgolje istim koritancem.
Neko iz kuænog kruga osili ili mu uteèe rijeè: kako mlado¾enja dobija premiju. To odjeknu: ima raznih premija, prijatelju, mlada je izabrala onu koja na va¹oj lutriji ne igra, no ne zbori vi¹e ni¹ta. Onaj da obja¹njava, da se izvlaèi, ovaj zapaprièen: nikad ne puhni stra¾njicom onome koji takoðe ima puhalicu. Ovo preko-jego, uzvuèa drugi roðak: da¹ mu da loèe, a on prevrne korito! Sad gosti uzbuèa¹e, a jedan glas za¹estari orlovski: more, taj misli da smi svinje, zato ¹to se gologuzi nijesmo valjali u ¹eæeru kao on kad je bio mali, zato i danas mnogi tvrde da mu je pozadinska obrazina slatka... Sukob èa¹a i rijeèi ne bi kr¹ten krvlju jer tata di¾e obje ruke: ovo moja kuæa, ovo moji gosti, niko od vas koji poma¾ete u doèeku nema pravo da se s njima ovdje obraèunava! Sukob tako bi samo ubla¾en - peckanja se nastavi¹e. Jedni o izborima, drugi o vreæama bra¹na za glasove - treæi glupo poku¹avaju da sastave komadiæe veselja. Da bi dokazali kako su parajlije, svatovi pobaca¹e sitninu i krupninu, uze¹e me ðeveri u podruèje - odo¹e s barjakom pjesme o pravdi i slobodi koju radni narod voli.
Kotac seoske sloge veæ se rasplitao: ide svako za svojom mi¹lju koja vodi istoèno ili zapadno; sredina ne postoji: skliza¹ se u jedan od dva kolotoka. Tako moj tata doðe gdje nije planirao: pliva niz maticu opasnu i crvenkastu; a mama ga prati na odstojanju - mlatara rukama i nogama, pita ¹to pod starost udara u maniti lik, ¹to æe magarcu da se dru¾i s pastuvima i ciganskim konjima... Meðutim, kad puèe ratna pu¹ka, niko ne reèe da otad¾bina nije u opasnosti: gotovo smije¹a¹e dimove. Kad bi jasno da je to æorak - nikom drago. Ali kad ubojni ustanièki metak progorje koprenu noæi, ustalasa¹e se duhovi - svako prizva svoga boga. Poèe re¹eto da podrhtava: jednu stranu bra¹no, drugu trice, u bra¹nu crviæ, u tricama zrno. Naziru se junaci i kukavice, izmalja jedna smje¹a iz druge smje¹e - tvoje da prepozna¹. Na boraèkim kapama plamte zvijezde - du¹man ih tuli iz svih cijevi. Ustanièko drvo cvjeta, miri¹e - u proljeæe plod se zameæe. Iz okupatorske larve polijeæe leptir èetni¹tva, oblijeæe oko voæke: saveznik crv u jabuci.
Prije li zrene, crv ne naudi - èisto cvijeæe daje zdravi plod: nastrada¹e ni¾e grane koje se kasnije oploðavaju - te obljubi ¹arena leturica izdaje. Nasta sudar misli, sudar rijeèi - odmah zatim stupi¹e u akciju noge i ruke. Ja bila s Miodragom: prilog za ratnike, govorim na konferenciji, di¾em parole da se bolje èitaju, zaboravljam na privatne stvari i odlièno se zabavljam. Izgleda¹e, u poèetku, neæe biti mnogo posla: otrsiæemo stvar pjevajuæi. I gotovo opet poèeh da vragolijam, uvijam u hodu, mladi pu¹konosci neka to vide: njihova velika buna dobija smisao vi¹e.
Tada prvi moj kliktaj bi obojen krvlju: ode tata i mama. Nebeski gusari bombe na tro¹ne seoske kuæe - danas pogode tu, sjutra ondje. S poèetka, stravljene ¾ene, djeca i neki ljudi - potom ogugla¹e. Tako i moji stari: rade ne¹to u ba¹ti, zagovaraju, ne vide razlog za¹to da se skriju, to ¹to dr¾e u rukama nije oru¾je no alat. Dvonogi pas s brda zalaja na avion, ovaj zalepeta krilima - ja od radosti poskoèi i zavikni, mo¾da ga dohvatio zubom. Tada vidjeh crna jaja, padaju pravo na me - legoh i za¾murih. Grom riknu trista metara dalje - u ogranak gdje sam djevovala. Kad gromovnik odletje i odjek zamrije, di¾e me ne¹to da potrèim u rod: mo¾da umiruæi tra¾e okom ¹to se gasi. Kako se zove rastanaèki - nijesam èula; kako se gasi oko - ni to da vidim. Vidjeh samo zadimljenu jamu pored zida - malo dalje razvaljen tata i mama. Isjeèeni komaðem, zapra¹eni zemljom, smanjeni kao da pogodila sunèanica, okrenuti u dva pravca - svako svoju brigu brine. Takvi su u ¾ivotu bili: leða jedno k drugom i onda kad se dodiruju trbusi. Koliko danas, smrt æe ih pomiriti: dva strièana veæ kopaju grob ¹irok koliko braèni krevet. Evo prilike da isplaèem oèi svoje èarne - prva sjeèa najte¾e se prima.
Postah siroèe, kasnije bi lak¹e: umno¾ene sestre. Nekoj pogibe brat, majka, nekoj mu¾ - tu metak, tamo iz topa, ovo na polo¾aju, ono u buðaku. Zaèesti¹e skupovi pred crkvicom, a mali: nema ¾ivih da ponesu nosila. Presta¹e glasne ¾alopojke i zadr¾avanja oko krstaèa: èeliène ptice ba¹ tu slijeæu da kljucaju. Jednoj pogibe mu¾ - ona se na sahrani zakle da æe pu¹ku o desno rame. I posta partizanka - mo¾da prva ali ne potonja. Rugaju se oronuli starci kroz bolesni i krezubi smijeh: a, silnija hajduèica koje mogu stiæi i uteæi, brzonoge, ne smetaju ih mo¹nje... I ja bih da se opa¹em, objesim bombe o pojas - to dopu¹taju. Ali ne pu¹taju u bojeve - Miodrag ka¾e da sam nje¾na. Ja jesam nje¾na koliko srna: na svaki ¹um di¾em glavu. Ali malo sam hrabrija u potonje: èesto noæim sama meðu èetiri zida. Èesto se ne¹to prizre pa stegnem pesti: zagledam i ono nestane. Tako uèio Miodrag - sada ga rijetko viðam pa moram sama.
Rijetko ga viðam jer skaèe s èuke na èuku - treba na vi¹e mjesta. U¾elim ga èesto, ali ¹to je bolje: kad naiðe, ozbiljne stvari pro¾dru nam vrijeme, za ljubavne ne dostane; a meni kao siroèetu treba vi¹e njege - doði mili, da se gladimo. Ja od djetinjstva razma¾ena pa to izbija - uzalud grubo¹æu hoæu da potisnem. Jednom sam poku¹ala da pucam pu¹kom, ne ide: popu¹ta ka¾iprst na okidaèu. Drugi put uspijem, no to neprirodno - ¹trecam u snu. I bivam nesreæna na svoj naèin: neæe mi se ukorak s ratnom modom. Zato gledam iza zapeæka - mlada, zelena i oèuvana. Ne¹to mi je otud sumnjiv Miodrag: prelijepo mu stoji uniforma. Prava nije, komesar nije, ali primièe se tome: visi uz bok ko¾na torbica, na pleæima laka ma¹inka, kad govori partizanke prve klièu. Sumnjivo to klicanje: u borbi za mene rðav znak. Jo¹ kad èuh povlaèenje za Bosnu - izgubih glavu. Miodrag je ponovo uèvr¹æuje na ramenima: nije, ¾eno, za tebe Golgota, ove ¹to idu ko¹èate su i otvrdle, ostaæe¹ jer kompromitovana mnogo nijesi, de raspremi postelju da malo razmatramo akta "strogo pov".
Ljubavni val crknu prije no udari u stijenu - vje¹taèka ki¹a zar je prava. Ali i to moglo biti dovoljno za blagoslov - da nijesam jalovica. Ja ovo odavno krijem i od sebe - treba ¾enu razumjeti. U stvari, sama sam kriva - malo Miodrag. Trudnoæa, reèe, deformi¹e ¾enu - no to sporedno; glavno da èovjek danas nema sreæe - èemu patnik vi¹e na svijetu! on to izrijeèi, a dijete mi posija - ja kod babe dok nije i¾ðikalo. Baba nema diplomu, ali kuva trave i zna rukama - ja pusti da me skube. Tu izmuèi trudnicu, aparaturu i¹teti - ostah nerotkinja. Sva nesreæna povjerih mu¾u, on poblijeðe u licu pa se snaðe: more, nije va¾no, nijesmo kuèiæi, ovako manje briga, inaèe kad hoæemo da se zabavljamo bojimo se posljedice, sad mo¾emo otvoriti èesme, ne treba se pla¹iti poplave...
Peta kolona o svemu obavije¹tena pa i o tome - kaza¹e mi kad uðo¹e u selo. Uðo¹e s Talijanima, u buljucima - postavi¹e stra¾e po bre¾uljcima. Okupi¹e seljane na ¹iroko guvno meðu kuæe - dr¾e policijski èas. Odreðuju prostor i vrijeme za kretanje, postavljaju kmeta, popisuju imovinu. Tu vidjeh na¹u sitnu i krupnu stoku, ¹to pase gradsku travu: pu¹ke nose, panjoke primaju, na crveno pljuju. Doðo¹e i njihove porodice - udru¾eno i javno vagahu ko gdje rama. Elita predveèe zakrèi glavnu raskrsnicu: sjednu oko toèka gdje ¾ene vodom pune vjedrice. Ja nailazim, glavu dolje, svi me pilje: zdravo, partizanko, jesi li i¹tetila stidnu stvar radeæi udarnièki za ciljeve komunizma; onaj ¹to izabran za kmeta, èak se i zagoni: kurvetino jedna crvenorepa! Mlaði pokazivahu vi¹e milosrða: ljepu¹kasta je, post joj æaæin, pazi noge, paz podgrlje, gdje ba¹ u partizane da zaluta, za takvu nije selo i kamenjar no varo¹ i debeli tepih. Izmi¹ljali pozive - da me talijanska komanda ocijeni: Kalabrezi na ruèku odlo¾i¹e ka¹ike.
A gore po ¹umi trojke i dvojke - stvara se pozadinska èeta. Udru¾ene vojske gone ih danonoæno: pretra¾uju jame i peæine, pentraju po drveæu, hvataju busije s grmenime. Formira¹e specijalne leteæe èete: momci brzonogi, struènjaci za èuke i jaruge. Svakog dana ulovo ne¹to: poveæava se regimenta mrtvih zvjezdonosaca. Ali te zvijezde ne gase no sijaju jaèe: ¹apat javlja kako koji pade - Marko bombu pod sobom, Janko se zamijeni, Branko hvata no¾ za sjeèivo, Nikola koga uhvati¹e na spavanju dr¾i govor na streli¹tu, prijeti da æe neèiju ko¾u drijeti... Gotovo sve terence istrijebi¹e - pa k Bosni okrenu¹e. Otud se mnogi ne vrati¹e, to prenu vjeru na¹u - biljka bila sparu¹ena od su¹e. Osipamo se ipak im ¹to èekamo odavno - vrijeme stalo iza daleka ¹anca. Dosta veæ na¹ih peciva - kad æe veæ jednom ra¾anj za njihova! Edo, djelju ga negdje iza gora: puca ratna sjekira u susjedstvu. Novo proljeæe donosi nove zvijezde samoniklice - to vjesnici. Selo se talasa, savjesti mnoge nemirne - ko zna ¹ta se iza brda valja.
Na Partizanski domovi gluvi, potuljeni - sad se bude. Na licima isku¹enica treperi ¾iva vatra - to te¹ko skrivamo.Leteæa èeta zeleni se od ijeda - tjeraju u kasarnu, na bièevanje; ukidaju trebovanja, bez hljeba smo - njiva ne raða sama. Glad zijeva na sva usta - povija se duh. Ja na te muke nijesam navikla - pitam kukove mogu li ¹to pomoæi; to i batina¹a opitomi: spu¹ta toljagu a zavlaèi ruku u torbu da mi da cibok. Pokajah se kad napunih crijeva - zatim poèe savjest da ih grize. Gri¾nje nesta kad se isprazni¹e - ¹ta tu mogu. ©ta mogu kad nijesam jaka - krivo bur¾oasko vaspitanje. Zato mislim da je ¾ivot kratak - treba ga bar pro¾ivjeti. Kome korist da lip¹em na pragu - kakvi to principi! Ja lijepa ¾ena, ¾udi me i ðavo protiv koga di¾em ruku - za¹to da to ne unovèim! Eto otud dola¾ahu kod mene s poklonima - u namjeri da æe uzeti vi¹e. Ja svakog primim sa smije¹kom, moguænost mu nagovijestim - dalje od toga bo¾e saèuvaj! Istina, to je igranje vatrom, a ¹ta mogu - ne¹to treba da me grije.
Na¹i gledahu iza stakla - izbrisa¹e sa svog spiska. Reko¹e da brukam mu¾a i borbu - ja to ne èujem no nju¹im. Ako se pitaju za dokaz - pokazivahu miris u vazduhu. Ne bi, zborahu, d¾abe slali pakete u kuæu - no skinula gaæe, izdaje sobu pod kiriju; koji serov - potpali ga: ne ve¾e dobro kad hoda, pid¾ama cijepa do pupka, udara nogu na reklamu, napinje sisu; jalovica pa joj dobro do¹lo: a po njoj, a prutom po vodi - ne poznaje niko ni¹ta; nju su one gimnastike i bogatluk izopaèili, poslije ni Miodrag nije mogao ni¹ta dobro nakalemiti...
Ja primjeæujem da mrko gledaju neke prijateljske oèi - dijelom se dosjeæam jadu. Ali mislim: bo¾e zdravlja i da doðe sloboda, otkloniæemo nesporazume. Zato vi¹ak hrane koji imam nudim kom¹ijama: neko uzme, neko srdaèno zahvaljuje i la¾e da ima zakopano u skrivnici. Mijenja se boja i kapa - dolazi neosjetno godi¹nje doba. ®ivot je, znaèi, pogana stvar: èas te mije, èas te mnogo prlja. Ali: ni za ¹ta na svijetu ne bih ga prodala. Nek drugi dobije medalje i tako dalje, nek ¾ive poslije svoje smrti, ðikaju u spomenike - ja nijesam toliko neskromna. Poku¹ah da budem, na knjige pela da porastem, oslanjala na jaka mu¾a - ni¹ta. ®ivot se svemu tome smije - poziva na gozbu dok nije kasno. Jer, nema zagrobna ¾ivota: nosite se s religijama, dosta uzda i uzdica, neæu gladna da umrem... Ipak ne zinuh koliko mogu, samo rastvorih usta - koliko ¾eð da utolim. Primah pozdrave i poklone mladih èetnika koje i prije poznavala, ali oni odlaze od mene sve natmureniji: praznoruki. Zakljuèi¹e da sam u dosluhu s partizanima koji uèe kako da izdajnike za nos vuèem - mo¾da i darovi preko veze sti¾u u vuèja usta. Zato se polako odbi¹e od mene, na scenu stupi Veljko i jedan Jago¹.
Veljko pouzdano nosio èetnièku pu¹ku: laka mu, draga mu; ali ne zato ¹to politièki obojen: politika za njega nepoznati sumnjiv kontinent, Kolumba naziva smetenjakom. Od starih èuo da "politièarenje" jeste igra visoko¹kolaca: jedno ti zbori, drugo tvori, gledaj ko æe koga, a èitavo varakanje odvija se u ru¾nu osmijehu. Veljka èinja¹e pouzdanim ljubav prema sve¾nju lira, raznovrsni ¹areni d¾aèiæi u naturi i ¹tavljen obraz. Taj kopilanski dio lica crven i mlad kao u zdrave djevojke: izgleda¹e krasi ga stid zato ¹to zbog sitnice zarumeni. Tek zamomèio, a veæ se prièa¹e o njegovim afericama: ovdje uzdisao, tamo kidisao. Uzdisao jeste, ali kidisanja nije bilo; te¹ko da golotrb iziðe na stra¹ni sud, ne uzda se u pu¹ku. Imao u stvari manicu jednu: ¹uplja cijev nije funkcionisala kako treba pa se juri¹lija uvijek na prilazu rovu kinio, kanio...
Nezgodica nije poznata kolonelu - zato ga uputi na mene. Buduæi da ti, reèe, lice djevojaèko i jabuèasto, i zna¹ kako se cvrkuæe sa ¾enama - ajde, izmami joj takozvano srce na èistinu. Ono æe ti kazivati mnoge tajne o partizaniji. U tom sluèaju, mogu da ka¾em, tvoja gozba poæi æe i nama po brkovima: uveæaæemo i politièki kapital i materijalnu prevlast nad crvendaæima. A i tvoje æe se oru¾je proslaviti vi¹e ako se ne zadovolji¹ samo time ¹to æe¹ da je izgazi¹ i opase¹. Ja ne znam kako ti gleda¹ na tu stvar, ali stoji èinjenica da nema o¾iljka - makar joj èapru zgulio - ako nijesi bar dodirnuo du¹u. Dodu¹e, starija od tebe desetak ljeta, ali to ni¹ta ne smeta: od zrela voæa manje trnu sjekutiæi; a tvoje godine neæe njoj biti smetnja jer zna da su slatka prijetnja od koje se i dama grèi, i ba¹ zato ¹to se grèi u susret ti sama trèi... Poèni sa njom ne kao sivonja, no vje¹to i na slatki¹e, to æe je nadajmo se okrenuti, jer je, mogu ti reæi, vaspitana u graðanskom duhu gdje su nazori labilni a gimnastika i busanje u prsa samo znak da hoæe da se dopadne i nogom i dojkom ¹to su sve, ka¾em ti, èista posla za momèinu tvoga kova i zadatka...
Tako Veljko poèe da mi se primièe po zadu¾enju: gazi boja¾ljivo, to godi. Ja znam njegovu manu - ¾ene jedna drugoj brzo prenesu. Opasan redenicima, pi¹tolj, nakrivio mrtvaèki znak, brada - valjda to treba da zanese. Pita kako sam, nosi li me misao na mu¾a - ja kazujem. Nosi ¾elja, od krvi sam i mesa - to je jasno. I ja sam, veli, od istog materijala - no nemam kome da se po¾alim. To mi nije drago, sauèestvujem u nu¾di - a ¹irim usta. Ti si se meni svidala i prije rata kad je bilo svega dosta - podsjeæa me. To, Veli¹a, nije bilo te¹ko: cura ne ba¹ ru¾na, ti momèina. Hoæu ti povjeriti jednu tajnu, reèe na odlasku: nije mi krivo ¹to navija¹ za crvene. Sjutradan povjeri drugu tajnu: da i on crven u du¹i; ponavlja la¾ dok posta istina - ¾ena je lakovjerna. Ali na ¾alost kako æu mu pomoæi: pozadinci se ne javljaju svakom. Ti sumnja¹ u mene, zato ne kazuje¹ - on se ljuti. Ljuta i ja, a on jedno isto: glumi to kome drugom. Lijep kao ¾ensko, to pamet muti: zovem da mane politiku. Kiduckam dugme, èe¹em se iznad koljena - njemu neprijatno, bje¾i glavom suprotno. Mo¾da istinski voli kad je tako nesiguran - lo¹ znak je ako rijeèi teku same. Pripeklo ljeto, on u domu mome - uporno èeka vezu s partizanima; uz to: da ka¾em ko su jataci, gdje skrivali¹te, kakvi planovi, èuje li se ¹to.
Ja èujem klackalicu u njedrima: ubrzano ¹eta, kao da tu zakoniti. Krv mi pjenu¹a slièno mladu vinu - opasna plima. On se povlaèi da ne skvasi noge - biæe zbog one mane; treba vidjeti ima li lijeka: vje¹ta ¾ena mo¾e vi¹e nego ljekar, sigurno kad dobija profit. Istina, ja mu¾u vjerna do danas - ali sve ima svoje granice. Kad njega odavno nema, te¾e gledam kako se drugi muèi pored mene. Jo¹ kad taj drugi pati iskreno i ¾eli me - bez samilosti otkinuæu dio sebe i dali! Vidi èovjek tuðeg psa kako lipsava - baciæe kost. Pogotovo ako je taj pas na¹e èeljade - njemu ljubavna pustolovina s jednom, da ka¾emo, partizankom doèarava blagodati i svijetlu sjutra¹njicu epopeje za slobodu. No i da nije toga, gladan èovjek ¾eli ukrasti, iako zna ¹to je lijepo - ja moram...
Ovaj Veljko mnogo se ne¹to vrti oko veza i jataka, ispituje savjesno - u mene skrivenu neæe da zaviri. Nikad pod momka ne lijegam samoinicijativno - obièno on napada da slabija strana u èasnoj borbi èasno podlegne. A kad se ovaj samo crveni i skuplja noge - toliko ja svoje ¹irim; udri me pa da ti zahvalim - ili - bje¾, mi¹iæu, imam maèku. Znoji se, jadnik, moli da uæutim, nesigurno obeæava da æe me smiriti - ako ka¾em ko sve za crvene... Ne mo¾e¹ ti, jado, nikog smiriti - jedan si mlakonja, invalid i po! Zabranih da dolazi - nek se bezuje preko baba. Slomljenim korakom ode, kamen za sobom - prizna kolonelu da iz peèene partizanke ne mo¾e izvuæi nikakvo obavje¹tenje, stisnula i ne pu¹ta. Tada Jago¹ isprsi: idem ja da je rastavim na sastavne dijelove.
Jago¹ nije zagonio put mene - uvijek se prvi javi. Korak podmuklo odmjeren - ko æe znati da se tako bolje smi¹lja zlo. Kad razgovara, ne gleda sagovornika no sebi u kljun opanka: smjera ne¹to pa savjest nije mirna. Mu¾ njegove majke ne mo¾e repa vuæi, di¹e te¹ko: izlizani kapetanski znak nosi na prsima kad hoda i kad lijega. Na njegova juna¹tva selo plaæa porez: mora¹ slu¹ati kad ga tupi, kad se busa. Ne¹to od toga preðe i na sina: bi da uðe u oficirsko libro; ali ne radi klanjanja, veæ zbog uklanjanja: ide¹ putem a smrtnici se svjesno razmièu da ti bude ¹ire. To je ono: ¾ivot kratak, treba ne samo primiti dar koji nudi veæ i otimati ono ¹to ne daje. Prema Jago¹u ¹krt bio: to ¹to ¾eli¹ nije u magacinu, mijenjaj trebovanje.
Na skladi¹tu bile i ¾ene, raznih boja i kvaliteta, no kakva vajda: ovoga ta roba ne interesuje. Pa se èudi bijeli svijet: kako izraslo momèe i delija ne nastupa u pravcu gdje ga doèekuju cvijeæem! Ja osobito ne mogu da shvatim, mo¾da æe ljekari: ima sve ¹to treba za viðenje sa drugaricom, a neæe sastanak, mrzi ga. Pogana ma¹ta narodna dade glasu drugi prizvuk: neko ima dosta hljeba, dosta smoka, ali nema apetita, pa ne smoèi nego posti; neko ima mu¹ke grudi u dlakama a ¾eli da su one koje mlate pri pokretu... Mo¾da zbog ovoga Jago¹ i sveo obrve vi¹e no kapetan ostavio u nasljeðe.
U svojim kritiènim godinama zapazih njega prije no Veljka: iako devedeset i devet ovaca trèi na pru¾enu slanu ruku, voli¹ radije onu stotu ¹to se izdvaja... Jo¹ vi¹e privuèe njegovo tropatanje kad koraèa - taj namjerno lupa nogom da èujemo. Navuèe crveni d¾emper kad èu pjesmu o komunizmu i ¾andarmima - poèe kokoæenje tamo gdje bilo manje opasno. Prostodu¹ci sta¹e da ga sokole, on se u trenutku zaboravlja¹e: zaturi glavu preko ramena i psovkom lomi prozor op¹tinskog æate. A meni godilo: ako ga volim - to je zbog ideje koju nosi ispod d¾empera, omastiæu i ja svoju bluzu, zvijezda nas zbli¾ava. Kad ga, meðutim, dva-tri puta udari¹e, on se opameti i povuèe u korito...
Danas je, vi ¾ivi, u modi potpetica, suknja do koljena, haljina do èlanka, frizura maca, tifus ¹i¹anje - ¾urnale dobro rasprodaju. A u moje zelene dane savremena bija¹e ona koja zna da izveze srp i èekiæ, zapjeva opasnu pjesmicu ili da korpu gospodinu kome dr¾ava pegla pantalone. I tu postupanje po ¾urnalima - samo tajno ih rasturasmo. Danas je, vidite, u modi da se drugarica od druga razvodi, grièke vje¹tice, biskanje na mjestu nedovoljno zaklonjenu - sve to mo¾da ima zlatnu podlogu. A u moje zelene dane ukrivala se ljubav iza gu¹æe grane: èak i grièku vje¹ticu kopka¹e da sazna ¹ta to propovijeda bradati Karlo Marks. Uèasmo kako da stisnutu pesnicu prinesemo sljepooèici - koja ne zna, slu¾i za porugu; koja neæe, ta jo ovca od gubava oca. Uèismo da igramo na binama, vicovi o bur¾oaziji - smij se narode, re¾im plaæa! Smijao se i Jago¹ dok bija¹e besplatno. Kad izmjeri kojom brzinom duvaju vjetrovi, poslu¹a roditelja: savij se bar malo, koliko da te ne slome. Tako pogrbljen ode iz moje mladosti - izgubih ¹elju da ga istra¾ujem. Dobro ¹to se nijesam izblejala: on pljuje u sramotni brk ¾eni koja ga zavodi o svom tro¹ku. Ali sada nije bilo tako - pro¹le godine.
Sada Jago¹ i ovom stazom tropoæe kad koraèa: zavr¹io obuku: osilio i nosi iskustvo - sigurno se negdje vje¾bao... Ne pita ni kako sam, ni hoæu li - nareðuje da otpa¹em suknju. U prvi mah to drago èuti - nijesam odavno. Ali se neækam iz poznata razloga: neka mi pomogne. On èeka smrtnu, ni¹ta ne bijeli - prosto neprirodno. Svetom vatrom ne gori mu lice - no ne¹to zvanièno. Poèeh da se i ja vje¹taèki cerim - strah osvaja. A kad jurnu i htjede silom da se poslu¾i, pogodih da ga mr¾nja vodi: ruka gruba, prsti grebu, dimi na rakiju. To ohladi u pravi èas: zviznuh mu ¹amar, pazi ti Jago¹a, pazi ti junaka, ¹teta ¹to precjenjuje svoje moæi! Dok smi¹lja¹e kako da odzvizne, izmigoljih u dvori¹te. Divljaèino jedna zadrta, idi svojim poslom - ovo nije tvoje zanimanje! Poslu¹no savi rep i poðe otkud do¹ao - kao prebijeni mrkov. Gotovo mi ¾ao, htjedoh viknuti - ne¹to sprijeèi.
Otada poèeh opet da gladujem - na moja vrata ne kucaju. Ako i neko zaluta - to nije Veljko, nije Jago¹. Selo u nedoumici stalo pa nagaða: il je varka, il odbranih glavno? Ponovo se javlja staro dru¹tvo - novo izbjegava susret. Izmeðu, ne¹to se kuva u vazduhu - kuvari me ne gledaju. Ba¹ zato ¹to ne gledaju treba da sam na oprezi - dugove svako lako pamti. Mo¾da zato Veljko i Jago¹ jedan s drugim - ¹ale se i ¾ale na me. Istu ranu nose, ne tra¾e dva lijeka - ko zna kakvi æe melem spraviti. Bolje da se smirim - prièekajmo da se odmota; nadoknadiæemo u¾itak kad sloboda grane - i ja sam zaslu¾ila. Va¾no je sada saèuvati glavu - danju grakæu gavrani, noæu sestre njihove.
Ja sve bolje pipam da se ne¹to sprema - mnogi naslute zemljotres i kad nijesu pernata ¾ivina. To je predosjeæaj koji posluje na principu radara: tvoja misao emituje talase koji u dodiru sa mnom odjeknu. Ovom prilikom isti sluèaj: ne¹to mi se mnogo drijema. Drijeme¾ hoæe da sastavi trepavice, ja se branim: treba plijeviti vinograd. Vinograd ispod sela - u zavjetrini. I dobro raða ko ga dobro pazi - èitave zime vino na trpezi. Lozostruk pohaðam i njivim, mada ne znam ko æe cijeð piti - treba vjerovati. Treba vjerovati da grom mo¾e sve sagorjeti - a on samo ponekad. On samo ponekad digne lelek - ostali se plati strahom. Biæe tako valjda i ovog puta - mo¾da mi se malo spava.
Sanjiva ustajem i ne¹to doruèkujem - nema hrane pa imam apetit. Kom¹ije vide da se tromo kreæem - niko ne pita snijevam li ru¾no. Idem goloruka, za pljetvu prsti dovoljni - sunce prije pozlati ovr¹ine. Vinograd modar od zeleni, takmièe se èokoti koji vi¹e grozdova dr¾i. Navalila pa grabim - Miodrag neæe okasniti na berbu. U blizim gusta ¹uma - ko bi da krade prvu nju osvoji. A bilo ovdje lupe¹tine: saminja pa manje opasno. Ja pojaèavala ogradu, bivala kiselica, a mu¾ ¹eæer: pusti, mila, ne bi da nijesu gladni, kad budu siti ograde æe smetati, treba razumjeti sirotinju... E, moj golobradi svje¹tenièe - ¹teta ¹to nijesi na ikonostasu. I tako, ra¾ali se smrtnu stvoru: suze bri¹em, vinograd plijevim.
Iz gusti¹a izviri glava, viknu po imenu - to je Veljko. ©trecnuh ¾enski - stomak spade niz koljena. Koliko juèe, bija¹e slobodniji; ima vlast, a ja nemam pu¹ku - sada neodluèan. Pripeklo sunce, ¾aropek ispod saæa - mo¾da bi da rashladim, krv za njega voda. Mo¾da mi vidio raskriljeno njedro - daj da ukrijem bjelinu... Doði ovamo, viknu crvenota - treba ne¹to da pretresemo. Uhvati me poznata nesvjestica: njemu nu¾da, meni veæa, dijete mi neæe naèiniti. I Miodrag govora¹e da glad nema oka - ja zaista odavno postim. Podvezah kosu, ruke na kuke, iskrivih pogled, tobo¾e neæu: a ¹ta to imamo da pretresamo udvoje ja i ti Velimire? Nije Velimir sam, no ima druga - poznaje¹ li me? Jo¹ jednom ¹trecnuh, smije¹ah crijeva: to Jago. Valjda neæete dvojica na jednu - ja kao u ¹ali. Bo¾e zabrani, od¹ali Jago¹, iako se ima gdje - Veljko potvrdi. Nego ¹ta æete, smije li se znati - drhti mi glas. Tra¾e te u komandu, neko saslu¹anje - promrmlja Veljko. Neko te optu¾io da zbori¹ ru¾no, treba provjeriti - pripomogao Jago¹. Primièu se polako do prve loze - Veljko zadnji. Pogledaju u stranu jer nesta rije¹i meni i njima - zlu prilika. Dobro izgleda¹, sjeti se Jago - da zavara. Nikako da stari¹, no kao vila, doda Veljko - da ne zaostane. Odgovorih, ali ne znam ¹ta - tamni oblak zamraèi mi pamet. Èistim ruku o suknju, popravljam nabore - i to izvan moga znanja. Izlazeæi iz redova, zatvaram prijelaz - Veljko po¾uri da sam navalja draèu. Jago¹ reèe "hm" i pljunu u stranu - tomu se ¾uri.
Idemo, neèujno: ja platnene, oni gumaèe. Utonusmo iza okuke - ne vidi¹ nebo od gorja. Ukr¹æen brijest i dubovina - izmeðu grablje i jasenje. Tu sjenovito usred podna pa neki ne prolaze sami - mo¾e samac da se pomami. Mjesto stvoreno za tajnu presudu - zemlja se uzalud kune raju. Sluh me opominje, ne koraèaj prva, ova dvojica vode - moje da im u stope pogaðam. Predlo¾ih da vodièi zauzmu mjesta, a oni oba: bo¾e saèuvaj, dama ima prednost, mi kavaljeri, samo gazite. Gazih do prva sunèana prozora koji bljesnu izmeðu grana - tu stadoh. Stadoh jer iskoèi peta iz le¾i¹ta - hoæu da nazujem. Tada sjen pu¹èana pade ispred mene - jedan je pote¾e. Hitro se okreæem, ali zar su oni lijenci: dva debela ra¾nja su u¹e kroz pleæa, probudi¹e me konaèno. Prvi vi¹e u¾aren i br¾i - drugi zakasni. Udarih glavom u veliku ¹kalju, zatim u odbranu: raspraæah se rukom i nogom. ©to uèiniste, momci od ¾enidbe - ja mislila da æe silovanje: to se oru¾je ne di¾e na ¾ene, nego drugo - kako te¹ko shvatate; radije lovite medalje no ribe, treba drukèije baciti udicu; ¹to tro¹ite ubojne metke - ja sam slaba ¾ena koja mo¾e samo da legne.
Crvenko i Crnac obezglavljeno æute - drugi manje. Sa¹aptavaju se u brzini, ¹kljocaju zatvaraèi - zalaze mi iza. Bila sam se predala kad upravi¹e jo¹ dva metka: izvrtje¹e lobanju. Upla¹ili se da ne umrem kasno: mo¾e ko naiæi, sleðenu usnicu odgonetnuti. To su znali, ostalo zaboravi¹e: da le¹ sklone, èaure pokupe. Treba ih razumjeti, jer prvo ubistvo najte¾e pada - gubitak nevinosti nikad nije lak; ni med, prvi put kad ku¹a¹, nije sladak. Zato potrèa Jago¹, potrèa Veljko - uteko¹e glavom bez obzira, kidaju dijelove odjeæe, polomi¹e sitnogoricu, zahuktani sta¹e daleko od sudnice. Misli Jago¹ kako je daleko oficirovanje: ljuljaju se planovi i ideje, vjera za¹titnica pliva kao na vodi ¹uplja tikva, èudne ptice dozivaju kroz ove grmene. Veljka trese groznica, cvokoæu ruke i oèi: neæe biti spavanja doveèe, mo¾e neko i meni da presudi iza grma, u grudnu ko¹aru zec udara èelom, kod ¾ive bih vazda na¹ao obrok, mogla bi mrtva napuækati sudbinu na mene...
Bijah topla kad put nanose strinu nepismenu i kratkovidu: breme trave na glavi, gleda pred sobom. Zamalo nagazi na ¹arenu vreæu - valjda neko izgubio. Pripogleda, pade breme: to ¾ena, pala trbuhom, glavom meðu ploèe zarila, zubima izvlaèi toliko svojski da se i kosom poslu¾uje. Prikupi hrabrost da utvrdi koja sam, ne bi dovoljno: kad savi ruku, na vrijeme tr¾e. Prepozna me po suknji i marami - prva uska i za selo kratka, druga ¹arena i tanka pjena sapunova. Ko strinu vidi, zabezeknut stane: ¾eno jesi li na sugreb nagazila? A ¾ena prièa, selo na prièu natièe: neko ubio lijepu ¾enu, eto svoju krv loèe, nikad da naloèe.
Ljudi su pametni, takvo vrijeme, pa razmi¹ljaju: ovu je vlast makla na du¹u, kako bi bilo da se pazi svoj posao, mo¾da hoæe da utvrde ko koga voli, kako bi bilo da se padne u postelju. Selo uskome¹a, odmjeravanje snaga: èetnièke oèi potajno igraju, sve druge gledaju u stranu, pada æutanje; æutanje odnese pobjedu: kakva bila da bila, èeljade jeste, grijeh ostaviti na putu i govedo, tome i tome kad se slomi krava do¹lo u pomoæ pola sela, i strah ima svoje granice, budimo nekad ljudi, majka mu stara!
Naniza se grivna: dosetak starih opaljova i ¾ene neke - dugo me gledaju nepomièno. Izvali¹e ljesu od vinograda, na nju odneso¹e. Sklanjaju se mu¹karci namjernici - ¾ene rukavima bri¹u oèi. Neko poku¹a da zaljulja zvono - stidljivo, stidljivo; umije¹a¹e drugi: o glavu æe ti se razbiti, ona komunistica, budalo! Poèe da se ¹apuæe: glavna za na¹e selo, trebalo da ide u Bosnu s drugovima, ovdje ostavljena po zadatku, da izdaju minira iznutra, da navraæa vodu na partizanski mlin, slu¾eæi se svim motikama, u korist firme radila i rukama i nogama i izmeðu nogu, pitanje hoæe li biti dopu¹teno da takvu zakopamo u sjenu crkovnu. Bi dopu¹teno, jer iste noæi doðo¹e Jago¹ i Veljko - da opasnim nagaðanjima daju drugi tok.
Èusmo u bloku da poginula - laka joj zemlja. Tamo se razne verzije pronose - ne zna¹ sve koje. Talijani æute i na¹i u komandi - mo¾da znaju ne¹to. Kru¾i glas da se Miodrag èetvorici zamjerio - njegova ¾ena vraæa dug na ovaj naèin. Po drugima nije tako, nego sukob na ljubavnom podruèju: ubistvo iz ljubomore, ili mu znala manu politièku - pa smetenjak ba¹ po danu! Najvjerojatnija biæe treæa glasina: kao partizanski ¹pijun nije obavila sve kako treba, mo¾da pridobio koji od na¹ih - dovoljno da joj njeni zavrnu ¹iju. Inaèe ¹teta ¹to se to desilo: iako obilje¾ena, zavedena je samo. Mi ne volimo ovakvu likvidaciju i zato ¹to pokojnica bija¹e po prirodi dobrodu¹na, ¹irokogruda - kad bi koji od nas pao u partizanske kand¾e, pru¾ila bi ruku da ga i¹èupa. Prema tome, sahranu obavite bez kompromitovanja, reèe Jago¹, doreèe Veljko - ¾alite po obièaju.
Tada starac iz sredine: more vi¹e ¾albe ima tu od vas koji ustajete iz kreveta na treæu nogu, no od nas kojima se rep odavno vuèe po dolini. Juri¹lije shvati¹e aluzije i bi im drago: sumnje, dakle idu krivim tokom. Odmah opazi¹e, rano je za draganje: djeda niko ne sokoli. No svako gleda u zemlju ili æuteæi klima glavom - tako bezbo¾nici na prisilnoj liturgiji. Mora da nas èitaju, trepæe Veljko - druge nam boje glasovi. Rijeè nam nesigurno hoda, priznaje Jago¹ sebi - mrgodan psuje oèeva sina. Trebalo mo¾da i da pogledamo, misle obojica - ali gdje smoæi toliko juna¹tva. Krupni seljanin dobro pogaða, pa se di¾e: hodite malo da skupa gledamo, svjedoèiæemo bolje ako ko slu¾beno pita. Veljko se vrpolji. Jago¹u nezgodno - ali mora se. Prineso¹e svijeæu mome licu: jedno oko zalazi u donju trepavicu, drugo di¾e gornju. U stvari ni¹anim dva hrabra momka - oni osjeæaju, oni strepe. Razmrskana brada i podnosje - preko èela crno mazivo. Usta raskomadana - ako èudom o¾ivim, neæu moæi ljubiti. U smoli od uha do uha trunje i pra¹ina, poginule dvije-tri mravlje. Pleæa mi zakrpljena ko¹uljom - tu progorjela na oba mjesta. Istu sliku i grudi vjese: platno pocijepano da poka¾e ono ¹to se krilo. Glas iza leða pita toèi li krv jo¹ - reko¹e mu da ne zna ni¹ta. Neko pita hoæemo li kupati - to neka ¾ene rije¹e. ®ene se izmièu i gube redom - nijedna da zasuèe rukave. Neæe, jer danas nije vjerovati: jedno ti zbori, drugo kuje. Strah i lukavstvo smjenjuju se na usnama: prvi æuti, drugi se snalazi. Ko je da je, svinjarluk napravi - kre¹e Jago¹. ®enu bez za¹tite nasred puta - dokresava Veljko. Samo vi kre¹ite i svirajte fino - svevidljivo mno¹tvo pohvataæe gre¹ke u notama...
Sahranjena tiho, sirotinjski: tri lopate, dvije motike. ®ene ¹to jedna uz drugu doðo¹e svaka na grob drugi pade - suzama koje ja mamim zalivaju nadglavlje davno upokojenih srodnika. Neokupanu polo¾i¹e u postelju vjeènu - mene kod koje na visokoj cijeni bila higijena. Sve se, vidite, tumbe okreæe: danas jesi otrov, sjutra cvijeæe, prekosjutra zaborav. Pla¹e se gre¹nici da ih moja kob ne pozna - zavlaèe lice u duboke skrivnice. Nije se jelo, niti pilo, popa nije bilo - rijedak obièaj u na¹em kraju. Graju tim povodom èetniku¹e, klopoæu krilima i ¾valicama - zbilja, kad ¾enu svrab nahvata, èe¹agija ne poma¾e. Zato ¹to mu¹ko oko na mene odmaralo - njih mrko gledalo. Ni mrtvoj ne mogu da mi oproste - odoh sita one stvari koju i smjerne povuèenice stalno u mislima prebiraju i mjere spicama. Trebalo bi samo zbog toga da rastem ispod zelena pokrivaèa pod ko¹æelom - to ¾enska sreæa.
A ja sreæna nijesam. Vitka noga i ¾ilava dojka za ¾ednoga gube se u zemlji crnici - slatki ¾ivot ostaje gore. Ali to nije uzrok mome nemiru - drugo ne¹to. Svoje ime ne mogu da pomenem, jer ni¹ta ne kazuje - to je boljka. Nema kiljana da se du¹mani preko njega spotièu - to pola mene. Druga polovina svojti namijenjena: za¹to ne plaèu, za¹to tu¾no ne skaèu! Eto sloboda, ¾iv Miodrag drugu na¹ao, Jago¹ poginuo, ali Veljko se sna¹ao, od milovanja i dobri moju travu gaze, kako æe da paze kad nema nikakva znaka - zato mi zemljica nije laka.