I
Kada su se zatvorila vrata, Aron je pomislio da æe napokon zasigurno uspjeti odvratiti misli od samoga sebe. I prve noæi, pa i onih koje su je slijedile, on je osjeæao da æe ga ovo dugo izgnanstvo, u koje je dobrovoljno do¹ao, odvesti natrag u izvori¹ni zakutak iz kojega je jednom njegova djeèja ma¹ta krenula niz dugi put ¹to se prostirao pred njim. On je skovao plan u èiji ishod nije sumnjao; tako je, uostalom, bilo i u svakom prethodnonm trenutku oèaja, kada je takoðer kovao planove, uvjeren da æe svako rje¹enje biti spasonosno.
Vrata su se zatvorila, i on se nehotice sjeti trojanskog konja. Nakon deset poraznih godina Ahajci uðo¹e u drveno truplo i izaðo¹e iz njegove utrobe kao pobjednici. Buljeæi u tamu pred sobom, i on je doista vjerovao kako æe eto muèeæi se i oèekujuæi, veæ prema tome ¹to od toga dvoga bude potrebnije, jednom izaæi iz svog dobrovoljnog izgnanstva, na svjetlo drugaèije zore. U njoj æe napokon zastati pred licem sunca i duboko, punim pluæima udahnuti svje¾ jutarnji zrak koji æe naiæi no¹en laganim povjetarcem.
Treæe noæi po dolasku zapisao je: "Tri noæi pomno¾ene sa tisuæu puta samo neznatno uveæavaju oèajanje, kojeg æe posvema nestati kada se pogasi posljednja zraka trihiljaditog dana." Reèenica bija¹e nekako suhoparna, pogotovo njemu koji je navikao da svoje misli iskazuje i resi dugim nizovima rijeèi, koje su poput ote¾alih latica rijeènog lopoèa skrivale smisao ¹to se zrcalio na ravnoj povr¹ini vode. Stade pred tim gotovo zaprepa¹ten, ali istog èasa èudesno ohrabren pomisli da je Velika izmjena veæ poèela.
Kada ga zatim Glas, iz pomrèine koja je zavladala po¹to je ugasio d¾epnu lampu, pozove da ustane i potrèi u pravcu nevidljivog cilja, on smireno poslu¹a i osjeti se lak¹im od galeba dok je veæ pomalo oznojen trèao kroz travu. Bat koraka odjekiva¹e poput zvona kada je utrèao u dugi zamraèeni hodnik, sve dok ih reski udar vrata ne prekinu, a posljednji korak, zaboravljen, ne dovr¹i topotavi takt, pa sve zamre, kao da je netko sru¹io crkveni toranj prije no ¹to je do kraja oglasio svoju svakodnevnu mediteransku Ave Mariju.
Jutra u samom poèetku bijahu uzbudljiva. Nenavikao na brzinu buðenja ¾ivota, koji bi za tih ljetnih zora iznenada buknuo poput krika pijetla ¹to jo¹ u mraku predosjeæa izlazak sunèane kugle, Aron bi mamuran kao izudaran boksaè, sjurio niz strmo stepeni¹te. U gomili koja se gurala zaèas bi osjetio bujicu ¾ivota ¹to ga je gonila da probudi u sebi strujanja usporenog krvotoka, koji bi naglo uzavreo nalik na brdsku rjeèicu ¹to je iznenada jurnula, oslobodiv¹i proljetne vode ledenog stiska.
Kada bi ulazio u stroj bio je ispoèetka tih i postiðen, a zatim nakon nekoliko dana ponosan ¹to ga je privukao do tada jo¹ nedo¾ivljeni oblik jednostavnosti. Povjerovao je da je njegovo lukavstvo napokon poslu¾ilo pravoj svrsi. Varka drevnog Odiseja tada mu se èinila jo¹ mnogoznaènijom i bli¾om. Konj je stajao uspravan i nepokretan u ravnicama pred Trojom. Aron se pribli¾avao drevnom pastuhu, polako uranjajuæi u mit o vlastitom biæu. Pa ipak, to s punom sigurno¹æu mo¾emo tvrditi, nakon dugog vremena on je prestao sanjati samoga sebe.
Iznenada osjeti dodir ruke na ramenu. Ugleda prerano oblikovan lik djeèaka na èijem su preplanulom licu tanke borice veæ ucrtale tokove kasnijih oranica. U plavim oèima skrivao je seosko nebo, a zubi mu blistali slièni plodnoj mjeseèini. No glas mu bija¹e neprikladno sonoran i dubok.
- Pogledaj... ptice.
Aron isturi bradu. Tamo gore, u visokom plavetnilu, stotine crnih pernatih letaèa kretalo se u pravilnom nizu. Kako bi se koji izdvojio i u naglom padu poku¹ao naæi zadovolj¹tinu u trenutnoj i besvjesnoj ¾elji za slobodom, lanac se prekidao da bi uskoro opet bio popunjen, kada je mali bjegunac, veæ zapla¹en samoæom, oèajnièki udarajuæi krilima zauzimao svoje ispra¾njeno mjesto. Ptica se tada ogla¹avala krikom veselja.
- Lete u pravcu mog sela, zablista mjeseèina iz momkovih usta.
Aron ne odgovori.
- Luka, zovem se Luka, nastavi plavokosi i èas zatim izgubi se u gomili koja potisnu Arona u smjeru stazice, na koju izbi¹e veæ postrojeni momci i opet poèe¹e da trèe. Dok je osjeæao kako mu se mi¹iæi koèe, bivao je sve sigurniji da æe uspjeti. Èinilo mu se da je njegov duh, do prije kratkog vremena nalik na prosutu ¾ivu, konaèno dobio oblik koji je toliko pri¾eljkivao. - Drvo je otesano, mislio je Aron, kostur golemog konja veæ se nazire; jo¹ malo i on æe se uzverati uz pru¾eno u¾e i nestati u pobjedonosnoj tami utrobe. Logorska ravnica odzvanjala je od bojnih poklika. Uliks staja¹e po strani u¾ivajuæi u bezumlju boja.
Kada se vrati¹e i polego¹e po oro¹enoj travi, on se osjeti neobièno usamljen. Po zatvaranju vrata jedino ¹to je osjeæao bija¹e golemo olak¹anje ¹to se uspio otarasiti samoga sebe. Kao da je zamutio blistavu povr¹inu nad kojom se svakodnevno naginjao Narcis. Nije mogao razluèiti nestvarnost morske meduze od klobuka hobotnice u napadu. Sada, gledajuæi djeèaèka trupla oro¹ena znojem, on u nekom kanjonu podsvijesti nasluti sumnju u ishod èitave zamisli, koju je veæ i nazivao imenom trojanskog konja.
Mrak pade nad mitskom ravnicom svijesti. Elektronski izoblièen Glas pozivao ih je na ruèak. Kolona je korak krenula u pravcu poziva. Aron je kroèio na èelu. Bilo mu je dovoljno ¹to je znao da ostali slijede njegov korak, usklaðen s ritmom drugih kolona. Kada stade, sve utihnu. Lokomotiva je udarila u prepreku. Zatim, tiho, jedan za drugim uðo¹e u negostoljubivu prostoriju.
Blagovaonica, bijesna majka, doèeka ih izobiljem hrane koja provali iz vulkanskih kazana i prosu se po zdjelicama. Crnomanjasti momèiæ, opekav¹i prste, ispusti zdjelicu i ona pade na tlo. Djeèak zaplaèe. Aron podijeli ruèak s crnokosim Vuèiæem. ©tene navali na hranu, bez rijeèi. Sjajni bljesak ¹to sinu negdje iz dubine tamnih zjenica, nalik na sjaj daleke munje u kojem se jednom skrivala tajna nastanka i porijekla, ispuni Arona zadovoljstvom ¹to je shvatio pradavnu poruku. Ona ga vrati nekamo daleko unatrag, u samo praskozorje ¾ivota, kada je bio dovoljan tek pokret ili sjaj u potpunoj pomrèini, da iskra svijesti kresne u kremenu nepojmljivog. I on sam osjeti se dijelom toga ogromnog prostranstva, osutog usijanim toèkicama, meðu kojima bija¹e nemoguæe razluèiti munju od sjajne zvijezde ili pak pogled zvjerèice od gromovitog naboja zahvalnosti.
Isprva Aron nikako nije mogao nazrijeti smisao obuke kojoj su se svakog dana podvrgavali. Ma koliko se trudio da iscrpljujuæim naporima dade potpuno simbolièna znaèenja, koja su se opet uklapala u sve ono ¹to je podrazumijevao pod imenom mitskog konja, njegova svijest i znanje potpuno bi zatajivali pri svakom poku¹aju otkrivanja cilja naredbodavca iza megafona. Tek tu i tamo, ponajvi¹e ponesen odu¹evljenjem, on bi uspijevao ukljuèiti onaj dio svoje svijesti ¹to je te¾io nepotrebnim otkriæima. Tada bi u sustavu obuèavanja i potèinjavanja komandama nasluæivao daleki cilj kojem je trenutna spoznaja o besmislenosti svakodnevnih radnji bila potpuno podreðena.
Poslijepodnevni vjetar prekri nebo maslinastim oblacima. S istoka, tamo iza bregova gdje se jednom nalazio grad, navali ki¹a te se uskoro sve izgubi u dugim vlasima prozirne kose. Aron pribije lice uz vla¾no staklo i nepomièan promatra¹e ¹irenje i pretapanje krugova koji su se stvarali pri svakom udaru brzih, ubojitih kapi u velikoj mlaki pred barakom. Uskoro doskakuæe ¾aba i poput djeèarca sune u podmuklu mutnu vodu.
- Za¹to so nas doveli ovamo? - upita netko iza njega.
- Saznat æemo kad za to doðe èas, smireno odvrati Aron dok su mu pred oèima jo¹ uvijek igrali biseri koje je za sobom ostavila èarobna ¾abica skoèiv¹i u mlaku.
- Kad sam saznao za logor, poku¹ao sam... Krv je potekla, prepao sam se... Nisam imao snage zarezati dublje... Ah, poku¹aj mi objasniti..., molio je krhki i ustra¹eni Ivan koji uroni glavu u ruke.
Aron ne odgovori. Tek tada opazi da kroz èudnovato nje¾ne ruke teku potoèiæi suza i kapaju na drveni pod. Ba¹ zato sjede na stolicu nasuprot Ivana koji moleæivo podi¾e glavu u strahu da ga ne ostavi sama.
- Proæi æe sve to, Ivane. Treba ¹to bolje izvr¹avati nareðenja i sve æe biti u redu.
- Nitko nam nije ni¹ta rekao... Koliko æe nas ovdje dr¾ati?
- Zar je to va¾no?
Sav oèajan, Ivan htjede jo¹ ne¹to dodati, ali tada zagrmi Glas koji ih je pozivao na ki¹u. Svi potrèa¹e, gurajuæi Arona i Ivana. Dok se kolona popunjavala, Aron sa zadovoljstvom zakljuèi da je Ivan do¹ao k sebi.
Kada veæ zamako¹e za veliku monolitnu zgradu bez prozora u kojoj bija¹e smje¹tena Komanda i krenu¹e zmijastim putiæem meðu visokom travom i¹aranom ljubièastim korovom, Aron osjeti muèninu iz unutra¹njosti utrobe. Muka ga nikako ne napu¹ta¹e. Dok se trudio da odr¾i ravnote¾u nije znao je li to bila tek trenutna slabost izazvana promjenonm vremena, po¹to je sunce opet zasjalo kroz napukli oblak, ili je pak sve skupa bilo posljedica jo¹ uvijek nesvjesne sumnje u priliku konja ¹to je tako spasonosno bdjela nad njim. Za njega bija¹e va¾no samo ono ¹to je moglo sagorjeti u vrelom kotlu zamisli u koju je polagao tolika nadanja. U tenedskom ¹umarku krio se pobjedonosni ahajski pastuh.
Kada za njima ostade nekoliko kilometara pra¹njava putiæa, iz d¾buna na samom vrhu male bumke iznenadno - Stoj! ukopa ih u mjestu. Opazi¹e elipsastu konturu megafona koji se lagano i be¹umno dizao uvis, sve dok njegovo jajasto tijelo na tren ne zakrije sunce na zalasku. Komanda slièna prijeteæem ¹umu vjetra u kro¹njama prikova ih za tlo. Kada polego¹e po vla¾noj zemlji, sunèana kugla na jedvite jade uspije probiti oblaèni zatvor i, kao da je osloboðena noæne more, hitro kliznu za obzor ¹to je veæ podrhtavao poput membrane pod pritiskom potonule vatre. Potom im Glas naredi da ustanu. Ahil je bolno jurnuo u bitku. Patroklova sjena doziva¹e ga neprestance. Bijes se brzo sti¹a. Vraæali su se ¹utke, u potpunoj ti¹ini, koju ni¹ta nije moglo naru¹iti. Èak ni ravnomjeran takt koraka ¹to se gubio pod skliskom povr¹inom.
Nadomak barake ubrza¹e kao da su nakon duga puta stigli kuæi. Kada napokon bi zapaljena vatra u peæi postavljenoj u samom kutu velike prostorije, te val topline ispuni zagu¹ljivu unutra¹njost, omamljeni lego¹e na poèinak. Dok je Aron uranjao u snenu slikovnicu, njegova jo¹ budna osjetila nanju¹i¹e opojni miris ¹to se poèeo ¹iriti iz peæi, odmah po¹to je zapaljena vatra. No saznanje ne uspije doprijeti do pune svijesti otrovana glodavca i on zaspi. Ne¹to kasnije noæno nebo propara sjajna munja i pljusak udari o metalni krov. Ni¹ta ne bija¹e stra¹nije u toj noæi od reskog bubnjanja vodene zavjese, zaboravljenih helenskih timpana koji su muklo odjekivali meðu usnulim stanovnicima logora.
Drugog tjedna sti¾e Aronu prvo pismo. Pisala je o ¾ivotu koji provedo¹e zajedno, o ¾elji da ga vidi, molila je i optu¾ivala, tako da je on i nakon treæeg uzastopnog èitanja nije mogao razumjeti. Ipak je negdje duboko u sebi osjeæao zadovoljstvo ¹to nije zaboravljen. Konaèno on je i odabrao logor da bi iskupio samoga sebe. Najèudnije u svemu bija¹e ¹to se nièega vi¹e nije sjeæao. Ono ¹to se zbivalo prije negoli se za njimn zatvori¹e vrata, sada je za Arona bio dalek, davno odsanjani san. Nije bio siguran da ga je ikada sanjao. Tek, rijeèi su stvarale obrise poznatih slika na kojima se ponekad pojavljivao, ali sjeæanje koje bi sve potpunije objasnilo sasvim ga je napustilo. Osjeæaj ugodne topline koji bi se javio svaki put pri èitanju pisma govorio je da svijet izvan logora mo¾da jo¹ uvijek postoji. Tada je poku¹avao uklopiti djevojku u ahajsku varku.
Spremajuæi pisnmo on vidje da je otvarano. Ipak to ga ostavi posve ravnodu¹nim. Krene prema stroju koji se veæ popunjavao po nareðenju ¹to je tek zamrlo u membrani razglasa.
Uveèe opazi da je i ostalima stigla po¹ta. Nekoliko logora¹a koji ostado¹e bez pisama ugledav¹i Arona nagrnu¹e u njegovu pravcu. Ostali su se gurali oko zadubljenih u ispisane listove. Poreda¹e se u obliku pravilnog polukruga.
- Proèitaj nam ¹to ti pi¹u, reèe moleæljivim glasom momak ¹to istupi pred grupu.
- Neæete ni¹ta razumjeti!
- Svejedno, èitaj nam.
Maske su ¹utljivo buljile u rastvorene listove, oèekujuæi. Nije ni osjetio kada je poèeo èitati, nije èuo vlastiti glas ¹to je stalno, i sasvim nezavisno od Aronove volje, mijenjao boju veæ prema smislu reèenice. Maske se nisu pomicale. Ostado¹e tako ukopane, posred velièanstvenog kruga pozornice u Epidaurusu, u obliku mladog mjeseca, èak i onda kada je Aron veæ strpao pismo u d¾ep, i brzo se udaljio ispunjen nelagodom.
Napokon na osami za¾eli da uni¹ti pismo. Èinilo mu se da se veæ zaboravljeno osjeæanje, toliko razlièito od svega u logoru, vi¹e nikako neæe vratiti. Ali veæ prvi pogled na papir sasvim ga razuvjeri. Ona je bila uglavljena u njegovo biæe, u svaku poricu zamisli. Aron naèas zaboravi da se nalazi u logoru, okru¾en ¾icom i nevidljivim sustavom Glasa kojem je prepustio odluèivanje o vlastitoj sudbini. Iz barake pri dnu bre¾uljka, kao iz Odisejeve kraljevske ¹tale, istrèa pastuh i obijesno jurnu u visoku travu. Za trenutak je osjetio njezine meke usne ¹to su poput vrelih jastuèiæa prianjale uz njegovo lice, pa potom njezin glas koji ga iz nekog sveèanog i vrlo svetog zakutka neba, modrog, posutog mnogobrojnim zvijezdama, poziva¹e k sebi. Zagledan u sve jasnije konture zaljubljenih sazvije¾ða, prosjedi tako pod krijesovima sve do ponoæi, ne mareæi za kaznu.
Iz omamljenosti ga prenu glas kao u maèke na umoru, bolno zavijanje koje je svaki èas bilo prekidano reskom naredbom: - Svi u Sektor X... Svi u Sektor X! Pa opet zajauèe sirena.
Veæ je trèao posræuæi u mraku, nasluæujuæi stazicu koja je u blagom padu silazila prema baraci. Zadihan, prikljuèi se grupi na samim vratima, uskladiv¹i nepravilno kretanje s metronomskim trkom stroja ¹to se kretao u ritmu te¹kog nakovnja. Negdje iz gomile kresnu Lukino oko, fosforno sjajno, ali zvijezda odmah utonu u tijela, nalik na valove oceana. Za nekoliko trenutaka utrèa¹e u smrekov ¹umarak i izbi¹e na proplanak okru¾en visokim stablima: - SEKTOR X. Tada bljesnu¹e reflektori, i oni se naðo¹e u moru sna¾na svjetla. Iz zastra¹ujuæe tame iza rasvjetnih giganata umiljato prozbori Glas:
- Od noæas æete se svake noæi okupljati na Sektoru X! Sirena æe se tek povremeno ogla¹avati, pa zbog toga morate paziti da nikada ne zakasnite.
I to je bilo sve. Raziðo¹e se u potpunoj ti¹ini koja je zavladala odmah po kratkom pi¹tanju ¹to je pratilo naredbu. Sumrak ih je ispraæao povijenim granama skrivajuæi ih pred nevidljivim oèima, za koje je Aron bio siguran da ih odasvud promatraju. Naèas se iznenadi ¹to ga nitko nije ukorio dok se zadubljen u dragocjeno pismo prepustio noænom ma¹tanju.
Ptice u kro¹njama zalamataju krilima. Krik nalik na fijuk vjetra pretvori se u sovino razbojnièko hukanje. Drevni Odisejev ¾drijebac skrivao je sljepilo u praznim oènim dupljama, klizeæi sasvim nasumce po uskoj stazici ¹to se spu¹tala sve do neosvojivih bedema Troje. Ukoliko se ne bude pokoravao zakonima logora, od njegove zamisli neæe ostati ni¹ta. Uzvi¹ena i gorda prilika konja, kojoj je tako smjerno te¾io, ostat æe samo prazno truplo koje æe se potom, kao i sve u Aronovu ¾ivotu, u jednom bitrom, iznenadnom èasu nepovratno sru¹iti. Tako je poku¹avao pobjeæi od izdajnièkog Feniksa ¹to je, zasiæen neprestanim obnavljanjem, odluèio prije vremena sve sravniti sa zemljom. Mitski letaè gubio se u azurnim prostranstvima buduænosti, prije negoli se sti¹ala vatra uni¹tenja, nad sivilom pro¹losti i krilima kratkotrajne zore sada¹njosti. Ratnièki pastuh prkosio je vremenu, golem, kopita zabodenih u ru¹evine grada. Arona je upuæivao na uzaludnost juèera¹njeg ¾ivota, èiji tok sada bija¹e nepovratno presjeèen padom re¹etkastih vrata, naglim poput giljotine.
Obuzet tako jasnim primislima, on se probije na èelo i ubrza ritam koraka, izazvav¹i gunðanje iscrpljenih logora¹a. Zlatogrivi ¾drijebac galopirao je naprijed, neumorno, kao da je i on sam sazdan od krutih zakona koji su vladali logorskim ¾ivotom. Tako se opet vratio Uliksovom lukavstvu. Nadomak zore lego¹e na kratkotrajan poèinak.
Kako ni slijedeæih dana nitko nije spominjao Aronov bijeg u samoæu, on je sve èe¹æe odlazio na brda¹ce, na povi¹eni dio radnog poligona ¹to je na velikom tlocrtu logora postavljenom u sredi¹njem krugu bio oznaèen kao Sektor 6. Tamo je mogao jasno vidjeti da je logor mnogo prostraniji no ¹to je zami¹ljao, a mnogo je toga upuæivalo da mo¾da u okolici postoje i druge radne grupe. Ali kako je napu¹tanje omeðenog podruèja koje im bija¹e dodijeljeno bilo najstro¾e zabranjeno, to su o tom nepoznatom ¾ivotu mogli pretpostavljati jedino usporeðujuæi ga sa svojim. Sudeæi prema rasporedu sektora, Aron je ipak smatrao da bi takve pretpostavke mogle biti pogre¹ne. Vjerovao je da je svaka grupa, ako ih je uopæe bilo, bila odreðena za poseban i samo njoj prikladan zadatak. Na to ga je upuæivao posve drugaèiji sistem uzbunjivanja i sirena visokih tonova, pisku kojih su ponekad mogli èuti kako se prolama kroz tihu noæ, nalik na dozivku brðana. ®ivjeli su u strogo omeðenom svijetu kojem je svaki pojedinaèni oblik bio dalek kao strano i posve nerazumljivo biæe. Aron se mnogo vi¹e èudio èinjenici ¹to je samo jedan od sektora, i to onaj na kojem su se odnedavno svake noæi okupljali, bio oznaèen slovom X, a ne brojem kao ostali. To ga samo utvrdi u uvjerenju da trojanski konj u svom punom znaèenju krije izuzetni smisao koji je nadvisivao sve ostale zadatke unutar ¾ièanih ograda, pa i izvan njih, poput Belerofontovog Pegaza ¹to je jurio visinama kao Homerova munja.
Pa ipak, svakodnevno hodoèa¹æe na Sektor X u poèetku se èinilo posve besmisleno. Iz duboke omamljenosti trzalo ih je jaukanje sirene, te bi se postrojavali pred barakom, a potom trèali u pravcu ¹umarka. Tamo bi, na mraènom proplanku, oèekivali da se upale reflektori, veliki, nalik na sunca, pa bi onako zaslijepljeni jedva èekali da nestane svjetla. I ono bi doista nakon nekog vremena i¹èezlo kao voda u ¹irokom lijevku, te bi se potom vraæali na poèinak. Potpuna ti¹ina koja je uglavnom pratila ritual èinila ga je jo¹ besmislenijim. Megafoni ostado¹e nijemi na Aronovu upitnost. U logoru se osjeæala tek prisutnost tajanstvenih oèiju kojima ni¹ta nije moglo pobjeæi. U to se uvjeri¹e veæ treæeg dana po prvoj uzbuni, kada odvedo¹e Izaka. Niski mr¹avi èovjeèuljak u opæoj pometnji bija¹e zagubio èizme i tako zakasni u stroj koji krene bez njega. Kada stigo¹e natrag, vi¹e ga ne zateko¹e u baraci. Nije se vratio ni sutradan, ni narednih dana. Kasnije, megafoni oglasi¹e da je prebaèen u grupu kojoj je dodijeljen neki lak¹i zadatak.
U logoru su postojali i mnogo razraðeniji oblici kontrole i ka¾njavanja. Logora¹ je mogao biti upuæen na prisilni rad, koji se obavljao bez oruða, tako da su se èesto mogli vidjeti osuðenici kako izmahuju rukama opona¹ajuæi udarce sjekirom ili èekiæem. Ponekad bi na cijeli dan bili zatvarani u velike drvene baève ¹to su se kretale oko rotacionog postolja. Neke od baèava glasale su se pri svakom okretu ¹kripanjem, tako da se za mirnih poveèerja Aronu ponekad èinilo, dok je odlazio na brda¹ce, da se nalazi u velikom djeèjem vrtiæu, prepunom zaljuljanih klackalica. Pa ipak Aron jo¹ uvijek nije sumnjao u pravednost kazne. Oni koji su o tome odluèivali, skriveni iza membrane megafona, utjelovljeni u pojmu Glasa, nalazili su se u samom sredi¹tu sustava njegove zamisli. Jer logori su godinama s razlogom postojali, premda se o njima u svijetu izvan ograda malo znalo. Bila je dovoljna svijest da postoje i ¾ivot se kretao naprijed zakriljen tom èinjenicom.
- Ponekad nije potrebno u potpunosti poznavati svrhu neke stvari, mislio je Aron, pa da prihvatimo njeno postojanje kao razumnu nu¾nost. Sputan takvim razmi¹ljanjem, konjiæ se propinjao u uskom koralu.
Tada se sjetio kako se prijavio. Poslije kratka i bezuspje¹na lijeèenja na psihijatrijskoj klinici, u koju je stigao tra¾eæi spasa, sretne sasvim sluèajno nekog èovjeka koji mu isprièa da se gradi novi radni logor; moderniji i opremljeniji od ostalih. U novi logor primat æe i dobrovoljce ako odgovaraju namjeni zadatka.
- Vidjet æete, tamo èovjek napokon zaboravlja na sebe. Kad jednom izaðete, ni sami ne sluteæi ¹to se to odigralo, veæ æete biti drugi èovjek.
- Ali ¹to vi znate o meni i kako znate da me ne¹to muèi? upita iznenaðeni Aron, pomalo ljutito.
- Ja vam samo prièam ono ¹to sam èuo.
- Govorili ste kao da sam se veæ prijavio.
- Oglas æe izaæi za tri dana. Odluèite sami.
- Opet poèinjete...
- Postupite po oglasu..., i debeljka nestade u gu¾vi. Nakon tri dana Aron se obreo u prijavnom centru. Vozilo ga je odvelo do logorskih vrata.
U kotlovnici je vatra veæ ugodno praskala te pru¾i¹e ruke prema otvorenim vrata¹cima kako bi ih zagrijali. Vani je bilo hladno kao u kasnu jesen, pa Aron i Mihael nabaca¹e jo¹ nekoliko klada. Tada ih upozori o¹tra naredba koja se prolomi s vrha prostorije kao udar bièa:
- Poènite s ubacivanjem otpadaka!
Otvori¹e velika vrata negdje u sredi¹tu kotla, iz kojih je zjapila tama, pri dnu obrubljena plamiècima, nalik na ulaz u Had, pa dugaèkim vilama stado¹e nabacivati raznobojne otpatke s velike hrpe pred cilindrom. Uto sunu gusti dim, ali ubrzo popusti pred ojaèalim plamenom koji je gutao sve ¹to su mu davali, poput vatrenog zmaja. Zatvori¹e vrata¹ca i zmaj grozno zare¾a. Mihael se tada pope na vrh gomile i poèe gurati otpatke prema Aronu.
- Kad bi nam dali samo par dana odmora, reèe i sna¾nim zamahom gurnu hrpu pri vrhu koja u obliku lavine jurnu nadolje. Aron na tren ugleda sna¾no olimpijsko bo¾anstvo koje je udaralo trozubom po krijesti u¾arenog vala. Ali Posejdon se okliznu i bijesno opsova.
- Odmarat æemo se kada sve bude gotovo.
- Ti jo¹ uvijek vjeruje¹ da æe se ovo jednom zavr¹iti.
- Tako je stajalo u ugovoru koji sam potpisao.
Mihael ne odgovori veæ priðe kotlu i stade opet luðaèki izmahivati trozubom. Vatreno se more zadimi.
- ©to su rekli vama, mislim kad su vas odabrali?
Mihael je i dalje ¹utio. Sna¾ni zamasi ponovno mu dado¹e oblièje konjskog boga.
- Vjeruj mi, Mihaele, ja to najbolje znam; ja sam jedini potpisao.
Mihael se okrenu sav obliven znojem.
- Reci, jesi li ikada sreo nekoga tko se vratio iz logora? Aron je spustio vile na gomilu i sjeo na ciglu pred vrata¹cima. Nijemo je piljio u ples plamièaka i poku¹avao na sve naèine napregnuti pamæenje.
- Nemoj se truditi, reèe Mihael i dalje ¾estoko radeæi. Aron mu se pridru¾i kao da ¾eli otjerati zlu slutnju. Sada je pucketanje vatre bilo praæeno klizanjem vila koje su se ravnomjerno zabadale u otpatke, a onda u hitrom luku ¾rtvovale svoj plijen èuvaru podzemnog bo¾arstva. Od rada ih otrgne tek zapovijedno zvono ¹to ogla¹ava¹e postrojavanje za ruèak. Odlo¾i¹e vile u kut i potrèa¹e navlaèeæi ko¹ulje.
- Nemoj se truditi, ponovi Mihael.
- Ne mogu se sjetiti.
I veæ su trèali prema baraci dok su im krupne kapi iznenadnog pljuska hladile tijela ¹to su se isparavala poput konjskih sapi.
- Oprosti, reèe opet Mihael Aronu u stroju, dok je odsutno premetao nogu preko noge, nadajuæi se da æe se ipak prisjetiti. Kasnije, kada zasjedo¹e uz prozor blagovaonice promatrajuæi ki¹u ¹to je plju¹tala po sivilu kruga, Aron se konaèno prestade pitati. Logor je ljubomorno èuvao svoje tajne. Do njih nije mogao nitko prodrijeti, èak ni sitna zraka radoznalog Aronovog duha u¾ivajuæi u oblicima drvenog konja. Odisej naèas zaboravi pastuhovu namjenu. Trojanèeva ljepota, uznosita i ponosita, bija¹e okru¾ena potpunom ti¹inom.
Sumnja je bila mnogo dublja no ¹to je to Aron pretpostavljao. Kada bi je svjesno suprotstavio svojoj zamisli, ona bi se povlaèila u gmazovu duplju, a on bi smiren nastavio s ma¹tanjem. Ali zmija se pojavljivala kada je to Aronova svijest najmanje oèekivala. Tada bi ga potresala neoèekivana navala straha i neizvjesnosti u pogledu vlastite sudbine, te se posve povlaèio u pisma ¹to neredovno pristizahu. Po smislu njezinih rijeèi, shvaæao je da mu neka nisu uruèena, ali olak¹anje zbog spoznaje da nije zaboravljen, kada bi malo bolje promislio, potiskivalo je tu ipak opasnu èinjenicu u drugi plan. Uspomena na djevojku èvrsto uzidana u tijelo konja, poput du¹e bez koje on ne bi ni postojao, sada je Aronu bila jedino utoèi¹te pred podmuklim gmazom ¹to ga je sve èe¹æe napadao.
Sutradan Glas odredi Mihaelu tri dana bureta. Oti¹ao je bez pozdrava, namignuv¹i Aronu koji ga je èekao pred barakom.
Tako otpoèe¹e tri ko¹marna dana. Aron je poku¹avao srediti svoje misli, ali one su se stalno vraæale Mihaelu koji bija¹e zatvoren u pokretnu tamnicu. Nekoliko je puta u toku prvog dana oti¹ao do kruga, gdje bija¹e postavljena burad izdignuta na osovine, nalik na gusarsku krèmu, i nemoæno promatrao rotore ¹to su se okretali oko svoje osi, re¾eæi. ©kripa je nadjaèavala sve ostale zvukove, pa tako i stenjanje osuðenika zatvorenih u mraènu, sklisku unutra¹njost. U jednom èasu uèinilo mu se da je èuo udaranje o drvene stijenke najbli¾eg bureta te mu se sasvim primaknuo i glasno poèeo zvati:
- Mihaele, Mihaele...
Ali drvena glava ne odgovori. I tako je Aron i¹ao od bureta do bureta, tra¾eæi...
Noæ je stigla oblaèna, no¹ena vjetrom. Po oskudnoj veèeri dugo se borio protiv sna, ali ga slatkasti miris omami i on utonu u besvijest. Pa ipak, kada se probudio, bija¹e umorniji no kada je krenuo na poèinak. Nelagoda i strah potresahu ga naizmjence. Èak se ni na brda¹cu nije mogao toga otresti.
Tamo na krugu okretala se baèva prevræuæi veæ polu¾ivo Mibaelovo tijelo, dok je Aron, na veæ vedrom nebu, pratio sjajne putanje zvijezda, poku¹avajuæi u sveèanom orkestru ti¹ine pronaæi traèak smirenja. No nebo te noæi ostade nijemo.
- Mihael sigurno vi¹e ne osjeæa ni¹ta, pomisli i uhvati se za tu lomnu pretpostavku kao za u¾e spasa.
- Sada mu je lak¹e, govorio je mraènoj dubini kozmièkog svoda i rijeèi krenu¹e put tajanstvenih zvijezda. Od Ganimeda prema Kastoru i Poluksu sune olimpijski luk hitrog kometa, pa odmah potom nestane, ne odapev¹i strijelu. Nije stigao ni¹ta za¾eljeti. Krene natrag, zadovoljan ¹to vi¹e ne èuje mrsku ¹kripu.
Luka i Aron stajali su u sjeni velikog kestena na rubu kruga i èekali na Mihaela. Jedna za drugima otvarala su se vrata na stijenkama sada mirne buradi iz koje bi potom ispadala opu¹tena trupla osuðenika. Tada ga ugleda¹e. Prvo su se pojavile noge, klateæi se poput mokrog rublja, a onda i ostali dio Mihaelove sna¾ne prilike koja kliznu k zemlji. Poku¹ao se ispraviti, ali se odmah povije kao pogoðeni jelen i padne. Aron potrèa. Osloniv¹i Mihaelovu glavu na koljena, on ga promatra¹e netremice.
- Netko me otkucao, reèe tada polu¾ivi Mihael i opet se onesvijesti.
Kad god je mogao, Aron je bdio kraj Mihaelove postelje. Za vrijenme noænih pokreta u Sektor X, Luka bi mu pomagao pri preno¹enju te¹kog osuðenikovog tijela. No Mihaelova je sna¾na graða dosta brzo svladala slabost.
- ©to si mislio kad si rekao da su te otkucali, upita ga Aron nakon nekoliko dana, po povratku s trèanja.
- Mnoge su stvari jo¹ nepoznate.
- Ali u kotlovnici smo bili samo nas dvojica.
Mihael se opru¾i poput ranjenog Ahila, pogled mu se izgubi u nebu.
- Mo¾da postoje prislu¹ni ureðaji?
- Postoje, sasvim sigurno, ali nije stvar u tome. Ka¾njen sam zbog toga ¹to me netko izdao.
- Zbog èega, pobogu?
- Tko bi to znao?
- Mislim zbog èega si ka¾njen?!
- Arone, ovdje se ne postavljaju pitanja, zapamti, nikada ne pitaj ni¹ta, èak ni samoga sebe!
I Aron ga opet nije mogao razumjeti. Onda tajanstveni Mihael ustade i hitnu kamen kojim se do maloèas igrao. No¹en sna¾nim izbaèajem, konjiæ preleti preko ¾ice.
Uskoro Aron bi odabran za predvodnika grupe. Preciznost kojom je izvr¹avao svaki postavljeni zadatak, konaèno je urodila plodom. Pa ipak, sumnja ga je jo¹ uvijek progonila. Kao predvodniku, bilo mu je dozvoljeno da se kreæe zabranjenim podruèjima, te je tako imao vi¹e vremena za sebe. Samoæa je izazivala razmi¹ljanje. Kada bi se samo mogao prepustiti prilici konja, predano kao nekad. Ali pred oèima mu stalno titra¹e izmuèeno Mihaelovo lice, razmi¹ljao je o sudbini malog Izaka. Uskoro, sve ¹to se ticalo logora, predvodniku postade teret kojeg se nikako nije mogao otresti.
Tek ponekad, kada bi stiglo pismo, Aron je uspijevao odvratiti svoje misli od sumnje. Ipak, mo¾da æe ipak Odisejev pastuh imati dovoljno snage u svom ratnièkom truplu? Nebo je u tim trenucima dovodilo pred Arona njen lik i on je spreman oèekivao buduænost.
Jedna od glavnih Aronovih obaveza bija¹e i odreðivanje du¾nosti svakog pojedinog logora¹a. Raspored je trebalo voditi toèno i nije se smjela potkrasti ni najmanja gre¹ka. Predvodnik se muèio da svakome, ukljuèujuæi i sebe, naizmjence raspodjeljuje poslove, tako da razdioba bude ¹to pravednija. Pa ipak, tu i tamo su mu se potkradale sitne oma¹ke.
Tada ga Glas prvi put pozove k sebi. Nalazio se u praznoj prostoriji, sliènoj velikoj kartonskoj kutiji. Pod bija¹e bijel, kao i zidovi, strop i vrata kroz koja ga uvedo¹e. Zapovjeðeno mu je da stoji nepokretno i oèekuje. Svjetlo koje se nalazilo iza njegovih leða udaralo je u stijenku pred predvodnikom i odbijalo se u pravcu njegovih oèiju. On ih poku¹a zatvoriti, ali u tome ne uspije. Bija¹e prisiljen gledati u vrelu bjelinu sve dok napokon oèi ne izgubi¹e moæ promatranja, a tijelom zavlada neka neugodna ukoèenost. I tada se oglasi Glas. Zvuk nalik predenju maèke dolazio je negdje iznad Aronove glave.
- Predvodnik Aron, odreðen za rad u Centralnom sektoru X...
Osjetio je kako su se pomakle njegove usne i izgovorile kratko:
- Ja!
- Mi moramo biti pravedni, Arone, jer je na¹a zadaæa uzvi¹ena, opet se oglasi megafon.
Glas je Arona sada podsjeæao na prhut krila noæne leptirice. I opet zaèu sebe kako odgovara:
- Znam.
- Ti nisi bio pravedan.
- Nisam, odvrati Aron, ne htijuæi.
Glasa na neko vrijeme nestade.
Ali upali¹e se jo¹ jaèa svjetla, i Aronove se zjenice suzi¹e ¹to su vi¹e mogle, ¾eleæi zatvoriti pristup bljesku. Munja ipak prodre kroz njih i on osjeti u¾asnu bol koja nije jenjavala. Zatim sve prekrije tama.
Prvo ¹to je ugledao bio je skelet konja. Golem, izdizao se u ravnici po kojoj poput cvijeæa bija¹e postavljeno na stotine elipsastih megafona. Kada priðe bli¾e, opazi Mihaela, tijela probodena strijelama kao u Svetog Sebastijana. Odmah pored njega Luko, kojemu su se oèi pretvorile u velike prozirne kristale. Tada zaèu neki poznat glas koji ga poziva¹e: - Arone, Arone, i opazi je uz podno¾je konja ¹to se pretvarao u plamena pastuha. Pastuh je bijesno udarao kopitima, ali bi se odmah smirio po¹to bi ga djevojka pogladila po vratu. Aron potrèa.
U taj se mah kristali sudari¹e i opet bljesnu munja koja mu propara svijest. Sada je osjeæao samo bol.
- Buduæi da je priznao, predvodnik Aron oslobaða se kazne.
- Gdje sam, zajauèe i osjeti kako ga napu¹ta ukoèenost. Tada vidje da se nalazi na bre¾uljku, pod crnim nebom prepunim zvijezda, dok mu je ugodan lahor hladio obraze. Iz trave, nekoliko metara od njega, pomoli se jajasta glava megafona klizeæi u sjajnu ¹ipku.
- Hajde sada na poèinak, Arone, glasila je naredba.
Tako je predvodnik Aron polako poèeo gubiti iluzije o logoru svoga dobrovoljnog izgnanstva.
U poèetku razoèaranje bija¹e bolno, ponekad neizdr¾ivo, sve dok na koncu nije otkrio da se logor nimalo ne razlikuje od samog ¾ivota. Pa ipak, jo¹ ga je uvijek zbunjivalo mno¹tvo pitanja na koja nikako nije mogao odgovoriti. Krajnjem cilju logora on, naime, nije oduzimao smisao, utjelovljen u prilici njegove mitske prikaze, ali sada je sve slu¾ilo iskljuèivo Aronovoj liènoj svrsi. Ona je polako uspjela izbrisati iz vidokruga sve ostalo.
Tamo gdje nekoæ staja¹e golema Ahajska vojska, raskriljena pod zidinama Troje, sada ostade samo malena Odisejeva prilika, promatrajuæi vlastitu zamisao. Tako je i Aron, zatvoren u misli koje bijahu strane i Luki i Mihaelu, jo¹ uvijek tra¾io spas u drvenom truplu konja koji se pojavljivao pred njegovim oèima uprtim u nebo. Tamo na bre¾uljku sanjao je o spasu, dok ga je njezin glas, mije¹ajuæi rijeèi i zvijezde, odvodio na ¹iroku puèinu sve bli¾e blagom ¾alu rodne Itake.
Jesen je naglo zavladala. Iznenadni pljuskovi prelili su se u dosaduu, neprekidnu ki¹u, ¹to je prodirala sve do kostiju. Oblaci nisu silazili s neba. Kao da je netko na velikom stovari¹tu nagomilao hrpe vune te je ostavio da tu istrune. Oblaci bijahu gotovo sasvim bijeli, pa onda sivi, sve dok nebom ne bi zagospodarile crne grabljivice, tako da je ponekad i u po dana trebalo paliti svjetlo.
- Vrijeme nas ne ¹tedi, reèe Mihael dok mu se s rubova mokre kabanice cijedila voda.
- Danas treba prokopati odvodne kanale.
- Krenimo onda odmah...
- Ne! Nareðeno je da radimo noæu.
Mihael htjede jo¹ ne¹to izustiti, ali se u posljednji èas zadr¾a. Tada divlje zaurla, okreæuæi se na petama. I veæ se grohotom smijao. Aron ga gleda¹e odmahujuæi glavom.
- Pomozi mi prenijeti alat, reèe i hitro ustade sa stolice.
Ki¹a je zapljuskivala no¹ena vjetrom, a oni su promrzlim rukama izbacivali nauljene lopate iz skladi¹ta.
- Ti se ne boji¹, Mihaele, tiho zausti Aron dok su veæ nosili sanduk napunjen oruðem i hitali prema baraci ¹to se nazirala u vodenom oblaku.
- Bojim se, ali ponekad mi je svejedno.
- Mene strah nikako ne napu¹ta.
- Ah, proæi æe te, Arone, mislim osjeæat æe¹ ga samo povremeno.
- Kad se pomirim sa sudbinom?!
- Ne razmi¹ljaj o tome. Mi vi¹e nemamo sudbine. Presuðeno je kad smo u¹li u logor.
Aron zastade. Razdvojeni ¹irokim sandukom, punim lopata okupanih ki¹om, promatrahu se netremice.
- Tebi se stvari èine gorima no ¹to doista jesu.
Spusti¹e sanduk na zemlju i stado¹e pod strehu. Niz oluke je hitao vodopad pjeneæi se pri zakrivljenom u¹æu.
- Odgovori, Mihaele!
Ali on je oprezno ¹utio. Tada Aron opazi da Mihael pokazuje prstom prema od¹krinutom prozoru. Neka sjenka preleti iza stakla, a onda zaèu¹e tresku vrata.
- Vidi¹ na ¹to sam onomadne mislio, pro¹apta Mihael.
Aron klimnu glavom. Ki¹ne kapi nepravilno su odzvanjale s krova.
Glas vi¹e nije pozivao Arona, iako su mu se i dalje potkradale gre¹ke. Ubrzo je shvatio da je ka¾njavanje svjetlom bilo opæe upozorenje. Samo ponekad, dok bi zami¹ljen ¹etao stazicama odreðenim za predvodnike, iz zemlje bi izronila ¹upljikava glava megafona: - Pazi, Arone, govorio je Glas, a on izbezumljen nije znao ¹to da uèini. Ili kad bi se na¹ao na bre¾uljku, kamo je sve rjeðe odlazio, zbog hladnoæe i ki¹e ¹to je neumorno padala, Glas bi ga samo opomenuo da se mora vratiti na poèinak.
Jednom Luka bi ka¾njen zbog toga ¹to mu je predvodnik odredio da isu¹uje mlaku pred barakom dva dana uzastopce, ¹to se po nepisanim pravilima logora smatralo lak¹im poslom.
- Ne brini, reèe Luka i izmahne nevidljivim èekiæem.
- Ti nisi ni¹ta zgrije¹io.
Luka je udarao dalje poput Hefesta pred Ahilovim ¹titom.
- To nitko ne mo¾e kazati, èak ni ti.
- Ja mogu, ja mogu... ja sam kriv. Meni se potkrala oma¹ka, uzbuðeno æe Aron.
- Smiri se. Moglo je ispasti jo¹ gore. Pa opet udari.
Onda Hefest zastade na devetom krugo, pred samim sredi¹tem Hada.
- Arone, poku¹aj shvatiti. Ti si izruzetak. Razumije¹ li? Ponekad me èak i Glas podsjeæa na tebe.
Luka je zamahivao dalje pri èemu bi njegovo izdu¾eno djeèaèko tijelo dobivalo izgled zapete tetive. Kovao je nevidljivi ¹tit u podzemlju Zeusova doma, sanjajuæi nevjernu Afroditu. ©utnju je remetilo samo odzvanjanje bo¾anskog èekiæa po metalu predvodnikove zamisli.
Nekoliko puta Aron se vraæao na poligon gdje su radili ka¾njenici, nalik na plesaèe ¹to uvje¾bavaju novu toèku. Ali kad god je ¾elio krenuti dalje, Lukina ga je tajnovitost zadr¾avala na mjestu. Tamo na krugu opijanjeni Hefest tra¾io je alatku. Uzdrman bijesom ¹to mu je negdje sakri¹e zlodusi, zamahiva¹e jarosno dok mu se znoj cijedio s lica uokvirena kovrèama. U dubini kovaèevih oèiju tek bi tu i tamo zaiskrila sjajna zraka, i Aron je u trenutnom bljesku mogao proèitati sudbinu zatoèenika logora. Zvijezda je drugovala s proroèkim nebom. U najtajnovitijim klancima du¹e osjeæao je tajnu logorskih zakona. Ali sve bija¹e nerazumljivo, kao i prilika trojanskog konja ¹to se krio u stihovima herojskog epa slijepog Helena.
Poslije nekog vremena Aronu se uèinilo da se pribli¾io ¾uðenom otkriæu. Danima je izbjegavao razmi¹ljanje o onome ¹to mu je rekao Luka, o vezi izmeðu predvodnikove prirode i Glasa. Ipak, osjeæao je da bi trebao krenuti upravo tim putem, ukoliko ¾eli ne¹to pobli¾e otkriti. Izlagao se opasnosti i prekoraèivao granice zabranjenih podruèja. Slobodno je lutao oèekujuæi.
Osim prostora s nekoliko stabala u sredi¹tu logorskog kruga i smrekovog ¹umarka na Sektoru X, unutar ¾ièanih ograda bija¹e prostrana livada koju su tu i tamo prelamali bre¾uljci i valovite humke. Sav teren bio je obrastao gustom i tamnozelenom travom, pro¹aranom mesnatim korovom, jer im je pogodovala klima s obiljem ki¹e. Na sve strane, od sredi¹ta gdje je bila smje¹tena Komanda i barake, granalo se mno¹tvo putova i stazica koji su zavr¹avali tik pred ogradom ili se pak vraæali natrag, tako da je izbrazdani krajolik podsjeæao Arona na zamr¹eni sistem kanala za navodnjavanje ¹to ga gradi¹e stari Egipæani.
Aron se sve èe¹æe i sve slobodnije skitao slijedeæi putanje nerazumljivo povezanih staza, ne obaziruæi se na prijeteæe zabrane postavljene na vidljivim mjestima. Pri tom mu se nikad nije javio Glas. Tek bi ponekad pred njim iskrsla glava megafona nataknuta na dugi vrat, ali bi samo nijemo promatrala dok se on ne bi izgubio iz vidokruga. Potom se zavlaèila natrag u svoje skrovi¹te, poput usnule kobile. Aron je neometan nastavljao traganje.
U spletu naizgled nasumce postavljenih stazica osjeæao je ne¹to vrlo blisko, kao da se nalazi u gradu koji je nakon djetinjstva opet posjetio. Prepoznavao je neke zabaèene dijelove logora kao da ih je sanjao, a onda se opet gubio u nepoznatom, prisjeæanje ga izdavalo. Makoliko je svakog dana odlazio u istra¾ivaèke pohode i èesto prolazio mjestima kojima je veæ jednom kroèio, èinilo mu se da poznate dijelove labirinta uvijek ponovo prepoznaje. Kada bi se naime vratio natrag, on se vi¹e nije sjeæao mjesta koja je veæ jednom vidio. Tek osjeæanje èudnovate zbli¾enosti s ukr¹tenim stazicama govorilo je da su pojedini predjeli labirinta Aronu bliski poput davno napu¹tenog zavièaja. Nalazio se na samom pragu obja¹njenja zasad jo¹ nepoznate zagonetke. Samo u jedno bija¹e siguran: - Iznad svoje fizièke namjene, putiæi su krili vrlo direktan simbolièki znaèaj. Kada bi to samo mogao objasniti Luki i Mihaelu! Ali mora jo¹ ¹utjeti!
Arona je zbunjivalo i to ¹to su putiæi bili izgraðeni samo u podruèju koje je pripadalo njihovoj grupi. U drugim sektorima nije im bilo ni traga. Kako se, barem za sada, nije usuðivao prelaziti preko ograda, to je oslonjen o stupiæe, na kojima bija¹e razapeta ¾ica, budno motrio ¹to se dogaða u zabranjenim podruèjima. Ali osim travnate pustinje ne opa¾a¹e ni¹ta. Nepregledna ravnica. ispresijecana omrznutim bodljikavim ogradama, ¹irila se na sve strane i nestajala za dalekim obroncima, gotovo na samom obzoru. Nijedan znak ¾ivota, svjetlo, pokret ili stazica nisu otkrivali da se tu ne¹to nalazi. Tek livade, nalik na pradavne pa¹njake koji su milijunima godina oèekivali da se na njima pojave prva krda papkara. Aron je pa¾ljivo pretra¾ivao svaki djeliæ nepoznatog prostora u nadi da æe mo¾da uæi u trag zloslutnim megafonima. Ali ne opa¾a¹e ni¹ta. Ogromni logor izgledao je sasvim napu¹ten. Razoèaran, vraæao se natrag, zgranut ¹to poznaje izlaz iz labirinta.
Jednoga dana oko podne Glas odabere tri ka¾njenika. Aronu bi nareðeno da ih odvede u labirint.
- Prona¹li su novu igraèku, ¹apne mu Mihael dok su kretali.
Aron ne odgovori. Bio je potpuno zaokupljen slutnjom da su u sve upleteni njegovi prsti. Ali vlastitu krivicu nije poznavao. Iza njega ostade samo namrgoðeni Mihael, kada mala grupa u koloni po jedan krenu za predvodnikom.
Napoèetku asfaltnog puta ¹to se raèvao u veliku deltu, Glas ih zaustavi.
- ©to æe biti s nama, Arone? upita mutnooki Jakov na èelu osuðenika.
- Ne znam.
I opet sve utihnu.
Tada se upali crveno svjetlo na poèetku prvog odvojka, slièno lampicama s aerodromskih pista.
- Osuðenik Jakov trèeæim korakom naprijed, prolomi se naredba.
Jakov potrèa i skrene u prvi odvojak. Preostala dvojica krenu¹e na poziv koji je uslijedio odmah potom.
Aron ostade sam. U sveopæem sivilu neba èuo je potmulu grmljavinu kao da se odronjava stijenje poslije eksplozije, a onda opet, treæi put tog dana i tko zna koji put otkad ih dovedo¹e u logor, poèe ki¹iti. Mogao je vidjeti ¾mirkava crvena svjetla koja su se palila po¹to bi im se pribli¾ila malena figura trkaèa. A ispred njega, sve tamo do delte, sjajio se asfalt okupan ki¹om, nalik na metalnu rijeku.
- Vrati se, predvodnièe Arone, umiljato mu do¹apou Glas.
- Kada mora¹ po njih? upita Mihael koji ga je slijedio.
- Jo¹ ne znam. Nareðeno mi je da oko ¹est odem u kontrolu.
- ©to li rade?
- Trèe.
- Odvratno.
Aron sjede pored Mihaela.
- Ja tu ni¹ta nisam mogao uèiniti.
Aron za èas odluèi da mu povjeri svoja nagaðanja s obzirom na labirint, ali Mihael to ne dopusti.
- ©to misli¹, imaju li jo¹ snage?
- Za¹to me pita¹?
- Ti si u to ipak bolje upuæen od mene.
- Pusti me, Mihaele.
- Ti si predvodnik, morao bi znati.
Aron ustade i uðe u baraku. Na tren je mrzio Mihaela.
Sumrak ga je doèekao na poèetku asfaltnog puta. ®mirkava svjetla povremeno su se palila, te je znao da jo¹ trèe. Èekao je. Megafon je iza¹ao iz le¾i¹ta, ali je ¹utio. Nije bilo naredbe. Aron je èekao i dalje.
Tada ga pokrenu neki unutra¹nji glas. Nije znao kako, ni za¹to. Hodao je u smjeru prvog odvojka kuda je utrèao Jakov. Zatim, zastajkujuæi tek po trenutak na mnogobrojnim raskrsnicama, krene slijedeæi poznate stazice, siguran da je nai¹ao na pravi trag. Ulazio je sve dublje u labirint, obuzet èudnovatim mrtvilom svijesti. Veæ je za¹ao u podruèje gdje su se palile ¾mirkave lampice, putokazi osuðenicima, kada opazi prvu sjenku koja je teturala putiæem. Naèas ga ne¹to nagna da krene preèicom, ali svejedno nastavi putanjom stazice i tek nakon drugog raskr¹æa izbije pred iznemoglog Jakova.
- Vode, zajeca jadnik, ali predvodnik osta nepokretan, nalik na kip.
Druga su dvojica trèala uporedo. Kornjaèa je sustizala Ahila. Vi¹i Teo, pomaga¹e ni¾em Filipu. Aron ih je nepomièan èekao. Tada Glas odnekud ¹apnu:
- Ne smiju se uzajamno pomagati!
Odgurnu Tea koji pade pored kleèeæeg Filipa.
- Trèite, naredi megafon.
Filip polako krenu osvræuæi se u pravcu nemoænog Tea. On opet ustade, uèini nekoliko nesigurnih koraka i pade.
- Trèi, govorio je Glas.
Teo se osovi na noge, ali samo za trenutak.
- Trèi!
Ali mr¹avo Teovo tijelo ostade nepokretno pored svjetla koje je ¾mirkajuæi obasjavalo njegovo lice u¾asnim crvenilom. Glasono¹a pobjede nije prona¹ao rodnu Atenu.
Aron se veæ vraæao u logor. Na poèetku labirinta zastade. Asfaltna delta gubila se u mraku. Tada njegovim tijelom proðe blagi drhtaj nalik na udar struje.
- Teo, Jakove, Filipe, dozivao je. Prohladna jesenja noæ nije odgovarala na Aronove povike.
Ka¾njenici se ne vrati¹e ni sutradan. Oèekivali su ih cijeli dan, ali kad pade noæ, tri kreveta ostado¹e prazna. Mihael i Luka pokr¹avali su ne¹to saznati od Arona, ali on ni¹ta nije znao. Sve ¹to je na neki naèin bilo povezano s labirintom postalo je tajna koju je valjalo svaki put iznova otkrivati.
Kada bi se Aronu èinilo da je do¹ao na sam prag istine, ona se povlaèila natrag, kao tijelo ¹koljke, i trebalo je krenuti iz poèetka. Zato on odluèi da po¹to-poto ispita sudbinu trojice nestalih.
Noæ, te¹ka olovna noæ vladala je nad labirintom. Dolje u pravcu velike graðevine sliène silosu jo¹ uvijek je ¾mirkalo crveno svjetlo, poput vatrene krijesnice. Ostali dio velike ravnice skrivala je tama.
Aron krenu niz stazicu i, kao da su mu putiæi sami govorili kuda treba iæi, on ubrzo izbije na ¹irok drum ¹to se zabadao u betonski gigant. Nakon trista metara skrene ulijevo i naðe se pred svjetiljkom. Opet poèe pozivati. Ali odgovora nije bilo.
Svjetlo je namigivalo i na trenutke opisivalo uzak crveni krug. Kada bi se ugasilo, noæ se èinila mraènijom nego prije. Aron je buljio u svjetlo netremice. Tek tu i tamo ti¹inu je paralo njegovo prepla¹eno dozivanje. I odjednom mu se uèini da èuje kako netko moli vode. Glas odmah isèeznu, ali Aron istog èasa ugleda obrise dvojice ljudi koji su teturali oslonjeni jedan o drugoga. Potom im pritrèa neka sjena i obori vi¹ega.
Aron ustuknu i saplete se o nisku svjetiljku. Padao je lako poput perca pravo prema mrtvom Teovom licu okupanom jarkim crvenilom. Oèi ka¾njenika sijahu plameno. I on se svega sjeti.
Dok je padao, vidio je svoj nemilosrdni lik kako zlostavlja i odgurava iznemoglog Tea. Prestravljen, jo¹ uvijek pada¹e. Kad je bio blizu mrtvaèevog lica, svjetlost se poèe gasiti, da bi sasvim nestala u sredi¹tu plamenih oèiju. One kratko trepnu¹e, i Aron udari o zemlju.
Danima se nalazio na granici ludila. Èesto bi prelazio preko nevidljive ivice i zapadao u stanje besvjesnog oèajanja, a kroz besane noæi neprestano je buncao izgovarajuæi imena utvara ¹to su ga progonile. Kad bi napokon izmuèen zaspao, naglo se budio, imun na djelovanje omamljujuæeg dima, i brzo dolazio k svijesti. Poku¹avao je na sve naèine prodrijeti u sebe i otkriti u koji se to tajni dio njegove du¹e zavukla pogubna nit ¹to ga je na tako u¾asan naèin vezala uz Glas i nareðenja koja je izvr¹avao nesvjestan vlastitog biæa. Ali èinilo mu se da stalno tapka na mjestu. Znao je, komande su ga zarobile i on nije bio sposoban da se suprotstavi. A dalje od toga, njegov razum nije mogao prodrijeti. Zapanjen otkrije kako je veliko nepoznato prostranstvo Odisejeve du¹e zamotane u mrkli mrak, poput olujnog oceana u kojem je kao usamljena zvijezda stajala Itaèka hrid; u svojim stjenovitim porama èuvala je sve znanje i svijest koje je Aron imao o samome sebi.
U beskrajni ocean besvjesti uplovila je logorska flota. Odmah potom granate su rastrgale i ono malo èvrstog kopna, pretvarajuæi ga u nepovezani Egejski arhipelag, izgubljen u uzburkanom moru. Aron je divlje udarao rukama kao da se bori s nevidljivim utvarama. Tonuo je gubeæi prisutnost duha, a onda bi u posljednji èas napipao spasonosnu granu ¹to je zalutala na otvorenu puèinu no¹ena gigantskim valovima. Iz tame su sjajile izgubljene zjenice Odisejeva pastuha i Aron bi spa¹en uzjahivao na deblo nade.
U daljini, na samom vrhu opet iznikle Itake, uzdizala se golema silueta konja. Dok ga je sjena djevojke milovala, Aron je pronalazio izgubljeno povjerenje u spasonosni ishod svoje velièanstvene zamisli. Samo da se veæ jednom sru¹e neprobojni zidovi Troje ...
Polako je dolazio k sebi. Uz njegovo uzglavlje sjedio je Mihael i èvrsto ga stezao ¹akama. Noæ je bila tiha, ki¹ica je neumorno sipila.
- Ustani, uskoro æe noæno postrojavanje, reèe mirno Mihael.
Glas ga je muèio. Poput orla obje¹ena o Prometejevu jetru. Tome nije mogao umaæi. Kad god bi se na tren smirio ili pak prepustio ma¹tanju na svom bre¾uljku, kamo je opet poèeo odlaziti, nemilosrdni klobuk megafona pojavljivao se pred njim. Poput Taltibija koji je jednom progonio Herakla Euristejevim hirovitim Prohtjevima, Glas mu nije dozvoljavao poèinka. Mo¾da je to bila samo kazna njegovu samoljublju ¹to je, uznosito velièajuæi svoju zamisao, po¾eljelo da istovremeno bude i Heraklo i Prometej.
Trag opasnosti uvijek ga je navodio na zamr¹ene staze labirinta. Proganjan primislima o u¾asu svoje krivice, Aron se bojao za vlastiti razum, jer je veæ toliko puta posve posustao i prepustio vladanje hipnotièkom djelovanju Glasa. Uskoro je svaka naredba ¹to mu je upuæivana putem razglasa Aronu bila izvorom neizrecivog trpljenja. Ukoliko je ¾elio saèuvati prisutnost duha, morao se nekome povjeriti.
Poslije doruèka slijedeæeg jutra, tek ¹to su komande utihnule u membranama, Aron pozove Luku u sobicu gdje je vr¹io du¾nost predvodnika.
- Obeæaj da æe¹ ¹utjeti, reèe momku koji se osmjehivao ustima punim mjeseèine.
- ©to je, Arone?
- Obeæaj!
- Ali ¹to je? O èemu se radi?
- Obeæaj?
Iznenaðeni Luka obeæa.
- ©to si mislio govoreæi o vezi izmeðu mene i Glasa?
Momkovim plavim oèima preleti crna ptica.
- Ne znam.
- Reci slobodno ¹to si mislio.
- Ne znam, bio sam zaokupljen kaznom.
- Rekao si da sam izuzetak. Da to bolje vidi¹ od ostalih.
Luka vi¹e ne htjede govoriti.
- Imao si pravo.
- U vezi s èime?
- Jo¹ ne znam, ali, imao si pravo. Ja sam ubio... I tu ga glas izdade. Otvarao je usta kao da se bori za zrak, ali vi¹e nijedna rijeè ne prijeðe preko njegovih usnica. Gledao je Luku posve izgubljena pogleda, kao da je iznenada primio vijest o neoèekivanoj nesreæi.
- Arone, Arone, vikao je Luka drmusajuæi ga dok su se vrata punila radoznalim glavama logora¹a. Odnekud se progura i Mihael te pritrèa k prijatelju.
- Zbor, iznenada zagrmi Glas, ali se nitko ne pomaèe. Tada vidje¹e da predvodnik dolazi k sebi.
- Brzo, postrojimo se, zaurla nesvjestan proteklog trenutka.
Purpurni oblaci o zalasku sunca ogla¹avali su poveèerje poput vatrene oluje. Bolesno zelenilo logora prekri mno¹tvo ljubièastih prikaza. Pred barakom, okupljeni u grupe, stajali su logora¹i. Osamljeni pojedinci buljili su u pakleno nebo. Nitko nije govorio. Sunce zaðe za obzor, ali prije no ¹to sasvim potonu izbaci u visinu jarko crveni prsten, kao pri rijetkoj pomrèini. Sjena tada nestade i sve poèe gutati nezasitna hladna noæ. Megafoni su ¹utjeli. Do maloèas islikano nebo mamilo je sjene daleke pro¹losti. Kada sumrak utonu u noæ, doèeka ih sada¹njost. Valjalo je na poèinak.
Aron je sjedio posve sam. Èekao je da ostali nestanu u baraci pa da ukrade tuðem pogledu nekoliko dragocjenih trenutaka na bre¾uljku. Iznenada zaèuje neki ¹um. Mali Ivan staja¹e do njega u i¹èekivanju, kao da se stra¹io prekinuti Aronovo lutanje mislima.
Aron ga pozove i udari dlanom o klupu pored sebe. Djeèak se hitro primaknu.
- Bolestan sam. Nareðeno mi je da se javim u Komandu.
Predvodnik ga je gledao uporno.
- Neæe me kazniti, je li? Ka¾u da æu opslu¾ivati upravnu zgradu.
- Znaèi nagradili su te, reèe Aron poku¹avajuæi ga smiriti.
- Ja bih radije ostao ovdje.
Kratkotrajnu ¹utnju prekinu Mihael koji upravo naiðe.
- Ivana zovu u Komandu.
- Znam, odgovori ljudeskara sjedajuæi.
Ivan je pogledavao u pravcu prijatelja oèekujuæi spasonosno obja¹njenje. Oèi mu gorjele u vruæici.
- Tamo æe ti sigurno biti bolje nego ovdje. Nema¹ se èega pla¹iti. Dosad si bio jedan od najposlu¹nijih.
- Kad bi bar netko mogao poæi sa mnom...
- Ne brini, ja æu te otpratiti.
Ivan ga uhvati za ruku plaèuæi.
- Hvala ti, jecao je.
- Hajde, hajde... sada na spavanje. Mihael obgrli momka. Ivan se potom odgega u pravcu barake.
Predvodnik i Posejdon gledali su u tamu pred sobom. Crni veo pokrio je logor. Tamo negdje iza noæi upravo je izlazilo sunce i budilo zaboravljeni ¾ivot. Èarobna sipa pustila je oblak mraka i oni ga nisu mogli vidjeti. Pa ipak, znali su da buja kao i prije, slobodan i vedar. Ali ma¹tanje bija¹e pogubno.
- Deèku spremaju neku svinjariju, prekide Mihael putovanje.
- To jo¹ uvijek ne znamo. Bolje ne govori ni¹ta.
- Ne misli¹ valjda da æe mu biti bolje.
- Mo¾da hoæe. Izlijeèit æe ga.
- Budalo!
I bijesni Posejdon ode.
Ivan se tresao od bolesti i neizvjesnosti, noge su mu pri hodu klecale kao u pijanca. Bija¹e izgubljen. Dijete je èekalo sudbinu osjeæajuæi pri tome bol, kao pri preranoj smrti roditelja. Lice mu bija¹e opu¹teno, ne toliko ni opu¹teno koliko ponizno i prepla¹eno. Osjeæao se kao mladunèe neke zvijeri ¹to nesvjesno stupa u smrt predosjeæajuæi da ona ipak dolazi. Nadomak upravne zgrade koja se doimala poput bijelog izglaèanog monolita, oglasi se nareðenje, odjekujuæi:
- Predvodnièe Arone, stoj!
Ivan nesigurno krenu dalje. Tada se u naizgled jednodijelnoj stijeni kockaste zgradurine otvori prolaz, nalik na ulaz u piramidu, i djeteta nestade. Vrata se potom zatvori¹e uz blagi pneumatski ¹um. Aronu se èinilo da se nikada nisu ni otvorila.
Prvo ¹to je lvan ugledao bija¹e dugi hodnik koji se protezao s kraja na kraj graðevine. Zatim opazi mno¹tvo pravilnih prolaza koji su vodili u prostorije postavljene boèno uz zidove. Sijalica se upali nad vratima desno od djeteta, kao da govori - Slijedi me, i on uðe u osvijetljenu sobetinu na sredi¹tu koje je stajalo postolje u obliku zubarske stolice.
- Sjedi, kratko naredi Glas.
Malac poslu¹a. To je bilo zadnje ¹to je uèinio o svom kratkom ¾ivotu. Prodrma ga ne¹to nalik na udar struje i tijelo klonu na mekom prijestolju. Sna¾no se svjetlo tada ugasi i sve utonu u potpuni mrak.
Vojska noæi, savr¹eno postrojena stajala je na Sektoru X. Usta Glasa jo¹ uvijek nisu bila pu¹tena u pogon, reflektori i megafoni ¹utjeli su. Èekanje bija¹e dugo i sveèanije no ikada. Ni da¹ka povjetarca, ni oblaèka na zvjezdanom nebu. Iza visokih smreka izlazio je pun mjesec i uskoro prosu po proplanku srebrne krlju¹ti. Velika sova te¹ko uzleti s neke grane u pomrèini. Tada zaèu¹e sa svih strana vrlo dubok napjev vezan oko jednog tona. Teturao je poput ranjenika, a onda jednolièno i odmjereno stupao, slièan vite¹kom ¾drijepcu. Zvon odjekiva¹e kao mrtvo more. Veliko zvono udaralo je sve sporije, a njima polako ovlada stanje nepoznate malaksalosti. Oèi se digo¹e u pravcu puste mjeseèeve lopte i misli odluta¹e u beskrajno prostranstvo.
Planu reflektor. Redovi su oblikovali kare, pravilne kocke postrojene grupe. Savr¹enstvo poretka vidjelo se pod jakim svjetlom. Sa svih strana iz podzemlja su klizili megafoni.
- Nitko se ne smije micati, odjeknu hladni Glas iz metalnog klobuka ukoèene kobre.
Nareðenje je kru¾ilo meðu redovima logora¹a nalik vjetriæu u ulicama pustog gradiæa. Oèi bijahu uperene uvis kao u statua na Uskr¹njim otocima. Jo¹ bijahu pri punoj svijesti, ali tijela su stajala ukoèena kao da su izgubila vezu s vlastitim mozgom. Tada ih Glas poèe poimence prozivati. Ukruæeni odgovarahu kratko. Pa opet sve utihnu i pogase se reflektori. ©i¹mi¹ se okvaèio o stijenku mukle peæine.
- Oèekuje vas vrlo sveèan èin. Uskoro æete postati sastavni i neotuðivi dio organizma logora. Va¹e du¹e i va¹a tijela probrani su meðu tisuæama. Vi ste stvoreni za ono ¹to vas oèekuje. To dokazuje èinjenica ¹to ste ovdje prisutni. Pet ih je otpalo. Tri izgubljena u labirintu, jedan premje¹ten u drugu grupu i jedan uklonjen jer je naknadno utvrðeno da je nepodoban za drugu fazu na¹eg zadatka. Tako smo zajedno odluèili u cilju na¹e uzvi¹ene zadaæe...
Gladna sova nestade u duplji i opasno zahuèe.
- PRIPREMITE SE ZA ZAKLETVU, IZABRANICI!
Grobna ti¹ina nalik na gustu maglu svali se na proplanak. Mi¹iæ se zguri pod zemljom. Aron je ¾elio pogledom pronaæi Mihaela, ali nije mogao pomaknuti glavu.
- "Jedan uklonjen", zvonilo je u njegovoj du¹i. Dijete bija¹e nepodobno za uzvi¹eni cilj. Prisjeti se kako je ulazilo u zgradu Komande. Naèas ga je vidio kako poput ¾rtvene ¾ivotinje nestaje u kockastom oltaru smrti. O¹trica bljesnu s mjeseèeve polutke, zabode se u prepla¹eno, izbezumljeno tijelo i Ifigenija pade na po¹kropljeno tlo. Agamemnonov zaneseni pogled opazi priviðenje sru¹ene Troje. Sve ljudsko uèini se naèas Aronu dostojnim najdubljeg prezira.
Iz boli ga trgo¹e reflektori ¹to opet planu¹e.
- Na¹ je cilj sveopæi i zajednièki. Slu¾i svima i svakome posebice. Zbog toga slu¹ajte i pa¾ljivo ponavljajte, oglasi¹e megafoni.
Svjetlo se uto pojaèa. Zaèu se ponovo napjev. Prodorni soprani parali su sluh, ali bol vi¹e nisu osjeæali. Meðu gustim smrekovim granama gubilo se odjekivanje basova. Grabljivica je sklapala oèi i zavaravala glad.
- Za Ivana je bolje da ga vi¹e nema, prostruji Aronu kroz mozak kao povjetarac olak¹anja. Èas potom prepusti se zanosnoj glazbi. Buljina bljesnu zlatnim oèima. Prilazila je no¹ena jekom i polako okretala glavu, tako da joj sjajna crna kosa naèas zakri lice. Tijelo djevojke bija¹e golo i kapljice kristalnog znoja presijavale se na glatkoj, crnoj puti. Zatim se izvije na krijesti ritmièkog vala i, pognuta vrata, izbaci ruke prema Aronu. Sova se pretvori u bijelog ¾drala. Ruke ga obujmi¹e poput krila.
Volio ju je toneæi u meki zagrljaj. Njegovim mi¹iæima i opu¹tenim duhom proðe slatki udar bla¾enstva. Na tren otvori oèi... Meðu drveæem ¹to je gorjelo nalik na gigantske baklje staja¹e konj. Srce mu poèe ludo udarati, grabljivica uzleti. Jurila je prema nemoænom plijenu, a on spreman oèekiva¹e zadovolj¹tinu. Osjeæao je da ne¹to govori, ali nije znao ¹to. Rijeèi su se gubile u sna¾noj glazbi. Crne pognute prilike vukle su konja pravo po vatrenoj putanji njena pogleda, ¹to je krio tisuæe sunaca. Ali uspon bija¹e vrlo spor. Kand¾a propara meko krzno. ®rtveni se mi¹iæ ukruti.
- Ivan je morao umrijeti zbog njegovog zadovoljstva.
Aronu se uèini da je mitski pastuh zaklimao te¹kom glavom u znak odobravanja. Napjev je grmio. Maèevi udari¹e o ¹titove. Odisej iskoèi iz trupla u tamu slavljenièke Trojanske noæi... Bio je na granici sreæe.
Glas ih zaklinja¹e kroz tijelo konja.
Ratnièki falus propara djevojaèku utrobu dovodeæi Aronovo zadovoljstvo pred prag vrhunca. No potom konj zastade i Aron osjeti kako sve bje¾i unatrag. Mahnito po¾uri za skliskim bjeguncem. Ona poèe dublje disati, a uzdasi odletje¹e poput èarobnih mjehuriæa. Plamene strijele obori¹e ih u uzlaznom letu, pa se zabodo¹e u trup konja. Ali buljina je bila nezasitna. Gvozdeni kljun razbuca toplu iznutricu. Crijevce nestade u gu¹i.
- Osim logora vi nemate vi¹e ni¹ta. Prepustite se, ¹aptao je megafon iz velike daljine.
Kada bi joj samo mogao biti bli¾i, uæi u nju sve do mekog konca. Djevojka se spremala uzjahati pastuha. Aron je pritisnu i osjeti kako zadovoljstvo opet raste. ®drijebac se prope. Vatrene se uzde zatego¹e, drveni je konj klizio u visinu.
- Ivana je trebalo ubiti, zavièe.
Meðu njenim nogama eksplodira vulkan i lava sunu niz oble grudi. Na vrhu paklenog bre¾uljka stajala je gigantska prilika konja koji je rzao od zadovoljstva, a muzièka rika ugasi po¾ar u smrekovom ¹umarku.
- ZAKLINJEM SE, zaurla Glas, a stotinu glasova odgovori u skladnom vi¹eglasju opu¹tanja, nalik grmljavini srednjovjekovnog korala u ¹iljatom svodu gotske katedrale.
Svega tada nestade, i oni se poèe¹e pomicati. Vidio je Luku kako je na tren posrnuo od umora, a onda se poslu¹no tijelo vrati u stroj. Zakletva je polo¾ena. Oni su sada konaèno pripadali Glasu.
Svrstani u pravilne kolone, poput termita, krenu¹e u gusti ¹umarak. Krug logora nalikovao je na napu¹teni grad u koji je ulazila pobjednièka vojska.